fbpx

Washington potvrdio da je pop-kultura “bila” ideološko oružje protiv SSSR-a

Jazz SSSR

Ranije ovog mjeseca je State Department u povijesnom muzeju američkog ministarstva vanjskih poslova otvorio izložbu posvećenu “jazz diplomaciji” Sjedinjenih Država tijekom Hladnog rata. Na dan otvaranja izložbe je s novinarima i Heather Nauert, glasnogovornicom State Departmenta, razgovarala predstavnica muzeja dr. Alison Mann.

“Imamo novu izložbu koja je postavljena upravo sada i koja je posvećena “jazz diplomaciji“, ali i brojnim afroameričkim glazbenicima koji su sudjelovali u tim diplomatskim naporima tijekom Hladnog rata”, rekla je Alison Mann.

“Sudionici “jazz diplomacije” su slani u zemlje sovjetskog bloka i vodili kampanju promicanja jazza, što je bio jedan kao načina suprotstavljanja sovjetskoj propagandi”, dodala je dr. Alison Mann.

Postav posvećen “jazz diplomaciji” bit će u muzeju dva mjeseca, dodala je, a izložba je otvorena 13. veljače.

Da završimo članak ovdje, što bi rekla većina? Ništa. Obična glupost koja nije vrijedna pozornosti. No, pogledajmo malo bolje, posebno iz sovjetske perspektive, ali ne samo. Ispostavlja se da je “sovjetski idiotizam” zapravo bio obrana od klopke koju je postavio Zapad. Ovo nije bila nikakva kulturna razmjena, što danas priznaje i dr. Alison Mann, nego pomno razrađeni “plan suzbijanja sovjetske propagande”.

“Napredni” i “prosvijetljeni” dio društva se uvijek smijao uvjeravanjima “komunističkih glupana” i današnjih “tvrdolinijaša” i “konzervativaca” da su Sjedinjene Države koristile jazz, boogie-woogie, rock i drugu popularnu glazbu kao ideološko oružje. Ovom arsenalu  treba dodati i brojna “remek djela” Hollywooda, ali to nije tema.

No, sada se pametni, za razliku od “prosvijetljenih”, posljednji smiju, jer su i same SAD priznale da se jazz koristio kao antisovjetsko oružje, što je bila stvarno lukava zamka američkih stratega. I govorimo samo o jazzu, ne o drugim vrstama popularne glazbe koja je penetrirala u “komunističku tvrđavu” i njene saveznike ranije, a kasnije se kroz zapadnu po-kulturu utjecalo na mlade “prosvijetljene” ljude diljem svijeta.

“Glupi” sovjetski vrh je govorio: “Danas slušate i igrate jazz, a sutra ćete prodati domovinu”

Izraz “danas slušate i igrate jazz, a sutra ćete prodati domovinu” se još i danas spominje kao nenadmašni primjer idiotluka sovjetskih ideoloških državnih tijela.

No, danas State Department i dr. Alison Mann, 30 godina nakon kraja prvog Hladnog rata i četiri godine nakon novog oštrog zahlađenja odnosa između Zapada i Rusije, priznaju i hvale se da je jazz bio jedan od alata suočavanja dva suprotstavljena bloka.

“Sudionici jazz diplomacije su slani u zemlje sovjetskog bloka. Kampanja je bila promicati jazz kao način suprotstavljanja sovjetskoj propagandi”, podsjetimo još jednom na riječi dr. Mann.

U “jazz diplomaciji” su sudjelovali brojni popularni glazbenici, poput Louisa Armstronga, ali ona nije bila usmjerena samo protiv Sovjetskog Saveza, nego i drugih zemalja koje su birale između kapitalističkog i komunističkog sustava.

FOTO – Dio postava muzeja u Washingtonu / Louis Armstrong u Egiptu 1961.

Jazz

Najveći trik vraga je uvjeriti vas da ne postoji, a State Department nije samo uspješno primijenio, već vrlo kreativno razvio ovu prijevaru. No, tada su verziju da je zapadna pop-kultura usmjerena protiv “sovjetske propagande” ne samo opovrgavali, nego smatrali za nešto smiješno i glupo, kao vjerovati u vanzemaljce ili da je Zemlja ravna ploča.

“Špijunski kamen” u Rusiji bio je pravi

Slično tome,  prije 12 godina su ruski liberali ismijavali tvrdnje o “špijunskom kamenu” kojim su britanski obavještajci prenosili informacije iz Moskve. Međutim, jednog dana je britanska strana sama priznala da se služila ovom tehnologijom.

Nekoliko godina poslije su Nick Collins i Duncan Gardham za The Telegraph potvrdili da su se britanski agenti koristili predajnikom skrivenim unutar umjetnog kamena, kojeg bi postavili na neku od važnih ruskih ulica kako bi došli do tajnih podataka. Bila je to nevjerojatna špijunaža da je samo James Bond mogao postati njezin heroj.

Ipak, pokazalo se da “špijunski kamen“, zbog čega je izbio i diplomatski skandal  koji je početkom 2006. zaoštrio odnose Londona i Moskve, uopće nije bio fikcija.

Britanija je u početku smijala optužbama Moskve, odakle su rekli da su špijuni uhvaćeni na mjestu zločina dok su se koristili lažnim kamenom da bi otkrili tajne podatke.

Prošlo je šest godina i onda je bivši premijer Tony Blair priznao da je ova “neugodna” epizoda bila istinita, a ne izmišljotina ruske propagande.

Jonathan Powell je priznao je da su Britanci zaista postavili “špijunski kamen”, iako je tadašnji premijer pokušao opovrgnuti ovu priču, a Ministarstvo vanjskih poslova Londona je odbilo odgovoriti na optužbe.

“Ovaj je incident bio prikazan na ruskoj televiziji u vrijeme kada je vlada tražila izgovor da opravda nove restriktivne zakone protiv organizacija za ljudska prava i boraca za demokraciju”, piše The Telegraph, ali priznaje postojanje špijunskog kamena.

U intervjuu za BBC u dva dijela, pod nazivom “Putin, Rusija i Zapad”, Powell je rekao: “Nema tu ništa posebno za reći. Špijunski kamen je dosadna priča. Oni su nas uhvatili. Očigledno su to znali neko vrijeme i samo su to otkrili u politički povoljnom trenutku.”

Vladimir Putin, tada već predsjednik Rusije, tvrdio je da ove organizacije financiraju zapadne vladine agencije. U to je vrijeme rekao da je “zakon usvojen kako bi zaustavio miješanje stranih sila u unutarnje poslove Ruske Federacije”.

Prikazana je i snimka britanskih agenata, koji prolaze nekoliko puta pokraj kamena u jednoj od ulica Moskve i kako jedan od njih razgleda uređaj, možda zbog kvara. Još jedna snimka pokazuje kako drugi Britanac preuzima kamen nogometne lopte i odnosi ga sa sobom.

Naravno, ruski liberali su se grohotom smijali budalaštinama, a onda London priznaje da je bilo tako.

Ruska protuobavještajna služba FSB ga je pokazala izbliza i na rendgenskoj snimci je šuplji kamen bio pun elektronike. Optužena su četiri Britanca i jedan Rusa da su koristili odašiljač unutar kamena kako bi prenijeli podatke na prijenosno računalo.

Dužnosnik ruske Federalne službe sigurnosti (FSB) Sergej Ignjatčenko je u to vrijeme rekao: “Po prvi put smo ih uhvatili za u vezi sa stranim službama i dobili dokaze tko financira niz nevladinih organizacija.”

Međutim, Blair je tada pokušao smanjiti važnost ovih optužbi i s osmijehom rekao: “Mislim da što manje govorimo o tome, tim bolje.”

MI-6 i britanski ministar vanjskih poslova su odbili komentirati situaciju. Predstavnik ruskog veleposlanstva u Londonu je rekao: “Smatramo da su ruski predstavnici već dali dovoljno komentara još 2006. godine”.

VIDEO – Blair 2012. priznaje aferu sa “špijunskim kamenom”

Glazba kao “soft power”

Onima koji su zapadnjačku glazbu smatrali propagandnim alatom su se također su se smijali, ali je sada ispalo da su bili u krivu.

Da li to znači da je ovakvo “uplitanje” izvana trebalo pažljivo kontrolirati diljem Sovjetskog Saveza ili slati posebne obavještajne timove u savezničke i zemlje koje su se tek oslobodile kolonijalizma kako bi pažljivo pregledavali sve sadržaje? Naravno da ne. Zabrane i ograničenja u nedostatku vrednije alternative ne funkcioniraju.

Ne da je morao biti očuvan pod svaku cijenu, ali je jedan od razloga katastrofe Sovjetskog Saveza bila razumna kritika “potrošačkog društva”, ali se sovjetske vođe nisu potrudile da svojim građanima ponude visoku kvalitetu života. Kritizirajući “neprijateljsku” glazbu i ne razviti konkurentnu alternativu je doslovno zvučalo kao vic.

Zabranjeno voće je uvijek slađe, pa je sve zapadno u Sovjetskom Savezu bilo bolje od domaćeg.

Trebalo je doslovno pasti na koljena da se ljudi uvjere da su im nuđeni filmovi  “B” kategorije i opskurne pop pjevačice koje su preplavile Rusiju od 1990. Tek tada su u Rusiji, ali ne samo, građani napokon shvatili da “uvoz” i “kvaliteta” nisu nužno povezani.

Sada se sa slatkoćom zabranjenih stvari bore ukrajinske vlasti, koje uvode zabranu ruskih filmova, knjiga, igara, kao i glumaca i pisaca. Kao u cijelom Sovjetskom Savezu, ranije su zabrane napravile kult zapadne pop kulture koju se uzdizalo u nebesa, dok u Ukrajini danas vidimo obrnuti proces i uskoro će se kažnjavati krijumčarenje knjiga ruskih pisaca. Istina, danas u doba interneta bi sva takva ograničenja bila glupa, a učinak nikakav.

Činjenica da je State Department ponosno priznao da je jazz koristio kao svoje ideološko oružje ne znači da današnje vlasti trebaju još žešće braniti modernu zapadnu pop kulturu.

