Sastanak obavještajnih službi Sirije i Turske u Moskvi i „poruka“ Erdogana o Putinu

Ruski štab
13 komentara

Kao što smo rekli jučer je ponovno počela operacija sirijske vojske protiv terorističkih skupina u Idlibu. To se dogodilo zbog stalnih provokacija i bombardiranja militanata sirijske Al-Qaede, nad kojima Turska nema nikakvu kontrolu, iako ih štiti i šalje im humanitarnu pomoć samo da zadrže civile u Idlibu i da ne krenu prema sjeveru. Turski predsjednik Erdogan je i ovaj put računao na utjecaj kojeg Rusija ima na Damask, ali su i Rusi podržali ofenzivu sirijske vojske, što znači da će se igrati po pravilima samo ako ih se svi pridržavaju, što u Idlibu nije slučaj.

Ali treba reći da je uoči 13. siječnja, prije pregovora o Libiji, u Moskvi održan značajan sastanak predstavnika glavnih tajnih službi Sirije i Turske. Visoki dužnosnici dviju zemalja sastali su se prvi put od početka sirijskog rata 2011. godine.

Tijekom proteklih devet godina nije bilo izravnih kontakata između visokih dužnosnika dviju susjednih zemalja. Održan je jedan kontakt na nižoj razini u pograničnoj turskoj provinciji Hatay, i to je sve što se zna.

Ali sada su se u ruskoj prijestolnici sreli načelnik turske Nacionalne obavještajne organizacije Hakan Fidan i direktor Sirijskog ureda za nacionalnu sigurnost general Ali Mamlouk.

Glavna tema sastanka, prema informiranim izvorima, bila je situacija u zoni deeskalacije Idlib, gdje su od 12. siječnja, očigledno neuspješno, Rusija i Turska pokušavali uspostaviti novi režim primirja.

Turska strana je tijekom kontakta između načelnika obavještajnih službi dviju zemalja inzistirala na “ispunjenju sporazuma iz Sočija” od 17. rujna 2018., koji predviđa stvaranje demilitarizirane zone na sjeverozapadu Sirije, a sirijska strana na tome da Ankara nije ispunila svoj dio sporazuma i nije deblokirala rute Aleppo-Latakija i Aleppo-Hama, niti je raselila radikalne islamističke militante iz demilitarizirane zone. General Mamlouk je HakanuFidanu otvoreno rekao da Damask namjerava potpuno osloboditi Idlib.

Zbog toga se dvije strane nisu uspjele dogovoriti ni o čemu. Ali sam po sebi je takav sastanak do nedavno jednostavno bio nemoguć.

Odluka turskih vlasti da izravno kontaktiraju s onima koje i dalje smatraju neprijateljskim “sirijskim režimom” može ukazivati na dvije velike stvari.

Prvo, Ankara se gotovo u potpunosti pomirila s činjenicom da će Bashar Al-Assad ostati na čelu Sirije i da je dugoročni faktor s kojim će morati sve više kontaktirati, pogotovo zbog toga što Rusija i Iran pokazuju sve veće povjerenje u Assada.

S tim u vezi, neočekivani signal turskom predsjedniku Erdoganu je bio i iznenadni posjet Vladimira Putina Damasku 7. Siječnja, na sam pravoslavni Božić.

Tek nakon posjete sirijskoj prijestolnici i sastanka s Assadom u zapovjednom mjestu, predsjednik i vrhovni zapovjednik ruskih oružanih snaga je sa suradnicima otišao u Ankaru u unaprijed planirani radni posjet.

Drugo, situacija u Velikom Idlibu, području koje uključuje provinciju Idlib i dijelove provincija Hama, Aleppo i Latakija, poprima karakter u kojem je moguća vojnopolitička uprava Turske.

Najnoviji projekt Ankare u obliku takozvane „umjerene oružane opozicije“, proturski “Nacionalni oslobodilački front”, na pragu je da se podijeli i svoje “kadrove” prebaci pod zapovjedništvo islamističkog saveza Hayat Tahrir Al-Sham u kojem vodeću ulogu ima Al-Nusra Front, odnosno sirijska Al-Qaeda.

