Nakon jednostranih američkih sankcija protiv Rusije su Bruxelles i Berlin, ali i druge zemlje takozvane ”Stare Europe”, ostali zatečene odlukom Washingtona da usvoji kaznene mjere protiv Moskve bez konzultacija s europskim ”saveznicima”. To je bio okidač otvorenog neslaganja Europe s Amerikom, nakon čega je Europska unija, na čelu s Njemačkom, počela tražiti novo mjesto u međunarodnoj zajednici.
Sve više je očekivanja da će se Rusija vratiti eurocentričnoj politici. Upečatljiv primjer tog raspoloženja su izjave ministra vanjskih poslova Njemačke Sigmara Gabriela koji je, razočaran u SAD i Kinu, pozvao Rusiju da se okrene Europi. Što je razlog za takve fantazije europskih lidera, koji su do jučer izvršavali sve zapovijedi Washingtona?
Čelnik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova Sigmar Gabriel je više puta oštro reagirao na nove američke sankcije. Ranijem, tijekom rasprave u američkom Kongresu, Sigmar Gabriel je, zajedno s austrijskim kancelarom, vrlo oštro i emocionalno prosvjedovao protiv američkih mjera.
Kasnije je ponovno kritizirao nove sankcije, nazivajući ih ”više nego problematičnima”.
”Novi pravna situacija u Sjedinjenim Državama je dijametralno suprotna interesima Njemačke i Europske unije, rekao je njemački ministar.
Sigmar Gabriel se još uvijek nada da Trumpova administracija ove sankcije neće primjenjivati protiv europskih tvrtki.
”S američkom administracijom imamo duge i dobre odnose i nećemo se umoriti od pozivanja da u smislu sankcija protiv Rusije radimo zajedno”, rekao je Gabriel, a sada sve ovisi o tome hoće li Washington nametnuti sankcije i protiv Europe, jer će u protivnom morati uslijediti odgovor EU.
Kako god bilo, novi američki zakon je u svakom slučaju još jedan udarac na transatlantsko jedinstvo. Ne bez razloga se u njemačkom tisku pojavljuju članci s naslovima poput ”Nove američke sankcije – Putinov trijumf”, dok u njemačkom društvu vlada gotovo potpuni konsenzus o ovom pitanju i nove sankcije ne odobrava 83 % Nijemaca, a podržava ih samo 6%.
No, osjećaji u Europi se mijenjaju u vrlo zanimljivom smjeru. Ako su Europljani prije bili nezadovoljni samo zbog uobičajenog američkog pritiska i naredbi, što je posebno vidljivo u prisili oko nametanja sankcije protiv Rusije, nakon dolaska na vlast Trumpa Europljani su sve više nezadovoljni američkom politikom općenito. Nezadovoljni su i zbog činjenice što sam Donald Trump dovodi u pitanje transatlantsku solidarnost i što je najavio želju da oslabi Europu i promjeni politiku prema Rusiji.
Dakle, tijekom predizborne kampanje su europske vođe bile nezadovoljne zbog želje za obnovu odnosa s Rusijom, a bilo je i onih koji su se uspaničili zbog same pomisli da bi se Amerika mogla povući u sebe. Nakon nekoliko mjeseci konfuzije, europska atlantistička elita još uvijek treba vremena da se smiri.
Malo oduška im je dao i Donald Trump, koji je počeo govoriti o važnosti savezničkih odnosa, a njegove kolege Europljane je uvjeravao ”kako ih Sjedinjene Države neće napustiti”. No, strah je ostao, kao i uvjerenje mnogih europskih političara da Trump zapravo nije odustao od planova da oslabi Europsku uniju. On je to rekao početkom srpnja, a Angela Merkel je na to odgovorila ”kako se sada Europa mora osloniti sama na sebe”, što je vrlo simbolično.
U tom smislu, približavanje i obnovu odnosa s Rusijom neki europski političari ne samo da vide kao važan gospodarski, nego i geopolitički cilj. Oni smatraju da je obnova veza s Rusijom važna kao protuteža slabljenju veza sa Sjedinjenim Američkim Državama, do čega još nije došlo, ali je sve više vjerojatno da će se dogoditi.
I upravo u trenutku objave ekonomskog rata Rusiji od strane Washingtona, Europljani počinju govoriti o ”novoj ravnoteži snaga”, ali na način da se spominju razlozi i postupci prema Moskvi.
Berlin je ovih dana poručio ”kako bi bilo dobro privremeno zatvoriti pitanje Krima”, iako je svima jasno da ”privremeno” u ovo slučaju znači zauvijek.
