Ruska vanjska politika i izvjesni problemi zbog pretjeranog povjerenja u „partnere“

Rusija Moskva Kremlj

Mnogima nije jasna vanjska politika aktualne ruske vlasti, koja se u manjoj ili većoj mjeri istog kursa drži od dolaska na vlast Vladimira Putina. Na primjer, to se vidi pri negodovanju mnogih kada ruski vođa i njegov ministar vanjskih poslova koriste termin „naši zapadni partneri“ ili pri „popuštanju“ oko nekih pitanja, kao što je kontinuirana izraelska agresija na Siriju ili pritisci američke uprave na stvarne ruske partnere poput Venezuele, Kube ili Irana.

Dio analitičara, čak i u samoj Rusiji, sklon je tvrditi „kako je ruski problem pretjerano povjerenje u inozemne partnere“ i da se Putinova uprava ponaša kao da u svijetu ne postoji Hobbesovo “prirodno stanje rata svih protiv svih” i međunarodna anarhija. Ovakvo tumačenje aktualne ruske vanjske politike podsjeća na razloge povijesno neuspjelog pristupa vanjskoj politici općenito, a Vladimira Putina i njegove suradnike i vladu se poistovjećuje s povijesnim vođama Rusije koji su „previše vjerovali inozemnim partnerima“. Savjetuje se Putinu „da stvarima pristupi s više realizma“, iako nitko ne definira točne korake u tom smjeru. U svakom slučaju, konstruktivna kritika je uvijek dobrodošla, stoga razmotrimo i ovu točku gledišta.

Prema ovoj teoriji, značajan dio ruske političke i kulturne elite, još od vremena Petra Il Velikog, utemeljitelja moderne Rusije, uvijek je nastojao oblikovati zemlju prema zapadnim kanonima.

Jednako je istina i da je Zapad, prvo pod okriljem Europe, a potom pod Sjedinjenim Državama, uvijek sa sumnjom gledao na Rusiju, smatrajući je autokratskom silom, više azijskom nego europskom, prema kojoj treba postupati sa sumnjom i suočiti se s adekvatnom višedimenzionalnom „obrambenom“ politikom, što u praksi znači negativno projiciranje utjecaja duž ruskih granica, što nije teško zahvaljujući njenim gigantskim dimenzijama.

Naglasimo da nije sir Halford Mackinder , utemeljitelj zapadne geopolitike, razvio prve rusofobne teorije početkom XX stoljeća, već je to bio Napoleon nakon Francuske revolucije. Vrijedan doprinos Rusije antinapoleonskom pitanju bio je adekvatno priznat na Bečkom kongresu, kada je zemlja primljena u Četverostruki savez, koji je ulaskom Francuske dobio još jednog člana.

Ipak, u roku od samo nekoliko godina, oni koji su trebali biti ruski saveznici počeli su zajednički djelovati kako bi protjerali Rusko carstvo sa Starog kontinenta.

Rusija se našla potpuno izolirana 1853. godine, kada je zbog spora s Francuskom oko zaštite kršćanskih manjina u Svetoj zemlji pod osmanskom vlašću započeo najvažniji sukob stoljeća: Krimski rat. Britansko, Francusko i Osmansko carstvo, zajedno s Kraljevinom Sardinijom, formirali su međunarodnu koaliciju kako bi spriječili da Rusija poveća utjecaj na tadašnjeg „bolesnika Europe“, Osmansko carstvo, na čijim su teritorijima kršćani, od Balkana do Svete zemlje, bili su u punom zamahu procesa nacionalnog buđenja.

Ruski saveznici ratovali su u obrani Osmanskog carstva, entiteta kojeg su smatrali stranim i neprijateljskim još od zauzimanja Carigrada.

Zanimljivo je da je antirusko neprijateljstvo uskoro postalo uobičajeno čak i u Sjedinjenim Državama, iako je Rusija ovu mladu zemlju branila tijekom rata za neovisnost i s njom izvrsno poslovala u pomorskoj industriji, kao i pri prodaji Aljaske.

Europljani su čak i imali nekakvih razloga smatrati Rusiju prijetnjom postnapoleonskom geopolitičkom poretku, ali Sjedinjene Države tada nisu imale baš ništa za prigovoriti Rusiji.

