Projekt izolacije za Rusiju već je potpuno mrtav i bit će pokopan, upozorava poljski novinar Konrad Rękas. Na portalu Salon24 objašnjava da i SAD i Njemačka i Francuska pregovaraju s predsjednikom Putinom samo u svoje ime, čime dovode do kraja zapadnu solidarnost. U ovoj su situaciji su Poljaci veliki gubitnik, jer su izgubili milijarde u sukobu između Zapada i Rusije, a u detantu nisu zaradili niti jednu zlotu.
„Francuska se zaigrala. Predsjednik Emmanuel Macron, koji se, iako primoran spašavati ostatke svoje slabe podrške u Francuskoj, i dalje predstavlja kao vođa nove Europe. Francuski vođa sve više promiče svoju viziju “nove arhitekture povjerenja i sigurnosti”, koja uključuje i rješavanje odnosa s Rusijom. Štoviše, u toj „arhitekturi“ novog međunarodnog sustava unutar EU, utemeljenoj na rusko-francuskom partnerstvu, nesumnjivo bi trebalo dodijeliti mjesto Ruskoj Federaciji. A Berlin, iako se distancirao od ove ideje, učinio je to prvenstveno kako ne bi izgubio masovnu „zlatnu kreditnu karticu“ zbog ekskluzivnosti u odnosima s Moskvom “, piše poljski novinar Konrad Rękas na portalu Salon24.
Autor skreće pozornost na činjenicu da ako ovom scenariju dodamo politiku koketiranja Washingtona, ispada da će najvažnije pitanje ne samo ovog desetljeća, već i onog koje slijedi, ostati pitanje tko će pobijediti u svjetskoj utrci do Moskve i zašto će Vladimir Putin postati pobjednik. A one zemlje koje nisu primijetile geopolitičke promjene koje se događaju na Zapadu, kako u SAD-u tako i u Europi, bit će gubitnici, kaže Rękas u jednom od brojnih članaka sličnog sadržaja koji svakodnevno objavljuju u Poljskoj.
Danas je očito da Rusija u globalnoj igri u postunipolarnom svijetu pobjeđuje, jer ova vizija uključuje ravnotežu snaga u kojima neovisne subregionalne sile bez strateških interesa rješavaju probleme na temelju racionalnih kompromisa. Ta vizija postaje u potpunosti primjenjiva u modernim međunarodnim odnosima.
Jednako je jasno da bi trenutni globalni monopolist, Sjedinjene Države i njegovi „podizvođači“, posebno Europska unija, radije prihvatili alternativno rješenje, to jest, svojevrsni „koncert sila“ iz XIX stoljeća ili politiku ravnoteže Kissingera, ali samo za ograničeno odabrane elemente, objašnjava autor.
Jasno je i da će u skladu s američkim konceptom čelnici prvog reda, odnosno Donald Trump i Vladimir Putin, odlučivati o svjetskim poslovima, možda ponekad upućujući konkretne zahtjeve Velikoj Britaniji, EU i pojedinim malim igračima.
„Primjer takvog sustava bio bi, na primjer, rješavanje kurdskog problema na sjeveru Sirije. Ovo je bila vrlo jasna pouka za Stari kontinent koji je na kraju težio geopolitičkoj ulozi u novom, multipolarnom globalnom sustavu“, naglašava Konrad Rękas s kojim se u ovom slučaju ne možemo složiti, jer je EU potpuno izbačena iz igre u sjeveru Sirije, čim je platila svoje brzopleto svrstavanje na stranu islamističkih militanata u početku i kurdskih separatista na kraju.
Ključni je problem ipak u kojem obliku ili čak u kojem će sastavu biti ta potencijalna geopolitička struktura. Hoće li eurozona ostati bez Italije ili će možda slijediti samo ujedinjenje Francuske i Njemačke, pita se autor.
Suprotno povijesnim trendovima, Macron favorizira prvu odluku, dok njemačka diplomacija sve više podsjeća na svoju ekskluzivnost u odnosima s Rusijom. To znači da bi, unatoč svom dominantnom položaju u Europskoj uniji, Berlin želio zarađivati od Moskve, ali za svoj džep, ne džep EU, dok se trenutno francusko vodstvo osjeća odgovornim za cijeli europski projekt. Na kraju krajeva, Macron je želio postati primjer novog političkog formata za čitavu Europu u okviru velikog globalističkog projekta, podsjeća autor.
“Nepotrebno je reći da, bez obzira na krajnje stabilnu varijantu odnosa između Zapada, Rusije i Poljske, Poljska ionako gubi”, kaže sa žaljenjem Konrad Rękas.
