Umro je Jacques Chirac, zadnji francuski predsjednik koji se odupirao politici SAD

Jacques Chirac je mrtav. U četvrtak, 26. rujna, obitelj je poslala poruku agenciji France Presse. “Predsjednik Jacques Chirac je jutros preminuo među svojom obitelji. Mirno.”, izjavili su njegov zet Frédéric Salat-Baroux i njegova supruga Claude Chirac.

Zdravlje Jacquesa Chiraca se pogoršalo već od 2007. godine, posebno nakon moždanog udara 2005. godine, za vrijeme njegovog drugog mandata na mjestu predsjednika Republike. Bio je hospitaliziran zbog plućne infekcije 2016. godine.

Rođen 1932. godine, unuk učitelja iz departmana Corrèze, Jacques Chirac vrlo je mlad prihvatio vrijednosti Republike. Na početku svoje političke karijere nisu mi bile strane ni komunističke ideje. Završio je sjajne studije: Institut za političke studije u Parizu, zatim Nacionalnu škola za upravu (ENA) koje je i danas odskočna daska za gotovo sve francuske političare.

Kao student Science Po Paris je proveo godinu dana u Sjedinjenim Državama gdje je radio u restoranima.

Odabir supruge iz obitelji pariške aristokracije, dobrovoljna vojna služba u Alžiru i republikanski nacionalizam vjerojatno će pridonijeti njegovom razvoju prema Gaulizmu 1958. godine.

Njegova karijera višeg državnog funkcionera omogućit će mu vrlo brz politički uspon, prema modelu koji se može naći u drugim francuskim političkim obiteljima. Od 1962. vodio je kabinet premijera Georgesa Pompidoua, čime je postao njegov gorljivi pobornik. Kao vrijednog suradnika, Georges Pompidou ga je često zvao “moj buldožer”.

1967. u svom rodnom Corrèzeu je izabran za vijećnika. Jacque Chirac već postao generacija “mladih vukova” koje su Gaullisti postavljali u politici kako bi osigurali sukcesiju generacije. Unatoč malim izgledima, a zahvaljujući svojoj karizmi i političkoj mudrosti, nakon vrlo aktivne kampanje, pomeo je sjedište ruralnog komunizma, iako u tom periodu biračko tijelo nije bilo naklonjeno njegovoj političkoj opciji.

Političar s karakterom

U dobi od 35 godina, mladi zastupnik odmah je postao državni tajnik za zapošljavanje, što mu je omogućilo aktivnu ulogu s premijerom Georgesom Pompidouom. Nakon toga obnaša nekoliko ministarskih funkcija, od sve veće važnosti, postajući ministrom unutarnjih poslova početkom 1974. Tijekom predsjedničke kampanje nakon smrti Georgesa Pompidoua, radije podupire kandidaturu liberalnog Valéryja Giscarda d’Estainga, a ne onu gaulističkog kandidata Jacquesa Chaban-Delmasa.

Doprinos Jacquesa Chiraca pobjedi Giscarda je bio odlučujući, a nakon čega je postao premijer. Odlučno je branio – bez da je bio uvjeren – uvođenje dogovornog razvoda braka, legalizacije pobačaja, audiovizualne reforme…

Njegovi odnosi s predsjednikom Valéryjem Giscardom d’Estaingom postaju loši. Uvjeren da više nema mogućnosti za provođenje politike koju bi želio provoditi, dao je ostavku 1976. godine i reorganizirao gaulističku stranku kritizirajući liberalnu desničarsku vladavinu, braneći tradicionalnog francuskog radnika. Postao je gradonačelnikom Pariza 1977. nakon žestoke borbe s kandidatom predsjednika republike. Mjesto gradonačelnika Pariza mu otvara put političkog djelovanja. Mandat gradonačelnika Pariza će zadržati 22 godine.

Svoju prvu predsjedničku kampanju je vodio 1981. Chirac se i tada protivio odlazećem predsjedniku, ali s vrlo različitom ideološkom orijentacijom jer je prihvatio neoliberalizam. Izbore nije dobio i novi predsjednik Francuske postaje François Mitterrand.

Pragmatični opozicionar

Jacques Chirac tada postaje vođa opozicije protiv “socijal-komunističkoj moći” Mitterranda, što rezultira pobjedom njegove stranke na zakonodavnim izborima 1986. François Mitterrand postavlja Jacquesa Chiraca za svog Premijera. Moramo napomenuti da u Republici Francuskoj imamo predsjednički sustav, koji se razlikuje od Hrvatske. Njegova moć premijera je puno veća nego što je bila u mandatu 1974. godine gdje je puno više kontrolirao Valéry Giscard d’Estaing. On vodi liberalnu ekonomsku politiku, pokreće brojne privatizacije i ukida solidarni porez na bogatstvo.

No, nakon dvije godine zajedničkog života s Mitterandom, popularnost Jacquesa Chiraca značajno se pogoršala, dok se François Mitterrand oporavio od raka prostate preuzimajući ulogu vođe oporbe. Mitterand u svibnju 1988. vrlo lako pobjeđuje za drugi predsjednički mandat, dok Jacques Chirac ima prilično skromne rezultate (20% glasova u prvom krugu, 46% u drugom).

