fbpx

U novom Hladnom ratu pobjeđuje Putin i „neprijatelj“ se s tim mora pomiriti

Vladimir Putin - Hladni rat

Od više od 7 milijardi ljudi na ovom svijetu, koliko se procjenjuje da nas ima, Sjedinjene Američke Države prate i strahuju od samo jednog čovjeka, Vladimira Putina, budući da je na svim bojištima novog Hladnog rata ruski predsjednik izvojevao pobjede nad kolektivnim izazovom Zapada. Strah može učiniti čudne stvari. Časopis Time je Putina za osobu godine proglasio 2007., ali je važniji Forbes, koji je ruskog predsjednika od 2013. do 2016. zaredom proglašavao najmoćnijom osobom na svijetu. Obično se kaže da Rusima treba puno vremena da osedlaju konje, ali kada to jednom učine, trče strahovito brzo.

Ovih je dana Scott Ritter za The American conservative napisao da se možete dugo igrati s ruskim medvjedom, a da ne izazovete reakciju, ali kada se probudi i uzvrati, onda udara jako.

Nakon postupnog preuzimanja i ozdravljenja propale ruske ekonomije, Putin sada igra na svim frontovima. U Siriji, na Krimu i Ukrajini je Zapad pokrenuo destabilizacijske procese, a potom doživio ponižavajuće poraze. U energetskom sektoru će ruski, a ne zapadni, cjevovodi  dominirati euroazijskim prostranstvima, a gotovo nevjerojatno zvuči da ruski LNG uzima udjele na tržištu koji su bili predviđeni za američke proizvođače, dok je upravo ovih dana napravio klasični šahovsku rokadu u naftnom ratu s kojom je gurnuo Saudijsku Arabiju u prvi plan u ratu protiv američke industrije škriljca, iako je to izvorno ruski plan.

S Kinom je potpisao toliko ugovora da ih je teško sve nabrojati. Najvažniji je bio set sporazuma iz 2014. u okviru kojih je i onaj o povećanju isporuke nafte Kini, udvostručenju isporuke plina kroz plinovod „Altai“, izgradnja i puštanje u rad plinovoda „Moć Sibira“ i mnoge druge, a nešto ranije je dogovorena i jača suradnja između dvije vojske u okviru Šangajske organizacije za suradnju (SCO), sporazum kojega su potpisali načelnik ruskog stožera Valerij Gerasimov i drugi čovjek kineske Središnje vojne komisije, Fan Changlong. Kasnije se vojno-tehnička suradnja podigla na višu razinu, koja Kini osigurava zaštitu s ruskim proturaketnim štitom, a sve su češći voJni manevri dviju vojski, uključujući one na Pacifiku.

Mogli bi napisati esej o projekciji vojne moći i suradnji sa zemlja kao što su Venezuela, Iran, koji je dobio sustave S-300PMU2, nakon čega Teheran predstavlja „novi model“ svog sustava Bavar 373, gotovo repliku ruskog, napravljeni bez sumnje uz odobrenje Rusije. Putin isti sustav isporučuje i Siriji, čime definitivno jača ravnotežu snaga na Bliskom istoku, iako je dobro svjestan činjenice da su dva vrhunska obrambena oružja završila u rukama dvije najjače karike u „Osovini otpora“. Međutim, nazočnost Rusije u bazama u Hmeymimu i Tartusu je jamstvo da će ta oružja služiti svojoj pravoj svrsi, a to je obrana suvereniteta i da će biti jamstvo mira, a ne poticaj za pokretanje rata.

U tom kontekstu vrijedi spomenuti i Kubu, koja je s Rusijom potpisala sporazum o vojno-tehničkoj suradnji i ruski brodovi sada mogu dolaziti u kubanske luke, gdje toče gorivo i obnavljaju zalihe, a kad su već tamo, redovito provode zajedničke vježbe ili posjećuju vojsku Venezuele, što je latinoameričku zemlju, uz ranije kupljena ruska oružja, vjerojatno spasilo od planirane američke vojne intervencije.

Neki su ugovore s Kinom pokušali prikazati kao potvrdu ekspanzije azijskog diva i prodor Kine na ruski Daleki istok i konačni cilj Pekinga da ovlada Sjevernim pomorskim putem,

što je potpuno besmisleno. Kina je već izbila na prvom mjestu u globalnoj ekonomiji, tako da su svi ugovori s Pekingom logičan niz ruskog „okretanja Istoku“, jer će Rusija, nakon žurnih radova na svom Dalekom istoku, moći zaboraviti sve brige o tome što će ili neće činiti Europa, budući da će imati sigurno tržište za energente, a zajedno će raditi na velikim infrastrukturnim, vojnim, hidroenergetskim i drugim projektima s Kinom.