Zabrane same po sebi nisu dobre. Na primjer, nedavno je u ruskim kinima zabranjen film “Smrt Staljina”, komediju koja je, iako nije jasno zašto, vrijeđala osjećaje staljinista. Međutim, zabrana je uzrokovala suprotan učinak, jer tisuće ljudi koji su ravnodušni prema povijesti i politici nisu imali prilike vidjeti prijezir Britanaca prema Sovjetima iz Staljinovog vremena.

Dakle, današnje vlasti u Moskvi mogu i trebaju omogućiti gledanje filmova i slušanje glazbe, čak i uradaka u kojima se Ruse opisuje kao “divlje barbare s istoka”, ali objasniti ljudima o čemu je riječ i da nemaju nikakvih iluzija o njihovim “zapadnim partnerima”.

Međutim, glavna stvar u suočavanju ideja je moći ponuditi vrijednu alternativu. Rusija je tek nedavno krenula s uspješnim medijskim projektima, koji su izazvali ogorčenje zapadne elite zbog penetracije u informacijski prostor. Ali u kinematografiji, da ne spominjemo pop glazbu, situacija je svugdje ostala ista. Lokalni rock ili rap su ograničeni na lokalni govorni prostor i često su blijeda kopija američkih “zvijezda”.

Možda bi Rusija i Kina trebali slijediti američki projekt i svoje umjetnike slati da jašu deve po Egiptu?

Za kraj, isto je vrijedilo i za revolucionarnu ljevičarsku mladež diljem zapadne Europe u vrijeme Hladnog rata, koja je postajala sve opasnija. Navest ćemo samo dva primjera. Jedan možete vidjeti u biografskom filmu koji opisuje život mladog Sicilijanca Giuseppea Impastata, kojeg je mafija ubila  9. svibnja 1978. u blizini Palerma. U svom političkom aktivizmu se borio protiv mafije i za ideje proleterske demokracije, što na Siciliji ’70-ih nije bilo pametno. Prije ubojstva su ga pokušali odvratiti na razne načina, da bi mu u Cinisi na kraju poslali “američke ljevičarske revolucionare”, kojima je najveći domet “provođenja revolucije” bio skinuti se goli i kupati na plaži u selu u kojem ih je ugostio Giuseppe Impastato. U biografskom filmu “Cento passi” se Impastato pita zar su to “drugovi” i “komunisti” iz Amerike? To je bio zoran primjer penetracije američkog revolucionarnog duha u tada naoružanu i vrlo dobro organiziranu talijansku ljevicu, koja je tih godina doslovno vodila “rat protiv kapitalističke buržoazije i države”, poznat kao “Olovne godine“.

Drugi primjer je iskaz jednog od bivšeg pripadnika talijanskih “Crvenih brigada” iz ’70-ih godina. Sredinom ’90-ih, nakon što je izašao iz zatvora zbog terorizma, rekao je kako su vrijeme “revolucije” imali veliku podršku, čak i članove, među studentima Sveučilišta Sapienza u Rimu. No, to je bilo i vrijeme Woodstocka i rocka, što je lukavo iskorišteno u razmjeni studenata. CIA je jednostavno poslala svoje studente, “ljevičare”, naravno, koji su uz ploče popularnih glazbenika sa sobom donijeli i LSD, heroin, hašiš, zapravo širok izbor opijata, za svakoga ponešto.

Bivši pripadnik “Crvenih brigada” je rekao kako se za bilo kakvu aktivnost, pomoć ili akciju nekada sigurnih jataka ili članova ove organizacije za nekoliko tjedana nije moglo računati. Većina ih je bila omamljena drogama i u društvu svojih američkih prijatelja slušala tada “revolucionarne” rock hitove. “Revolucija” se svela na ono što je opjevao Ian Dury u pjesmi “Sex & Drugs & Rock & Roll”.

Danas, 2018. godine, imamo službenu potvrdu State Departmenta o korištenju jazza kao alata u suzbijanju sovjetske propagande i utjecaja na svijest naroda tek oslobođenih kolonijalizma da se umjesto diktaturi i sovjetskom komunizmu okrenu kapitalizmu s ljudskim licem. Za rock & roll pričekajmo s postavom u muzeju, ali ako ga bude sigurno će biti zanimljiv, ne samo za zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza, nego i šire. Nešto od toga je bilo rezervirano za nas.

Ipak, da ne bi bilo zabune, ponovimo još jednom da zabrane nemaju smisla i ljudima treba ponuditi kvalitetnu i vrijednu alternativu. U suprotnom, uživajte u revolucionarnom hitu Iana Durya, još i danas popularnom među buntovnom mladeži.

Ian Dury – “Sex & Drugs & Rock & Roll” (Seks, droga i rock and roll su sve što  treba mom mozgu i tijelu…)

Transkript i video o “jazz diplomaciji” State Departmenta: State Department

0 0 vote
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
77 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
Travis
Gost
Travis
2 godine prije

To oružje i danas tuče jače od bilo kojeg ruskog oružja.

Alen
Gost
Alen
2 godine prije
Reply to  Travis

Naravno da tuce ,nikad nije ni prestalo.. Samo smanjuje mu se trziste… Jedino ce te sami sebe pucati ideologijama ,ako vas i ostane…

Ivkopivko
Gost
Ivkopivko
2 godine prije

Zabrane itekako imaju smisla.
Pa vise ljudi ce pogledati neki propagandni uradak ako izadje u kinu (jer eto, idemo ga pogledati, zasto ne, nesto moramo), nego ako ga se zabrani i dostupan je jedino online (u tom slucaju tek mali postotak ljudi ce ga “skinuti”).
Slazem se jedino da definitivno u isto vrijeme treba ponuditi i kvalitetnu alternativu.

žrec
Gost
žrec
2 godine prije

Ovome bi se dalo štošta još nadodati. Ali da se ne vraćamo u prošlost, pošto su “gušteri” ionako pustili glazbu niz vodu, osvrnimo se na ovo danas. A to je trojni pakt google-facebook-microsoft, trenutno najveći soft power sad-a.

Alen
Gost
Alen
2 godine prije
Reply to  žrec

Ispravno zrec ,samo dok je muzika sluzila da se sve srusi ovaj trio sad pretvara u zombije…

ili
Gost
ili
2 godine prije

kao sto danas imamo farme, velikog brata, zadruge… kako to lijepo utice na formiranje etickih i moralnih vrijednosti kod naroda.
Hocemo li za nekoliko godina cuti da i to nije bilo slucajno? Ali meni je veci problem kako se to prima kod naroda.

shumadinac
Gost
shumadinac
2 godine prije

Dobri tekstovi danas 🙂

Babić baš ume da namuči: od džeza do “špijunskog kamena” definitivno nije dobar pravac – suviše se razvodnjava a poređenje nije odgovarajuće. Međutim, zaključak drugog dela teksta je zlata vredan.

Rukovodstvo SSSR-a je pravilo puno grešaka posebno “kulturnoj ideološkoj borbi”. Oni nisu shvatali da ljudi žele lepo a ne samo funkcionalno – Zapad je i čekić pravio lepše nego SSSR! Zabranjivati soul u kome su crnci pretakali svu tugu za rodnom grudom i tugu zbog života u ropstvu kao i džez u kome su prikazivali i radost života bez obzira što su retki trenuci za radost je čista glupost. To je muzika koja se lepi za dušu i njena vrednost se ne može negirati. Naravno, kao što je Babić odlično primetio, ponegde je potrebno pravilno tumačenje pa i pravljenje alternative jer rigidni stavovi dovode do proglašavanja “Sačma” stranim agentom!?!

Čak i danas i na našim prostorima se pop i rok proglašavaju “neprijateljima kulture”. Zaista, postoje bendovi koji otvoreno promovišu satanizam, narkomaniju, krajnje debilno ponašanje… ali ima i onih čija muzika prija srcu ma iz kog dela sveta poticali. Ja sam odrastao na američkoj muzici, filmu i literaturi i ne mislim da su izvršili neki propagandni uticaj na mene. Štaviše, upravo zahvaljući tome u stanju sam da shvatim šta naši reditelji rade forsirajući primitivizam kao osnovnu zabavu – o “novokomponovanoj” muzici neću ni da pričam.
Rok muziku uglavnom ne volim ali rokeri su napravili balade koje su mi među omiljenima. Društvo bi trebalo da bude “usmerivač” omladine koja još nema dovoljno izgrađeno kritičko razmišljanje ali ako je društvu Karleuša “zakon” onda to jeste problem. Sav taj primitivizam i neukus je namenski instaliran i kao što možemo videti nije neophodno da bude na engleskom – na srpskom je još efikasniji.

Piretis
Member
Piretis
2 godine prije
Reply to  shumadinac

@shumadinac- Glas razuma. Drugačije ni ne može od nekog čiji su zemljaci grupa “Smak”.
Što se mene tiče hvala Bogu (i amerikancima, zašto ne) na ljudima koji su mi učinili život ljepšim. Hvala BB King, Solomon Burke, Bob Dilan, Nat King Cole, JJ Cale, itd itd itd.

Ante
Gost
Ante
2 godine prije

Kada Washington javno prizna da se već desetljećima neke njihove agencije financiraju sa prodajom droge na ulicama Amerike onda će to biti vijest.

predrag
Gost
predrag
2 godine prije
Laki Topalović
Gost
Laki Topalović
2 godine prije
Reply to  predrag

Bilo je toga, ovdje je više riječ o SSSR-u u zemljama koje su se tek morale opredijeliti hoće li Moskvi ili Washingtonu.

davor
Gost
davor
2 godine prije

Meni je priznajem trebalo neko vrijeme da shvatim što se dešava, već mi kao klincu nije bilo jasno šta to kuju John Major i ekipa jer nije bilo nikakve logike u postupcima oko Jugoslavije. Prošlo je neko turbulentno vrijeme i kritike i samokritike je gotovo nestalo a onda su počeli se javljati tekstovi iza kojih stoje razni “urotnici” i dogodio se 9/11 nakon čega sam nepovratno izgubio svako pouzdanje u bilo kakav učeni ili priučeni zapadni sustav vrijednosti. U periodu iza toga shvatio sam kako su oba svjetska rata te ostali ratovi 20.stoljeća vođeni uglavnom protiv ruskog te u nešto manjoj mjeri protiv ostalih slavenskih naroda , te su vođeni protiv naroda na koje su potonji ostavili neizbrisivi politički i kulturalni utjecaj. A evo neki dan sam čitao kako FBI planira obučavati sigurnosne službe u Europi za zaštitu od terorizma, isti FBI koji je kadroviran i obučavan kod najjačih izraelskih sigurnosnih službi koje posredno i neposredno nadziru sve tokove (islamističkog) terorizma u Europi Aziji i Africi. I sada bi mi trebali od takve ekipe vjerovati da su Rusi zli da su Rusi ekspanzionisti da su oni prijetnja nama i sebi samima. Povijest se zaista ponavlja na bezbroj načina, možemo samo odabrati da li mi želimo ponavljati pogreške naših predaka. U digitalnom svijetu i dobu odgovor se nameće sam po sebi.

