Ruska vojska u Siriji je “živi štit” za Assada i njegovu vojsku

Francuska je spremna sudjelovati u napadu na Siriji ako se potvrdi da je Damask koristio kemijsko oružje. Naravno, to će učiniti zajedno sa svojim američkim saveznikom, izjavio je načelnik Glavnog stožera francuske vojske François Lecointre. Ranije je nešto slično u Vijeću sigurnosti rekla američka veleposlanica Nikki Haley.

“Kada međunarodna zajednica ne djeluje dosljedno, dođu vremena kada su neke države prisiljene poduzeti vlastitu akciju”, rekla je Nikki Haley u Vijeću sigurnosti, ističući kako je ovo “jedno od tih vremena”.

“Upozoravamo da su Sjedinjene Države spremne djelovati, ako budu morale, protiv svake države koja nameće svoju volju kroz kemijske napade i nečovječne patnje, pogotovo protiv sirijskog režima. To nije put koji nam se sviđa, ali je put kojeg imamo. To smo poduzeli i spremni smo to poduzeti ponovo”, prije tjedan dana je rekla Haley.

Na ove prijetnje je ruski general Valerij Gerasimov kratko odgovorio da će ruska vojska, ako bude ugrožena, pružiti adekvatan odgovor i uništit, kako projektile, tako i vojnu opremu s kojih budu lansirani, što podrazumijeva obaranje zrakoplova ili gađanje američkih razarača klase “Arleigh Burke” koji se obično koriste za lansiranje krstarećih projektila “Tomahawk”.

Kako je predizborno vrijeme u Rusiji, Moskva se nije htjela upuštati u daljnje polemike s ratobornim političarima i generalima, koji u Siriji ne mogu učiniti ništa.

Dakle, ove izjave i prijetnje nisu vrijedne komentara. SAD i Francuska bi, eventualno, mogli poduzeti neke ograničene akcije ispalivši jedan projektil na nekakav kontrolni punkt sirijske vojske u pustinji i pobjeći, ali ozbiljniji udari na vojne objekte sirijske vojske su prazne prijetnje. Razlog je što na cijelom teritoriju slobodne Sirije ne postoji nijedan važniji vojni objekt u kojem nema ruskih vojnika ili instruktora, što u zapovjedništvu američke koalicije, koja se u Siriji i Iraku navodno “bori protiv terorizma”, vrlo dobro znaju.

Izjava francuskog generala je tim više besmislena zato što je dana usred nove faze rusko-američkog rata živaca. Kao što smo naveli, nakon što je Washington zaprijetio bombardiranjem Sirije, rusko Glavno zapovjedništvo je obećalo, ne samo da će oboriti američke projektile, već će potopiti razarače koji se usude otvoriti vatru na Sirijsku Arapsku Republiku.

Što znači ova svađa i jesu li dvije najveće vojne sile blizu stvarnog oružanog sukoba?

U utorak je načelnik ruskog Glavnog stožera, general Valerij Gerasimov, izjavio: “Ako bude opasnosti po živote ruske vojske, naše oružane snage će poduzeti mjere odmazde kako protiv projektila, tako i protiv objekata koji ih budu lansirali.”

“U međuvremenu se nastavlja ofenziva vladine vojske u predgrađu Damaska ili drugim riječima mjere potrebne za daljnje normaliziranje stanja oko glavnog grada Sirije”, naveo je u priopćenju general Gerasimov.

Sirijska vojska u međuvremenu napreduje iz istočnog pravca i oslobađa gradove i sela u Istočnoj Gouti, terorističkoj enklavi podijeljenoj na tri “džepa”. Jučer je potvrđeno da je oslobođen grad Al-Rayhan u sektoru Doume i Jisrin u južnom “džepu”. U cijelom području je raspoređene ruska vojska i vojna policija, koja nadzire humanitarne koridore za izlaz civila i ulaz humanitarne pomoći u Doumu.

Gdje bi u slučaju napada američki i francuske vojske mogli biti ugroženi životi ruske vojske? Prema riječima načelnika Glavnog stožera, militanti u Istočnoj Gouti su se pripremali za provođene kemijskog napada na civile, ali je u brzom napredovanju sirijska vojska otkrila i zauzela laboratorij s kemijskim tvarima potrebnim za izradu improvizirane kemijske bombe. Naravno, to ne isključuje da teroristi nemaju još takvih laboratorija u područjima koja još uvijek drže istočno od Damaska, ali su trenutno u takvom rasulu da je upitno imaju li vremena proizvesti kemijsko oružje i upotrijebiti ga.