Međutim, umjesto rezultata bi bilo dobro ili, bolje rečeno, vrlo poučno pogledati kako su Putin i Rusija pobjeđivali na svim frontama, a da nijedan nisu prvi otvorili.

Putin poznaje DNK globalne politike

Više od bilo kojeg drugog lidera, ruski predsjednik, zbog svog iskustva u KGB-u, zna kako funkcioniraju Sjedinjene Države. „Modus operandi“ Washingtona, usklađen s Britancima, je organizirati udare, pobune i kontrarevolucije u zemljama gdje su na vlasti nacionalističke vođe.

Iran, Čile, Ekvador, Libija, Egipat, Venezuela, Panama i Ukrajina su klasični primjeri. John Perkins u „Ispovijedima ekonomskog ubojice“ piše kako su on i druge „ubojice“ biti poslani u zemlje u razvoju kao konzultanti kako bi podmitili ili prisilili diplomate, ekonomiste, vlasti i političare da učine ono što su tražile vladajuće elite u Washingtonu

Često su to uspijevali učiniti, ali ako oni ne bi uspjeli, tada CIA šalje svoje „šakale”, profesionalne ubojice koji organiziraju ubojstva onih koji se usude stati na put planovima američke dominacije.

Ove ekonomske i stvarne ubojice su bili toliko učinkoviti u stvaranju banana republika da su Sjedinjene Države vrlo rijetko morale posezati za drugim sredstvima. Među, bilo je i rijetkih prilika kada su Amerikanci morali koristiti vojsku da bi ostvarili svoje poslovne ciljeve. Tako je bilo u Iraku i Libiji.

Putin je dobro svjestan činjenice da Sjedinjene Države sličan plan pokušavaju provesti i u Rusiji. Kao bivši KGB oficir stacioniran u Istočnoj Njemačkoj, on točno zna kada te ubojice traže plijen.

“Jedna od stvari koje treba razumjeti je da je on u prvom redu studirao kontraobavještajne djelatnosti, što je ključno za razumijevanje zašto je presudan globalni akter”, piše Joaquin Flores iz Centra za sinkretičke studije (CFSS).

“Kontraobavještajna djelatnost nije ograničena samo na identifikaciju i lociranje neprijateljskih špijuna, nego je stvarni cilj neutralizirati djelovanje stranih agenata koji su već ušli u institucije koje moraju uništiti iznutra”, pojašnjava Flores.

Usporedo s tajnim američkim operacijama vodi se i otvoreni rat. Sada je više nego ikada jasno da je američko gospodarstvo, kao i ono Velike Britanije, zapravo ratno gospodarstvo. Bez rata i bez zemalja koje će pod prisilom kupovati američki dug, američka se ekonomija urušava.

Netko će reći da SAD ipak ratuju u Afganistanu, Iraku, Siriji, Ukrajini, da su u hibridnom ratu uspjele okupirati Boliviju, ali sve to ne donosi nikakvu dobit. Ili barem ne onoliko koliko treba Wall Street u Federalnim rezervama da lagodno nastave provoditi svoje špekulantske aktivnosti.

Bivši dugogodišnji savjetnik ruskog predsjednika za ekonomska pitanja Sergej Glazjev, poznat i po tome što je blizak nacionalističkoj jezgri Putinove stranke, rekao je svojevremeno: “Amerikanci su oduvijek zarađivali na ratovima  u Europi; Prvi svjetski rat, Drugi svjetski rat, Hladni rat. Ratovi u Europi su sredstvo za njihovo ekonomsko čudo i njihov napredak.”

Rat u Ukrajini, s kojim je počeo frontalni napad na vlasti u Moskvi, trebao je biti povod za uključivanje Rusije u izravni vojni sukob protiv oružanih snaga Ukrajine i tako bi dobili „mali regionalni rat u Europi“. Ruski odgovor je bio dvostran. Prvo, Rusija je odbila ići u rat protiv razbojnika i neonacista iz Ukrajine, čime je samo frustrirala Amerikance. Nakon toga u Washingtonu nisu znali što više činiti, a američko nedjelovanje u Ukrajini je briljantno opisao jedan kineski general kao simptom “erektilne disfunkcije američke strategije”.