Niz poraza u Idlibu koje su “Nacionalnom oslobodilačkom frontu”, uz zračnu potporu ruskih trupa u Siriji, nanijele sirijske vladine snage, dovodi do radikalizacije “relativno umjerenih militanata” iz proturskog fronta i njihovog udaljavanja od Turske. U tom kontekstu treba promatrati i namjerna bombardiranja položaja sirijske vojske kod Abu Duhura i granatiranja grada Aleppa u njegovog šireg područja, posebno jugozapada, gdje su raspoređene proiranske šiitske milicije, libanonski Hezbollah i iranski vojni savjetnici.

Nakon svega, napad sirijske vojske iz smjera Jarjanaza i Abu Duhura, te teška artiljerijska vatra i zračni udari po svim vojnim ciljevima na istočnom obodu enklave i po vojnim objektima u unutrašnjosti Idliba, bio neminovan. Damask je morao odgovoriti na nespremnost Turske, a sudjelovanje ruskog zrakoplovstva u kampanji je također izravna poruka Ankari da sirijska Al-Qaeda i njezini sateliti moraju biti uništeni, jer se i Turska na to obvezala sporazumom iz 2018.

Podsjetimo, Turska i Rusija su postigle dogovor o novom primirju u sirijskom Idlibu. Primirje je stupilo na snagu 12. Siječnja, a tursko ministarstvo obrane je odmah navelo da bi zbog prekida vatre trebale prestati i zračne i kopnene borbene operacije.

No, čini se da je to bilo samo jedno od niz primirja, računajući ono ključno dogovoreno 31. kolovoza prošle godine, jer su se sukobi nastavili na svim ključnim dijelovima fronte u Velikom Idlibu. Na primirje Turske i uz posredovanje ruske strane objavljeno je primirje između vladinih snaga i militantnih skupina. Prije toga je vlada Sirije, tijekom uspješne ofenzive, uspjela protjerati islamističke militante iz brojnih velikih naselja u provincijama Hama i Idlib.

Idlib i dalje ostaje posljednji bastion takozvane „sirijske naoružane oporbe“, koju čine proturski “Nacionalni oslobodilački front” i savez Hayat Tahrir Al-Sham, ali se područje njihove kontrole smanjuje.

U prosincu je sirijska vojska uz podršku ruskog zrakoplovstva nastavila ofenzivu na jugoistočnom dijelu fronte u Idlibu. Tijekom operacije je oslobođeno oko 40 naselja.

I sada smo imali sastanak generala Mamlouka, koji je, vjerojatno, Hakanu Fidanu iznio razuman prijedlog u okviru kojeg bi riješili problem sirijske Al-Qaede, kurdskih milicija na sjeveru, što je za Turku od vitalnog interesa, a odgovor je bio da se stanje na terenu vrati kakvo je bilo u rujnu 2018. Možda ne uz povratak oslobođenih teritorija, ali iznova uz povlačenje teškog naoružanja i vojnih jedinica s linije fronte, što Hayat Tahrir Al-Sham i proturski “Nacionalni oslobodilački front” opet ne bi učinili.

Prema navodima sirijskih državnih medija, na trilateralnom sastanku je posredovala i Rusija, prenosi portal Al-Monitor sa sjedištem u Washingtonu

Sirijci su na zahtjev Fidana odgovorili traženjem od Turske da u potpunosti poštuje sirijski suverenitet i teritorijalni integritet i da odmah povuče svoje snage.

Kao što smo naveli, general Ali Mamlouk je tražio od Ankare da poštuje sporazum iz Sočija potpisan u rujnu 2018., te da Idlib oslobodi od nazočnosti terorista i teškog naoružanja, te da deblokira autoceste Aleppo-Latakija (M4) i Aleppo-Hama (M5).

Tursko izaslanstvo na visokoj razini, u kojem su bili i turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu i ministar obrane Hulusi Akar, stiglo je u Moskvu na razgovore o dvije ključne međunarodne krize u kojima sudjeluju i Rusija i Turska, ratove u Libiji i Siriji.

Činjenica da su se istog dana u ruskoj prijestolnici održali kritični pregovori o Libiji možda odvratila većinu pažnje sa sirijskog pitanja.

