Od ukupno 4070 visokotehnoloških tvrtki koje posluju Iranu, oko 400 tvrtki su osnovale i vode ih žene, izjavila je savjetnica iranskog predsjednika za znanost i tehnologiju Zeinab Hamidzadeh.
Iran pokazuje sjajne rezultate u prisutnosti žena u razvoju gospodarstva temeljenog na znanosti i tehnologiji, citirajući Zeinab Hamidzadeh prenosi IRNA.
Prema nedavnom izvješću koje je objavio Svjetski gospodarski forum o takozvanim rodnim razlikama, iranske žene na različitim razinama imaju jednak stupanj obrazovanja kao muškarci, dodala je dužnosnica.
Dohodak visokotehnoloških tvrtki u Iranu je 4 trilijuna riala, gotovo 95 milijuna dolara, a one zapošljavaju oko 136 000 ljudi.
Iran također ima zadovoljavajuću situaciju s indeksom inovacija, kazala je Hamidzadeh, dodajući kako je Iran u tom području dosegao 60. mjesto od ukupno 120, te ima najvišu razinu inovacija.
Govoreći o formiranju raznih uspješnih startup tvrtki u Iranu, Hamidzadeh je napomenula da mnogima upravljaju žene, te da je uloga žena u upravljanju startup tvrtkama iznimno važna.
Što uopće znamo o iranskim ženama?
Prosječan Europljanin ili Europljanka uglavnom vjeruju da Iranke sjede u kući, da su neobrazovane, nemaju nikakva prava i obavezno moraju pokriti glavu. Ovo posljednje je točno, ali samo do određene mjere, jer iranske ženske marame nisu ni burka ili nikab i često se koriste kao modni detalj.
Žensko pitanje u Iranu je često sinonimom za opresiju nad ženama. Zapadni mediji i feministički pokreti gotovo uvijek promatraju društva u teškoćama i nikada ne vide sve ljude koji pate, već samo diskriminirane žene.
Odlučno ilustriraju žene kao robove, a muškarce kao okrutne robovlasnike. Do sada se na takve optužbe uglavnom odgovaralo ili objašnjavalo tradicijom i objašnjenjima religijske strukture društva ili islamskom filozofijom života. To uvijek stvori konfuziju i probleme. Istok i Zapad nisu isto i ne gaje iste tradicijske vrijednosti. To su različite kulture, ali ne uvijek u negativnom smislu.
Uzmimo za primjer upravo Iran. Kakav je položaj žena u Iranu i kako žive žene koje odluče živjeti ili ne živjeti u skladu s islamskim zakonima?
Odbacivanje života prema duboko ukorijenjenim normama vodi do sve manje i manje obveza, pa se često događa da ih oni koji ih odbace postanu zagrižljivi protivnici iste i opsesija im je kritizirati svoju bivšu kulturu i tradiciju.
Upravo stoga za mnoge taj neprijateljski pohod na tradicionalna ograničenja ide u paketu s feminizmom. Kao i mnogi drugi aktivistički pokreti ograničeni na isključivo jedno područje aktivnosti, feminizam često, naročito na Zapadu, ide u ekstreme.
Naime, feministički pokret u cjelini koji ogrezne isključivo u osudi patrijarhata, kao jedinog izvora ugnjetavanja žena, zapravo čini ogromnu pogrešku. Ali je mijenjanjem tek jednog segmenta u kompleksnom sustavu nemoguće doći do stvarnog kvalitativnog pomaka. Društveni odnosi se popravljaju isključivo korjenitim promjenama koje zadiru u sve razine društvenih odnosa.
Vratimo se sada Iranu. Jesu li zaista sva ograničenja na štetu žena? Zapadni mediji godinama serviraju priče o ženama s istoka kao robinjama. Postoje problemi koje treba rješavati i koje nitko ne spori, ali postoje i druge skupine čiji problemi nisu zanemarivi.
Paradoksalno je kako je upravo patrijarhat pomogao ženama i poboljšao im kvalitetu života, pa žene danas u Iranu, na primjer, žive znatno dulje nego muškarci i u mnogim pravima prednjače. Neki mediji u Iranu surađuju s lokalnim feminističkim pokretom i stvaraju snažan pritisak na politiku.
Iako su podaci od prije nekoliko godina, vjerojatno su pravila ista, stoga usporedimo konkretna prava iranskih muškaraca i žena.
– Jedan od oblika diskriminacije kojeg žene evidentno trpe je, na primjer, kod ostavštine. Ako pokojnik za sobom ne ostavi oporuku i obitelj se drugačije ne dogovori, muški nasljednik dobiva dvostruko veći dio nasljedstva od ženskog.
