Sirija: Teroristi u Idlibu sve bliže porazu – SAA na vratima Maarat Al-Numana

U večernjim satima 23. prosinca je potvrđeno da su sirijska vojska i njeni saveznici oslobodili grad Jarjanaz i nekoliko obližnjih točaka, okruživši tako turski promatrački punkt u blizini Surmana. S ovih položaja je otvoren koridor za napredovanje prema na Maarat Al-Numanu.

Prema provladinim izvorima, krovna teroristička organizacija Hayat Tahrir Al-Sham i druge militantne skupine su sinoć stupile u kontakt sa zapovjedništvom sirijske vojske u južnom Idlibu. U pokušaju diplomatskog zaustavljanja daljnjeg napredovanja sirijske vojske, pregovarali su o predaji Maarat Al-Numana vladinim snagama i ponovnom otvaranju autoputa M5.

Uzimajući u obzir da riječi i obećanja „umjerene oporbe“ povezane s Al-Qaedom ne vrijede ništa, malo je vjerojatno da će se takav dogovor postići.

U međuvremeni vladine snage  konsolidiraju oslobođena područja u južnom Idlibu i vjerojatno će pokrenuti konačni napad Maarat Al-Numan i osloboditi važno strateško naselje na autoputu M5 koji povezuje Damask, Homs, Hamu i Aleppo. Ovo će biti važan korak u čišćenju čitavog južnog Idliba od terorističke prijetnje.

Prije ulaska u Jarjanaz, snage sirijske vojske izvijestile su da su u nedjelju neprestano napredovale u jugoistočnom dijelu pokrajine Idlib i da nastavljaju s ofenzivom.

“Mi nastavljamo naše vojne operacije na osi grada Maarat Al-Numana. Usred teških sukoba postigli smo sjajne rezultate. Vojne jedinice su uspjele preuzeti kontrolu nad 25 gradova i sela. Bilo je mnogo strateških brda koja su oslobođena i danas možemo reći da se nalazimo na periferiji grada Jarjanaza”, rekao je časnik sirijske vojske za agenciju SANA, čiju je izjavu prenio kanal RT.

VIDEO: SAA prije ulaska u Jarjanaz

Snimci prikazuju vladine vojnike dok razmještaju tenkove i topništvo u napredovanju u tom području.

Prema sirijskoj novinskoj agenciji SANA, vladine snage su u blizini grada Maarat Al-Numana oslobodile grad Al-Tehh, kao i sela Al-Hraki, Al-Qrati, Al-Burj, Tal Al-Homsi, Tahtaya.

Napredak sirijske vojske tijekom proteklih tjedan dana u Idlibu se značajno ubrzao. Unatoč otporu Al-Nusra Fronta i srodnih terorističkih skupina, SAA je uz podršku Rusije zapravo razbila front u jugoistočnom Idlibu i oslobodila više desetaka naselja i veliki teritorij.

Ciljevi sirijske vojske su sasvim su razumljivi. Ona želi ovladati cijelim jugoistočnim Idlibu do autoputa M5 Hama-Aleppo, a ako bude moguće, preuzeti kontrolu i nad njim.

Glavna prepreka ovdje nisu snage militanata, koje su u potpunom rasulu, već položaj Turske koja na sve moguće načine pokušava usporiti sve ofenzivne operacije sirijske vojske u Idlibu.

Ali u ovom slučaju je očito da Sirijci imaju jamstva Moskve za ofenzive sa značajnim ciljevima i da politički faktor u ovoj fazi neće naškoditi dijalogu Rusije s Turskom. To se vidjelo i u jučerašnjem napredovanju sirijske vojske, koja je praktički prošla pored turskih vojnika raspoređenih u promatračkom punktu južno od Surmana.

Kampanja podsjeća na ljetne bitke na osi El-Lataminah. Položaji terorista, njihova sjedišta, skladišta i komunikacije podvrgnuti su intenzivnim višednevnim bombardiranjima, a prve linije obrane i uporišta su razbijeni vatrom teške artiljerije i višecijevnih raketnih bacača.

Nakon toga su borbu kreću jurišne skupine sirijske vojske, gotovo u pravilu predvođene „Tigrovima“, dijelovima Republikanske garde i snaga 5. korpusa, koje započinju napade na uništene položaje, uglavnom ujutro, ili jednostavno ulaze i „čiste“ napuštena naselja.

Upotrebu ove taktike olakšava činjenica da, za razliku od El-Lataminaha ranije, položaji terorista ovdje nisu toliko jaki, a napredovanje na terenu olakšava prednost koju SAA ima u oklopnim vozilima i zrakoplovstvu. Stoga se, nakon dužeg izlaganja vatri i masovnog kopnenog napada noću i rano ujutro, takoreći po mraku, militanti postupno povlače prema autoputu M5, svakodnevno napuštajući nekoliko naselja.