Udar na ekonomsku žilu kucavicu

Drugo, Putin je koristio asimetričnu strategiju da obuzda, ali i konačno sruši američko carstvo. Primarni cilj je bio i ostao teško pogoditi samo srce američke hegemonije, američki dolar. Rusija je, uz potporu zemalja skupine BRICS u kojoj je tada jaka karika bio i Brazil, napustila transakcije u dolarima, a dedolarizacija, koju je službeno pokrenula Kina, imat će ozbiljan utjecaj na poljuljano američko gospodarstvo. Ovo čemu danas svjedočimo na Wall Streetu su posljedice dugotrajnih napora u kojima govorimo i sve što se događa nema nikakve veze s koronavirusom, kako tvrde neki američki „ekonomisti“ i financijski stručnjaci, pa i sam Donald Trump, koji zbog predstojećih izbora i ne smije reći istinu.

Prema financijskom portalu Zero Hedge, “skup protumjera koje je osmislio Glazjev je bio usmjeren protiv pokretačke snage američke ratne mašinerije, a to je FED“.

Putinov savjetnik je odmah po „objavi rata“ u Ukrajini predložio ruskom predsjedniku stvaranje “širokog antidolarskog saveza“ od zemalja koje su voljne i sposobne izbaciti dolar u svojoj vanjskoj trgovini. Članice tog saveza bi se također trebale  suzdržati od držanja deviznih rezervi u dolarima. Stvaranje takve koalicije bio bi prvi korak u stvaranju antiratne koalicije, koja će zaustaviti agresiju Sjedinjenih Američkih Država.

Od tog je poziva prošlo nekoliko mjeseci i sve je više zemalja pristajalo na bilateralnu razmjenu u nacionalnim valutama, za zlato, robu za robu ili po bilo kojem modelu, uz ključni uvjet da se ne smije provoditi u američkim dolarima. Prve pristaju zemlje skupine BRICS,

ali i neki američki saveznici, koji su odlučili da se neće koristiti dolarom u trgovini s Rusijom i Kinom, već će trgovati izravno u nacionalnim valutama.

Tada su na Wall Streetu govorili o „manjem padu u postotku na globalnoj razini“, iako je svaka zemlja koja se pridružila ovoj inicijativi izravno potkopavala moć dolara, a tako i američkog ratnog stroja. Sada vidimo rezultate.

Ne iznenađuje da je Glazjev smatrao kako glavna uloga u stvaranju te političke koalicije mora pripasti europskim poslovnim krugovima, budući da su SAD pokušavale izazvati rat u Europi i iznova rasplamsati Hladni rat protiv Rusije, a to ugrožava interese europske poduzetničke elite u puno većoj mjeri nego ruske.

Sudeći po naporima da se prekinu ili barem ne povećavaju sankcije protiv Rusije, ali i po negodovanju poduzetnika iz Njemačke, Francuske, Italije i Austrije, izgleda da je Putinov savjetnik donio pravilnu procjenu. Donekle iznenađujuće za Washington je da rat za Ukrajinu uskoro može postati rat za neovisnosti Europe od Sjedinjenih Država i rat protiv američkog dolara. Ovaj scenarij, iako za mnoge nemoguć, zbog vazalskog odnosa EU prema Washingtonu, sve bliže je realizaciji, počevši s inicijativom europske vojske do otvorenog suprotstavljanja europskih ekonomija američkom diktatu, dok Washington prijeti Europi sankcijama u automobilskom sektoru, potkopava zrakoplovnu i vojnu industriju i nameće svoj skupi LNG u vrijeme kada ruski prirodni i ukapljeni plin za europske kupce košta jedva 100 dolara za 1000 kubnih metara. Jaz između Europe i Amerike je trenutno veći od Atlantika, ali za to nije kriva Rusija, iako je dala svoj doprinos, budući da su neke europske zemlje povijesni i prirodni ruski saveznici i Putin ih se neće odreći.

Rusija također podržava i institucionalne promjene. Nova razvojna BRICS banka i kineska Azijska infrastrukturna investicijska banka, za koju se kaže da je alternativa MMF-u, ne samo da ograničavaju utjecaj zapadnih banaka, nego će zaustaviti protok novca iz zemalja u razvoju prema Zapadu.