Suprotno službenoj zapadnoj historiografiji, prije nego je započeo Drugi svjetski rat, Sovjetski Savez nije uspio uvjeriti Veliku Britaniju i Francusku u opasnost koju je predstavljala nacistička Njemačka, stoga je SSSR pokušao izbjeći umiješanost u sljedeći sukob kroz čuveni pakt Molotov-Ribbentrop, vodeći istovremeno pronjemačku vanjsku politiku.

Ovaj je napor bio beskoristan, što su u Moskvi vrlo dobro znali. 1941. je Adolf Hitler pokrenuo operaciju „Barbarossa“, najveću kopnenu vojnu operaciju u povijesti, kojoj je cilj bio osvajanje sovjetskog teritorija.

Danas Rusija proživljava ista iskustva s malo pouzdanim partnerima, spremnima na izdaju pri prvoj dobroj prilici.

Slučaj proširenja na istok NATO pakta, unatoč uzajamnim dogovorima sovjetskog i euroameričkog vodstva u vrijeme implozije Sovjetskog Saveza, zbog integriteta njihovih sfera utjecaja je u tom pogledu vrlo značajan.

Pravi problem je što Rusija nikada kao danas nije bila okružena suparnicima i neprijateljima, uz ekonomiju koja dobrim dijelom ovisi o suradnji sa sumnjivim partnerima, pa bi politička elita u Moskvi trebala hitno djelovati kako bi izbjegla pad, koji bi najvjerojatnije bio i teritorijalni. Desetljećima se u Americi razgovara o tome kako konačno ukloniti rusku prijetnju, što je stvarna fiksaciju u Washingtona. Još je Zbigniew Brzezinski govorio o potrebi izazivanja unutarnjeg raskola kako bi se Ruska Federacija podijelila na tri makroregije, od kojih bi prvi takoreći neovisni entitet bio  europska Rusija, drugi Sibir i treći Daleki istok.

Mogućnost prokockana prije tridesetak godina? Distopija? Možda, ali se čak i u Rusiji vodi ozbiljna rasprava o tom ambicioznom američkom projektu koji bi, ako se provede, zauvijek promijenio sudbinu najveće zemlje na svijetu. U tom bi se trenutku u Sibiru i na Dalekom istoku mogle uspostaviti prozapadne vlade, okružujući Moskvu svedenu na malu geopolitičku silu koja je nebitna, vojno okružena i lišena ogromnih ležišta prirodnih resursa.

U tom kontekstu Rusija jednom mora priznati strašnu istinu: Europska unija joj nikada neće biti vjerodostojan i pouzdan partner. Gotovo da ne postoji mogućnost da će Sjedinjene Države pustiti da njihov najvažniji satelit slijedi prorusku politiku. To se vidjelo iz nedavnog govora francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, kao i iz nepotrebnih poziva da se Rusija vrati u G7, ali da prvo prizna krivnju za „aneksiju“ Krima i rat u Donbasu.

Čak i francusko-njemačka osovina, koja se samo riječima želi više osamostaliti od Washingtona, nema interesa za ukidanje režima sankcija vezanog za ukrajinsku krizu, što dokazuje svakih šest mjeseci kada se te sankcije produžuju. Čak su i populističke desničarske stranke, koje su uzdrmale cijelu EU, samo teoretski „proruske“, dok su u praksi emanacija Washingtona, kao što pokazuju njihove agende.

Mađarska Viktora Orbana i Italija Giuseppea Contea nisu učinile ništa da zaustave sankcije, unatoč tome što su uvelike trubile navodnu spremnost za otvaranje Moskvi. To nije učinjeno iako bio dovoljan samo jedan glas u EU za urušavanje režima sankcija, koji se temelji na sustavu jednoglasnosti.

S druge strane, bez obzira na žrtvovanje odnosa sa svojim najvažnijim trgovinskim partnerom, te uz velike rizike za mir u regiji i po energetsku sigurnost, Europska unija je odlučila da je uklanjanje Ukrajine iz ruske sfere utjecaja važnije od odnosa s Moskvom. Rusija ima samo jedan način za okončanje europske bravure, a to je korištenje energetskog oružja.