Zbog toga je sirijska vojska jučer ujutro s lakoćom ušla u Surman, gdje se nalazi tursko promatračko mjesto. Vladine snage u napredovanju teroristima ostavljaju uzak koridor za povlačenje,

kako bi izbjegli naknadne ulične bitke. Nakon oslobađanja grada su Turci ostali blokirani u vojnom objektu, kao ranije u Moreku, gdje turski vojnici od početka jeseni sjede i ne žele otići samo iz tvrdoglavosti, iako tamo ništa ne mogu učiniti, niti utjecati na situaciju.

Turci vjeruju da će, ako se povuku, izgubiti prestiž i da će biti poniženi. Stoga ostaju u tim promatračkim mjestima čak i kada se fronta oko njih potpuno uruši.

Nakon oslobađanja Surmana, sirijska vojska je pred sobom imala složeniju zadaću, jer se približava autocesti, a teren postaje brdovit. No, kako tamo nije bilo mnogo utvrđenih obrambenih položaja islamističkih terorističkih skupina,  militanti su se odlučili povlačiti do autoputa M5.

Blizina Maarat Al-Numana im je donekle olakšavala položaj, ali u grad nisu stigla željena pojačanja sa sjevera i unutrašnjosti Idliba. Ovoje bilo očekivano, jer su sirijsko i rusko zrakoplovstvo cijeli dan provodili prelete i vršili udare na sve ciljeve na zemlji.

Samu ofenzivu aktivno podržava i Rusija. Intenzitet zračnih napada ruskih zrakoplovnih snaga na jugu Idliba usporediv je s radom ruskog zrakoplovstva kada su militanti poraženi na području El-Lataminaha. Primjećuje se upotreba zrakoplova Su-25 za izravnu potporu jurišnih sirijskih jedinica. Osim toga, bombardiranja u pozadini jedinica militanata provode se danju i noću.

Primjećuje se i rad ruskih vojnih savjetnika i snaga za specijalne operacije.

Nova kampanja u Idlibu je potvrda i da su teretni brodovi ruske Crnomorske flote, koji su neprestano prolazili kroz tjesnac Bospor, prevozili nove isporuke oružja „Syria-Expressom“, što je omogućilo Sirijcima da dobro opreme svoje jedinice, koje su dobile i velike količine opreme za noćno izviđanje i ratovanje.

Teroristi nemaju takvu priliku, jer su njihovi sponzori odustali od slanja vojne opreme i naoružanja. Stoga protunapade terorista Hayat Tahrir Al-Shama i drugih skupina u najboljem slučaju podržava par tenkova i nekoliko pješačkih borbenih vozila. Još uvijek nisu primijećene velike oklopne skupine, iako Al-Nusra Front još uvijek ima oko 20 do 25 tenkova i više  oklopnih borbenih vozila u sjevernom Idlibu.

„Komad po komad“ ili konačni obračun?

Ofenziva koju provodi sirijska vojska u pokrajini Idlib, posljednjem uporištu islamističkih militanata, koji su, za razliku od onih u sjevernom Aleppu i Raqqi, većim dijelom strani borci i ne pristaju ni na kakve pregovore s vladom, čini se da će mutirati i možda zauvijek promijeniti ravnotežu snaga u tom području. Rusko i sirijsko zrakoplovstvo je bombardiralo većinu položaja koji su smješteni i naseljenim područjima u jugoistočnom dijelu provincije, ali je prethodno proveden obavještajni i izviđački rad doveo do visoke preciznosti udara, bez obzira koliko desetina i stotina snimki i fotografija o „stradanju civila“ na društvenim mrežama objavljivale takozvane Bijele kacige.

Točno je da su gađana i sela oko grada Maarat Al-Numana, što je dovelo do bijega tisuća civila do turske granice. Međutim, ne znamo jesu li to Sirijci ili obitelji stranih boraca, odnosno koliki je omjer među njima jednih i drugih.

Ruska i sirijska vojska negiraju neselektivna bombardirana naseljenih područja i rekli da žele iskorijeniti  skupine lokalnih islamista bliske Al-Qaedi.

Sasvim je jasno da će Turci tražiti ili zaustavljanje ofenzive ili njeno limitiranje do određenih granica. Možda će se Turska truditi da osigura da militanti ovaj put zadrže barem Maarat Al-Numan, a teritorije istočno i jugoistočno od grada zapravo preda Assadu. Damask i Moskva su očito zainteresirani za suprotno i žele zauzeti Maarat Al-Numan, te preuzeti kontrolu nad čitavim dijelom autoceste Hama-Aleppo južno od Saraqiba, jer će to teroristima otežati zadržavanje područja oko grada Kafr-Sazhne, pogotovo ako se oslobodi Hesh.

