Transatlantska solidarnost i Europa su na povijesnoj kušnji

Eu zastava
30 komentara

Hladni rat između administracije Donalda Trumpa i vođa Europske unije raste, a iranski problem je samo vrh ledenog brijega. U vrlo kratkom razdoblju je Washington uspio stvoriti probleme Bruxellesu povezane s različitim, manje očitim, ali strateškim pitanjima.

Na primjer, Pariški klimatski sporazum ima malo veze s ekologijom, ali je od temeljne važnosti za gospodarske interese Europske unije. Europa pati od kroničnog energetskog deficita i situacija se neće uskoro poboljšati.

Tako je nastala ideja da se europskim partnerima oduzmu resursi koje imaju zbog svojih prirodnih prednosti i geostrateškog položaja, stvore problemi, a zatim im se “prodaju rješenja”.

Europa se zalaže za rješenja na Bliskom istoku koja su u suprotnosti s jednostranim akcijama proizraelskih Sjedinjenih Država. Sve ima veze s ključnim strateškim interesima.

Europska unija je osuđena masovni uvoz radne snage, ali će u tom procesu vrlo teško izbjeći “neprijateljske mase” na svom teritoriju.

Washington Europi namjerava oduzeti oko 150 milijardi dolara trgovinskog suficita u razmjeni sa Sjedinjenim Državama i dramatično želi povećati izdvajanja za obranu. Trenutni je cilj postići 2%, ali se govori o impresivnim vojnim troškovima od čak 4% BDP-a.

Sve to samo stvara raskol među transatlantskim saveznicima. Jesu li ovi problemi u takozvanoj transatlantskoj solidarnosti trenutna i lokalna odstupanja ili su presudni za budućnost odnosa između Europe i Sjedinjenih Država? Druga opcija čini izglednijom.

Očito da više od sedamdeset godina relativno ugodnog suživota izravnih suparnika odlaze u povijest. “Marshallov plan” se pojavio kada je više od polovice svjetske industrijske proizvodnje bilo koncentrirano u Sjedinjenim Državama, tržište je bilo prilično slobodno, a devalvacija dolara neznatna.

Relativna idila je postala povijest u drugoj polovici ’60-ih, kada je buđenje europskog gospodarstva otkrilo “urođena” proturječja i razlike u euroatlantskom društvu. Bez ikakvog izgovora, 1971. je Washington svoje gospodarske probleme počeo rješavati na račun svojih europskih partnera.

Tada su zapadnjačke ekonomije egzistirale u “stakleničkim uvjetima”, praktično bez konkurencije.

Blokada tadašnjeg Istoka nije nikada bila alternativa “demokracijama” globalnog tržišta. U novoj idili su propast Sovjetskog Saveza i progresivna deindustrijalizacija Sjedinjenih Država postali ključni čimbenici. Sjedinjene Države su postale tržište, a ne suparnik. Rast u zemljama postsovjetskog prostora i konkurencija novih industrijaliziranih zemalja je postajala sve očitija.

Sjedinjene Države sada nastoje oporaviti svoju industriju metodama koje podsjećaju na scenarije od prije 50 godina. Ali je “problem” što s druge strane Elbe više nema na desetke tisuća sovjetskih tenkova. Drugim riječima, strateški interesi Europske unije i Sjedinjenih Država su očigledno proturječni i zato Washington i europski centri imaju sve manje zajedničkih stavova.

Analitičari su 2012. godine počeli govoriti: “Moramo priznati da prividni mir između Europe i Sjedinjenih Država ne donosi suradnju, nove inicijative ili izglede za budućnost. S druge strane, ne postoji konsenzus između vlade Baracka Obame i EU o fiskalnoj politici, okruženju i sigurnosti. Osim toga, mirni transatlantski odnosi odražavaju samo duboke podjele.”

Zapravo, dva glavna pola “zlatne milijarde” su se držala na okupu zahvaljujući inertnosti, koju je dolaskom u predsjednički ured razbio Donald Trump, koji je omogućio da na površinu isplivaju sva neslaganja na svijetu. Ipak, treba naglasiti da nijedno nije stvorio on i prva godina njegovog predsjedništva.