Koristeći ovakvu provokaciju kao izgovor, Washington je planirao provesti raketne udare na vladina područja u Damasku. Međutim, general Gerasimov je podsjetio američke “kolege” da su u Damasku u uredima i objektima Ministarstva obrane Sirije ruski vojni savjetnici i predstavnici Centra za pomirenje zaraćenih strana, kao i brojni pripadnici vojne policije.

Drugim riječima, general Gerasimov je na prijetnju Washingtona da će ponovno napasti Siriju, ako se ofenziva u Istočnoj Gouti ne zaustavi, odgovorio izravnom i nedvosmislenom prijetnjom odmazde. Tako malo bolje poznaje hijerarhiju u ruskoj vojsci, zna da poruka generala Gerasimova nije prazna prijetnja, kao što je to lajanje iz Pariza njegovog “kolege”, generala Françoisa Lecointrea.

Istina, ne treba zaboraviti da su 7. travnja prošle godine dva američka razarača iz Mediterana ispalila krstareće projektile na bazu Al-Shayrat u sirijskoj pokrajini Homs. Ispaljeno je ukupno 59 projektila “Tomahawk”, koji su neznatno oštetili pistu u nekoliko objekata u bazi, a šteta je sanirana u nekoliko dana.

Ruska vojska u Al-Shayratu nije pretrpjela štetu, jer je neposredno prije udara Pentagon stupio u kontakt s ruskim Ministarstvom obrane kako bi bili sigurni da u bazi nema Rusa. Iako američka strana tvrdi da su pogođena 44 cilja, za bazu u kojoj su bile raspoređene tri borbene eskadrile sirijskog zrakoplovstva, navodno 9 ubijenih sirijskih vojnika sugerira da je baza doslovno bila prazna.

No, vraćajući se na ratne bubnjeve Nikki Haley, nakon njene izjave je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov rekao da se s njezinim prijetnjama teško može složiti Pentagon, jer se profesionalna vojska ne šali s takvim stvarima.

“Gospođa Haley moraju shvatiti jednu stvar i da je to neodgovorno korištenje mikrofona u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, a drug, kada govorimo o vojsci, ruska i američka imaju komunikacijske kanale i ovim kanalima se vrlo jasno govori mogu li se ili ne mogu provesti napadi”, rekao je ruski ministar vanjskih poslova.

Vrijedno je podsjetiti da načela u Siriji o kojima je govorio Gerasimov, a potvrdio i Lavrov, vrijede za obje strane. Naime, obje strane šalju svoje instruktore da ojačaju obranu i borbenu spremnost svojih saveznika. Rusi su prisutni u  garnizonima sirijske vojske, a Amerikanci u sjedištu kurdskih snaga.

Od dolaska tih vojnih savjetnika, te su točke neslužbeno postale nedodirljive za američku, ali i rusku vojsku, koja neće provoditi udare u mjestima za koje zna da su u njima američki i NATO instruktori. Prema prešutnom sporazumu nijedna strana, čak i nehotice, ne želi žrtve u redovima druge sile.

Amerikanci su sebi u nekoliko navrata uzeli za pravo da provedu udar na sirijsku redovnu vojsku, ali su to uvijek bili napadi, nazovimo ih tako, “udri i bježi“. Prije raketiranja baze Al-Shayrat, najpoznatiji takav napad je bio onaj kada su američki zrakoplovi greškom razorili topničke položaje južno od zrakoplovne baze u Deir Ez-Zoru i omogućili teroristima “Islamske države” da zauzmu strateški važnu uzvisinu za slamanje obrane opkoljenog grada. Još jedan manji napad se dogodio u blizini Al-Tanfa, kada se dio jedne neke šiitske milicije previše približilo američkoj pograničnoj bazi i posljednji nedavno sjeverno od Eufrata, gdje su gađane provladine milicije i navodno borci ruske vojne tvrtke “Wagner”, koji za plaću koju im daje sirijska vlada čuvaju i drže plinska i naftna postrojenja.  Rusi teoretski mogu gađati Kurde, ali to ne čine.