Prekid opskrbe prirodnim plinom EU tijekom određenog razdoblja bila bi dobitna strategija, bez ikakvih gubitaka i trebala bi imati trajne učinke. Razlog je jednostavan, Europska unija je doslovno ovisna o ruskom plinu i takva odmazda bi potaknula Bruxelles da ponovno otvori diplomatski kanal s Moskvom i da, bez obzira na mišljenje Washingtona, pronađe hitno rješenje.

Vladimir Putin se umjesto toga odlučio za sukob niskog profila i politiku koja se temelji na neprekidnoj potrazi za dijalogom, zaboravljajući, međutim, da se za pregovarački stol ne sjeda samo ako se s kompromisom slaže jedna strana.

Nije jasna ni Putinova igra u kojoj s jedne strane uvjerava Europljane i Amerikance da je Rusija slaba, te da stoga nije u stanju provesti ozbiljne i doista prijeteće represalije. Takva retorika, iako nema veze sa stvarnošću, objašnjava nedostatak interesa da Bruxelles ukine ili samo ublaži sankcije.

Prema zagovornicima oštrije i konfrontacijske politike u Rusiji, mnogi tvrde da Moskva sličan problem ima i s Kinom, koja navodno „iskorištava rusku slabost kako bi je ekonomski kolonizirala i svoje kandže proširila na dugogodišnje ciljeve, nikad zaboravljene tijekom stoljeća, naime na Sibir i Arktik“.

Pa ipak, ne može se poreći da je Rusija u Kini pronašla partnera za zajednički front protiv prijetnje koju osjećaju obje zemlje, a to je zapadni imperijalizam.

Točno je da se Kina ukorjenjuje u Rusiji, kupuje zemlju i dionice ruskih kompanija iz ključne infrastrukture i resurse. No rusko povjerenje ovdje nije bezgranično i postoje mehanizmi za sprječavanje da Kina stekne više udjela u ruskim tvrtkama od „dopuštenog“.

U jednom dijelu se moramo složiti sa zagovornicima ove teorije, a to je da samo realan pristup može spasiti Moskvu od implozije koja je u ropotarnicu povijesti poslala SSSR, što su ciljevi većine ruskih „zapadnih partnera“. No ovdje vrijedi podsjetiti da je ruski predsjednik Vladimir Putin u više navrata citirao cara Aleksandra III, koje je rekao „kako Rusija ima samo dva saveznika, svoju vojsku i mornaricu“. Međutim, takve se izjave očito ne razumiju ili se tumače u drugačijem kontekstu od onog u kojem su izrečene. Trebaju li ruske elite vanjskoj politici pristupiti s više realizma ili Moskva diplomatske odnose vodi upravo onako kako ih treba voditi svjetska sila poput Rusije, pokazat će vrijeme, posebno razdoblje nakon vladavine aktualnog predsjednika.

 

Ako vam se članak svidio, podijelite ga ->

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
Podravec
Gost
Podravec

I, ne, neće više biti nikakve ,,implozije,, Rusije! Nakon silnih patnji koje je propatio ruski narod u devetnaestom i dvadesetom stoljeću,više si Rusi neće dozvoliti ni pod razno da im zemlja i treći put bude uništena! Putin je jasno rekao: Ako Rusiju uništite, ako Rusija još jednom prestane postojati,onda če cijeli svijet prestati postojati! Jer što je svijet bez Rusije?– Pametnom dosta!

zlatan
Gost
zlatan

PODRAVEC, ova sadašnja Rusija, je napokon, nakon preko 400 godina, ona prava Rusija. Naime, od prvog cara Ivana Groznog, koji je pokrenuo ruska osvajanja, pa do Petra Velikog, koji je postao više od cara, postao je imperator, ta Ruska Imperija dosegla je svoj vrhunac sredinom 19-tog stoljeća.
Kasniji SSSR se zahvaljujući komunistima i samome Lenjinu, federalizirao. Očito su mnogi mislili da je SSSR nešto privremeno u povijesti, pa su svi ustavi SSSR-a (1924, 1936, 1977), ostavljali mogućnost da se SSSR razgradi, raspusti, što se i dogodilo 1991.
Ruska Sovjetska Federativna Socijalistička Republika, kao najveća republika ex-SSSR-a, postala je samostalna i to je sada ona prava Rusija. Jer u njoj Rusi tvore 79,8% stanovništva, plus brojni manji ili mali narodi i etničke skupine diljem ruskih prostranstava (17,100.000 km kv). Rusi su shvatili da Ukrajina, Bjelorusija, Kazahstan i sve ostale postsovjetske države nisu Rusija. I šta će im, budimo realni?
Zato nekako mislim, ova Rusija neće se tako lako raspasti, bez obzira na to šta ima 13 vremenskih zona i šta avion od Moskve do Petropavlovska-Kamčatskog leti nekih 10 ili 12 sati!