– Udana žena ne može ostvariti pravo na putovnicu bez potpisa supružnika.
– Žene u javnosti moraju nositi veo, no to u Iranu ne izgleda kako prikazuju zapadni mediji i često se koriste lake marame, koje tek djelomično pokrivaju kosu.,
– Potpuno besplatnu zdravstvenu skrb imaju samo žene.
– Ako neudana žena donese odluku da ne želi raditi, svejedno će biti zdravstveno osigurana preko roditelja i kada oni umru. Dakle doživotno.
– Muškarci imaju besplatnu zdravstvenu skrb samo do 21.godine života.
–Žena zadržava pravo na zdravstvenu skrb i nakon muževe smrti i to doživotno.
–Muškarac nema to pravo.
– Ako zaposlena žena odluči napustiti posao, opet zadržava doživotno pravo na besplatnu zdravstvenu skrb.
– Mirovine za žene. Ako muškarac umre, supruga odmah ima pravo na njegovu mirovinu bez obzira na životnu dob, pa i u slučaju da je zaposlena. (primati će i plaću i muževu mirovinu)
– Takav zakon za muškarce ne postoji.
– Potpora za rastavljene žene. Ako se žena odluči na razvod, pored alimentacije koju prima od bivšeg supruga (mehrieh), o njoj ponovo mora brinuti otac ili joj, ako je on umro, država osigurava mirovinu po ocu. Također doživotno.
– Muškarci nemaju to pravo.
– Ako žena umre prije muža, on nema pravo na nikakvu kompenzaciju, ali zato ženini bliski rođaci, sestra ili roditelji, dobivaju lavovski dio svote koju je muž uplaćivao za njezino osiguranje.
– Svaka žena o kojoj nema tko brinuti i nije zaposlena, dobivat će mjesečnu plaću od udruge Kommiteye Imdad, koja, uz žene, isplaćuje potpore isključivo muškarcima s teškim invaliditetom ili starcima.
– Nakon rastave od muža, bivša žena nasljeđuje njegovu imovinu ako on umre do godinu dana nakon razvoda.
Naravno da i Iran ima svoje probleme, kao što je dječji rad i oko 1,5 milijuna djece, od čega su 92% dječaci, radi. Od djece koja žive na ulici su 95% opet dječaci.
Ima i beskućnika, tako je ranije jedan članak urlao da 15% beskućnika u Iranu čini ženska populacija. Što bi to trebalo značiti, da beskućnici 100% moraju biti muškarci?
Gore navedeno može nam pružiti makar dio istine o iranskom društvu danas. Ali ne treba zaboraviti da zbog situacije u kojoj mnogo muškaraca ide u vojsku ili razne industrije i ekonomske aktivnosti vezane za sigurnost zemlje, obrazovni sustav je omogućio da 67% studenata na univerzitetima čine žene, ali većina njih po završenom studiju ne želi raditi. Ne zato što su diskriminirane, ne većina nikada ne ispiše niti jednu zamolbu za posao. Sada se to mijenja sa startup tvrtkama poput ovih koje spominje Zeinab Hamidzadeh.
Ipak, oko 10% od 4070 visokotehnoloških tvrtki koje posluju Iranu su osnovale i vode žene. Trebalo bi vidjeti prosjek u europskim zemljama, koji bi mogao biti isti, ako ne i gori.
Borci za ljudska prava i feministice i dalje tvrde kako je Iran zatvor za žene. Gdje nalaze dokaze za takve kritike? Možda uspoređujući mladu “modernu” djevojku iz Velike Britanije i Iranku koje su jedna od druge udaljene tisućama kilometara. U Britaniji djevojka može nositi “lijepu” odjeću i javno pokazivati našminkano lice, razgovarati mobitelom, pušiti, odlaziti u kafiće, piti alkohol i imati partnera ili partnericu, možda svaki dan drugog ili drugu.
U Iranu djevojka mora pokriti kosu i ne smije pokazivati svoju ženstvenu stranu u javnosti. Ali su iranske žene među najvećim potrošačima dekorativne kozmetike na svijetu, a Iran je rekorder po plastičnim operacijama nosa i na samom svjetskom vrhu općenito po zahvatima plastične kirurgije u službi ljepote, i to usprkos činjenici što su takvi zahvati vrlo skupi.
Dakle, djevojke u Iranu ne smiju piti alkohol, ali to ne smiju ni mladići. U Iranu je alkohol ilegalan, a to se ne zove teror nad ženama, već prohibicija.