Jacques Chirac, opet u oporbi, suočen je s unutarnjim podjelama unutar svoje stranke, ali on zadržava kontrolu i priprema se za nove izbore.

Jacques Chirac, izvlačeći pouku iz dva premijerska iskustva, koja nisu stvorila očekivanu odskočnu dasku do mjesta predsjednika Republike, napušta bliskog suradnika Édouarda Balladura, koji mu je bio ministar ekonomije, financija i privatizacije tijekom premijerske funkcije. Kandidira se za predsjedničke izbore 1995. godine gdje imamo dva kandidata iz iste političke stranke. Svjedočimo bratoubilačkom političkom ratu.

Mnogi politički suradnici smatraju da je borba Jacquesa Chiraca unaprijed izgubljena i savjetuju ga da ne odustane jer su sigurni da će izgubiti izbore.

Unatoč svim lošim anketama, na iznenađenje svih, pobjeđuje Balladura, a u drugom krugu i socijalistu Lionela Jospina. Velika tvrdoglavost, upornost i političko iskustvo su konačno dali rezultate. Jacques Chirac je konačno ostvario svoj san i postao predsjednik Republike Francuske.

Ali vršenje vrhovne funkcije neće biti lako. Njegov premijer, Alain Juppé, vodi politiku fiskalne discipline i u jesen 1995. suočava se s velikim prosvjedima protiv mirovinske i reforme socijalnog osiguranja.

1996. predsjednik Chirac najavio je obustavu obveznog služenja vojske i njenu profesionalizaciju.

Popularnost izvršne vlasti pada. Jacques Chirac izaziva šok i u travnju 1997. raspušta parlament, samo godinu dana prije kraja mandata, vjerujući da će tada biti u boljoj poziciji da zadrži svoju poziciju na sljedećim izborima.

Novi parlamentarni izbori su pogubni za Jacquesa Chiraca. Za novog premijera određuje Lionela Jospina, vođa socijalista.

Protiv želje nekih svojih pristaša i bez obzira na izbornu cijenu, Jacques Chirac nikada nije prihvatio suradnju s Front Nationalom.

Jacque Chirac je tvrdoglav u svojoj borbi za drugi mandat. Tijekom prvog političkog suživota, prihvatio je strategiju sličnu onoj Françoisa Mitterranda, napadajući premijera i njegovu politiku, posebno njegovu popustljivost prema prijestupnicima. Zagovara sigurnosnu politiku.

U drugom krugu lako s 82% glasova pobjeđuje Jean-Marie Le Pena, što se nikada nije dogodilo u političkoj povijesti Francuske.

Posvećenost okolišu i antiameričkoj politici

Taj veliki uspjeh omogućuje mu da u velikoj mjeri ponovno uspostavi jedinstvo desnice, pokretanjem Unije za predsjedničku većinu UMP. Ali brzo gubi kontrolu nad novom formacijom, gdje Nicolas Sarkozy preuzima vodeću ulogu krajem 2004. Budući da je tijekom svojih mandata postao prilično proeuropski, želi ratificirati nacrt europskog Ustava referendumom. Bio je to veliki rizik koji je u konačnici završio fijaskom. Francuzi su 2005. godine odbili novi Ustav i time se odrekli Europske unije. Izvršna vlast je unatoč NE francuskog naroda, za vrijeme Sarkozyja potpisala novi europski Ustav i time pogazila volju svog naroda.

Osim politike nižeg poreza na dohodak, snažnih mjera za jačanje prometne sigurnosti, borbu protiv raka i veće brige o invalidima, njegov petogodišnji mandat obilježava i značajna borba za okoliš.

Jacques Chirac je vodio antiameričku politiku, odbijajući učešće ​​Francuske u vojnoj intervenciji u Iraku. Ostat će poznati po sceni u Jeruzalemu kada je otvoreno napao izraelske sigurnosne snage koje su ga ometale u kontaktu s narodom.

Nicolas Sarkozy se kandidira na izborima 2007. godine za predsjednika.

Kad mu je stranka stavljena na raspolaganje, Nicolas Sarkozy dobiva podršku većine, ali Jacques Chirac ostavlja mjesta sumnji oko moguće treće prijave do početka ožujka. Ipak, nakon kraćeg vremena najavljuje svoju podršku kandidatu koji je izabrala njegova stranka, odustajući od polemike i aktivne političke borbe. Definitivno se povlači iz političkog života.

Nakon umirovljenja Jacques Chirac će se posvetiti aktivnostima u korist sprječavanja međunarodnih sukoba, dijaloga kultura, umjetnosti i održivog razvoja. Također je član Ustavnog vijeća do 2010. godine.

Poput mnogih uglednih političara koji su napustili teško upravljanje javnim poslovima, Jacques Chirac ostaje popularan.

Ostavlja sjećanje na čovjeka s lakim kontaktom, ljubavlju prema seljaku i selu, čuvarom republikanskih vrijednosti, braniteljem tolerancije prema različitostima, vrlo aktivnim na međunarodnoj sceni, promotorom glasa Francuske i velikim braniteljem multipolarnog svijeta.