Terorist ubijen u Palmiri se neće pojaviti u St. Petersburgu

Prekjučer je u eksploziji u podzemnoj željeznici u St. Petersburgu došlo do eksplozije koja je ubila 14 i ranila više od 50 ljudi, uključujući i djecu. Prema preliminarnim podacima istrage, eksplozivnu napravu je aktivirao bombaš samoubojica.

Riječ je o Akbaržonu Džalilovu, koji se raznio u metrou u St. Petersburgu, a rusko je državljanstvo, kako bi se spojio s obitelji, ocem i majkom, dobio 2011. godine u Generalnom konzulatu Rusije u Kirgistanu.

“Prema rezultatima ispitivanja DNK i snimki nadzornih kamera istražitelji vjeruju da je to osoba koja je počinila napad na vlak i torbom s eksplozivnom napravom bila na stanici metroa”, izjavio je predstavnik istražnog povjerenstva.

Odmah nakon napada, čak i prije nego što je objavljena službena verzija, liberalni mediji i komentatori su počeli tvrditi da je eksplozija u metrou u St. Petersburgu izravna posljedica ruske politike u Siriji. Po njihovom mišljenju, da se Rusija nije uključila u sirijski sukob, te da nije reagirala na Kavkazu, danas bi se u Rusiji svi vozili bez straha i nitko ne bi bio ugrožen.

Teško je zamisliti apsurdnije tvrdnje. Ovu pogrešnu i uvrnutu logiku negiraju deseci terorističkih napada radikalnih islamista u Rusiju prije sirijske kampanje. Dovoljno se sjetiti terorističkih napada u javnom saobraćaju, osobito u podzemnoj željeznici.

Prvi teroristički napad u tadašnjem Sovjetskom Savezu dogodio se u siječnju 1977. godine, također u metrou. Tada su se u Moskvi dogodile tri eksplozije, dvije na otvorenom, a treća je bila prvi teroristički napad u povijesti podzemne željeznice u Moskvi. U tom napadu je poginulo 7 ljudi, a ranjeno 37 ljudi.

Prema kasnijim informacijama, organizatori i počinitelji terorističkih napada u Moskvi su bili pripadnici skupine “Nacionalne ujedinjene stranke Armenije”, koja je tri eksplozivne naprave proizvela u jednom od vojno-industrijskih kompleksa Armenije, potajno ih donijela u Moskvu i jednu postavila u podzemnoj željeznici. Do danas su materijali iz predmeta “Armenski teroristi” još uvijek tajna.

Unatoč vremenima tijekom previranja “perestrojke” i raspada Sovjetskog Saveza, sljedećih 20 godina su o pitanju napada bile relativno mirne. Drugi teroristički napad u povijesti moskovskog metroa se dogodio u lipnju 1996. godine, kada je u vlak između postaja “Tula” i “Nagatinskaja” eksplodirala improvizirana eksplozivna naprava. Tada su u eksploziji 4 osobe poginule, a 14 je ranjeno.

Bomba je imala eksplozivnu snagu 1 kg TNT-a. Tadašnje najpoznatije čečenske ratne vođe, Šamil Basajev i Salman Radujev, nisu rekle ni da podržavaju, niti su na sebe preuzeli odgovornost za napad. Do danas još uvijek traje kazneni postupak u vezi s terorističkim napadima iz 1996. godine, ali rezultati nisu objavljeni.

Još jedna eksplozija u metrou u Moskvi se dogodila na početku prvog predsjedničkog mandata Vladimira Putina. 8. kolovoz 2000. je u eksploziji bombe u podzemnoj željeznici kod podvožnjaka na Puškinovom trgu ubijeno 13 ljudi, a 61 je ranjeno.

Kraj protuterorističkih operacija i završetak organizirane separatističke pobune u Čečeniji je bio početak korištenja vrlo različitih tehnologija terorističkih napada i nisu se više koristili složeni i nepouzdani vremenski detonatori i bombe na daljinsko upravljanje. Od tog vremena su napade počeli provoditi bombaši samoubojice, koji su eksplozivne naprave nosili na sebi.