Tvingo
Gost
Tvingo

Svidella se Putinova politika kome ili ne ona don osi Rusiji dobre rezultate na gospodarskoj i političkoj liniji i svakog dobromislivog čoveka treba zabrinuti kuda če sve krenuti posle njegove vladavine.Nejveči neprijatelji Rusije se kriju u njoj samoj,ponekad iza zidina kremljovskih ,svi vanjski su za moč njihove armije neozbiljna pretnja.Svo ovo prepucavanje oko tih ili onih raketa je po mome nalik na dosadnu dječiju igru. Logično ja aktivno pratim zbivanja u Rusiji,čak sam naučio i njihov jezik i neznam ni za jedinu samu firmu tamo čije su vlastnici postali kinezi osim one četvrtine dionica Rosnjefta što su prodali katarcima.Rusija je neglede na sva zapadna podbacivanja u velikoj gospodarskoj ekspanziji,gradi se infrastruktura,uplovljavaju se novi brodovi,avioni,ulaže se u znanost,modernizuje se željeznica,novi savremeni željeznički vozovi …Mene jedino ljuti to što u samoj Moskvi ima Ferarija i sličnih gluposti ko nigdje na svetu a najmanja penzija nekih 150 euro,radnička plača oko 500 eura…Što se tiče Putinove poker igre on u završnju partiju ulazi sa 2200 tona zlata u polugama dok mu najžešči neprijatelj pokuša prkositi sa rupom od 22000 milijardi nepostoječih zelembača……. nas posmatrače čeka dramatično i veoma bolno finale ..

Arkaj
Gost
Arkaj

U potpunosti se slažem s vašim komentarom. Babić ovdje dobro ispunjava ulogu “advocatus diaboli” ali istina je vidljiva – Rusija uspješno plovi u ovim teškim vremenima a zapadni brod je na najboljem putu da postane podrtina što kapetan i posada više ne mogu skriti od uspaničenih putnika. Politika oštre konfrontacije s zapadom samo bi povećala šansu da zapadne vlade za vlastite propuste i nadolazeći slom ekonomskog sistema globalnih dimenzija okrive Rusiju i tako izbjegnu političku a moguće i kriminalnu odgovornost na koju će ih pozvati vlastiti građani. Što se tiče Ferarija na moskovskim ulicama to je zadatak koji će morati rješavati neki novi ruski predsjednik uz podršku većine ruskih građana. Putin je, po meni ispravno, zaključio da mi preuzimanje još i tog zadatka na vlastita pleća mogla bit slamka koja je slomila devinu kičmu. Pogotovo što to u stvarnosti nije slamka već poveće deblo za čije nošenje je potreban slon…
Jedna interesantna analiza o stanju ruske ekonomije i njenim perspektivama, za što je Putin u velikoj mjeri zaslužan:

https://thesaker.is/new-world-order-in-meltdown-but-russia-stronger-than-ever/

preseren3
Gost
preseren3

Puno riječi, malo rečenog….
Putin vodi POLITIKU.
Politika je umjetnost stvoriti uslove za razgovor, ne rat. Čak i u uslovima potpunog suprotstva stavova.
I za rezultate treba čekati. Nekad decenije…
To je prednost Putina. On ima vrijeme na svojo strani.
Oni, koji vrijmena nemaju, traže kratkoručna rešenja. Znači, rat.
Putin je največi majstor POLITIKE u Ruskoj istoriji.
DA Xi ne bi brojao dolare, bio bi mu ravan…

Fenix
Gost
Fenix

Poznaje Rusija dobro svoje zapadne “partnere”. Pokusavaju ” partneri i prosvjedima u Moskvi ovih dana samo im nesto slabo ide dobro su im Rusi presjelkli financijske tokove a i odaziv je slab.

efsvnjwaefiviaewfvriqaerfvbqfr
Gost
efsvnjwaefiviaewfvriqaerfvbqfr

Pa na te skupove dolaze oni koji nisu pravoslavni a ako jesu onda su sirotinja za sendvić isto kao i u Hongciokongu tamo neki protestanski kinezi prave politiku sa 15 godina…………….