Ipak, najviši turski dužnosnici donijeli su za sve neočekivanu odluku da se sastanu sa sirijskim kolegama u Moskvi, što je veliki proboj ruske diplomacije.

Službeni sirijski mediji nisu spomenuli da su se delegacije bavile drugim pitanjima, od kojih je jedno vjerojatno razrađivanje novog Sporazuma iz Adane, kako bi obje zemlje riješile kurdsko pitanje na sjeveroistoku Sirije. Međutim, ako se nije mogao postići dogovor o Idlibu, logično je da se nema što pregovarati o kurdskom pitanju. Barem ne zasad.

Siriji svakako ide u prilog ishod nedavne kampanje na sjeveroistoku zemlje, koji je bio iznad Assadovih očekivanja. Damask uspostavlja kontrolu nad teritorijima koje drže Sirijske demokratske snage, iako su mnoga područja, uključujući naftna polja, pod kontrolom kurdskih milicija i američke vojske.

O uvjetnom „neuspjehu“ se može govoriti samo zbog Trumpove odluke da ne povuče svoje trupe i da zadrži vojnu prisutnost na sjeveroistoku Sirije. To je, barem za sada, onemogućilo sirijske milicije da pređu na stranu sirijske vojske i da se integriraju u  vladine snage. No, sirijska i ruska vojska postupno preuzimaju važne baze i infrastrukturu i nadzor nad sirijsko-turskom granicom, a negdje ulaze u naselja i vraćaju civilnu vladinu upravu.

I dok se proces reintegracije sjeveroistoka Sirije odvija polako i bez upotrebe sile, u Idlibu se očekivalo da će biti pokrenuta nova faza ofenzive kodnog naziva „Zora Idliba“, koja je pokrenuta 19. prosinca.

Značajna vojna pobjeda u Idlibu bi nadoknadila “neuspjeh” brzog povratka cijelog sjeveroistoka.

Prije najnovijeg kratkotrajnog primirja je najveće dostignuće sirijske vojske bilo oslobađanje Jarjanaza.Vladine snage su došle sve do predgrađa Maarat Al-Numana, simbola takozvane „sirijske revolucije“ i važnog uporišta islamističkih militanata. Grad, smješten na autocesti M5, također je strateški važan. Kontrola nad gradom otvara put daljnjem napretku prema Saraqibu i punoj kontroli nad ovom arterijom. Turska se nadala da će sporazumi o prekidu vatre između Moskve i Ankare učinkovito spriječiti napredak Assadovih snaga i spriječili ih da uđu u Maarat Al-Numan, što je predstavljeno kao glavna meta ofenzive.

Erdogan se nadao da će još jedna faza operacije u Idlibu završiti ograničenim, taktičkim vojnim uspjehom za Damask.

Sirijska vlada može biti nezadovoljna što nije iskoristila povoljan trenutak i pri rasulu islamističkih linija obrane izbila na autocestu M4 i M5, ili čak riješiti pitanje Idliba jednom zauvijek. Opet je odgodila realizaciju planova i ustupila mjesto diplomaciji.

Moskvi je sada konačno jasno da Erdogan neće učiniti ništa

Ono što je važno u ovoj priči je činjenica da Erdogan u pregovorima ne pristaje na kompromis i nastupa s pozicije sila. To se vidjelo u pregovorima o Libiji, gdje je marioneta Muslimanskog bratstva, takozvani premijer Fayez Al-Sarraj od generala haftara, koji kontrolira cijelu Libiju, osim Misrate i Tripolija, tražio ustupke, a prije nekoliko dana je letio u Ankaru moliti za pomoć samo kako Libijska nacionalna armija ne bi ušla u libijsku prijestolnicu. Erdogan je odgovorio slanjem 2000 boraca iz Sirije u Libiju, a kasnije i kontingenta turske vojske, ali na terenu nije postigao ništa.

Kada je čuo zahtjeve Sarraja, general Haftar je napustio pregovore i odletio iz Moskve za Bengazi. Nije htio potpisati nikakvo primirje ni sporazum pod takvim uvjetima.

Erdogan je izgubio kontrolu i novinarima je ljutito rekao „kako će general Haftar dobiti lekciju kakvu zaslužuje“.