Kreditni sustav od Drugog svjetskog rata je osmišljen tako da ide u prilog zapadnih zemalja, jer kada Svjetska banka i MMF nude kredite, nameću niz uvjeta. Na primjer, novac se može koristiti samo za kupnju roba i usluga sa Zapada. Potom, novac se može koristiti samo za izgradnju brana, ali ne i za poboljšanje distribucije pitke vode. Naravno, tehnologija i materijal za izgradnju tih  brana opet moraju doći sa Zapada. Onog trenutka kada opskrba pitkom vodom postane nedovoljna, stvara se potražnja za mineralnom vodom koja se puni na Zapadu. Dakle, na globalnoj razini će se sve to, kao i mnoge druge stvari, morati mijenjati, što su ruski predsjednik i Xi Jinping u više navrata isticali.

Nove financijske institucije su pogodile financijske elite tamo gdje najviše boli, a to su njihovi bankovni računi. Dok Putin vuče svoje poteze na geopolitičkoj šahovnici, njegovi protivnici gledaju kako njihovo carstvo nestaje.

Trenutno je rublja u odnosu na dolar u padu, ali to nema nikakve veze za rusku ekonomiju i financije, koji su gotovo u potpunosti dedolarizirani, a onu robu i tehnologije koje ne može sama proizvesti Rusija uglavnom ne plaća dolarima. S druge strane, za ono nužno, dobiva dolara koliko treba od prodaje nafte, kojih se odmah rješava i tu su Sergej Glazjev, guvernerka Banke Rusije Elvira Nabiullina i ministar Siluanov i Maksim Oreškin sa suradnicima napravili odličan posao. Možda ne tako atraktivan kao onaj kojeg su odradili general Šojgu i ministar Lavrov, ali jednako važan.

I sad imamo situaciju da si Rusija može dozvoliti da cijena nafte pada, ali će bez novca ostati Saudijci i zaljevske petromonarhije i američka industrija škriljca, dok Rusija vrlo niske cijene nafte može izdržati od četiri do čak deset godina, ovisno o procjenama. Čak i ako uzmemo niži prag, za četiri godine će bankrotirati Rijad i saveznici i cijela američka industrija škriljca, koju na Wall Streetu nema tko spasiti. Prateći što se govori u Moskvi za sada nema razloga za uzbunu i sve kao da teče po planu.

Istina, postoje i oni koji tvrde da u Rusiji nacionalizam i podrška Putinu rastu u onoj mjeri koliko raste standard građana, ali i to je do sada bilo neupitno i u konstantnom porastu. Međutim, nadati se da će sankcije ruski narod, ili bolje rečeno narode, baciti na koljena i da će Rusi krenuti u juriš na Kremlj, kao što se dogodilo u Kijevu, za sve one koji poznaju povijest i mentalni sklop te euroazijske nacije su puste želje loših stratega i znanstvena fantastika, jer što Zapad više bude vršio pritisak, više raste podrška Vladimiru Putinu.

Amerikanci su se 2014. pokrenuli i nemilosrdno su pokušavali srušiti Rusiju, jedinu zemlju koja je stala na put američkoj hegemoniji, iako je taj kurs Putin najavio u svom govoru 2007. u Münchenu, što je u to vrijem izazvalo podsmjeh u američkoj delegaciji i kod većeg broja europskih čelnika.

Međutim, kao što mnogi upozoravaju, Putin je džudo borac koji zna kako protivnikovu snagu iskoristiti protiv njega samog. U svakom slučaju, znao je da mora zaustaviti barbare na ruskim granicama.

Pojačanja su stigla s istoka, iz Kine, ali i iz Irana, Indije, čak i Filipina i drugih zemalja, jer nema nijedne zemlje s kojom ruski predsjednik nema bilateralne kontakte, ma kakvi oni bili, posebno oni kakve ima s Turskom.

Ne tako davno je think-tank Global Political Insight objavio članak „Zašto gospodarska recesija nije uzrokovala Putinov kraj“, koji možda može pojasniti nekoliko bitnih činjenica o gore navedenom.

