Što rade Rusi u Siriji? – Islamistička propaganda se probija u ruske medije

Fake News Rusija Sirija

Prošlog tjedna je ruski predsjednik Vladimir Putin rekao kako je cilj ruske vojske i sirijskih vladinih snag iskorijeniti posljednja uporišta terorista u Idlibu, gdje je pod oružjem još desetine islamističkih militanata, među kojima je veliki broj ekstremista iz inozemstva, uključujući one iz Ruske Federacije i Zajednice nezavisnih država koje imaju bezvizni režim s Rusijom.

Međutim, zainteresiranost za sirijski sukob među Rusima opada. Čak su i sociolozi prepoznali umor stanovništva od ovog sukoba. Od 2015. su ruski građani gledali kako sirijske trupe polako počinju potiskivati sljedbenike terorističke skupine ISIL i njihove saveznike z većih gradova Sirije, Aleppa, Homsa i Damaska. Međunarodna koalicija na čelu sa Sjedinjenim Državama, iako vješto kalkulirajući, također je sudjelovala u uništavanju islamističkih fanatika, napredujući iz sjevera Iraka i sjevernih kurdskih teritorija u Siriji. Ponekad je kampanja bila slična ofenzivi sovjetskih i savezničkih snaga duboko u Njemačkoj na kraju Drugog svjetskog rata, a „bliskoistočna Elba“ je postala biblijski Eufrat. 2018. je glavni grad Sirije bio potpuno oslobođen, a posljednje enklave pripadnika ISIL-a na vladom teritoriju su bile očišćene.

Od tada je za ogromnu većinu Rusa sirijska kampanja bila završena. Često se postavljaju pitanja o tome zašto Rusija uopće drži svoje postrojbe u Siriji, ako je ISIL poražen. Ljudi koji su upoznati sa situacijom i opasnostima koje predstavljaju metastaze islamističkog otpora jednostavno ne znaju što odgovoriti na ta pitanja, jer kratki i jednostavni odgovori ne postoje, a pisati o svim nijansama sirijskog sukoba je mnogima nerazumljivo.

Nažalost, slaba svijest ljudi o sukobu u Siriji dovodi do pojave održivih mitova. Štoviše, mitovi se stvaraju čak i oko temeljnog pitanja “protiv koga se Rusi bore u Siriji?” Na primjer, razni stručnjaci često govore da se u “velikom Idlibu” Sirijci bore protiv ISIL-a, iako se vladine snage tamo zapravo bore protiv terorističke skupine Hayat Tahrir Al-Sham, bivši Al-Nusra Front, te protiv skupina povezanih sa sirijskom Al-Qaedom, od kojih se neke nazivaju „umjerenom opozicijom“ i kao takve imaju podršku Turske.

Naravno, kaos vlada i u informacijskom polju, posebno o tome tko je ruski saveznik u sirijskom sukobu. Izraz „sirijska vojska“ kao da više ne zadovoljava znatiželjnog čitatelja koji želi “znati istinu”. Nije tajna da se jedinice Palestinaca, Iranaca, Libanonaca, Afganistanaca, Pakistanaca i drugih bore na vladinoj strani. To daje argumente ne samo islamističkoj propagandi, nego i nekim “istraživačima” koji tvrde da sirijska vojska kao takva više ne postoji, te da umjesto toga ima mnoštvo plaćenika.

Ovaj mit nema nikakve veze sa stvarnošću, ali je iznimno uporan i ponavlja se beskonačno u svim vrstama medija.

Nesretne stručnjake progoni i lik brigadnog generala Suheila Al-Hassana. “Tigrove” na čelu s ovim zapovjednikom su jedna od najučinkovitijih državnih jedinica i uvijek predvode ofenzivnih operacija. Filmska ekipa kanala ANNA-News s ovom jedinicom radi od 2016. godine, pa je ratnim reporterima ponekad smiješno čitati glasine i nagađanja o „Tigrovima“.

Tako je neki dan objavljen članak u uglednom ruskom listu Pogled, gdje je navedeno da general Suheil Al-Hassan nije ispunio njegove dužnosti i, navodno, ruska komanda više nije zadovoljna njome.