Vrlo indikativan u tom smislu je nedavni intervju Sigmara Gabriela časopisu Stern. Njemačkog ministar vanjskih poslova je počeo govoriti o prijelazu Rusije u Europu, ali bi Rusija to morala učiniti na štetu odnosa s pouzdanim partnerima.
Naime, prema Sigmaru Gabrielu, ”ruski predsjednik Putin od Kine očekuje ravnopravno partnerstvo, ali se te nade nisu ostvarile”.
”Kinezi jasno kažu kako postoje samo dvije supersile – SAD i oni. Druga nada Rusije je bila da će se odnosi Moskve i Washingtona poboljšati dolaskom Donalda Trumpa, što se također nije dogodilo, pa će se Rusija opet lagano okrenuti prema Europi”, rekao je Sigmar Gabriel.
Ova analiza je zanimljiva jer ne dolazi od čovjeka koji u Njemačkoj odavno smatra da treba slušati i ono što kažu Rusija i Putin. Sigmar Gabriel ovo izjavljuje kao realist koji brani interese njemačkog gospodarstva i politiku jačanja njemačkog suvereniteta, ali u ostvarivanju te želje mora odvojiti Rusiju od Kine.
Ne treba zaboraviti ni činjenicu da je Gabriel na početku godine izgubio mjesto lidera njemačkih socijaldemokrata, kada je SDP preuzeo Martin Schulz, a on je dobio mjesto u Ministarstvu vanjskih poslova. Čudno, ali upravo tada Sigmar Gabriel odjednom postaje najpopularniji političar među socijaldemokratima, čak popularniji i od samog Schulza. Ovi argumenti su zanimljivi, jer su dokaz kako njemački političari shvaćaju novu geopolitičku ravnotežu snaga i kako pokušavaju ”prodati” njihove želje za obnovom veza s Rusijom.
Istinska svrha ovog razmišljanja Gabriela je objasniti Nijemcima zašto je potreban nagli zaokret i približavanje Rusiji i Rusije Europi, odnosno Njemačkoj. Ne samo zato što bi to bilo korisno za samu Njemačku, nego i za Rusiju, koja to navodno želi, ”jer je razočarana u svojim odnosima sa Sjedinjenim Državama i Kinom”.
Ali Nijemci bi ovu promjenu htjeli vidjeti tako da Moskva prizna kako je shvatila da je bila u krivu, da se promijenila i da želi surađivati. Prema ovom obrascu, Moskvu bi se zauzvrat moglo pohvaliti da je postignut ”napredak u provedbi Sporazuma iz Minska”, što će izmisliti Europljani samo kako bi ublažili rat sankcijama protiv Rusije, ali ne zbog koristi koju bi imala Moskva, koliko da spase svoje ekonomije. Naravno, govorimo o Njemačkoj i njezinim saveznicima, ne o istočnoj Europi, koja je uglavnom odana Washingtonu.
Ali što ako je Gabriel u analizi previdio jednu veliku pogrešku? Činjenica je da se Rusija nakon 2014. okrenula od Europe, ali je razlog bio što je Europa geopolitički bila potpuno ovisna. U svim oštrim konfrontacije sa Zapadom je Rusija uvijek bila na jednoj strani, a SAD i EU na drugoj.
Rusija se tada okrenula u smjeru Kine i svim istočnim i južnim zemljama. To nije bila samo reakcija na sukob sa Zapadom, nego potpuno svjestan i povijesni izbor Kremlja kojem je dugo trebalo da se vrati ruskocentričnoj politici, kojom će se riješiti prekomjerne orijentacije i ovisnosti o Zapadu, koja je počela još u doba Petra Velikog i bolno se vratila nakon raspada Sovjetskog Saveza.
Podudarnost mnogi ruskih ciljeva i interesa s Kinom je sasvim prirodno dovela do produbljivanja suradnje dviju zemalja u raznim područjima, od čisto ekonomskog, do vojnog i geopolitičkog.
U tom smislu, mišljenje Sigmara Gabriela da Moskva u Kini nema ravnopravnog partnera je potpuno pogrešno.
Njegova izjava koju pripisuje Pekingu, ”kako postoje samo dvije velike svjetske sile, Kina i SAD”, upravo je ono što su Amerikanci Kinezima nudili prije nekoliko desetljeća, ali Kina nije podlegla sirenskom zovu Washingtona.
Kina surađuje s Rusijom i Rusija s Kinom, a mala je vjerojatnost da će se to promijeniti. Istina, Rusija i Kina su nejednaki u smislu ekonomske težine, jer je BDP Kine na istoj razini kao i američki.