„Sjedinjenim Državama je Poljska bila potrebna samo tijekom izravnog sukoba s Ruskom Federacijom, čak i kao potencijalni požar i poticaj sukoba. Varšava, očito, uopće nije sumnjala u tu ulogu. Poljska se, međutim, ne uklapa u nikakav scenarij suradnje Rusije i Zapada, jer nije imala niti jedan element sigurnosti, niti jedan alternativni program koji bi se mogao primijeniti ako se međunarodni vjetrovi promijene“, zaključuje poljski novinar.
„Poljaci nemaju takvih mogućnosti i dalje ostaju vjerne sluge Sjedinjenih Država, marljivi podizvođači Njemačke i poslušni članovi Europske unije. Poljaci se nalaze u situaciji u kojoj su izgubili milijarde u sukobu između Zapada i Rusije, a nakon detanta nisu zaradili niti jednu zlotu. I Sjedinjene Države, Njemačka i Francuska pregovaraju s predsjednikom Putinom samo u svoje ime. Zapadna solidarnost ne postoji. A ako se svi žele slagati s Putinom, to znači da je projekt izolacije Rusije potpuno mrtav i da će biti pokopan“, zaključuje poljski novinar Konrad Rękas na portalu Salon24.
Odlučili se za zlotu a ne dobrotu ?
Šta se “solidarnosti” tiče ona je ista i na zapadu i na istoku jer je interes iznad solidarnosti, međutim razlika između zapada i istoka je u primjeni moći jačega prema slabijemu . . . istočno “uvjeravanje” nije tako eksplicitno ka zapadno kojemu ipak triba i vojna čizma na terenu slabijega . . .
Njemačka i Francuska su prisiljene pregovarati sa Rusijom u svoje ime jer će sve pregovore sa Rusijom u ime EU minirati Poljska i Baltičke zemlje.
I nije točno kako sve zemlje istočne Europe nisu “zaradile” na protivljenju Rusiji . . . nakon raspada SSSR-a zapad je suptilno financijski tetošija neke zemlje istočne Europe, a među njima i Poljsku koja je bila na prvoj liniji prema Rusiji, a sve to na uštrb nekih zemalja koje su sa prvih linija prešle u pozadinu . . . najbolji primjer je Italija koja je ekonomski deteriorirala od raspada SSSR-a . . . podsredstvom Njemačke koja je sa eurom osvojila Balkan na Balkanu se može nać puno više poljskih proizvoda nego talijanskih . . . na hrvatskome tržištu lakše je nać danski ili poljski feta sir nego grčki . . . manipulacija na visokome EU nivou je enormna . . .
Ne brinite vi za Poljsku. nego za ove vase mikro Balkanske drzavice, kolonije 🙂
Koliko para,toliko muzike.
Poljska je iz pristupnih fondova EU povukla 80 milijardi eura,toliko o ne solidarnosti zapada.
Poljski novinar Konrad Rękas na portalu Salon24 kao da nije zadovoljan razvojem situacije. Poljska će sa Zapadom izolirati Rusiju pa će se ona urušiti pa će Poljska i Zapad onda tamo gdje je bila Rusija doći i raditi stvari po svojoj volji. A to neće biti dobro za narode koji tamo žive i njihove resurse i kulturu. Tome se nadao g. Rekas..vjerojatno..kao i g. Bonaparte…i g. Hitler…Sada će vjerojatno g. Rekas sljedećih 20 g. pisati članke gdje je pošlo po krivu, tko je kriv što Rusija nije izolirana i na što će trebati paziti u budućnosti kada opet Poljska i XY budu izoliravali Rusiju.
Zao mi je jedne, slavenske, potencijalno velike nacije. Postali su sluge NATO-a, i jos su sretni zbog toga. Mislim da su puno vise mogli postici, samo
da se nisu prepustili najgorima u drustvu, izazivacima najnizih strasti, situacija vec vidjena na Balkanu, znamo gdje vodi.
Da ponovim vec ofucanu izreku “budala od prijatelja napravi neprijatelja, a pametan, od neprijatelja, napravi, prijatelja”. Poanta, zaboravimo proslost, okrenimo se buducnosti, i boljem zivotu.
Ludi poljaci ce tek shvatiti da su nebitni tek kad im ameri isprazne chargé u usta nikako prije ko i rumunji i ludi hrvati nece ni ameri ni njemci ni francuzi na rusé jer su se vec jednom. Dobro opekli nego ce poslati slavene na slavene i dodat ce i. Balte i cirkus moze poceti i trajat ce po sata a zlocinci zapadnjackia ce da uzivaju umjesto da se slaveni organizuju u jednu vrstu zajednice i rade skupa ne bi im trebali ni nato ni e unija