Još jednom treba naglasiti da su široke mase stanovništva u Rusiji, ali ne samo, iznimno slabo informirane o tome što se zapravo događa u Siriji i zato čak i listovi kao što su Pogled i drugi objavljuju članke koji su lažni od početka do kraja.

Za početak, Pogled je ponovno objavio lažni članak da general Suheil Al-Hassan vodi ofenzivu na sjeveru Hame. Istina je  da je autoritet brigadnog generala izuzetno visok u sirijskoj vojsci, ali to uopće ne znači da je on zadužen za operacije svih jedinica. Osim “Tigrova” se u sjevernoj Hami nalazi 5. jurišni korpus, 1., 3., 4. i 9. divizija, te veliki broj raznih milicija. Sve njih vodi sirijsko ministarstvo obrane, a koliko god nesretnim stručnjacima to izgledalo čudno, Suheil Al-Hasan se također pridržava naredbi ministra obrane, kao i druge vojne vođe.

S tom činjeničnom pogreškom se moguće nekako pomiriti, jer je iz Moskve gotovo nemoguće saznati tko zapravo zapovijeda kojim postrojbama. Međutim, sljedeća izjava se može nazvati pravom informacijskom sabotažom: “Sirijske snage na čelu s Tigrovima nisu uspjele ostvariti napredak u pokrajini Hama. Hassanove operacije bile su vrlo skupe zbog njihove ovisnosti o vatrenoj moći i lošem vojnom planiranju.” Pogled taktike Suheila Al-Hassana naziva “uzaludnima i nedjelotvornima”.

Islamistička propaganda u ruskim medijima

No, pogledajmo što piše Pogled, koji u objavi citira list proturske sirijske „oporbe“ u egzilu Zaman Al-Wasl i islamistički portal Mada Post. Sam pogled na internetske stranice ovih izdanja razbija svaku sumnju o svrsi i ciljevima širenja ovakvih vijesti, koje nisu vrijedne citiranja, ali jednom objavljene utječu na javno mnijenje u Rusiji.

Rusija je navodno nezadovoljna zapovjednikom elitnim sirijskim snagama,  “Tigrovima” Suhelia Al-Hassana. Tvrdi se da je nezadovoljstvo povezano s nedovoljnim uspjehom njegove divizije, unatoč potpori ruskih zrakoplovnih snaga.

List Zaman Al-Wasl tvrdi da je neuspjeh brigadnog generala Suheila al-Hassana u posljednjih mjesec i pol dana razljutio Rusiju.

„Upravo on upravlja operacijom na terenu s ozbiljnom zračnom podrškom ruskih zrakoplovnih snaga. Provladine sirijske snage pod vodstvom “Tigrova” nisu mogle ostvariti napredak u pokrajini Hama“, piše Mada Post.

„U isto vrijeme, operacije pod vodstvom Al-Hassana bile su vrlo skupe zbog oslanjanja na vatrenu moć i loše vojno planiranje, a taktika Al-Hassana je proglašena uzaludnom i nedjelotvornom“, piše Pogled, oslanjajući se na izvore koji nisu ni u kakvom kontaktu sa sirijskom vojkom i koji pišu na temelju to zna kojih „informacija“.

Nezadovoljstvo Rusije, prema „vojnom izvoru“ takozvane „sirijske opozicije“, vidi se i u promjenama u vodstvu sirijske vojske. Te promjene usmjerene su na smanjenje uloge Suheila Al-Hassana u borbama u korist novih zapovjednika na terenu, od kojih su neki blizu Maheru Al-Assadu, bratu sirijskog vođe.

Gdje i kada su „Tigrovi“ zakazali?