U Moskvi se prvi samoubilački teroristički napad dogodio u veljači 2004. godine. Bombaš samoubojica je usmrtio 41 osobu, uključujući sebe, a još 250 ljudi je ranjeno.

Sljedeći samoubilački teroristički napad se dogodio u kolovozu iste godine u postaji moskovskog metroa “Riga”. Stradalo je 9 ljudi, uključujući terorista i njegovog sudionika, a još 50 osoba je ranjeno. U tom slučaju su nađena tri pomagača terorista, koji su osuđeni.

Konačno, posljednji prije najnovijeg tragičnog terorističkog napada u metrou u St. Petersburgu je proveden u ožujku 2010. godine. Jedna od bombi je eksplodirala u Moskvi u stanici metroa “Lubjanka”, a druga eksplozija se dogodila u stanici “Kulturni park”. U tim terorističkim napadima je ubijena  41 osoba, a ranjeno je 88 ljudi. Istraga je otkrila cijelu mrežu za obuku bombaša samoubojica, da bi u kolovozu 2010. godine snage Ministarstva unutarnjih poslova Dagestan i FSB proveli posebnu operaciju u kojoj je eliminiran direktan organizator terorističke skupine, Magomedali Vagabov .

Sljedećih 7 godina, do najnovije tragedije u St. Petersburgu, bile su mirne i nije bilo žrtava. Jedini napadi ove vrste su se dogodili u Volgogradu krajem 2013. godine, ali su i oni bili prije ruske kampanje u Siriji.

Dakle, može reći kako sigurnosni sustav u Rusiji općenito djeluje vrlo učinkovito i zna zaštititi građane od terorističkih prijetnji. Jasno je i da radikalnim islamistima ne treba nikakav “sirijski razlog”, jer već desetljećima pokušavaju izvesti napade u Rusiji.

Primjena samoubilačkih napada je vrlo brzo postao trend u cijelom svijetu. Počevši od “svečano obilježenih” terorističkih napada 11. rujna 2001. godine, kada su uništeni tornjevi Svjetskog trgovačkog centra u New Yorku, epidemija “živih bombi” se vrlo brzo proširila na željeznice.

U ožujku 2004. godine su tri snažne eksplozije potresle željezničke postaje u Madridu. Poginulo je 191 ljudi, dok ih je ranjeno čak 2050. Nakon toga su otkrivene ćelije islamističke skupine povezane s terorističkim napadima u Madridu, ali izravni organizatori napada, niti izvršitelji, nikada nisu pronađeni. Istina, četiri osobe osumnjičene za taj teroristički napad su likvidirane od strane španjolske policije tijekom pokušaja njihova uhićenja u travnju 2004. godine.

Godinu dana kasnije, u srpnju 2005. godine u Londonu, proveden je prvi veliki teroristički napad u podzemnoj željeznici. Na raznim postajama podzemne željeznice su se dogodile 4 koordinirane eksplozije bombaša samoubojica. 52 ljudi je ubijeno, a ranjeno oko 700.

Drugi niz terorističkih napada dogodio se u ožujku 2016. godine u glavnom gradu Belgije, kada su bombaši samoubojice aktivirali eksplozivnu napravu u zračnoj luci u Bruxellesu i stanici metroa “Maalbeek”. Ubijeno je 38 ljudi, uključujući i četiri bombaša samoubojice, a još 340 ljudi je ozlijeđeno. Odgovornost za napad je preuzela takozvana “Islamska država”.

Međutim, najveća u posljednjih nekoliko godina je vjerojatno bila serija terorističkih napada u Parizu u studenom 2015. godine, kada su navečer 13. studenoga tri terorističke skupine u malom vremenskom razmaku počinile 6 koordiniranih napada u različitim dijelovima glavnog grada Francuske. Mete napada su bila mjesto odmora i masovnih okupljanja.

Napadi su planirani i provedeni gotovo istovremeno, bombaši su djelovali zajedno, najvjerojatnije komunicirajući pomoću voki-tokija, što im je omogućilo da gotovo u potpunosti paraliziraju akcije u pariške policije. Broj žrtava je bio strašan. Ubijeno je 130 ljudi, a čak 352 ih je ranjeno. Stradalo je i 7 bombaša, a odgovornost za teroristički napad je opet preuzela “Islamska država”.