Eksplozija rusofobije iz 2014. Je privremeno ušutjela, ali brza “pobjeda demokracije” nije uspjela i pokušaji da se “odere koža medvjedu” su se pokazali prilično skupim i beskorisnim. Provokacije u stilu “scenarija iz Salisburya” će se nastaviti, ali ove metode nisu ni univerzalne ni dugoročne.

nekretnine, kuća od novčanice, euro.

Koje su perspektive odnosa Bruxellesa i Washingtona? Naravno, euroatlantska solidarnost neće postati anakronizam u nekoliko dana. Međutim, distanca između EU i Sjedinjenih Država će vremenom sve više rasti.

Ekonomski prostor koji je u svijetu bio zauzet od strane EU i Sjedinjenih Država se smanjuje. Tu je i teret duga koji institucije socijalne države čini neodrživim. Uz starenje stanovništva to će uzrokovati smanjenje potražnje za svim onim što Zapad ima za ponuditi.

O tehnološkom smislu će zapadne zemlje biti neutralizirane napretkom Kine i partnerima azijskog diva koji su također u razvoju. Dugoročno, konkurencija između EU i Sjedinjenih Država se čini neizbježnom. Koliko vremena će proći da to postane i politički problem?

Od 2014. godine je u Europi bio primjetan porast antiameričkih osjećaja, zbog straha od nepotrebnih dugoročnih materijalnih gubitaka. Taj trend ponovno može buknuti. Ne samo zbog Rusije, nego iz pritiska Washingtona na Iran zbog kojeg bi se Europska unija, u ime euroatlantske solidarnosti, trebala odreći stotina milijardi dolara.

Naravno, Moskva i Bruxelles neće postati saveznici, ali će sigurno obuzdati zahtjeve Washingtona danas protiv sebe ne samo da ima Rusiju, Kinu, Iran, čak i Indiju, nego i saveznike poput Japana i sila Europske unije. Svijet je na prekretnici, iako su trebala desetljeća pogrešnih politika Washingtona da dođe u situaciju iz koje može izaći samo pritiskom kakvog svijet nije vidio ili priznanjem da je izgubio povjerenje posljednjih saveznika. Osim Izraela, naravno.

Marshallov planSankcije
Pretplatiti se
Obavijesti o
30 Komentari
Najstariji
Najnoviji Najviše komentiran
Inline povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Son of Alerik
5 godine prije

Od ‘kroničnog energetskog deficita’ ne pati samo EU, nego većina zemalja na svijetu tako da EU po tomu nije specifična. Ali jest zato što je unatoč tomu najbogatiji dio svijeta.I to će još jako dugo ostati. Ono što se danas čini kao nerješiv problem – nedostatak radne snage, starenje stanovništva, prenapregnutost mirovinskih fondova, već sutra s napretkom robotizacije će nestati kao problem. Unaprijedit će se i monetarni i fiskalni sustav, smanjit će se ovisnost o nafti, poboljšat će se ekološki standardi. Da će s jedne strane doći do emancipacije EU u vanjskoj politici od SAD-a – sasvim sigurno hoće, ali što se tiče NATO obaveza i izdvajanja za obranu, tu će Trump sigurno postići svoj cilj od 2% BDP za svaku zemlju članicu i EU se izvjesno neće u tom smislu emancipirati. U takvom scenariju budućnosti, jedine zemlje koje će imati problem su one mnogoljudne. Otud i ova kineska penetracija… Čitaj više »

Adriana
5 godine prije

Ovako ili onako, sanaciju USA kane obaviti na račun saveznika, poglavito EU. Na račun Rusije ne ide, to je najmasniji zalogaj, ali je bodljikav.i opasan, zato ga nastoje pojesti iznutra, za sada bez ikakvog uspjeha. Na račun Kine, također teško, Kina ima i golemo unutarnje tržište te pristup ruskim sirovinama i energentima. Dakle, ostaju saveznici za početak, no neki se jogune, predosjećaju pajceki sudbinu.

onaj najgl.....veći Dalton
5 godine prije

Američke sankcije uvesti svima. Osim Izraelu.
I Englezima. Jer nisu Trumpa zvali na vjenčanje. Ivanku bar.

onaj najgl.....veći Dalton
5 godine prije

Transatlantska solidarnost……
Laži, laži, laži me…….
Ti me lažeš najbolje…..