Ruski ratni dopisnik iz Hame Dmitrij Šalov piše kako ne razumije kako nazvati “uzaludnu i neučinkovitu” taktiku u kojoj jedna jedinica u potpunosti izvršava svoje zadaće. U mjesec dana borbi su  “Tigrovi” oslobodili oko 100 četvornih kilometara i iz jugozapada ušli u Idlib. Takve važne točke kao što su Kafr Nabuda, Qalaat Al Mudiq, Karkat, Tal-Osman i Tel-Huwayz su sada pod kontrolom vladinih snaga. Tijekom ove operacije, „Tigrovi“ nisu imali niti jedan neuspjeli napad.

Dmitrij Šalov podsjeća da su jedinice Suheila Al-Hassana odbile više od 10 velikih napada militanata na njihove položaje, od čega 3 napada samo na Tel Osman. Samo je jedna ofenziva prisilila “Tigrove na povlačenje, ona na grad Kafr Nabudu. Međutim, Dmitrij Šalov, koji je pokrivao ove borbe, kaže da se to dogodilo uglavnom zato što su 9. i 4. divizija napustili svoje položaje u gradu, a „Tigrovi“ su se morali boriti sami protiv terorista više od 12 sati. Ali to je bila samo beznačajna epizoda ovog sukoba, jer su nakon 5 dana militanti su protjerani iz Kafr Nabude, gdje su izgubili veliku količinu opreme, a osim toga su izgubili dominantnu uzvisinu u području Qasabiye.

“Tigrovi” su u provinciji Hama neka vrsta „vatrogasne postrojbe“, koja je poslana da sprječava proboje militanata. U noći sedmog lipnja, teroristi su uspjeli prodrijeti duboko u državno područje. Zauzeli su naselje Al-Jubayna i a uzvisinu Tel-Mallah. Ali to područje nisu „Tigrovi“, već vojne jedinice uključene u 3. diviziju.

Nakratko su militanti čak uspjeli ući u selo Jeelem, koje se nalazi u neposrednoj u blizini ruske osmatračnice. Da bi zaustavio napredak militanata, general Suheil Al-Hassan je osobno došao na frontu i vodio protunapad. Zar je potrebno reći da su teroristi ubrzo bili odbačeni?

Posebno je čudna izjava da će sada umjesto generala Suheila Al-Hassana ofenzivu voditi brat sirijskog predsjednika Maher Al-Assad. Ovaj argument je prenijelo desetine internetskih publikacija samo u Rusiji, ali autori sličnih članaka očito nisu upoznati s tijekom neprijateljstava u svibnju i lipnju ove godine. Dok su “Tigrovi”, iako polako, i dalje napredovali, četvrta tenkovska divizija u mjesec i pol dana nije mogla osloboditi visinu Kabani u provinciji Latakija. Nepotrebno je reći da u takvoj situaciji na frontu nema nikakvog smisla govoriti da je ruska komanda nezadovoljna Suheilom Al-Hassanom i da ga želi zamijeniti bratom predsjednika Sirije.

Ali treba razumjeti i razloge za prilično spor napredak. Odgovor može biti samo jedan, a to je visoka politika. Naime, najviši turski dužnosnici su u više navrata pozivali na hitno okončanje ofenzivne operacije. Iste zahtjeve su ponovili i njihove europske i američke kolege. Sve to je bilo popraćeno bjesomučnom propagandom o „zločinima sirijskih i ruskih snaga protiv civila“, prema kojoj u borbama nije poginuo niti jedan jedini terorist. Sve su bili civili i svi vojni položaji su bili bolnice, škole i civilna infrastruktura. Zbog toga je općenito uspješna ofenziva sirijske vojske zaustavljena nizom primirja, koja su navodno uspostavljena kako bi se zaštitilo civilno stanovništvo.

Međutim, od svega su koristi uglavnom imali militanti, koji su u to vrijeme dovlačili pojačanja i s krajem prekida vatre redovito započinjali nove napade na vladine snage.

Ako uzmete u obzir gore opisano, ispada da u ovom trenutku Suheil Al-Hassan nikako ne može izazvati nezadovoljstvo među ruskom komandom. Brigadni general i njegove snage su trenutno najučinkovitije jedinice vlade.