PeroDD
Gost
PeroDD
2 godine prije

Pa normalno Ljudi hoce slusat Amstronga a ne govere senilnog Brežnjeva…

Ivo
Gost
Ivo
2 godine prije
Reply to  PeroDD

tako je perice, možeš sjesti.

žrec
Gost
žrec
2 godine prije
Reply to  PeroDD

dobro, slušati trubanje Armstronga ili Brežnjeva meni dođe na isto…ono..zijev…ali nećemo o ukusima 😀

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
2 godine prije
Reply to  žrec

Breznjev je koristio automobilsku trubu,sve snimio KGB ali nije prodana niti jedna ploca.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
2 godine prije
Reply to  Umpah Pah

Umpah Pah
Svaka ti dala! Svaki tvoj komentar je vrijedan pažnje i za grafite spreman!

žrec
Gost
žrec
2 godine prije
Reply to  Son of Alerik

Ne mogu vjerovati koliko ljubitelja jazza ima ovdje….Sve ok, ali brate dosadno 😀

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
2 godine prije
Reply to  žrec

Nismo ljubitelji jazza medju ljudima!

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
2 godine prije
Reply to  Son of Alerik

Pozdrav i hvala!-(Na svaka ti dala!).

arhiepiskop
Gost
arhiepiskop
2 godine prije

I kaj je tu novoga???
Čudi me da se ovaj autor nikad ne osvrne na ono kaj se nas tiče??
Pa eto primjera ma da će mnogi reći ma to su teorije zavjere(kak su govorili i za ovu za amere i ruse gle čuda) makar i to treba čitati s 5strukim naočalama jer ima navoda da ti pamet stane al ima i nekih istina

Ispovijest bivšeg agenta DBa: ‘Glazbom smo kontrolirali Jugoslaviju!’

Tito je htio stati na kraj studentskim revolucionarnim idejama

Velisavljevićev angažman u službi počeo je 1968. godine. Studentski prosvjedi su ozbiljno uzdrmali Tita. Iako ih je uspio stišati, Tito je primjećivao da se stalno pojavljuju nova žarišta. U tom cilju na tajnom sastanku je raspravljao o tome koji se front može prvo rješiti. Veljko Vlahović je predlagao da SFRJ nabavi atomsku bombu koja bi joj bila jamac suvereniteta, Edvard Kardelj je spominjao približavanje NATO paktu, a Stane Dolanc je izašao sa najbizarnijim prijedlogom.

Dolanc je objasnio kako je CIA koristeći glazbu bendova snažno oslonjenih na hedonizam i upotrebu opojnih droga uspjela otupiti borbenu oštricu studentskih prosvjeda u Americi i brojne progresivne mlade ljude pretvoriti u bezopasne ‘klaunove’ bez jasne revolucionarne ideje.

Dolanc je u suradnji sa svojim najbližim povjerenicima Srđanom Andrejevićem i Obrenom Đorđevićem izabrao mladog Živana Velisavljevića da vodi “Miljacku”. I Velisavljević je vodio ovu operaciju pune 22 godine.

Goran Bregović prvi i glavni regrut, a Čolić tvrd orah

“Prvi regrut, prirodno, bio mi je Goran Bregović. Sa njim nije bilo problema, on je volio i ideju jugoslavenstva i seks i drogu, tako da smo se lako dogovorili”, svjedoči Velisavljević.

“Sa Bregovićem sam čak primjenjivao i jedan sistem koji je Služba koristila sa kriminalcima-omogućavala im je da kradu u inozemstvu, a da dobijaju sklonište u Jugoslaviji u zamjenu za obavljanje ponekog posla za nas. Tako sam i ja omogućavao Bregoviću da krade strane pjesme, da ih objavljuje ovdje kao svoje, a da u njima propagira ono što je nama bilo potrebno.”
Zdravko Čolić već nije bio tako jednostavan za regrutaciju. “Zdravko Čolić je bio izuzetno taleniran izvođač i njega nismo mogli regrutirati tek tako. On nije imao ništa protiv nas ali nije htio nikome ništa dugovati”

Ipak, kada je uhićen u Ohridu zbog razmjenjivanja deviza, Velisavljević je u tome vidio svoju priliku. “Obišao sam ga u zatvoru u Ohridu i dogovorili smo se za petnaest minuta.”

Snimanje pjesama na engleskom je po Velisavljeviću bilo smišljena provokacija u samim centrima njemačke obavještajne službe kako bi se kolonijalizirala jugoslovenska glazbena scena. “Oni su htjeli marginalizirati naše bendove time što su ih nagovarali da snimaju na engleskom čime su ih odvojili od domaće publike, a nisu dobijali pravu šansu na inozemnoj sceni. Na svu sreću, to im je uspijevalo kod alternativnih bendova. Mi smo Bregu, Čorbu i Azru držali željeznim stiskom.”

“Album Divljih jagoda na engleskom bio je klasična zavjera MI6. Njih je kao svoje agente u tom periodu držao ozloglašeni Anthony Monckton. On je počeo svoju karijeru kao rokenrol operativac za SFRJ da bi na kraju završio službujući u Beogradu.”

Na svu sreću. DB je imao svog aduta u grupi. “Alen Islamović je bio naš čovjek i razarao je englesku karijeru Divljih jagoda iznutra. On je bio zdrav element u toj grupi, i zato smo ga i nagradili mjestom pjevača u Bijelom dugmetu.”
……
sad kad vidim komentare dežurnih tipkala
AAAAAJMMMMMOOOOOO

shumadinac
Gost
shumadinac
2 godine prije
Reply to  arhiepiskop

Vrlo interesantne informacije o kojima ne znam ništa. U svakom slučaju nije nemoguće – čak se neki detalji uklapaju u neke druge slike…

Ivo
Gost
Ivo
2 godine prije
Reply to  arhiepiskop

Svaka čast. Najprije sam odmahnuo rukom, pa se ipak udostojio pročitati cijeli komentar…:) da znaš da zvuči sasvim logično. Za atomsku znam da je bila u razmatranju, Jugoslovensko rukovodstvo je ozbiljno doživljavalo državni suverenitet i njegovu zaštitu, a budući su bili vrlo sposobni i inteligentni, logično su morali doći do zaključaka o kontroli mladih putem muzike i droge, i poduzeti kontramjere. Bilo bi dobro napraviti jedan članak na ovu temu, predlažem ti da se povežeš sa uredništvom.

arhiepiskop
Gost
arhiepiskop
2 godine prije
Reply to  Ivo

da se nebi kitio tuđim perjem eto poveznica gdje se to nalazi
a vidim i da je predrag se gore svrnuo na taj članak po raznim portalima
nažalost takve stvari se nemogu vidjeti na dnevnicima i udarnim portalima.
makar se ne slažem da je cijeli dio istina(poput Prljavog kazališta i još nekih da su ih htjeli ili su ih vrbovali) ima dost toga kaj se može povezati sa stvarnim događajima,al eto pametnom dosta

https://priznajem.hr/novosti/ispovijest-bivseg-agenta-dba-glazbom-smo-kontrolirali-jugoslaviju/

aleksandar
Gost
aleksandar
2 godine prije
Reply to  arhiepiskop

Mnogi misle da nosi nas pogresan tok, sto slusamo ploce i sviramo rok!
ovo kao da je CIA pisala

i onda – Racunajte na nas 🙂

Keko
Gost
Keko
2 godine prije
Reply to  aleksandar

Digitroni – Buje ?

zlatan
Gost
zlatan
2 godine prije
Reply to  arhiepiskop

Gospon ARHIEPISKOP, zanimljive podatke iznosite, ako je baš sve tako. Nego da se osvrnem na te pjesme na engleskom jeziku. Prvi glazbenici, izvođači zabavne glazbe koji su pjevali na engleskom jeziku, a nije im materinji, bila je grupa ABBA. Inače volim tu grupu i rado se vraćam na njihove pjesme. Oni su prvi shvatili da će im globalna evropska popularnost, narasti ako pjevaju na engleskom, a ne na švedskom jeziku.
Ma lako je njima, ipak im je materinji jezik germanski, kao i engleski-:))).
Ali pogledati bilo koji film, meni omiljenog autora Ingmara Bergmana, ne bi to mogao gledati da govore engleski. Na švedskom zvuče uvjerljivo, je li tako?

Baba
Gost
Baba
2 godine prije
Reply to  arhiepiskop

Ne bi me previše iznenadilo kad bi se ispostavilo da tu ima podosta istine…ustvari ništa me više ne iznenađuje u zadnjih par godina.

žrec
Gost
žrec
2 godine prije
Reply to  arhiepiskop

Pa Bregović sin jugooficira, Štulić također i još neki. Ali ja uopće ne bih sad drvlje i kamenje na “naše”. Apslutno sam uvjeren da je vani još i gore, i prije 50 godina i sad. Pa šta vi mislite da vi stvarno možete samo tako na scenu, postati utjecajan slavom, i raditi što vas volja? A drugo, šta stvarno mislite da su iztetovirani polupismeni narkomani autori nekih genijalnih pjesama i nota? Njih samo zanimaju lova i žene, a ne nekakva umjetnost. Oni tamburaju i sklepaju nekakvu pjesmu, ali rijetko to liči na išta prije nego im neki vrhunski producent ili menadžer to polira u hit. Dakle pustite te pjevače i gledajte tko su im producenti i tko je iza njih. Kao što je Disraeli još u 19. st. rekao da svijet ne vladaju oni koji su na sceni, nego oni koji su iza scene, tako to još i više vrijedi za samu glazbenu scenu.