Ali nejednakost ekonomije Rusije i Kine ne znači nejednakost u odnosima između dvije zemlje. Rusija zaostaje za Kinom u ekonomiji, ali prednjači u vanjskoj politici i vojno-industrijskom kompleksu.
Stoga dvije zemlje uspješno surađuju u različitim projektima u svim sektorima.
I drugo, strateški interesi Rusije i Kine imaju puno toga zajedničkog, što je najbolje jamstvo ravnopravnih odnosa. Mnoštvo problema, pregovori i druge nedosljednosti koje se javljaju kada se određuju smjernice rusko-kineske ekonomske suradnje su jednostavno neizbježna posljedica u početku svakog pravog posla velikih razmjera.
Što se tiče izjave Gabriela ”kako se Moskva nadala da će poboljšati odnose sa Sjedinjenim Državama pod Trumpom”, ona je također pogrešna. Istina je da je Putin izrazio nadu i očekivanja da će nova administracija raditi na slabljenju politike sukoba s Rusijom. No, možda bi najvažnije ekonomske posljedice takvih promjena bile ublažavanje američkog pritiska na Europu, a ne Rusiju. Da je Trump tako postupio, omogućio bi Bruxellesu i Berlinu da lakše brane svoje interese, a to se može dogoditi samo početkom ukidanja sankcija protiv Rusije. Tako bi zapravo ruskoj ekonomski Trump ”ponudio” povratak normalnih uvjeta za trgovinu između Europske unije i Rusije.
Dakle, ne postoji nikakvo ”oprezno okretanje Rusije ka Europi”. Prije svega, Rusija neće odustati od suradnje s iskrenim partnerima, a ovdje govorimo o Kini, ako je preduvjet da ”mora postati civilizirana europska zemlja”, kako između redova sugerira njemački ministar.
Rusija je Europi oduvijek nudila jednaku suradnju, ali je Europa bila prisiljena trpjeti vanjske diktate. U Rusiji je dio analitičara ranije smatrao da će ipak doći vrijeme kada će Europa ponovno sama određivati svoju politiku i braniti svoje interese. Ako se ta vremena približavaju, Moskva će rado obnoviti svoje unosne gospodarske projekte, ali nikako na štetu partnerstva s Kinom.
Iako je Europa veliki trgovinski partner Rusije, kineski projekt ”Novi Put svile” će se spojiti kineske tvornice sa 600 milijuna europskih potrošača, a dio tog puta će prolaziti kroz Rusiju. Možda je geoekonomska osovina Berlin – Moskva – Peking najbolji način da na dobitku budu sve tri države, a Rusija polazi od pretpostavke da će u Njemačkoj svake godine biti sve više od onih koji to razumiju.
Takve težnje su Amerikancima crvena krpa. Njihov glavni strateški cilj već cijelo stoljeće je da se spriječi približavanje Njemačke i Rusije. Tome služi i “uspravnica” koju američki stratezi zovu “sanitarni kordon”, sastavljena od zemalja bivšeg istočnog bloka, Nezadovoljstvo Njemačke i EU je razumljivo, no da će im “gazde” dozvoliti promjenu jednog od najvažnijih strateških ciljeva malo je vjerojatno. Lijepo je, ipak, vidjeti da neki političari ipak imaju trunku hrabrosti i samopoštovanja.
Tremble burgeoise , you are done with!
Berlin je ovih dana poručio ”kako bi bilo dobro privremeno zatvoriti pitanje Krima” – je šuplja retorika ravna onoj o donošenju demokracije u Ukrajinu.
U mirovnom sporazumu iz Minska kojega su potpisale Njemačka, Francuska, Rusija i Ukrajina Krim se uopće ne spominje i Krim je čini se već stavljen ad acta. Krim će i dalje bit u upotrebi američke vanjske i ukrajinske unutrašnje politike uz, jasno, klaunske politike Plenkovića i ostalih klauna.
Njemačka mora nešto ostavit i Americi kojoj je odnos Rusije i Kine realno veći problem nego odnos EU i Rusije jer ako ne ništa na granici EU i Rusije Amerika ima svoje čizmice.
Njemačka mora mislit i na svoju jaku industriju koju kineska more za marendu izist kad je rusko tržište u pitanju.
Europa ima novac i tehnologiju Rusija resurse,to je savez iz pakla za Ameriku
Rusija bi se trebala okrenuti protiv Kine a Europa povecati trgovinsku razmjen u s Kinom.
Sto jos zelu?
