Turska obustavlja kampanju “Štit Eufrata” u Siriji

Tursko Vijeće za nacionalnu sigurnost je priopćilo da je uspješno okončana vojna kampanja “Štit Eufrata” u Siriji.

Operacija je počela 24. Kolovoza 2016. I na dan njenog početka je situacija na sjeveru Sirije izgledala ovako:

Turska na početku kampanje najavila sljedeće strateške ciljeve:

1. Preuzeti kontrolu nad dijelom sirijsko-turske granice kojeg drži takozvana “Islamska država”.
2. Osigurati slobodan život i izbjeglica na područjima koja je trebala kontrolirati takozvana “Slobodna sirijska vojska”.
3. Borbu protiv “kurdskih terorista”.

Ostali neslužbeni ciljevi, koji nisu javno priopćeni, bili su:

1. Spriječiti ujedinjenje Kurda u kompaktan teritorij Rojave, odnosno kantona Afrin, Kobani i Hasaka i kao klin se smjestiti između njih.
2. Osigurati područje islamističke enklave od Azaza da grada Mare na sjeveru pokrajine Aleppo.
3. Ponovno ući u veliku sirijsku geopolitičku igru, iz koje je Turska gotovo izbačena u ljeto 2016.
4. Oporaviti vojsku od posljedica neuspjelog puča, a “mali pobjednički rat” je trebao ojačati oslabljeni položaj Erdogana.

Službeno, glavni neprijatelj Turske u sjevernoj Siriji je bio “kalifat”, dok je pravi razlog rata protiv takozvane “Islamske države” bio kurdsko-turski sukob, koji tinja u Siriji, Iraku i Turskoj.

Operacija je planirana da se zauzmu ključni gradovi pod kontrolom takozvane “Islamske države” u sjevernoj Siriji – Al-Rai, Jarablus, Dabik, Al-Bab, kao i Manbij koji je pod kurdskom kontrolom, a onda se trebalo ići na Raqqu.

Najteži borbe su se vodile tijekom kampanje zauzimanja Al-Baba, gdje je ISIL uspio odbiti dva velika pokušaja napada u kojeg su bili uključene turske kopnene i zračne snage, takozvana “Slobodna sirijska vojska”, velika teroristička skupina Ahrar Al-Sham, organizacija Noureddin Al-Zenki i druge skupine takozvane sirijske “umjerene oporbe”. Turska koalicija je u pokušaju zauzimanja Al-Baba pretrpjela velike gubitke, kako u ljudstvo, tko i tehnici. Međutim, na kraju je otpor “kalifata” ipak slomljen i proturska koalicija je ušla u Al-Bab.

Rezultat operacije na dan 29. ožujka 2017. je sljedeći:

Dakle, na dan proglašenja kraja operacije “Štit Eufrata” su samo djelomično postignuti zacrtani ciljevi.

Proturske snage su zauzele Al-Rai, Jarablus, Dabik, Al-Bab, te obranile Azaz i Mare, kojima je u svibnju i lipnju 2016. godine prijetilo uništenje od strane terorista “kalifata”.

Od Manbija su Turci odustali, jer su se Kurdi, unatoč snažnom pritisku, odbili dati povući, a kada je Erdogan zaprijetio silom, zapadno od grada je raspoređena ruska i sirijska, dok je od grada do Eufrata raspoređen manji dio američkih snaga. Erdogan je tada bio prisiljen pogaziti ponos i zaboraviti Manbij.

Isto tako je odustao od ambicioznih planova u vezi s napadom na Raqqu. Unatoč činjenici da se Turska nudila kao partner za zauzimanje grada, Pentagon je odabrao Kurde i nije udovoljio željama Erdogana.

Nakon toga se ruska vojska rasporedila u Afrinu, zapadnom kurdskom kantonu, dok su lokalne vlasti u Tal Rifatu, sjeverno od Aleppa postigli sporazum o pomirenju s vladom u Damasku.