Piretis
Member
Piretis
2 godine prije
Reply to  žrec

@žrec- Sad još reci da nakladnici “poliraju” djela književnih bardova, umjetnički saloni dotjeruju slike akademskih umjetnika…
Pa dobro, za Boga miloga, jel postoji netko tko može sam, bez pomoći partija, masona, cionista, CIA-e, napisati verse? Jel postoji, išta pod kapom nebeskom a da netko to ne proglasi urotom i svjetskom zavjerom.
Sasvim usput, nestao mi je otirač ispred vrata pa ako ima tko da sumnja na nekog ili nešto bio bih jako zahvalan. Meni se čini da to nije bez vraga.

žrec
Gost
žrec
2 godine prije
Reply to  Piretis

Piretis, ponovno si me razočarao svojom naivnošću. To se odnosi na onaj gore tvoj komentar, čak sam ti htio odmah odgovorit, ali sam odustao…no kad već inzistiraš… Istina, pod teorije urote se svašta gura, tako da se čitava priča razvodni. Naravno da scena nije 100 postotno kontrolirana, ali glavni igrači su kontrolirani, ili ispadaju van. Sjeti se sudbine Dixie Chicksa, pa i Michaela Jacksona koji je svašta počeo lupetati pod zadnje dane. Možeš ti doći na scenu svojom zaslugom, ali ne možeš tamo i dugo ostati ako ne plešeš kako oni sviraju. Postoji bezbroj primjera za to. Sve velike disk. kompanije rade takve ugovore koji praktički kontroliraju svaki aspekt ponašanja i govora svojih bendova i pjevača. I ako te jedna otpusti zbog toga što se ne držiš ugovora, neće te više uzeti niti jedna druga. I uostalom, zar se nisi pitao kako to da više nema velikih bendova, ali je poplava rnb i hip hop pevaljki? Tko određuje te trendove? Činjenica je, kad su trendovi određeni, masa osobito klinci ih slijede bez razmišljanja, imitira ih i kopira, a nešto bome ulazi i u podsvijest. Sjetio sam se one poplave tehno rave glazbe devedesetih koja je umrla praktički preko noći. Kao na on/off. Sad se možemo zafrkavati i zamisliti Kissingera na Bildberger konferenciji kako prijeti svi nazočnima “Ne želim više čuti za tehno, jasno”?, ali ima to sve svoju pozadinu. I nije sve Cia. Nešto je dao i Nečastivi…. A vidim da si se dotakao književnosti. Tu si tek ispalio ćorak. Da, skratim, samo uzmi npr. Hrvatsku – kako to da more pisaca nije poznato čak niti u Hrvatskoj a kamoli vani? Ali su jako poznati i priznati ultradestruktivni likovi tipa Tomić, Jergović, Rudan? Koliko je ljudi samo u Hr čulo za Frljića, a koliko za Miru Gavrana? Ista je stvar s Rusima, nobelovu nagradu za književnost može dobiti samo onaj pisac koji kritzira zaostalost Rusa. Dok je Solženjicin krizirao sovjete, bio im je dobar, kad je počeo kritzirati zapad dobio je etiketu antisemita.
P.s. Otirač ti je samo upozorenje, sljedeći put….:D 😀 D

Piretis
Member
Piretis
2 godine prije
Reply to  žrec

@žrec-Primio na znanje za otirač, prežalit ću ga.
Nego, nije ti slučajno palo na pamet da su čitani pisci čitani jer su dobri. Znam da je većini crvena krpa Miljenko Jergović. I znam da većina nije našla za shodno (i zgodno) da pročita od njega ništa više od zbirke kratkih priča “Sarajevski Malboro”. Uglavnom su se držali njegovih kolumni i stvorili svoj sud. O ukusima se ne raspravlja, ali upućivati paušalnu kritiku nekome koga nismo proučili, pa ni razumjeli, i nije stvar ukusa. Posebno ne književnog. Ako stvarno imaš što reći o dotičnom kao književniku rado ću poslušati ali me ne interesira analiza “moralnog lika” niti osobne nesimpatije radi frizure i stanja brade.

žrec
Gost
žrec
2 godine prije
Reply to  Piretis

Darovit pisac je Mile Budak pa ga nitko ne doživljava kao književnika.U književnom smislu, Jerga ti je imitator, imitra čas andrića čas pamuka, a sve da bi mu dali nobela, pa da se može okruniti kao neupitni autoritet za sva balkanska pitanja. On točno piše za stranu publiku, točno ono što osjeti ili čuje da oni žele čitati. Balkan, krv, nož, licemjerje, primitivna plemena…itd..itd.. Da ne kažem da bi Jerga bio nitko i ništa, ili nekakav još jedan Mile Pešorda da je iz Sarajeva umjesto u Feral otišao za Hrvatsko slovo, i da mu je tematika bila shodno orjentaciji Hrvatskog slova. I da ga odmah EPH nije uzeo pod svoje, financirao, davao nagrade organizirane od EPH. Zato Jerga i dan danas piše za MS medije, jer zna da bi bez njih i danas skupljao boce po ulicama, a djela objavljivao u samizdatu. Na koja se nitko ne bi ni osvrtao.

Piretis
Member
Piretis
2 godine prije
Reply to  arhiepiskop

@arhiepiskop- Taj je tekst star par godina i kad sam ga tada pročitao doživio sam ga jednako kao i teoriju o ravnoj zemlji ili izvanzemaljcima gmazovima.
Eto mene baš zanima kako su djelatnici tajnih službi + Stane Dolanc (kojima je vjerojatno glazbeno i mentalno bliže bilo kozaračko kolo i Šaban Šaulić od R&R-a) izmanipulirali našu rock scenu. Ako jesu hvala im do neba za sve tekstove (i glazbu) tipa “Pogledaj dom svoj anđele” ili “Sve će to o mila moja…”.
Moja je generacija glazbeni ukus sticala na radio postajama Radio Luxemburg i BBC pa znamo da su naši bandovi slijedili trend u Europi. Tako da mi je još nejasnije jesu li oficiri utjecali i na grupe u GB.
Takve su tvrdnje smiješne poput one da su operativci KGB-a stvorili i usmjerili karijeru mađarskog rock banda “Omega” koji su stekli svjetsku slavu. A da ipak dozvolimo da se neke stvari ipak dešavaju spontano i neorganizirano sa vrha.

tipidipi
Gost
tipidipi
2 godine prije
Reply to  Piretis

Pa znaš da ti to prevedem na najjednostavnije ne da te ponizim neg da ti pokažem koliko je to “normalno”
Imaš igricu(civilization) u kojoj ti vladaš nekim narodom i imaš naravno načine kak pobijediti: naravno oružanom silom krađom tehnologije to jest tehnološkim prvi u svemir i gle čuda imaš pobjedu prek kulture.
Znači pobjeda kulture se sastoji od toga da ti utječeš na druge narode tak da oni koriste tvoj jezik(hm poznato mi zvuči),pa čak i da pišu( hm još aktualnije i poznato mi zvuči)dive se tvojim umjetničkim djelima i eto da stvaraš glazbenike koje ćeš slati okolo da rade turneje i utječu na druge narode.
To je ustinu pojednostavljeno al eto sam da ti pokažem koliko je to jednostavno i lako prihvatljivo.

Piretis
Member
Piretis
2 godine prije
Reply to  tipidipi

@tipidipi- Fućkaj ga, kad Englezi i Ameri nisu shvatili našu nevjerojatnu kulturu i superiornost u pjesmama “Hajde Kato hajde zlato” i “Milkina kuća na kraju” pa to nisu pretvorili u hitovi morali smo mi slušati njihove “Stairway to heaven” i “Satisfaction”. A kako su oni bili toliko drski da to otpjevaju na svom jeziku a ne našem mi smo se izložili još jednoj podvali zapada, engleskom jeziku. Da stvari nisu išle tim (lošim) tokom mi bismo još uvijek živjeli sretno i veselo uz tradicionalne gusle i gajde. Pisali bi glagoljicom, računali rimskim brojevima i izgradili veliki balkanski zid koji bi nas sigurno štitio od svega lošeg sa zapada a posebno od glazbe i književnosti. I, baš ovih dana bi proslavili izlazak iz srednjeg vijeka.
E, pa živjeli.

žrec
Gost
žrec
2 godine prije
Reply to  Piretis

Mi svi znamo i za Satisfaction i za Stairway. A jel oni znaju za “Moj Galebe”, Zajdi, zajdi, Jovanko, Ne volim januar, Bacila je sve niz rijeku, Osmijeh, Magdalenu, Potraži me u predgrađu, jesu čuli solažu iz “devedeseta” od kazališta, obradu koja je bolja od orginala (Dorian Gray Sjaj u tami. Ono, možete nastavite niz sami. Tko je onda zakinut?

Piretis
Member
Piretis
2 godine prije
Reply to  žrec

@žrec- Eto i preko našeg balkanskog zida su neki prebacili. Malo ih je al ih ima. Bambi Molesters, Psihomodo pop, Vlatko Stefanovski, R.M. Točak, Goran Bregović, ima još ali ne razumijem smisao nabrajanja.
I ono malo naših ljudi koji su vani uspjeli biva popljuvano, od koga drugog nego od nas.
Ali nije to poanta. Poanta je da je glazba radost i odmor za dušu. A neki su se, danas, potrudili da izgleda kao neprijateljsko djelovanje, ideološko oružje. E pa neću pristati na to. Slobodno lomite vinile, bacite CD ove. Ja neću.