Postoji fraza koja se može primijeniti na bilo koji rat: “Dvije stvari smetaju oružju – hrđa i politika”. Stoga se veliki uspjesi u Hami i Idlibu mogu postići jedino kada vojska konačno dobije “zeleno svjetlo” za uklanjanje posljednje velike terorističke enklave u Sirijskoj Arapskoj Republici.

Kada će se izdati naređenje za pokretanje ove kampanje, ovisi o niz čimbenika, od kojih je ključan stav Turske. Ne o tom smo već pisali i da se ne ponavljamo,  možete se podsjetiti u članku o pat poziciji u Siriji.

Sirijska pat pozicija i perspektive za rješenje sukoba 

Ako vam se članak svidio, podijelite ga ->

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
Kora
Gost
Kora

“Nije tajna da se jedinice Palestinaca, Iranaca, Libanonaca, Afganistanaca, Pakistanaca i drugih bore na vladinoj strani.”

Ovo je vrlo važan podatak za javnost, odnosno ljude koji nisu upoznati s detaljima zbivanja na Bliskom Istoku jer ukazuje na činjenicu da su Iranci već odavno osnovali svojevrsni “bliskoistočni NATO” koji uspješno funkcionira u praksi, dok Amerikanci muku muče s osnivanjem “arapskog NATO-a” zamišljenog kao protutežu ovom bliskoistočnom. Vjerujem da upravo zato uspjeh Irana i Hezbollaha Amerikance boli dvostruko više.

Lucija
Gost
Lucija

Kora
O, da. To jest značajna pojava.
Nato je labava koalicija i sve je labavija…
“…Palestinaca, Iranaca, Libanonaca, Afganistanaca, Pakistanaca i drugih…” Hoće li ovo ostati samo fenomen vezan za Siriju?
Ili je Sirija Španjolska 21. st.?
A tko su bile internacionalne brigade u Španjolskom ratu? 😊
Ovo je veće od Irana…

Max
Gost
Max

I ovo je već bilo objavljeno na portalu.

L. R.
Admin

Poštovani,

Istina, danas smo zbog dodavanja novih funkcionalnosti vezanih za sadržaj uzeli dva stara članka i objavili.

Hvala na razumijevanju.

Redakcija.

Lucija
Gost
Lucija

Sad mi je lakše 😊
Već sam mislila ‘déjà vu’.

samo tako
Gost
samo tako

Čekanje da Erdogan dozvoli čiščenje islamista u Idlibu je čekanje Godota

Z.A.
Gost
Z.A.

Citajuci ovaj tekst i kakvoj je medijskoj harangi izlozen general Suheil Hasan a i vjerovatno i od strane nadredjenih (ljubomore uvijek ima) a radi se o najsposobnijem generalu Sirijske vojske koji se dokazao direktno na terenu u borbi i za zivota postao mit i heroj cija zasluga je nemjerljiva u odbrani Sirije na pamet mi padnu generali poput Zukova,Rosokovskog, Romela, Patona koji su isto za zivota postali legende a onda su svi padali u nemilost.Valjda je to sudbina velkih vojskovodja.

neutrino
Gost
neutrino

Naravno da slabi zainteresiranost rusa za rat u siriji i to nije izdvojen slucaj, nit je tu ista sporno. To je socioloski slijed. Pa nece stalno svi bit u top iscekivanju o napretku protiv zapadom financiranih bandi…kao sto sam ja npr u iscekivanju tamanjenja crnih i zelenih… 😉