Idemo dalje, ako Iranka ostane u drugom stanju van braka ili bude uhvaćena tijekom seksualnog odnosa van braka, može biti osuđena na smrt zbog zločina protiv morala. Ali to je laž koja se kontinuirano ponavlja u zapadnim medijima. Istina je sljedeća: Ako se djevojka svojevoljno upusti u seksualni odnos može kasnije tužiti mladića i prisiliti ga da je oženi, pa će joj legalno pripasti “mehrieh”, koji je 2014. iznosio 150 000 dolara. U dnu članka su podaci za 2018.
Iran je zemlja s više od 80 milijuna stanovnika. Prema podacima iz 2013. je bilo 900 slučajeva silovanja, ali je među žrtvama više muškaraca nego žena. Silovanje je težak grijeh u patrijarhatu i zemlji islamske revolucije.
Usporedbe radi. SAD s 335 milijuna stanovnika, prema Nacionalnom centru za žrtve ima 683 000 silovanja godišnje. FBI zaključuje kako će 1 od 3 žene tijekom života pretrpjeti silovanje. 91% žrtava čine žene, 9% muškarci , a 99% počinitelja su muškarci.
Da, Iran nema žena koje voze taksi. To je “strašno”, ali nitko ne kaže da je u Teheranu tisuće taksista starije od 70 godina, a nekoliko stotina ih je starije od 80.
S druge strane, žene u Iranu, iako s maramom na glavi, prave proboj u sektoru visokotehnoloških tvrtki, a savjetnica iranskog predsjednika za znanost i tehnologiju Zeinab Hamidzadeh je najbolji primjer.
Khabarfarsi / Does Gold Price Matter for Divorce Rate in Iran? PDF
Šta o Iranu zna prosječan europski citalac 🙂 ! Ništa ili potpunu neistinu koju mu plasiraju massmediji! Kada pročitam na Wikipediji o zemljama blskog i dalekog istoka i pogledam slike tih milijunskih gradova tek tada postaje razvidno koliko smo mi u Europi dezinformirani o żivotu i uspjehu tih zemalja uprkos stoljetnim pljačkama Europe i njnog imperijalističkog ophodjenja prema tim narodima!
Vecina ljudi zamislja zivot u Sjevernoj Koreji, Iranu, Cubi kao na neke jadnike i zaostale dok niko ne vidi na milione gladnih beskucnika i bezposlenih u USA ili EU…Nevjerojatno je koliko se ovce plase vukovima izvan tora dok im istovremeno 99% njih dode glave njihov vlastiti coban!
Meni je poznato vec 20 godina da je Iran medju zemljama sa najvecim postotkom visoko skolovanih zena.
Nesto takvog mi je potvrdio prijatelj inace inzinjer koji je radio tamo na naftnim poljima.
draža mi je venecuela
E to se zove diktatura……..
Čekaj malo, ako je ovo točno što je napisano onda su muškarci ugrožena vrsta!
Zamisli ona te može tuziti da je oženiš ako ste se malo pohvatali. Pa ljudi moji ti iranci su stvarno papučari.
To da žene ne smiju biti taksisti mi je donekle i razumljivo jer ih se možda želi i zaštititi (ajmo malo pogledati stvari i iz druge perspektive?). No žene svakako smiju biti piloti: https://news.tj/en/news/world/20180314/irans-flag-carrier-airline-seeks-to-recruit-more-female-pilots
Ako sam dobro shvatio, ohrabruje se obitelj kao temelju drustva, sve protivno se satire. Stariji citatelji ovog portala mogli bi reci da im je to odnekud poznato.
Uz to Iran je i treći ili drugi na svijetu po broju objavljenih znanstvenih radova
Bravo za tekst!!
Imam potrebu kritizirati članak. Zapravo i ne trebam puno pisati. Dovoljno je letimice pogledati koliko je redaka posvećeno temi koja je spomenuta u naslovu, a koliko o općenitom stanju ženskih prava. Što se moglo čitati iz nekih arhiviranih članaka. Od mene palac dolje.
“Da, Iran nema žena koje voze taksi.”
Ima. Odgovorno, osobnim iskustvom svjedocim da ima.
Džek-Demokratska?!Ha-ha! Koliko je krvi proliveno zbog te “demokratije”.Tudje krvi,naravno.I…ko je sada zatucan?
Iran je islamska diktatura i to je to. I komunističke diktature su bile tvrde (S. Koreja) i mekane (SFRJ). Iran je mekša islamska diktatura od Saudijske.