Općenito, kao da opet vidimo ofenzivu s „ograničenim ciljevima“, koja je već postigla značajan uspjeh. No hoće li se taktički uspjesi pretvoriti u operativne, bit će jasno nakon pregovora u Moskvi, jer osim Idliba, Rusija mora uravnotežiti rusko-turske interese o pitanjima sjeverne Sirije, ili takozvane „Rojave“, kao i Libije, oba područja u kojima postoji razmimoilaženje mišljenja između Moskve i Ankare.

Zapravo, vojnu kampanju u Idlibu je Damask započeo u travnju ove godine. Od tada su oslobođena velika područja sjeverno od Hame i vladine snage su ušle u pokrajinu Idlib. Navodno se pred vladinim snagama povuklo 500 000 civila, što tvrde zapadne navodne „humanitarne organizacije“. UN nije potvrdio ovaj broj, ali je ipak pozvao Damask da se fokusira na izbjegavanje vođenja vojnih operacija u kojima bi moglo doći do stradanja civila ili velikog premještanja stanovništva prema sjeveru i dalje prema Turskoj.

Ovi podaci dolaze od američke nevladine udruge Union of Medical Care and Relief Organisation, koja navodi kako je „osamdeset tisuća ljudi izbjeglo samo od prošlog tjedna“.

Tu su i izvješća takozvanih „lokalnih aktivista“, kao što je Mohamada Rasheed, koji tvrdi „kako su mnoga sela potpuno napuštena ili izolirana, a medicinske ustanove u provinciji, koje su već ozbiljno oštećene, nisu u stanju zbrinuti sve ozlijeđene“. Međutim, ovakvih i puno gorih izvješća se na dnevnoj bazi proizvodi desetke, kao što je bio slučaj tijekom oslobađanja istočnog dijela Aleppa, a treba ih uzeti s rezervom, često u potpunosti odbaciti, posebno ona koja ne prilažu nikakve dokaze i predočena su samo u pisanom obliku.

U ovom trenutku, kada je sirijska vojska došla u Tall Manis, na manje od tri kilometra od Maarat Al-Numana, čini se da nema nade za brojne terorističke skupine koje kontroliraju pokrajinu Idlib, koje su u smislu borbenih kapaciteta očigledno inferiornije od sirijske vojske, koju podržavaju Moskva, Iran i sad već manjim dijelom libanonski Hezbollah.

Budućnost ostatka sirijskih islamističkih skupina sada se čini više nego izvjesna. Samo je pitanje vremena kada će vladine snage uspostaviti kontrolu nad čitavom zemljom i definitivno okončati višegodišnji sukob koji je opustošio Siriju i uzrokovao ogromna razaranja i ozbiljne gubitke među ljudima, vojnicima i civilima općenito.

Može se reći da Sirija i Rusija kraj godine završavaju uspješnom ofenzivom koja nadopunjuje jesenske uspjehe u takozvanoj „Rojavi“ i ljetnu pobjedu u području El-Lataminaha.

Turska: Zaustaviti ofenzivu ili Erdogan šalje nove izbjeglice u EU

Naravno, razvoj događaja u Idlibu će imati posljedice na Ankaru, vjerojatno i na Europu. U stvari, predsjednik Erdogan je rekao da se Turska ne može nositi s novim valom sirijskih izbjeglica i da ne može sama podnijeti svu težinu njihovog izdržavanja, upozoravajući tako Stari kontinent da ima najmanje 3,6 milijuna Sirijaca koji su se od početka sukoba u 2011. godine sklonili u Turskoj.

Već u listopadu je turski predsjednik, ako više ne primi financijsku pomoć iz Bruxellesa, zaprijetio da će izbjeglicama omogućiti da iz zemlje krenu u Europu.

No, ovo su stvari koje se Damask ne bi trebale ticati, iako mogu biti važan ulog u raspravama između Rusije i Europske unije. Ali kako trenutno nema puno otvorenih pitanja, Moskva nema što tražiti od Bruxellesa, tako da je nastavak ofenzive u Idlibu više nego realan scenarij, iako se u ovom djelu kampanje, koja se svodi na otkidanja dijelova teritorija i polagano potiskivanje terorista prema sjeveru, predviđa privremeno zaustavljanje vladinih snaga na autoputu M5 i sjevernim područjima od Maarat Al-Numana.

Općenito govoreći, nada islamističkih militanata i njihovih sponzora da će se moći nositi protiv vlade Bashara Al-Assada i na kraju je svrgnuti, sada je definitivno prošla i umjerenije frakcije, koje su ranije bile podčinjene „Islamskoj državi“ i Al-Qaedi, sada vode pregovore s izaslanicima Damaska o načinima predaje i kako položiti oružje u zamjenu za život i imovinu, njihovu osobno i njihovih obitelji.

Dakle, dugi rat u Siriji će se završiti, a političko rješenje će pokazati vještinu i snagu svakog od ključnih aktera u sirijskom sukobu.

FOTO: Situacija na bojištu u jugoistočnom Idlibu u ponedjeljak kasno u 22h