Miro
Gost
Miro

A ako Rusi misle da ce im Kinezi bit nek pouzdan partner, jako se varaju. Previse Ruske tehnologije zadnja vremena ide u Kineske Ruke. Ovo između Rusa in Kineza samo je korist, a ne neko iskreno prijateljstvo.

Kemerovo
Gost
Kemerovo

Rusija moze ograniceno vjerovati Europi tek kad dobije natrag ukrajinu.

Red Dog
Gost
Red Dog

Ni tada.
Oli primecujete kako se zvizdi i negoduje slavenskim teniserima?
To je rasizam, bajo moj. Ne svida im se posto inferiorni slaveni pobeduju nad njihovim arijevcima. A ta publika nije sa dna kace. Rasisti su, otvoreno ili prikriveno. Ne bi oni otisli u kolonizaciju sveta da nisu ubedeni u svoju superiornost.

zlatan
Gost
zlatan

KEMEROVO, Ukrajina je samostalna država od 1991 godine, kao i Rusija. Ukrajina nije i ne smije biti niti evropska u smislu da nad njom vlada neka imaginarana evropska sila, ali nije i ne smije biti niti ruska.
Ona smije i mora biti samo svoja!

Lucija
Gost
Lucija

Ja ‘opće ne bi ništa imala protiv dodatnih članaka, npr, Rusija u američkom ratu za neovisnost, ili, o – Krimskom ratu…koji se meni čini početkom jasno definirane geopolitikte…većine.

milan
Gost
milan

Molim onu dvojicu sto su dali minus da navedu razloge, objasne meni neukom 🙁 Analiza je vrhunske s time što imam nešto za pripomenuti vezano s …..”….. Rusija ima samo jedan način za okončanje europske bravure, a to je korištenje energetskog oružja.
Prekid opskrbe prirodnim plinom EU tijekom određenog razdoblja bila bi dobitna strategija, bez ikakvih gubitaka i trebala bi imati trajne učinke. Razlog je jednostavan, Europska unija je doslovno ovisna o ruskom plinu i takva odmazda bi potaknula Bruxelles da ponovno otvori diplomatski kanal s Moskvom i da, bez obzira na mišljenje Washingtona, pronađe hitno rješenje.”, jednostavno je to u domeni znastvene fantastike i naivno do bola. Ali šta da Babic nije Babic! Tako svijet, a i mi sami, sa kojim smo mi na kraju krajeva potisali PRISTANAK i obveze, ne funkcionira! To je kao u kockanju, igrač koji stalno mijenja karte gubi, moramo se naučiti igrati i pobijedivati sa kartama koje su nam u rukama.

Sparkling
Gost
Sparkling

@milan
Nije to tako jednostavno samo zatvoriti pipu i poslije nešto ucjenivati i zahtjevati jer svatko živo biče stjerano u kut traži izlaz i po cijenu vlastitog stradanja. Politika je umječe razgovora i dilanja karata koje se ne vide momentalno ali bi u nekom budučem vremenu mogle poslužiti da pobjediš protivnika i uljudno ga zamoliš da plati kockarski dug. A EU se prilično kocka i nema dobre karte. Rusija joj je prirodni saveznik uvijek bila i nije udaljena tisuće km. kao izuzetni koji su je na perfidan način kolonizirali poslije drugog sv. rata. Svijet je na velikoj prekretnici i možda se nama žuri da se to što brže dogodi, ali možda boje polako da ne bude “gljiva na horizontu” koje nitko ne želi.
LP

Max
Gost
Max

Ne bih ni ja. Malo povijesti dobro dođe.

zlatan
Gost
zlatan

LUCIJA, pa zašto netko ne napiše, da je naša slavna i mala Dubrovačka Republika, ili prva ili među prvima priznala osamostaljenje prvih 13 kolonija, jezgre budućih SAD !