„Unatoč tome što je ruski predsjednik Vladimir Putin na vrhu Forbesove liste najmoćnijih ljudi na svijetu, među analitičarima, političarima i ekonomistima se još uvelike nagađa da će ekonomsko pogoršanje u Rusiji biti poluga koja će slomiti kičmu Putinu. To je malo vjerojatno. Vladimir Putin je i ideja i čovjek, a sebi je osigurao je sigurno mjesto u sustavu ruske vladavine. Putin će ostati na političkoj vlasti jer je stvorio strog stil vladanja i ogromnu mrežu političara i dužnosnika koji ga podržavaju, nad kojima vjerojatno ima i punu kontrolu. S točke gledišta blagostanja, društvene reforme u Rusiji su mnogima osigurale najbolje stanovanje, zdravstvo i obrazovanje, te u mnogim slučajevima ljudi prihvaćaju predsjednika Putina kao snažnog lidera.

S kulturnog gledišta, Putin ljude podsjeća na Sovjetski Savez, kada je narod bio jak i nije se bojao protivnika. Oduvijek je Putinov cilj bio vratiti ponos ruskim građanima, kojeg tako dugo nisu imali. On ne sumnja u postizanje tog cilja. Dakle, čak i pored kontroverznog stila vladanja, po mišljenju Zapada, naravno, Putin će i dalje imati široku i neupitnu podršku naroda. Naravno, tu su i neki Rusi koji ga ne žele u ulozi autoritarnog lidera, čak ni na bilo kojoj drugoj funkciji. Međutim, ruska vlast ne želi da ti pojedinci dovode u pitanje solidarnost, sigurnost i integritet države. U Ruskoj Federaciji postoji sinteza između pojedinaca vjernih Putinu i onih koji ga prihvaćaju, jer ne žele neku goru opciju. Mnogi su zahvalni na onome što im je pružila Putinova vladavina, dok su neki prisiljeni potpuno se podčiniti državi. Za opoziciju su ove okolnosti u Rusiji poražavajuće, ali je opozicija takoreći zanemariva manjina, kao što pokazuje indeks popularnosti Putina koji iznosi preko 80%“, za Global Political Insight u vrijeme kada je ovo bio Putinov rejting piše Phoebe Waters.

No njegov se rejting do danas nije znatno promijenio i trenutno, prema Levada centru, iznosi 70%. Najniži je bio početkom 2019. I tijekom usvajanja nekih „nepopularnih reformi“, ali su ruski narodi brzo uvidjeli da su kratkotrajna odricanja, koja u značajnoj mjeri ne dovode u pitanje njihov životni standard, nužna za postizanje dugoročnih ciljeva.

Zanimljivo je da Phoebe Waters i mnogi drugi, izvan Rusije i u njoj, razumiju ono što ne razumiju još uvijek potpuno nevažan Hodorkovski, kao i Aleksej Navalni ili „aktivist za ljudska prava“ Gari Kasparov, koji neumorno „krče put“ za „Obojenu revoluciju“ u Moskvi, kao i mnogi drugi koji traže “znake slabosti” Kremlja, a kojih, na njihovu veliku žalost, nema, a sve ide u prilog činjenici da ih neće ni biti. Ovdje ne govorimo o mogućnosti ponovne kandidature Putina za još jedan ili dva predsjednička mandata, iako je to vijest koja je šokirala one koji su bili uvjereni da će 2024. konačno biti godina Putinova odlaska. Hoće li biti tako, strpimo se i pričekajmo odgovor. Za sada stvari upravo u smjeru u koje trebaju ići. Na svim frontama.

VAŽNA PORUKA ZA LOGIČARE

Vrijeme uvjeravanja prolazi. One koji ne shvaćaju što se događa, treba ignorirati i ne gubiti vrijeme na njih. Poštene, empatične i logične osobe se trebaju okupiti, bez obzira na osobna uvjerenja i svjetonazore. Osim raskrinkavanja, dolazi vrijeme djelovanja brojnim i legalnim sredstvima u gospodarstvu, zdravlju, autonomiji… U protivnom, sve će nas porobiti.

Pitate se što učiniti nakon čitanja ovog teksta? Jednostavno, šaljite i dijelite tekst poštenim, empatičnim i logičnim osobama. Informirajte bližnje o postojanju portala Logično. Priključite nam se na našem Telegram kanalu tako što ćete kliknuti na Vijesti.  Od danas možete komunicirati i pisati nam u Telegram grupi Zajednica. Budimo složni, mudri i jaki.

Svidio vam se članak i
pitate se što možete napraviti?
PODIJELITE ga s PRIJATELJIMA

*Stavovi izneseni u kolumnama su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Logicno.com

Pretplati se
Obavijest
guest
Zaštitite svoje ime u komentarima... REGISTRACIJA
116 Komentara
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments

POVEZANE VIJESTI

Izbornik