„Najprije je Haftar rekao „da“, a onda „ne“ i, na žalost, pobjegao je iz Moskve, ne potpisavši primirje. Naše kolege su svoj potpis stavili i mi smo svoj dio obavili, ostalo je na polju gospodina Putina“, izjavio je Erdogan u govoru pred članovima svoje stranke, čime je ruskog predsjednika „uputio“ da izvrši pritisak na haftara, koji je „uzeo dva dana pauze“ da se konzultira sa svojim suradnicima.

No, primirje još nije potpisao, niti ga je Moskva na to prisiljavala, a ruske snage su se uključile u vojne operacije u Idlibu, što bi trebalo biti dovoljno da Erdogan razumije da i on mora ispuniti obećanja koja je dao prilikom potpisivanja prethodnih sporazuma.

Dakle, odmah se znalo da je primirje u Idlibu privremeno rješenje. Unatoč uspjehu Rusije u uvjeravanju Assada u njegovu korisnost, svima je bilo jasno da neće biti duljeg predaha. Izvor iz sirijske vojske rekao je za Al-Monitor prije nove kampanje da se sporazum o prekidu vatre nakon 25 dana može produžiti samo “ako Idlib riješi problem radikala, a ostale pobunjeničke skupine prekinu veze s Hayat Tahrir Al-Shamom i pridruže se protuskom bloku spremnom na pregovore“.

Na papiru, kad je riječ o takozvanim „umjerenim oporbenim frakcijama“ na terenu, odnosno onima koje formalno nisu pod komandom Al-Nusra Fronta, uključujući Nacionalnu oslobodilačku frontu, svi su od listopada 2019. formalno dio takozvane proturske Sirijske nacionalne vojske (SNV). Međutim, u stvarnosti  nije učinjeno ništa na integraciji tih skupina u SNV.

Točnije, četvrta, peta, šesta i sedma brigada su četiri nova korpusa kojima bi se trebale pridružiti prve tri brigade koje su sudjelovale u područjima operacija „Štit Eufrata“ i „Maslinova grana“ u Afrinu. Osim toga, sada je valjda svima jasno da Idlibom upravlja sirijska Al-Qaeda i to Erdogan više ne može skrivati.

Stoga su svi prijedlozi, kao onaj da lokalna oporbena vijeća odvoje umjerenu oporbu od radikala, gubljenje vremena. Točno je da će najnovija kampanja uzrokovati još jenu eskalaciju u Idlibu, ali sirijske i ruske tajne službe istovremeno rade na tome da se potakne vojna eskalacija između Hayat Tahrir Al-Shama i takozvane „umjerene oporbe“ iza koje stoji Turska. Stoga Erdogan griješi ako misli da je sada „lopta na polju Vladimira Putina“, bilo u Libiji ili u Siriji.

Turska može i mora, ako želi da se izbjegne velika ofenziva, odvojiti svoje milicije od Hayat Tahrir Al-Shama, a ako to ne učini, Rusija će dići svoje zrakoplovstvo i podržati sirijsku vojsku u kampanji oslobađanja Idliba. Hoće li se to dogoditi odjedom ili će, što je možda bolja opcija, pokrajina oslobađati komad po komad, pokušavajući u međuvremenu izazvati sukob među islamistima, to nije važno.

Pretplatiti se
Obavijesti o
13 Komentari
Najstariji
Najnoviji Najviše komentiran
Inline povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Pero
4 godine prije

Turska stoka se precjenila malo, on bi ratovao protiv Francuske, Grcke, Egipta, UAE, Saudiaca, Rusa itd.
Turak mora promjeniti opijate, tako je i Hitler beljezgo.

Dopizdilomi
4 godine prije

Ma deratizirati do kraja koliko se može ili dok ih demokrati ne izvuku i presele avionima i konačno započeti izgradnji i vraćati život u normalu.