Međutim, prije svakog zračnog udara na cilj gdje postoji ruska ili američka vojska, vojna zapovjedništva dviju zemalja moraju pozvati drugu stranu i osigurati se da u objektu nema vojnika suprotne strane. Ako ima, onda se udari otkazuju.

Ovo su nepisana pravila ovoga rata. Dvije najveće svjetske vojne sile nastoje izbjeći izravan vojni sukob i žrtve koje bi taj sukob prouzročio, čak i slučajne.

To se dogodilo uoči i početkom bitke 7. veljače u pokrajini Deir Ez-Zor, gdje je navodno stradalo nekoliko pripadnika ruske vojne tvrtke “Wagner”. Nakon bitke je novinarima kurdski visoki zapovjednik rekao da su Amerikanci i Kurdi primijetili pripreme za napad, pozvali su nekoliko puta bazu Hmeymim kako bi čuli ima li ruskih vojnika među snagama koje su pokrenule napad. Tek nakon što su dobili potvrdi da na tom području nema pripadnika redovnih ruskih snaga, američka vojska je provela bombardiranja.

Dakle, uz otvorene borbe na prvoj liniji i dalje traje nevidljivi rat živaca između američke i ruske strane u cijeloj Siriji. Nijedna strana ne žele izgubiti, osramotiti se, ali ne žele ni nehotice pokrenuti Treći svjetski rat.

Kada je general Gerasimov upozorio Washington da će napad na Damask značiti odmazdu udarom na američke razarače, on je jasno dao do znanja da Damask ne može biti područje vojnih akcija Pentagona. Nemoguće je gađati Damask jednim jedinim projektilom i ne izložiti se riziku da ne pogine netko od ruskih vojnika ili diplomata.

Istina, za razliku od Gerasimova, Nikki Haley nije navela nikakve posebne ciljeve, niti je govorila o Damask. To može značiti da se general Gerasimov u svojoj izjavi oslonio ili na obavještajne podatke ili na procjenu temeljenu na dugogodišnjem vojnom iskustvu.

Urednik ruskog časopisa Arsenal domovine, Aleksej Leonkov, smatra da za američki vojsku potencijalne mete, osim Damaska, mogu biti Aleppo i nekoliko zračnih luka gdje se nalazi sirijsko zrakoplovstvo. Moguće je da će u ovim vojnim objektima sada biti raspoređeni ruski vojni savjetnici, ako već nisu tamo. U određenom smislu bi oni tamo bili kao  “živi štit”, jer je iskustvo pokazali da američka vojska zaobilazi objekte u kojima je raspoređen barem jedan ruski časnik ili diplomat.

Ali u drugim dijelovima Sirije, Pentagon, ako želi, mogao bi provesti udare na sirijske vladine snage, Međutim, politolozi su uvjereni da Washington ovaj put blefira.

“Amerikanci su ponovno počeli opasnu igru u Siriji i htjeli su prisiliti Rusiju da nepotrebno glasa za rezoluciju Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda o prekidu vatre u području Damaska i Istočne Goute”, rekla je Elena Suponina, savjetnica direktora Ruskog instituta za strateške studije.

“Ako je u travnju 2017. godine takva neodgovorna akcija Trumpa i bila iznenađenje, sada su sirijska vlada i njezini saveznici, uključujući Rusiju, spremni za razvoj takvog scenarija. Sirijska protuzračna obrana će biti spremna i pokušat će odbiti ovakav napad. Ako se Amerikanci odluče na takvu provokaciju, to se neće pretvoriti u veliku vojnu kampanju, jer oni uopće nemaju jasan plan djelovanja. Ovo je bio još jedan od načina zastrašivanja”, sažela je Elena Suponina.

Nakon izjave Nikki Haley i odgovora generala Gerasimov, priopćeno je da je ruski zapovjednik Glavnog stožera razgovarao s čelnikom američkih snaga, generalom Josephom Dunfordom, a tema je bila situacija u Istočnoj Gouti. Nije poznato jesu li uspjeli postići bilo kakav kompromis.

U ruskom Ministarstvu obrane su izvijestili samo kako su generali “pristali na nastavak bilateralnih kontakata”. No, čak i ova štura informacija je znak da su izjave Nikki Haley i Macronovog generalčića Françoisa Lecointrea jedna stvar, a stvarna interakcija između vojnog vodstva Rusije i Sjedinjenih Država sasvim druga.