EU je postala njemacka kolonija i zvanično. South Stream moze biti sankcioniran i tako vezati jug Europe za sebe a North Stream može dalje u realiziranje. I svi zadovoljni? Hipokrizija na vrhuncu. Interesantno je i povlačenje svježeg novca iz ECB,koliko tko plaća interes za njega. To su teme o kojima se ne govori. Ideja je da se Njemačka napravi još jačom a onda ce “pomoći” ostalim “članicama” EU …svojim investicijama?Nedostatak demokratije,transparentnosti i vizija,i svi se zaklinju u novog “boga”-novac! Nema ideologije koja će animirati mase već samo birokratski aparat koji živi od danas do sutra. Duhovnost zaboravljena i nove “moralne vrijednosti” su tu…uzmi danas dok se drugi ne sjeti…i preduhitri te. Nije ni čudno što birokratima smetaju “populisti”,navodno oni ništa ne razumiju….a nitko da objasni što to oni ne razumiju? “Balon” se puni a kada će pući..ali pući će….odjeknut će kao nuklearna eksplozija. “Zapad” je postao zlo gdje kompanije jure… Čitaj više »
Nisam čitao tekst do kraja jer mi je sve jasno najjasnije…sutra savezništvo između amerike,i stare europe ne može postojati jer su oni suparnici na globalnom tržištu a bez rusije i njenih prirodnih bogatstava i resursa europa nema šta tražiti u konkurenciji jedne kine i amerike…pod starom europom podrazumjevam prvenstveno francusku i njemačku.
Čisto sumnjam da bi Rusi za račun nečijih želja kvarili dobre odnose s bilo kim, a kamoli sa Kinom. Pogotovo zato što već imaju loše iskustvo sa obećanjima i garancijama Europe. Sjetimo se da je Europa svojevremeno s predsjednikom Janukovičem postigla kompromis o dogovoru s takozvanom ”oporbom” i bili su jamci da će se kriza riješiti mirno i demokratskim putem, odnosno, slobodnim i fer izborima. Dva dana kasnije je Janukovič nasilno svrgnut. Kakva je bila reakcija Europe? Nikakva! Poslije toga se desilo, što se desilo i Rusi su sankcionirani. Sada se ispostavlja da je u tom puču prste imala i Europa, naime, WikiLeaks ima dokaze da je i Macron učestvovao u kreiranju puča. Povjerenje je žestoko uzrmano i trebaće vremena, a i više obostrane iskrenosti da se popravi. A i inače, ispunjavanje nečije želje na ovakav način ne može garantirati korektan odnos.
Nisam znao da je ovaj Rus Aleksandar Dugin velika budala, neopisivo velika budala.
Na Russia Insider je naslov
‘Zasto globalisti mrzu Rusiju’
Alexander Dugin Talks to Alex Jones About Why Globalists Hate Russia
Tu je i video a zapocimlje rijecima da globalisti stvaraju umjetnu inteligenciju u svrhu da unistu covjecanstvo.
Ovaj covjek je za ludnicu.
Rusiju ne mrzu globalisti nego skoro cijela americka vlast….i jos mnogi drugi – ne zelim ih spominjati ni nabrajati – a sijeme mrznje je zapocelo onaj momenat kad je Rusija postala tvrdi orah za europske imperijalne sile.
Zar neki Hrvat, Zhidov, Saudi Arabijac, Poljak ili Srbin koji mrzi Rusiju je globalista?
Moze biti ali ne mora biti.
Btw njemce se sve vise,lagano, stavlja na sve veci i veci pritisak od strane “usa saveznika “… Valjda su skontali do sad da su na listi za odstrel…
Čitam članak, čitam komentare i svane mi što se događa, SADisti su preslabi da otmu ruske resurse, da sj”bu kinesku industriju i jedino još mogu žrtvovati EU (čitaj Njemačku) da bi kol’ko tol’ko odgodili kolaps svojeg gospodarstva. A Njemačka je ranjiva zbog (pre)velike ovisnosti o izvozu i uvozu.
Mislim da se o tome kome će Rusija da se probliži ne pita ni USA, a pogotovu ne zemlje “Stare Evrope”, koje su se davno pretvorile u kurve koje služe svog gazdu, makroa USA (na njihovu žalost, gazda ih sve manje ceni jer su poprilično oronule i donose mu sve manju dobit). O tome se pita jedino car Vladimir I, a nama ostaje da čekamo i vidimo šta će da odluči. Verujem da svo ovo lupetanje starih kurvi kod cara izaziva jedino smeh jer što da ne, svaki car ima svoje dvorske lude koje ga zasmejavaju, a u ovom slučaju to su “lideri” država “Stare Evrope”.