zlatan
Gost
zlatan
2 godine prije

Iskreno, tekst mi je nedorečen. Gosp.Babić, pokušava nas uvjeriti, a tako smo većina nas mislili, da je popularna kultura, i popularna glazba, dijelom kriva za urušavanje socijalizma. Gosp.Babiću, ne komunizma, socijalizma.
No dobro, da se vratim na smisao teksta. Pop-kultura i pop-glazba i razni ti sastavi, postojali su i u sovjetskom prostoru. Ne znam, je li ih i koliko ih je bilo u npr.srednjeazijatskim muslimanskim republikama SSSR-a, ali u evropskom prostoru, u području ruskog jezika ili možda ukrajinskog, ili u baltičkim republikama, od šezdesetih je itekako narasla ta pop-kultura. Brojni pjevači ili grupe iz tih vremena su bili naprosto vrhunski. Do nas to nije dolazilo, malo jest, recimo mnogi su čuli za Alu Pugačovu.
Ta sovjetska pop-glazba pojavila se valjda od kraja pedesetih ili početka šezdesetih, i stalno je rasla. I diljem SSSR-a tada su bili popularni brojni festivali zabavne glazbe, nešto kao i kod nas. Ili drugdje po Evropi toga vremena. Opet zahvaljujući modernim tehnologijama, na youtubeu, moguće je naći brojne snimke iz tih vrmena. Meni se čini, da je sa godinama rastao kvalitet sovjetske zabavne glazbe, i da je najveći doseg bio baš osamdesetih. Sovjetska zabavna glazba i ta sovjetska pop-kultura dosegla je veliki kvalitet!
Za početak, potražite na youtube snimke pop-glazbenih grupa kao što su “SAMOCVETI” (Samoboje ili samocvijeće, ne znam kako točno prevesti), “VESELYE REBJATA” (Vesela djeca, čitati Vesjolije rebjata), grupa “MIRAZH” (Miraž), grupa “ZEMLJANE” (Zemljani, čitati Zemljanje). Pogledajte njihovu pjesmu “Trava u doma” (Trava kod kuće). I već spomenuta odlična Alla Pugačova….imao je taj SSSR odličnu zabavnu glazbu i pop-kulturu, šteta šta je nismo poznavali u ta vremena. Eto , danas je možemo….naći na netu.
Poslušajte grupu Samocveti i njihovu pjesmu “Moj adress Sovetskih Sojuz”.
I ja sam iznenađen koji su kvalitet imali sovjetski glazbenici zabavne galzbe, suvremenog plesa,
varijeta. Uostalom, daleke 1983 bio sam u jednom varijeteu u Lenjingradu.
Da se razumijemo, suvremena Rusija, ili Ukrajina i drugi i dalje imaju jako dobru pop-glazbu, samo donekle mi izgleda da su baš nakon sovjetskih vremena izgubili ono nešto svoje. Pokušavaju biti unificirani sa ostatkom Svijeta. Ali to je već neki čudni opće-svjetski proces.

P.S. Samo da napomenem da su mnoge pjesme iz bogate sovjetske filmske produkcije zaista vrhunske. Bez obzira je li u pitanju pop-glazba, ili neki drugi glazbeni izričaj. Tako se rado vraćam na glazbu iz filma “Tabor uhodit v nebo” (čitati Tabor uhodit v njebo, mi preveli Cigani lete u nebo). Taj sovjetski film, vrhunska gluma i kamera, glazba, je zapravo moldavski, iako je snimila kuća Mosfilm. Režiser, glavni glumac je bio Moldavac, statisti su većinom bili originalni Romi valjda iz južne Rusije, Ukrajine ili Moldavije jer tamo ih je najviše, a glavna glumica je bila Ruskinja, ali rođena u Moldaviji.
Hm, zvučim nostalgično, za tim nekim neobičnim vremenima, ali neka zvučim…

Sumpor
Gost
Sumpor
2 godine prije
Reply to  zlatan

bilo je i u sssr i danas u rusiji odlicnih rok grupa. 99% ih podrzava rusku politiku.Nedvno sam naisao na pjesmu IC3PEAK – Грустная Сука / Sad Bitch. Nemalo sam iznenađen i nije mi bas jasna

zlatan
Gost
zlatan
2 godine prije
Reply to  Sumpor

SUMPOR, grupa Grustnaja suka ili u prijevodu Tužna kuja, pogledao sam na youtubeu. Znam da u današnjoj Rusiji imaju odličnu i vrhunsku alternativnu i ne znam kako reći, podzemnu (?) glazbenu i ostalu scenu. Bilo je toga i u sovjetska vremena, jasno u vrijeme razvijenog socijalizma. Vjerojatno su bili više u podzemlju, recimo tako. Znam da ih je bilo u ta vremena, od sedamdesetih, pa naročito kroz osamdesete. Sad tvrditi koju politiku podržavaju, ja mislim kao i svi nezavisni umjetnici ne bave se politikom, rekao bih da svojim alternativnim često tamnim djelovanjem, istražuju baš tamnu prirodu ljudske vrste. Više šokiraju, rekao bih.
Važnije je reći to, da oni koji lupetaju da u Rusiji ili općenito u tome dijelu Svijeta, nema umjetničke slobode, e pa neka poslušaju tu Grustnuju suku. Neka se onda jave za raspravu.

Busola
Gost
Busola
2 godine prije
Reply to  Sumpor

Kino Film poslušaj riječi iznad većine rock hitova Zapada

Busola
Gost
Busola
2 godine prije
Reply to  Busola

Ispravak pjesma se Gruppa Krovi…

https://www.youtube.com/watch?v=i8K0sW8GX-4

Ako puste administratori , govori o poštivanju neprijatelja i ljudskom životu. Riječi nevjerovatne…

Zvrk
Gost
Zvrk
2 godine prije
Reply to  Busola

uh, kino drago mi je da ima još slušatelja. nešto najsličnije njima u bivšoj državi bi bila EKV.

arhiepiskop
Gost
arhiepiskop
2 godine prije
Reply to  zlatan

ZLATAN mogu se složiti s početkom što se tiče autora da su mu tekstovi nedorečeni pa tako i ovaj. Nekak mi se čini da jednostavno uz sve što znamo tko su ameri i njihovi utjecaji uvijek nekako vuče ko da su i s druge strane sve janjad u bijelom runu.
slažem se i za ruske glazbenike pogotovo Alu Pugačova ima ih još ne pamtim im imena.
Nekako mi se čini ko da autor zaboravlja na vječitu borbu.
Onu Boga i Vrag; Dobra i Zla i utjecaja kojim se Zli koristi pa tako i medijima TVom i glazbom i ostalim smicalicama al toga ima sa svake strane i onih koji se stavljaju i njegovu službu pa tako i Rusa i sam komunizam i fašizam i kapitalizam i ostalo

Pizistrat Nelson
Gost
Pizistrat Nelson
2 godine prije
Reply to  zlatan

Ova “Trava kod kuće” mi najbolje zvuči. :)))))

zlatan
Gost
zlatan
2 godine prije

Dragi ŽUKOVE, odličan sarkazam, hvala na dosjetki. Pa jest, bilo nam je “strašno”……kada se sjetim npr.splitskog festivala lakoglazbenih nota, i one euforije koja tada vladala gradom, u vrijeme festivala, a bilo nam je “strašno-:))
Uvijek sa sarkazmom možemo razoružati one koji nas uvjeravaju da smo bili u nekoj crnoj rupi. Hm, ja zakoračio u sedmo desetljeće, valjda nekog vraga znam o tim vremenima.

Georgij Žukov
Gost
Georgij Žukov
2 godine prije
Reply to  zlatan

druze zlatane pa necemo valjda *** pisati tomove teksta i komentara o tome kako smo zivjeli u Jugoslaviji , ili jos gore a sto je nazalost uradila velika vecina starijih od 50 godina , poloziti osobna i kolektivna sjecanja na oltar novih nam domovina ili otadjbina .

Georgij Žukov
Gost
Georgij Žukov
2 godine prije
Reply to  zlatan

pozdrav druze zlatane , drago mi je da te citam .

Sumpor
Gost
Sumpor
2 godine prije

Ti brate ko da si udarnik na radnoj akciji 50ih. Tito partija omladina armija. Da je ista valja u 35 godina vladanja bi od naroda npravija ljude sposobe za upotrebljavanja mozga a ne krvozedne budale pune mrznje preme susjedima koje pljackaju vlastite tvornice i glasaju za tajkune koji ih bacaju na ulicu. I reka bi staljinu da, jer nesvrstanost je takodjer bila samo finta kako bi se oslabio sssr

Weteran
Gost
Weteran
2 godine prije

Jeste muzika opasno oružje!
Čujemo taktove, i počnemo tapkati nogom, ….
Muzika pokreće čoveka, u raznim smerovima?!
Izaziva mnoštvo osećanja, ……
Setimo se “Jerihonskih truba”!
Džez je produhovljena muzika. Jedan poznavaoc mi kaže da je džez najsličniji sevdalinkama?

Piretis
Member
Piretis
2 godine prije

@Georgij Ž. Koliko god se prečesto ne slagao s tobom, za ovo, kapa do poda.
Nisu tadašnji funkcioneri imali druga posla nego određivati tko i kako će pjevati. Po pitanju R&R-a Yu je bila najotvorenija zemlja od svi istočnih. Gostovali su strani bandovi i pjevači. Npr. Joe Cocer, Rolling Stones, Deep Purple, i mnogi drugi.
Ako se čime teško moglo manipulirati onda je to glazbom.

Georgij Žukov
Gost
Georgij Žukov
2 godine prije

Domaca glazbena i filmska umjetnost dozivjela je renesansu u socijalistickom drustvenom uredjenju Jugoslavije . Jugoslavija je kako za muzicare tako i za sve ostale ponudila kroz politicku supstancu sasvim solidne okvire za prosperitet koji je i matematicki odnosno statisticki dokaziv u svim bitnim segmentima rada i djelovanja za jednu zajednicu odnosno drustvo .Jugoslavija je bila nocna mora za kapitaliste , nacionaliste , teroriste , vjerske fanatike , kokosare , lopove i razbojnike .Upravo takvi su 90 tih stvorili ove danasnje nazovi drzave u kojima je sve otislo u vrazju mater , 10% posto lopova uziva a 90 % naroda fakticki gladuje .Ono cemu je baza laz , lopovluk i nerad , nema perspektivu ma koliko se god oni trudili lagati o Jugoslaviji i Titu.Pljuvanje po Titu i Jugoslaviji nije nista drugo doli znak njihove nesposobnosti , jer kokosari u biti i nemaju sto drugo ponuditi narodu osim teorije zavjera , obmana i lazi .

Sumpor
Gost
Sumpor
2 godine prije
Reply to  Georgij Žukov

Zato si i pobjego u Švicu a nisi ostao na ovim prostrima da odrzis zakletvu koju si dao titu . Pobjego si u najkapitalistickiju zemlju

Georgij Žukov
Gost
Georgij Žukov
2 godine prije
Reply to  Sumpor

Danas, kada postajem pionir
Dajem časnu pionirsku reč:
Da ću marljivo učiti i raditi
poštovati roditelje i starije,
i biti veran i iskren drug,
koji drži datu reč;
Da ću voleti našu domovinu samoupravnu
Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju
Čuvati bratstvo i jedinstvo
Svih njenih naroda i narodnosti
I ceniti sve ljude sveta
koji žele slobodu i mir!