Zbog takvog trijumfa samoubojica nad tehnologijom, terorističke akcije koje se provode na “staromodan” način, putem daljinski kontrolirane eksplozivne naprave, su rijetke. “Staru metodu” s postavljenom eksplozivnom napravom su koristili samo napadači na metro u Minsku u travnju 2011. godine, kada je poginulo 15 ljudi, a ranjeno još 203 ljudi.  Organizatori napada, dva građana Bjelorusije, pronađeni su, osuđeni na smrt i ubijeni strijeljanjem. Počinitelji Dimitrj Kanavalau i Vlad Kavaljou su definirani kao usamljeni vukovi i nije ih se moglo dovesti u vezu s nikakvom terorističkom organizacijom.

Poznata je izjava predsjednika Vladimira Putina prije početka protuterorističke operacije u Čečeniji ranih 2000-ih, kada je rekao: “Mi ćemo nastaviti uništavati teroriste gdje god bili. U zračnoj luci– onda u zračnoj luci. Oprostite, ako ih ulovimo u toaletu, onda ćemo ih potopiti u toaletu!”.

Ako pratimo povijest i statistiku terorističkih napada usmjerenih na uništenje suvremene civilizacije, neke zaštitne mjere protiv terorista su potpuno neadekvatne.

Nakon što su teroristi na Kavkazu  završili pod zemljom, dobili su solidnu bazu u Libiji nakon Muammara Gaddafija ili “Islamsku državu”, koja još uvijek kontrolira velika područja Sirije i Iraka. Naravno, sada se osjećaju ugodno čak i u prilično štićenim europskim prijestolnicama, Madridu, Londonu, Parizu, Bruxellesu ili Moskvi. Međutim, kampanja na ruskom Kavkazu je pokazala da kada ih se porazi vojno, onda njihovo djelovanje slabi.

Osim toga, svi strašni teroristički napadi u Europi se mogu povezati s nastankom islamističkog terorizma. Prvo, Zapad ga je stvorio da potkopa i sruši Bliski istok i sekularne vlade, a dio je nastao kao nusprodukt “Arapskog proljeća”, gdje je trenutno najgore u Libiji, koja živi kao u kamenom dobu. Od jedne mirne i prosperitetne zemlje, danas u Libiji imamo uzavreli kotao s milijunima ljudi.

Ovi milijuni će zbog života kojeg žive brzo postati radikalni, jer je ta zemlja postala plodno tlo za ekstremizam i širenje terorističkih ideja. Zapadni diplomati pokušavaju osoviti na noge ovu propalu državu, iako su iz libijske septičke jame teroristi krenuli prema susjednim zemljama i dalje u Europu. Tvrditi da među imigrantima iz Libije nema budućih bombaša samoubojica koji mrze Zapad je suludo.

S druge strane, Rusija svoje trenutne aktivnosti u Siriji gradi na drugim temeljima. Prije svega, zadatak Moskve u Siriji je pomoći legitimnom predsjedniku  Basharu Al-Assadu da uspostavi red i mir u cijeloj zemlji. Umjesto kaosa na Bliskom istoku i komadanja države, Rusija želi smirivanje i prestanak sukoba, te konsolidaciju sirijskog društva u najvećoj mogućoj mjeri.

Istovremeno se provodi i drugi dio zadaće i teroriste se sprečava da opasnost od terorizma šire izvan granica Sirije. Unatoč desecima terorističkih napada “Islamske države” u Europi u posljednje tri godine, Rusija je “Crnim ponedjeljkom” u St. Petersburgu po prvi put u nekoliko godina bila meta samoubilačkog napada. Ova statistika znači da je Moskva izabrala ispravnu strategiju, a ona se može svesti u jednu rečenicu:  “Terorist ubijen u Palmiri se neće moći pojaviti u St. Petersburgu!”

Ne treba sumnjati da ruska kampanja u borbi protiv terorizma ne samo da neće prestati, nego će se intenzivirati. Barem s ovim vodstvom na čelu države.