Riddick
4 godine prije

Trenutno stanje Turske u Siriji je rezultat uzastopnih losih odluka rukovodstva, NSA je poslusna ali nesposobna organizacija da ratuje sa SAA ,HTS su sposobni ali nemoguci su za saradnju posto njima odgovara konstantno stanje rata jer o bilo kakvom politickom dijalogu nema govora jer ih svi kategorisu kao teroriste.
SAA nedeljama vec priprema da otvori novi front iz pravca istocnog Alepa, prebacene su neke jedinice iz Latakije i dovezeno je dosta tehnike.

U Libiji su samo ucinili uslugu Fajezu al Saraju, oni ne mogu da preokrenu tok rata, Haftar je na korak do potpune pobede i ne zeli nikakve ustupke da ponudi, Erdogan se nada primirju u Libiji koje u perspektivi treba da postane mirovni sporazum da bi onda dobio koncesije na nalazista gasa u Sredozemnom moru, ali sanse su jako male za tako nesto…

politicki nekorektan
4 godine prije

…dakle, da ne filozofiramo, za koju god poziciju da se erdo odluci , njemu ulece …to je tako kada stalno vrdas dupetom, te vamo ,te namo… obavezno raspisati natjecaj za djevice,usfalice ih….

burt
4 godine prije

opet su na djelu suludi planovi Assada i IRGC-a da se tri milijuna Sunita baci preko granice u Tursku, od tih planova neće biti ništa isto kao što nema ništa od povlačenja američke vojske iz Iraka i Sirije, zadnjih nekoliko mjeseci razni ekstremistički zapovjednici IRGC-a. libanonskog Hezbollaha i iračkih milicija najavljuju uskrsnuće Homeinija i njegovih teorija i tumačenja o putu koji kroz Karbalu vodi u Jeruzalem, izbacivanju SAD-a sa bliskog istoka i uništenju države Izrael, najavljuje se da će Tel Aviv završit u komadićima na dnu Mediteranskoga mora, da se pejzaži Tel Aviv i Haifa neće razlikovati od pustinje Atacama, stvaranje novog fronta i vjerski rat protiv zapadnog svijeta, uspostava nove vjerske vlasti i rušenje nemoralne zapadne demokracije, stavljanje Iraka i Sirije pod kontrolu IRGC-a a sve je to posljedica toga da su IRGC i vjerski vlastodržsci u Teheranu sada uvjereni u takve stavove jer za razliku od osamdesetih i… Čitaj više »

Bubi
4 godine prije

Toliko sporazuma dogovora i konvencija a NIŠTA SE NE POŠTUJE!!! Ne treba se niti dogovarati niti sastančiti jer su svi neozbiljni.

Bubi
4 godine prije

Hahaha i ti si primjetio da BLAGO ONOME IZA NJE HAHAHAHAHA 😋

Max
4 godine prije

Surađuje se pomalo

Borac2
4 godine prije

Nije problem “pregovarat” sa Hakanom fidanom iz jedno samog razloga. General Mamlouk dolazi iz teritorija gdje unatoc teskom ratu 95% funkcionira drzava u svim segmentima drustva. A gospodine Fidan (koji sasvim slucajno iznamljuje svoj apartman u Zenevi nekim propalim politicarima “opozicije”) zagovara neke glavosjece iz podrucja gdje vlada apsolutna anarhija te zakon i red na nivou talibana u Afganistanu. Pa prema tome kada ga Mamlouk upita zasto nema civilne vlasti kod “tvojih” onaj samo pili u pod. Znaci, treba ocistit smece do kraja.

mali jere
4 godine prije

sigurno je samo da Putin svojom mudrom taktikom osporava teror kazarskih isprdaka i vazala i ako mu Dragi Bog da zdravlja moze spasiti svijet od ,,globalne,, katastrofe.Dragi Boze zasto mi Hrvati nemamo tavog vodju.Od nestanka(smrti) kralja Tomislava u nas sve vise vladaju izdajnici au zadnjih par stoljeca SAMO izdajnici.Pa ni Francek nije bio nista drugo nego izdajnik a ove druge vazale ne treba ni spomenuti.Zasto nisam Rus pa bih otisao negdje DUBOKO u rusiju da zivim u miru.Vladimire zelim Ti sve naj bolje i molim se Bogu za Tebe.

© 2023 – Portal Logično

POVEZANE VIJESTI

Nije pronađen nijedan rezultat.