Nisam odstupio ni milimetra , niti hocu dok mi god srce kuca `! 🙂

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović
2 godine prije

Nigdje i ne stoji da je trebalo braniti, nego stvoriti alternativu, što tek sad počinju u informacijskom prostoru (RT/Sputnik). Gluposti, pa i piše da je besmisleno u vrijeme interneta misliti na to, ali je ovo satisfakcija onima, ako su još živi, kada su tvrdili da je to soft power, a mladi u SSSR-u ih smatrali komunjarama s kamenom umjesto mozga. Sad ova dr. Alison Mann osobno otvara izložbu i priča kako su se vrbovalo muzičari za turneje da se promiče američki način života.

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović
2 godine prije

Ovi koji su prešli na temu YU, u nas su upravo to napravili, kada su stvorili YU alternativnu scenu, vrlo kvalitetnu. Ali se ona raspadala usporedo s raspadom države. Pa je od punka Prljavo kazalište postalo soft-nacionalizam, a Leibach, ne bi ni komentirao.. Bolje. Neue Slovenische Kunst, a kad su oni to imali stari “kunst”? Kad je Leibach nedavno održao koncert u Sjevernoj Koreji, znajte da ta država neće dugo. Bajaga se od Đorđevića razišao nakon Buvlje Pijace, što se vidjelo odmah po antikomunističkimi i prikriveno monarhističkim tekstovima, ne svi, ali ima ih. S druge strane Bajaga nema nijednu “političku”, koliko znam.

Zvrk
Gost
Zvrk
2 godine prije

ne bi se previše složio za Laibach, bar ne za ovo o koreji.

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović
2 godine prije
Reply to  Zvrk

Čuj, ako ćemo pravo , Srbija i Hrvatska su bile tek druga karta na koju je igrano. Prva je bila liberalni udar i Slovenije (Mladina, štafeta, Leibach, Neue Slovenische Kunst, naljepnice posvuda, tko ih se sjeća, Slovenija moja dežela,…), a druga nacionalistički iz Kosova. Ali to čak i nije tema, nego javno priznanje da se u suzbijanju sovjetskog utjecaja i komunizma koristila i pop-kultura. Do sada se to znalo, ali službeno nije potvrđeno.

Zvrk
Gost
Zvrk
2 godine prije

A tek Eurovizija. E to je prava indoktrinacija. Od onog italijana koji pjeva o ujedinjenoj Europi usred Zagreba, pa ona bradata gospođa što pjeva o kobasicama….ma bljuv.

Keko
Gost
Keko
2 godine prije
Reply to  Zvrk

Da, da …Toto Cotugno (budnice EU i budućih anglosaxonskih proljeća) a što tek reći na pjesmičuljke tipa “Go West” pa “The Final Countdown” te “Wind Of Change” (nastavi niz…)

Posmatrač+
Gost
Posmatrač+
2 godine prije

“Pada vlada” ?

sumpor
Gost
sumpor
2 godine prije

ima filmic na tubu sa štulićen. pita ga novinarka kako objsanvate to sto ste ti brega bora bajaga bili djeca oficira a ujedn imali buntovne pjesme protiv sistema. kaze stulic- pa corba je ima onu ” za ideale ginu budale”, bregina buntovna bi mogla bit “eto bas hocu”. ali koja bi trebala bit bajagina buntovna? Mozda “Pilule za milule”

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović
2 godine prije

Vezano za dio oSapienzi, tko se sjeća filma, a ne knjige Mi djeca s kolodvora ZOO? Pa to je reklama za uzimanje heroina, a ne film koji pojašnjava posljedice. Ja sam ga kao tinejdžer gledao dva puta zaredom u kinu i da mi je netko prišao i dao pol grama, uzeo bi sigurno, ali srećom u mojoj “selendri” toga nije bilo. da ne govorim o drugim uracima Hollywooda , ali skrećemo s teme. Sovjeti su bili upravu: Danas slušaš rock, a sutra ćeš prodat domovinu! Slažem se, jer se i u nas smatralo da je sve zapadno bolje, ljepše, onako šareno, svjetlucavo, e sad smo dobili svjetlucavi “vibrator”, da ne koristim druge riječi. Usput, frižider Obodin moje babe još radi, a kupljen je 1974. i to je trebalo iskorjeniti. Za tržišnu ekonomiju i potrošačko društvo je to bilo prioritet za uništiti. Tome su služili i ovi projekti.

Piretis
Member
Piretis
2 godine prije

@ Laki T.-Ja stvarno ne kužim kako danas toliki žestoko napadate rock a koliko juče smo se svi prisjetili starih (i boljih) vremena uz tekst od “venlo” “Ponekad ljude zadesi…” o novom valu u ex državi. Pa opet, od istog autora, samo par dana poslije tekst “Četiri godišnja doba” u kojem se životna crtica isprepliće sa glazbom Dire Straits-a.
Što stvarno netko vjeruje da se domovina izdaje ili prodaje zbog neke glazbe? Što je glazba prestala biti ta koja život čini ljepšim i kad on to nije?

Busola
Gost
Busola
2 godine prije
Reply to  Piretis

Domovina se prodaje i za puno manje stvari , pa gradovi na ovim prostorima su se prodavali za dukate i mjesto u nekoj vazalskoj vladi…

Piretis
Member
Piretis
2 godine prije
Reply to  Busola

@Busola- To znam, neki bi je i za džaba dali.
Nego, nije valjda da si se i ti svrstao u grupu koja zlo vidi u saksofonu i bas gitari? Meni se na trenutak učinilo da sam (čitajući komentare) ušao u The Twilight Zone.

Edo
Gost
Edo
2 godine prije
Reply to  Piretis

@Piretis Svako ima svoju žvaku. Nekima je to “pokazivalo” koliko smo zaostali a na zapadu je sve bolje, drugima film, trećima nešto drugo. Muzika je samo jedno oružje u bogatom arsenalu koji su SAD koristili protiv “komunizma”. Nekad jazz i r&r, danas veliki brat i serije za zaglupljivanje. Naravno da nisu svi budale, izdajnici i ološ, većina nije, no nisu te aktivnosti ni bile za njih. Treba “kupiti” manjinu, koja će pokrenuti stvari i gurnuti ih u željenom pravcu. Pa nisu oni ubjedili cijelu Jugoslaviju da im je loše i da nam je bolje razdvojiti se, našli su vođe koje su to uradile. Nije mi ništa čudno ako su kontraobavještajne službe imale utjecaj i na estradu. Ja bih napomenuo da mi to nismo radili protiv bilo koga već da sačuvamo ono što imamo, za razliku od SAD.

Piretis
Member
Piretis
2 godine prije
Reply to  Edo

@Edo- Da ti odgovorim. Budući da se tema gasi, kao što se svaka gasi nakon 24h, evo bar ću tebi odgovoriti što mislim. Prvenstveno jer nisi nepristojan i zadrt.
Politika pokušava utjecati na sve sfere života u skladu sa mogućnostima. Pa tako i na glazbu. I kod nas su neki, nikad neću dokučiti zašto, pjevali hvalospjeve o Titu i pariji (Đ. Balašević- Računajte na nas), a drugi, izokola progovarali protiv sustava.
R&R je, barem, za moju generaciju (rane 60-e) bio prvenstveno zabava. U početku. Poslije se pretvorio u stil i nešto bez čega se ne može. Nismo mi umišljali da će glazba promijeniti svijet. Ali promijenila je nas. Tko zna, da li na bolje ili gore.
Krajem 70ih sam sa društvom posjetio Čehoslovačku. Kada se sjetim njihove gladi za R&R, oni su pratili glazbu na radijskim srednjim valima (što podrazumijeva katastrofalni zvuk ali vrhunske smetnje), budem ponosan na to što sam odrastao u otvorenom društvu koje nije branilo nikakvu umjetnost, pa ni stranu.
I baš zato nisu mi jasni oni koji bi sve što je nama nekad (i sad) bilo drago i zabavno, proglasili urotom i propagandom. Meni to nikad nije i neće biti nikakva urota.

Zvrk
Gost
Zvrk
2 godine prije

nego je li itko primijetio najezdu pop-zvijezda porijeklom s Kosova? Mislite li da je zaista slučajnost? Ja baš i ne.

zlatan
Gost
zlatan
2 godine prije
Reply to  Zvrk

ZVRK, nije bilo ni slučajnost, barem tako izgleda, kada je ona Tatarka iz Ukrajine, pobijedila na Evroviziji, sa pjesmom kojom je oplakivala sudbinu krimskih Tatara. Ako je to slučajnost, onda sam ja sa Marsa.

Ivo Lola
Gost
Ivo Lola
2 godine prije

Da je pop kultura uključujući rock n roll bilo samo i jedino zamišljeno kao ideološko oružje, to mi nitko ne treba govoriti. To je jasno kao dan. Napokon da je jedan jedini novinar sa ovih prostora javno progovorio i o toj obmani, u spektru mnogobrojnih obmana i manipulacija zapadne medijske mašinerije.