tedi
Gost
tedi

Ajmo ovako,u svakoj drzavi na svijetu vlada prisilni aparat,nista se u drzavi ne desava ako to aparat prisile ne stvori da se bas tako desava.Hong Kong,nemiri,kako to?Sta je H.K.zar tamo nije svijetska berza,jeste,pa kako to zapadne sile dozvoljavaju ili Kina tako hoce.Pitam se pitam.
SSSR se nije raspao sam od sebe,bio je federacija s puno nerusa i to bi bio okidac za unistenje sadasnje Rusje,ovakvim tzv.raspadom SSSR Rusija je od unutrasnje pretnje napravila drzave ovisne od Rusije i bacila balast-odrzavanja velikog SSSRa sa leda.Dug je to i tezak put.Putin je tu manje bitan on je postavljen na vlast uz pripremu KGBa,nije ta struktura obav.i kontra obv.blesava,sve je dobro pripremljeno,ono vojska i mornarica.Zar neko moze misliti da oni neznaju za ciljeve zap.alijanse i njihovih stratega,pa i mi mali u svom okruzenje kuzimo i rodbinu i prijatelje.Rusija nije drzava, Rusija je kontinent.Uletili su pripremljeni na teren BI zonu zapadne kontrole razbili im koncepciju i sigurno vladaju situacijom i kod kuce i oko kuce.
Ja se ne bojim da ce Rusiju rasparcat ovi tzv partneri-licemjeri,pa makar u Kremlju sijedio i sam necastivi,jer Putin nije bitan.BITNA JE RUSIJA
Samo treba gledati put novca-resursi,gdje cijelo zap.drustvo grebe po dnu depa komplet u dugovima .Ima toga jos,ali vrijeme ce pokazati.

zlatan
Gost
zlatan

TEDI, da točno, SSSR je imao dosta nerusa. Preciznije, Rusi eto danas predstavljaju “tek” oko 49-50% ili čak malo manje od te cifre, od ukupnog broja ljudi na ex-sovjetskoj teritoriji.
No, zaboravio si da je SSSR bio nasljednik ranije carske Ruske Imperije, koja je nastajala puna četiri stoljeća i osvajala prostore koji nikada nisu bili ruski. Ništa čudno, imperijalnih osvajanja bilo je u povijesti koliko te volja, pa je ta ruska imperijalna sila bila jedna od mnogih.

Red Dog
Gost
Red Dog

Sta ce biti sa Majkom Rusijom posle njega?
Mislim, bili su mongolska prcija dok ih nije sredio Ivan silom, raspali su se opet na bojarsko-klanovske prcije dok ih nije sredio Petar silom, ponovo prcija dok ih nije sredio drug Lenjin silom, ponovo prcija dok ih nije sredio drug Putin… Sta posle njega? Ne izgleda dobro. Brinem. Ne mogu spavati nocima 🙁

Stribor Panov
Gost
Stribor Panov

Svi ti zapadni”partneri” imaju Frojdovske probleme sa Majkom Rusiom.
Znaju tko su i odakle su potekli i došli. Ovaj ciklus se ponavlja kroz povjest puno duže nego li to ljudi shvaćaju.
Avaj, psi laju – karavane prolaze,, carstva dolaze i odlaze a Rusija i “Hartland” opstaje.
Tar, Tara, Daždbog i Putin vam žele sve najbolje !

Max
Gost
Max

Rusija je prirodna država i ne može se raspasti

zlatan
Gost
zlatan

MAX, a šta je to prirodna država? Svaka država je umjetna tvorevina, je li tako?
Hm, pa nema prirodnije države od šta ja znam, tamo nekog Islanda. Može li itko zamisliti raspad Islanda? hahahaa, ja ne mogu.
Island ima 103.000 km kv, otok na sjeveru Atlantika i samo 348.000 stanovnika. Kako se to čudo može raspasti? Rusija ili bilo koja velika država, itekako se može preoblikovati!
A Island, hahahahaha, pa može se utopiti u neku veću državu. Ionako su “nezavisni” postali tek 1944 godine!

Zvrk
Gost
Zvrk

moje neko mišljenje je da je antirusko raspoloženje u americi nastalo zato jer su više podržavali konfederaciju nego uniju?

pitiah
Gost
pitiah

Petar I Veliki. Nikako II.

efsvnjwaefiviaewfvriqaerfvbqfr
Gost
efsvnjwaefiviaewfvriqaerfvbqfr

Rusijom i ostalima upravlja isti stvor, kad sebi to priznaš onda ne trebaš više dokazivati nemoguće kroz opravdanja…………….

POVEZANE VIJESTI

Izbornik