Churko
5 godine prije

SAD nikada i nikome nisu bile prijatelj, sve se uvijek svodilo na zadovoljavanje interesa i zelja krupnog americkog kapitala. SAD svoju industriju baziraju na vojnoj industriji i sve je uredu ako partneri kupuju americko ruzje i tu se nastji prisiljavati partnere da kupuju vise. U svojoj 242 godine povijesti SAD su mae period od samo 12 godina mira cielo ostalo vrijee su u ratu s time da su pvremeno vdili vise od 3 nezavisa rata, nasilno su mijenjalli rezime drugih drzava u 164 slucaja, u nekim drzavama visekratno. Amerikenjci su zadrzali mentalitet kauboja nasilnika koji ruzjem gradi svoju buducnost i trenutnu srecu, brutalni, sirovi, nekulturni, neotesani, arogantni, ne bas intiligentni dapace moglo bi se reci suprotno, sve je to st karaktizira danasnjeg i amerikenjca kroz povijest. Rusija ima daleko duzu povijest, a kultura je neusporediva, vojno tehnoloski je naprednija u odnosu na SAD, brojem stanovnika je pola SAD-a. Evropa, stara… Čitaj više »

nekoime
5 godine prije

Od kad je uveden Euro, svi američki postupci usmjereni su na slabljenje europske ekonomske kohezije, uključujući i nasilne promjene svjetonazora i provođenje liberalne ideologije.

shumadinac
5 godine prije

” Problem je mir? Pa to je bar lako…” – “Svijet je na prekretnici, iako su trebala desetljeća pogrešnih politika Washingtona da dođe u situaciju iz koje može izaći samo pritiskom kakvog svijet nije vidio ili priznanjem da je izgubio povjerenje posljednjih saveznika.” I zaista, Vašington je napravio isuviše pogrešnih poteza – ne mogu da se otmem utisku da su to radili namerno. Ima više razloga zbog koga bi to mogli činiti od kojih je, prema mom mišljenju, najbitniji da se najlakše vlada i najlakše pokreće stanovništvo na radikalne poteze kada je pod ekonomsko-socijalnim pritiskom. Sitog i situiranog je teško navesti na “avanture”. Evropa je bila protiv Trampa, odnosno tog pristupa međusobnim odnosima od samog početka predizborne kampanje. Tramp je simbol mnogo većih promena, on će vratiti silu kao metod rešavanja svih problema. Za sada se to tek nazire ali nećemo morati dugo da čekamo “da se razmaše”. Evropa je… Čitaj više »

Alen
5 godine prije

Odlican moment u istoriji da evropa zabije noz u ledja amerikancima ( ili kako se danas to umotano kaze , da redefinira svoje.prioritete u buducnosti )
Bolja prilika tesko ce se ukazati… Ako sad ne uhvati voz dozivice sudbinu usa ….
Sad dok je pocetak globalnih promjena ,stara fufa , se moze dobro pozicionitati ….

Globalista
5 godine prije

Trgovati ce se dalje između Evrope i Amrike,ali globalisti otpisuju utjecaj Amerike u Evropi i u narednih godina Evropa ce se politicki i vojno potpuno osamostaliti od Americkog utjecaja.U svemu tome pomaze Trum i njegovi potezi,to samo slijepi nevide.

HEKPCT
5 godine prije

Evropska pokornost spram SAD-a nije nikakva kvantna fizika. Radi se o novčanom nagrađivanju vlastodržaca koji provode američke direktive, nema nikakve razlike između Roberta Mugabea i Emanuela Macrona. SAD će prije izvršiti invaziju na Evropu nego dopustiti da Evropom zavlada netko čija će supruga odbiti torbe pune američkih dolara. Ne zanosite se iluzijama da će se takav uopće i pojaviti na političkoj sceni Evrope, a kamoli da će uspjeti otrgnuti Evropu iz američkih kandži. Naklonost kurve može dobiti samo onaj tko više plati.

Ivan
5 godine prije

EK treba na nivou globalnog svijeta doživljavati kao hrpu bezveznjaka koji će pokopati EU

Churko
5 godine prije

Jutarnja i vecernja molitva: GOD FUCK OFF AMERICA! ponoviti 10 puta

nizzde
5 godine prije

Uskoro će doči dan kada cijeli svijet bude morao spašavati USA od same sebe da pri svom kolapsu ne povuče cijeli svijet u kaos

davor
5 godine prije

Dok Izrael vodi američku politiku nema perspektive za Amerikance.

© 2023 – Portal Logično

POVEZANE VIJESTI