Bill Clinton
Gost
Bill Clinton
2 godine prije

Dečki, trebate slušati kvalitetnu glazbu, riječemo, simfonijski rock…, od grupa pomenimo albume The Moody Blues, Strawbs, Barclay James Harvest…, rane Rolling Stonese… kod njih nema CIA-e

alan ford
Gost
alan ford
2 godine prije

Soft Power ( Holivud i anglosaksonska pop glazba) je daleko najveća droga za cijeli svijet, ta droga najviše zatupljuje ljude.
Ja sam osobno bio zaglupljen i zatupljen tom drogim, kada sada bolje razmislim, zapravo sam najviše zbog te “droge”, prije 20-ak godina, bio slijep kod očiju, jer sam “konzumirao puno te “droge”, bezbrojne američke filmove i slušao mnoge američke i britanske grupe i mislio da su Amerika i Zapad dobri i pošteni, a Rusi zli. To je upravo poruka, koju nam ta droga-soft power nesvjesno ubacuje u glavu. Mi konzumiramo filmove i ne mislimo glavom, Filmove u kojima su američki vojnici i agenti CIA-e, dobri i pošteni i uvijek spašavaju svijet. Ne samo ratni i kriminalistički filmovi, već i u komedijama je tako, da su amerikanci uvijek cool, zabavni, opušteni, i zato imjau takav imidž, dok Rusi oduvijek imaju imidž, da su smotani, strogi, namrgođeni, nemaju smisla za humor, itd.
Mi konzumiramo ono sranje od James Bonda, britanskog agenta, obavještanje službe MI6, koji je napravljen, kao fini engleski džentlemen, koji se bori većinom protiv zločestih Rusa, ili Arapa ili Kineza i taj JB je uvijek cool, hrabar, i ima humora i povaljuje ženske sve od reda. i mi pušimo tu hrpu govana. Dok je stvarnost sasvim dtugačija, MI6 je izvor zla.
A može se reći da je ta filmska propaganda i vjerojatno pisala scenarije za neke realne događaje, Naprimjer: film “Executive Decision” sa Kurtom Russellom u glavnoj ulozi, snimljen 1996. ustvari je scenario za 11. 9. 2001. Dakle u tom filmu, grupa arapskih islamskih terorista otima jedan američki putnički avion i želi ga srušiti na New York. Vođu arapskih terorista glumi poznati englesko-židovski glumac David Suchet (igrao je u tv seriji detektiva Herculesa Poireta iz romana Agathe Christie). Kurt Russel igra američkog agenta iz CIA-e, koji se sa grupom američkih specijalaca iz jednog vojnog aviona (koji se u zraku prilijepi za ovaj putnički avion) neprimjetno ubaci u putnički avion u palubu aviona, i tako će oni pokušati spriječiti otmičare. Naravno u filmu mora biti happy end. Američki specijalci uspjevaju savladtai otmičare i spasiti putnički avion, Ali u stvarnosti znamo kako je bilo 11. 9. 2001.
Kada je onaj neki Steven Paddock, lani navodno izvršio pokolj u Las Vegasu i iz hotela, ukokao oko 60 osoba, ono čisto iz zabave, odmah mi je palo na pamet, ma gdje sam vidio taj “scenarij”? I sjetio sam se, – holivudski film snimljen 1971.. Film se zove, “Žive mete”. u tom filmu jedan čovjek (igra ga Timothy Bottoms), onako iz čista mira uzme snajper i puno municije i popne se na krov neke zgrade i gađa ljude onako iz zabave.

I zato kada upijamo tu “drogu”, zato se ne bunimo. Zato se narodne mase ne bune protiv Amerike, koja je imperija zla, koja je glavni uzrok zla u svijetu, i naravno cio-hazara koji vladaju sa njom, koji su vlasnici Hollywooda.
Ta droga nas zglupljuje da ignoriramo, da je SAD od 1945. do danas počino najveće zločine u povijesti čovječanstva i da je broj zločina i broj žrtava od strane SAD-a, odavno premašio broj žrtava Hitlera.
U Hrvatskoj, ta plaćenička elita, koja radi za Sorosa, Brisel i Washington, Ante Tomić, Miljenko Jergović, Dežulović, Ivančić, Pavičić, Indexovi kolumnisti i mnogi drugi, sve su to tipični liberalni snobovi, ljubitelji zapada, zapadne kulture i “demokracije”. U skoro svakoj kolumni, Jergovića, Tomića i drugih, oni moraju spomenuti, kako su eto baš upravo čitali tog i tog svjetskog književnika, kako su slušali toga i tog američkog pjevača, kako slušaju samo jazz i rock, ma eto da pokažu kako su oni kul i progresivni, za razliku od one balkanske mase običnog naroda u regiji, koji sluša hrvatske šlagere, srpske narodnjake ili bosanke sevdalinke.. dakle da pokažu ono s visoka, kako su oni na nekom višem nivou od tog običnog primitivnog naroda. Odlika tih pro-zapadnih snobova je da većinom preziru vlastiti narod, kulturu, mentalitet, običaje i da se furaju na sve američko, zapadno. liberalno–to je sve kul i napredno, a sve na Balkanu je većinom primitivno i nazadno. Tako ti ljudi, kao Jergović ili Ivančić preziru hrvatski, srpski ili bošnjački nacionalizam i stalno pametuju, ali istovremeno podržavaju američki i izraelski nacionalizam, koji su dva najgora nacionalizma na svijetu.
U svakoj državi postoji takva elitarna, liberalna, snobovska, pro-zapadna i pro-američka grupa staovništva (negdje manje, negdje više), koja se fura baš na anglo-američku filmsku i pop-kulturu. Ima ih i u Iranu. . Vidio sam jednom jedan strani dokumentarac, o mladim Irancima, koji u Iranu, kriomice slušaju anglosksonske heavy metal grupe i slično. Baš takvi idioti, kojih ima u svakoj državi, koji su zaglupljeni američkom i zapadnom kulturom, oni su ta skupina, oni su korisni idioti, koje američka “duboka država” najviše koristi za “regime change” , za obojene revolucije u nekoj državi. A ima takvih naravno i u Rusiji, To su oni Rusi, koji sjede u brojnim Sorosevim NGO-ivima u Rusiji i raznim “organizacijama za ljudska prava”, to su oni Rusi, koji zapadni mediji dovode pred kamere, da kažu, kako je Putin užasan i kako je Rusija diktatura, a oni čeznu za slobodom i demokracijom kao u SAD. Ta droga soft power zaglupljuje puno ljudi, da misle, kako je američki sistem u kojem su samo 2 stranke (čiji su svi članovi Kongresa sve milijunaši) koje se preko 200 godina smjenjuju na vlasti– najveća demokracija na svijetu, a sistem u Rusiji, ili Iranu, gdje na izbore izlaze po desetak, dvadestak stranka,- diktatura. I da ljudi misle, da su američki oligarsi kao Rockefeller, Soros ili Gates , pošteni humanisti i dobrotvori, a ruski oligarsi-mafijaši i kriminalci.

alan ford
Gost
alan ford
2 godine prije

pogledajmo primjer droge-soft powera na 3 najveće žrtve, koje je SAD, baš pomoću soft powera potpuno potčinio pod svoju vlast.
Njemačka, Japan i Južna Koreja su 3 najvažnije američke kolonije od 1945. do danas. Odnosno, to su 3 države koje su okupirane 1945. od strane SAD-a i do danas su okupirane. SAD i Britanija su 1945. Njemačku porušili do temelja i izvršili ratne zločin iz osvete, samo što se to danas ne smije govoriti, jer pobjednici su pisali povijest, Zahvaljujući toj drogi-soft powera, u zadnjih 70-ak godina, Japan, Njemačka i Koreja su totalno potčinjeni, amerikanizirani, tako da za gospodara–SAD, ne postoji stvarna opasnost od neke masovnije pobune u ove 3 države. Posebno, Nijemci su najmaerikaniriziraniji narod u Europi, Oni zapadni Nijemci. Istočni Nijemci, koj nisu imali tu drogu, američke pop-kulture, već su živjeli u DDR-u, pod SSSR-om, danas nisu tako zaglupljeni, oni su sačuvali svoju neovisnost, zato je danas baš u istočnoj Njemačkoj, najjači otpor američkoj hegemoniji i dubokoj državi. A na zapadu Njemačke je stanovništvo većim dijelom amerikanizirano i debilizirano,. Tako da su Nijemci zaboravili da su SAD i Britanija 1945. izvršile golemi ratni zločin, kada su Njemačku pretvorilu u prah i pepeo i pobili milijun civila. Čisto iz osvete, jer bomabrdiranje Dresdena i drugih velikih gradova pred kraj rata 1945, nisu imala nikakav vojni značaj, htjelo se samo pobiti što više civila. Po današnjim kriterijama haškog suda, Winston Churchill i Harry Truman (koji je zapovjedio bacanje atomskih bombi na Hirošimu i Nagasaki) zapravo su bili ratni zločinci, naspram kojih su svi oni ovdje iz regije koji su suđeni u Haagu zadnjih godina bili dječiji vrtić. ali I Nijemace i Japance je zatupila angloamerička pop kultura. Tako da je od nekada prkosnog, žilavog naroda Nijemaca, danas postao narod mekušaca, narod koji polako ali sigurno uništava sam sebe i svoju vlastitu državu. Zato je Merkelica po nalogu duboke države, bez nekog većeg otpora dovukla 2 milijuna “izbjeglica” u zadnje 2 godine. Za usporedbu: Francuska i Britanija zajedno primile su manje od 60.000 izbjeglica. Odmah nakon rata, 1945. Amerikanci i Britanci su u okpiranoj Njemačkoj osnovali svoje radio stanice i muzičke klubove u kojim se nudila anglosakosnka glazba. Najprije jazz i swing, a onda kada je sredinom 50-ih nastao rock and roll, onda se posvuda u Njemačkoj svira američki rock and roll. I Amerikanci i Britanci su ponudili i neke svoje zvijezdice. Tako je englez Chris Howland, koji je bio D. J. u disku za engleske vojnike, na tek osnivanoj njemačkoj TV, početkom 50-ih, postao jedan od prvih tv voditelja, iako nije dobro znao njemački., A amerikanac Bill Ramsey, koji je bio vojnik stacioniran u Njemačkoj, postao je jedna od prvih zvijezda jazz glazbe, koji je pjevao i na njemačkom.
Bill Haley, jedan od pionira rok en rola, odmah je tada sredinom 50-ih održao koncert u Njemačkoj. Očito je da su gospodari Njemačke iz SAD i Britanije odmah shvatili koliko je važna pop kultura, tako su američke zvijezde odmah bile poslane i u Njemačku. Sigurno nije bilo slučajno da je Elvis Presley, koji je upravo postao velika zvijezda u SAD.u, krajem 50-ih poslan da služi vojsku u baš u Njemačkoj, u američkim vojnim bazama. SAD je tada imao svoje baze i u Francuskoj, Italiji, Britaniji, itd.. Oni su mogli poslati Elvisa na služenje i u jednu od tih zemalja, ali ne, oni su ga poslali baš u Njemačku. Elvis je na služenju vojnog roka, proveo godinu i pol u Njemačkoj i tamo je snimio i nekoliko pjesama na njemačkom jeziku, što je bio dio propagande soft powera, Elvis je snimo poznati njemačku staru narodnu pjesmicu “Muss ich denn hinaus…” a njemačka mladež, posebno djevojke, ludovale su za njim. Ta tadašnja njemačka mladež- krajem 50-ih godina, to je bila već ona prva generacija, koja se ne sjeća strahota 2. svjetskog rata. To je bila generacija rođena uoči počtka rata i u ratu, i krajem 50-ih godina, su imali između 15 i 20 godina.
I nakon toga, 60-ih godina, sve glavne američke i britanske zvijezde dolaze u Njemačku. Beatlesi, Stonesi, i svi drugi, Beatlesi su ustvari započeli karijeru u Njemačkoj, u Hamburgu, početkom 60-ih godina, kada su još bili nepozanti i svirali po klubovima tamo. I tako je ostalo do danas, I na polju filma, holivuda i na polju glazbe, Njemačka, je nakon SAD, najvažnije tržište za anglosakonsku kulturu u svijetu, Njemci su amerikaniziraniji nego američka anglosakonska braća-Britanci. Čak se i Britanci ponekad rugaju tolikoj potčinjenosti Nijemaca SAD-u. Nijemci su tako danas, dobrim dijelom, narod bez muda i bez ponosa.