Neovisno o taktičkim ciljevima, treba spomenuti teške gubitke u redovima proturskih militanata i turske vojske u borbama Al-Bab, gdje je izgubljeno previše ljudstva i tehnike, oklopnih vozila i tenkova, za jednu od najprestižnijih vojski NATO pakta.

Prema onome što se da zaključiti sa snimki objavljenih na internetu, turska vojska je izgubila desetke tenkova i oklopnih borbenih vozila, uključujući i tenkove “Leopard”, što je dokaz da turska vojska nije bila spremna za realnost sirijskog rata, u što se uvjerila već tijekom opsade Al-Baba.

S druge strane, ostvarena su dva strateška. Turska je ipak razdvojila kurdske kantone, zapadni Afrin i Kobani na istoku i spriječila uspostavu punog nadzora nad sirijsko-turskom granicom od strane Kurda. Istovremeno je kalifat potisnut južnije od turskih granica, iako ISIL nikada i nije bio pravi neprijatelj Turske. Zauzimanjem Jarablusa, Al-Raia, Dabika i Al-Baba je ipak učinjeno nešto, a Turska se u diplomatsko smislu vratila u igru u Siriji, iako je iz bloka neprijatelja Assada prešla na stranu rusko-iranske koalicije. U tom triju je Turska prihvaćena kao ravnopravan partner, što je u konačnici dovelo do uspjeha u oslobađanju Aleppa. Osim toga, Turska danas kontrolira sve islamističke skupine koje su se voljne odvojiti od “Islamske države” i Al-Nusra Fronta, kojima je jamac u pregovorima o budućnosti Sirije u Astani, a poboljšala je i odnose s Rusijom i Iranom.

Turska je dio pobunjeničkih snaga držala u sjevernoj Siriji i odvratila ih od Aleppa, sve dok sirijska i ruska vojska, uz pomoć Hezbollaha i Irana, nisu oslobodili grad. Masovna razaranja i ubojstva civila su izbjegnuta i zbog turskog posredovanja oko preseljenja 40 000 militanata i članova njihovih obitelji, koji su iz okruženja u Aleppu pristali otići u Idlib i Tursku.

Općenito, ishod operacije “Štiti Eufrata” je uspješan, jer je u praksi označila ozbiljan preokret turske politike u Siriji i počele su se ispravljati i pogreške Erdogana i turskih “jastrebova”, koji su  od 2011. uporno i pod svaku cijenu pokušavali uništiti sirijske vladine snage i svrgnuti Assada, što je turski režim doveo do ruba katastrofe.

Prema mišljenju jednog dijela komentatora, cijela operacija je koordinirana s Rusijom i Iranom, a Turska je postigla navedene ciljeve u zamjenu za korekciju svoje vanjske politike u regiji, kao i za pomoć u oslobođenju Aleppa i čišćenje mirnim putem nekoliko islamističkih enklava koje su nadzirali militanti koje kontrolira Ankara. U trenutnim okolnostima, Turska može pokrenuti kampanju samo protiv Kurda u Afrinu ili istočno u Kobaniju i duž granice sa sirijskom do Iraka. Međutim, ako se to dogodi, stavi će se dramatično promijeniti, obzirom na prisutnost sirijskih, ruskih i američkih snaga u tim područjima.

Na kraju, može se reći da su pobjednici u ovoj operaciji Erdogana i Assad, jer  Kurdi nisu i neće uspjeti ujediniti teritorij, niti će se povezati s Afrinom. Gubitnik je i takozvani “kalifat”, koji je u pokrajini Aleppo potpuno poražen, sjeverno od proturske koalicije, a istočno u pokrajini od strane sirijske vojske.

Za Rusiju i Iran je zaokret turske politike ravnotežu u sirijskom ratu pomjerio u njihovu korist. SAD nisu uspjele u planiranom ujedinjenju kurdskih teritorija i Pentagon je bio prisiljeni prilagoditi svoje planove na oslobođenje Raqqe.

U svakom slučaju, “Štit Eufrata” je značajno promijenio stratešku situaciju u sjevernoj Siriji i nakon oslobođenja Aleppa je završetak kampanje drugi najvažniji događaj u sirijskom ratu.