burt
Gost
burt

sve je to istina i da ruska strana nije zadovoljna stanjem u kojem je SAA ni slabim ili nikakvim napredovanjem, nema Iranaca, Afganistanaca, Iračana, Libanonaca, ostali su samo SAA i veliki broj SAA divizija od kojih je ostao samo kostur nekadašnje vojske prije 2011 jer islamista i pobunjenika u Idlibu, Afrinu i Al Babu ima 50000-60000 i ima ih više nego SAA vojnika oko Idliba jer su sve te silne SAA divizije i brigade reducirane na razinu oslabljenih bataljona, zato nisu ni ostvarili cilje osvajanje i spajanje zapadne Hame s Latakijom kod grada Jisr al Shugur, u međuvremenu turska vojska je dovukla pojačanja u Idlib sa ciljem da uspostave demarkacijsku liniju i to je uvod u podjelu Idliba i podjelu Sirije, nitko od proruskih simpatizera ne želi priznati da je unutrašnja podjela Sirije na federativne jedinice gotova stvar i da u novim okolnostima Assad više neće biti ni potreban, sada Jeremy Hunt kaže da Iran još ima godinu dana do pravljenja atomske bombe, ako Hunt, Jonson i Netanyahu zakuhaju situaciju nastat će totalni kaos na bliskom istoku a to nikako ne odgovara Assadu i vjerskim fanaticima u Iranu jer se neće dozvoliti da se ugrozi zapadni demokratski poredak pa makar su u antiiranskoj koaliciji ostali samo SAD, Velika Britanija i Saudijska Arabija

fudo
Gost
fudo

jel’ palo 75 centi?

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

EU ministarstvo za zabrinutost izrazilo nezadovoljstvo kvalitetom ispušnih plinova zapadnog demokratskog poprdka ?

Z.A.
Gost
Z.A.

burt nista od toga nije istina sto ti navodis.Koji bi razlog bio da su rusi nezadovoljni napredovanjem SAA?Pa isti rusi su obustavili napredovanja Sirijske vojske praveci sa turcima demilitarizovanu zonu u Idlibu.Ja necu reci da su sve SAA jedinice sposobne i na nivou Tigrova, ali sada su trupe SAA sigurno iskoristile ovaj predah i podigli nivo borbenosti svojih jedinica na veci nivo i osvjezili svoje jedinice novim regrutima i pojacanjima sto se,nebi moglo reci za pobunjenike (teroriste).Taj moral kod pobunjenika ako ga i ima jos, odrzava Turska zbog samo jednog razloga i to je sto Idlib neometano ima kopnenu vezu sa Turskom.Turska je sigurno dvostruki igrac i igra malo na rusku stranu a puno vise na americku.Kuda ulazi pomoc,hrana, lijekovi,oruzije i ostalo u Idlib.Ko to finansira u sadasnjoj situciji kad su mnogi pomagaci terorista se povukli radi trenutne situacije na terenu koja sigurno neide teroristima u prilog.Turska nije tako mocna da moze sama to isfinasirati jos uvijek je tu Amerika u igri u dogovoru sa Turskom.A to rusi i iranci kao neznaju.Sto rece g.Babic sve ovo sto se sad desava na frontu je uglavnom zahvaljujuci politici.Erdogan je veca smetnja oslobodjenju Sirije i od same Amerike.Zapamti doce dan i to uskoro da ce seTurska morati povuc iz Sirije i to pod direktnom naredbom Putina.Dobili su S-400 i sta mislis da sad nisu postali ovisni o volji Rusije.Velike ce pare dati za S-400.S-400 da bi funkcionisao mora i imati rucak na gladno se nepuca.Rusija nije dosla u Siriju da ode.I kad Sirija bude oslobodjena Rusi ce i dalje ostati tu.To izgleda mnogim nije jasno.Putin govori o cijelovitoj Siriji a ti o nekoj federalnoj podjeljenoj na pitaj boga koliko jedinica.Ko laze ti ili Putin.

Servacij
Gost
Servacij

As ti gospe kakve duvaš..

Lucija
Gost
Lucija

U uuu ako Jeremy Hunt to kaže… 😊 pa šta im od klauna nije dosta onaj Johnson? On bar zna neš’ napisati…
I, budući da nije nitko primjetio, a nisam htjela ljudima kvariti zadovoljstvo, Englezi su lijepo povukli svoj nosač aviona vrijedan 3,5 milijardi, jer, – pušta vodu. A, e. Možda pušta, a možda ga ne bi bez veze izgubili i bezveznoj koaliciji.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

@Luce:
Vodokotlić ”Kraljica Elizabeta” pušta vodu pomiješanu sa ”stolicama” u se ?

POVEZANE VIJESTI

Izbornik