alan ford
Gost
alan ford
2 godine prije

Ako pažlivije pogledamo, sve to navodno “buntovništvo” pojedinih američkih grupa i pjevača, rok en rola, pa kasnije hip hopa, i rep glazbe, sve je to samo glumatanje za idiote. Sve te rok i pop zvijezde, koje stalno glume, neke buntovnike i kritičare su oduvijek bili pijuni u rukama elite i duboke države, baš u svrhu soft powera.
U stvari je sve to lažno buntovništvo namjerno poticano od elite, od “duboke države” i masovnih medija pod kontrolom duboke države, Pođimo od prvog “buntovnika” Elvisa. Ono kad je nastao rok en rol i kada je Evis mrdao guzicama, i zaluđivao cure, a konzervativni stariji ljudi su bili kao užasnuti. Pa kasnije, Beatlesi,– još veće lažno buntovništvo, i lažna ikona, John Lennon, od kojega su naprvaili sveca, Ona njegova pjesmica “imagine”, danas je tako otrcana, da mi se gadi slušati. Baš najviše globalna elita propagaira taj pjesmuljak za NWO.
Dakle najprije je sredinom 50-ih nastala prva kobajagi “buntovnička” i “protestna” muzika- rock and roll. Pa je malo kasnije 60-ih godina nastala 2. “buntovnička” glazba- beat, u kojoj su glavni bili Beatlesi, i još neke britanske grupe. Pa nakon toga dolazi 3. buntovnički val glazbe: “flower power” i hipi pokret, krajem 60-ih i početkom 70-ih godina, Woodstock, djeca cvjeća protest protiv Vijetnamskog rata–sve laž, i ta buntovnička “protestna” glazba, Boba Dylana, Joan Baez i drugih ikona hipi pokreta. Pa onda nakon toga dolazi 4. buntovnička vrsta glazbe: teški metal, čiji su rodonačelnici bili Deep Purple i Led Zeppelin.. Još “buntovničkija”, još više “šokirajuća”. Kad su Beatlesi sredinom 60-ih prvi pustili dužu kosu i sa onim frizurama sa šiškicam, šokirali javnost – to je bila kamilica, prema metalcima, koji će kasnije sa dugim masnim kosurinama još više “šokirati” javnost.
I to je sve bila laž za idiote, jer i teški metalci su od početaka bili produkt elite i establišmenta. Tada je bilo popularno koketiranje sa sotonizmom, a britanac Alistair Crawley, elitni sotonist bio je neki tajni idol, nekih rokera u to vrijeme. Crawley je bio čovjek elite i 50-ih godina bio dobar prijatelj sa pedofilom Alfredom Kinseyom, koji je bio zlostvaljač djece a Rockefeller i Carnegie su od njega napravili “znastvenika”. Koketiranje sa sotonizmom, nije bio tek tako samo neki hir, i zajebancija tih rokera, kako mnogi naivci misle, Jer globalistička elita iz duboke države oduvijek je bila iluminatsko-sotonistička. A danas, zvijezde kao Katy Perry, Lady Gaga, Rihanna, Beyonce i njen muž Jay Z–svi također koketiraju sa kultom sotonizma, i članovi su neke sekte ( o tome su čak pislai i glavni mediji kao Jutarnji) i baš su sve ove zvijezde povezane sa Demokratskom strankom i Hillary Clinton.
Nakon heavy metala, dolazi 6. “buntovnička” glazba– punk. Ma punk ti je kao neko stvarno buntovništvo, protiv svake vlasti i elite.. i mnogi naivni idioti padaju na to, Naravno da nije, i punk je bio podvala, kao i ostale “buntovničke” glazbene struje i pokreti. Poznatu britansku punk grupu “Sex Pistols”, u stvari je stvorio moćni, bogati menadžer Malcolm McLaren. I baš su punkeri krajem 70-ih i početkom 80-ih godina, bili glavno oružje zapada i “duboke države”, za sijanje utjecaja u SSSR-u i drugim komunističkim državama, Ali oni idioti koji su se palili na punk se nikada nisu upitali, kako to da ti američki i britanski punkeri nikada ne napadaju vlastitu vladu. I nije slučajno, da su punkeri baš propagirali ljevičarstvo i anarhiju… a nikad nisu ništa rekli protiv sistema kapitalizma i vlasti u SAD i Britaniji, koja smijurija.
Naprimjer, njemačka grupa “Toten Hosen”, nastala 1980, postoji još uvijek u Njemačkoj i poznata je i izvan granica Njemačke, Danas ostarjeli punkeri u svojim 50-ima su sve veliki milijunaši, ali još uvijek seru o ljevičarstvu i buntovništvu a najveći su režimski prirepci Merkelice i SAD-a. Nakon punka, kao 7. “buntovnička” glazba dolazi rap i hip hop. Koji su nastali u siromašnim crnačkim četvrtima New Yorka, ali onda elita i muzički mendažeri uzimaju to pod svoje ruke, nastaje stotinu rap grupa, sve po istom šablonu, mamrgođene crnačke momčine prijetećih pogleda sa zlatnim lancima i prstenovima, koji glume gangstere i buntovnike i psuju na sve.., u hebote kako šokirajuće!!! I oni su naravno milijunaši., koji pjevaju o socijalnoj nepravdi… Onda dolazi 8. “buntovnička glazba, početkom 90-ih: “grunge”, rok grupe kao Pearl Jam, Nirvana i druge, koje su kofol furale totalno buntovništvio i protest protiv društva, Oblačili su se u totalno stare otrcane, poderane košulje i džempere i sa kreštavim gitarama pjevali depresivne pjesme… Pa onda dolazi 9. buntovnička glazba: tehno, kao nova varijanta hipi pokreta iz kasnih 60-ih godina. Totalna debilizacija, Di džejevi udaraju isti ton ponavljan 100 puta, a tisuće kretena napunjenih drogom extasy, plešu za mir i ljubav u svijetu. Pa onda dolazi 10. buntovnička glazba: cross-over, teški rokeri, koji miješaju rok i rap, – namrgođeni momci obučeni u crnim majicama i crnim bermudama.. totalno tetovirani, pa krešte gitare, repuje se kofol u znak protesta protiv vlasti itd.. uvijek ista otrcana fora samo u novom pakovanju… Itd.. itd.,. nastvalja se… A tu su naravno i sve te velike mega zvijezde, kao Bono Vox, Bruce Springstreen, Madonna i ostala govna, koja se stalno slikaju sa Clintonm Billom Gatesom i ostalim mafijašima i koji nama stalno seru o miru u svijetu i socijalnoj nepravdi, itd..
Ta govna su pokazali svoje svije pravo lice, baš lani u predizbornij kampanji, kada su se skoro svi stavili na stranu elite i Hillary Clinton i srali protiv Trumpa, Kad pomislim da sam, nekada imao 4-5 kaseta onog govneta Brucea Springsteena.. a on je sad bijedni prirepak Hilary Clinton i preklani se zajedno sa Coca Colom, Googleom i velikim bankama, priključio kampanji protiv guvernera Sjeverne Karolike, koji je tada bio zabranio pedofilima koji oblače ženske haljine i kofol se nazivaju “transrodne ” osobe, da mogu koristiti i ženske WC-ove i kupanonice, ono kada im je ćeif. Tada je cijela elita napravila dreku na tog guvernera i cijela ta bljutava elita, Springsteen i Madonna, i Bryan Adams , založili su se za prava pedofila, da mogu koristiti ženske klozete … Tada su mi se svi zgadili, sve gnjide, ljige i đubrad na kvadrat, A ona drolja Madonna, još je srala i protiv Rusije i Putina,. I onaj mali debeli engleski pederčić Elton John.
Dakle sve laž i prevara, kofol buntovništvo, kofol protest, i slično. kada i gdje je neki američki pjevač snimio neku pjesmu protiv bankomafije iz FED.a, protiv američkih ratnih zločina, protiv genocida nad Indijancima, protiv razaranja 5 država na Bliskom istoku? Nikad, i tu pjesmu nećete čuti-
U stvari nema razlike između tih američkih i britanskih zvijezda i naših nekadašnjih yu-zvijezda, kao Dugme, Balašević, Valjak, Kazalište, Azra i Štulić itd.. Da, točno, yu-zvijezde su sve bile režimske zvijezde, jer nijedna od njih nikad nije napravila neku kritičnu pjesmu, naprimjer o Golom otoku i slično, već su 99% pjesma bile bezbrižne pjesmice. Ali i ove američke i britanske zvijezde su sve režimske, sve u službi elite i duboke države, svjesno ili nesvjesno. Zato ne treba biti tako strog i kritičan prema yu-zvijezdama, jer ni američke nisu bile ništa bolje, U stvari yu-zvijezdama je bilo teže, jer znalo se, da je netko pokušao praviti neku kritičnu pjesmu, ne samo da bi mu karijera bila gotova, već bi završio u ćuzi.

Klaker
Gost
Klaker
2 godine prije

To je ono “Cultural Victory” kad igramo Civilization…

POVEZANE VIJESTI

Izbornik