Žudite li za dobitkom na lutriji? – Bolje ne, a evo i zašto

Čovjek treba novac, što je činjenica koju često treba objašnjavati onima koji to uporno poriču. Sada kada ulazimo u novogodišnje praznike možda je vrijeme da razmislimo što bi se dogodilo kad bismo prestali raditi i da ovaj odmor postane beskonačan.

Priroda je stvorila sustav hormona koji reguliraju čovjekovo ponašanje i pomažu kod poremećaja uzrokovanih vanjskim faktorima.

Na primjer, dopamin je hormon koji se luči kao osjećaj nagrade, a odgovoran je za ponašanje koje rezultira nakon nagrade ili zadovoljavanja određene potrebe. Serotonin nam daje nam osjećaj sreće, smijeh, zadovoljstvo i unutarnji mir. Oksitocin nas približava drugim ljudima i životinjama. Endorfin je djelotvoran protiv bolova i općenito poboljšava raspoloženje. Adrenalin priprema organizam za stanja kada treba hitno reagirati, boriti se ili pobjeći zbog opasnosti, a također povećava snagu i stanje budnosti.

Ovim hormonima bi se mogao dodati, nazovimo ga tako, „euromin“, nazvan po europskoj zajedničkoj valuti. Ili možda bolje „dinarin“, jer je dinar, kao što je poznato, jedna od riječi za novac u Italiji (denaro), nekim arapskim zemlja, ali i Makedoniji i Srbiji, a bio je i novac bivše SFRJ i Kraljevine Jugoslavije. „Kunin“ ili „konvertibilni markomin“, budimo iskreni,  zvuče loše, dok naša priča ima „rubljemin“, a čut ćete i zašto. No, šalu na stranu.

Ponašanje obične osobe je velikim dijelom uvjetovano željom za zaradom i potrebom da se troši.

Mnogi sanjaju da se obogate kako bi prestali s radom i počeli bacati novac za različite raskošne i luksuzne stvari. Ali to je glupo, kao što dječji san o kutiji sa sladoledom i besplatnim ulaznicama za film, jer euforija ispunjenjem takvog sna može trajati najviše nekoliko sati. Do večeri će dijetetu sladoled biti odvratan, a apsolutno neće htjeti gledati osmi film u jednom danu.

Evo tipične priče o ruskom dobitniku lutrije koji je osvojio oko 800 milijuna rubalja ili 11,45 milijuna eura.

Nakon što je kupio par sportskih automobila i ispunio ostale snove, bivši sakupljač smeća počeo je piti, postao ovisan o drogama, razveo se od supruge i posvađao sa svim rođacima. Zbog toga je rasipao novac i na kraju izgubio svu svoju imovinu, uključujući i kuću. Sada kada se razina „rubljemina“, ruske inačice našeg hormona, u njegovom novčaniku vratila u normalu, čovjek radi u rudniku 70 sati tjedno i opet se osjeća sretno.

Ovaj ili otprilike isti put je prošlo 90% dobitnika lutrije, odnosno gotovo svi, osim onih koji dobitak ostave netaknut, nastavljajući živjeti njihov „prethodni“ skromni život i radeći na istom poslu kao obični vozači, građevinari ili djelatnici u uredu.

Dati puno novca nepripremljenoj osobi približno je isto kao i ubrizgavanje nespremnoj osobi dozu lijeka za povećanje razine dopamina. U početku će razina dopamina rasti i žrtvi će biti „vrlo lijepo“. Ali onda dolaze posljedice koje su svima poznate.

Pokušaji da se nezarađeni novac podijeli na drugačiji način, na primjer u obliku socijalnih naknada umjesto nezarađene plaće, također ne vode ničemu dobrom. To su dokazala američka geta i gotovo nasljedna nezaposlenost ljudi koji tamo žive.

Novac ima vrlo specifičnu funkciju. On mora potaknuti ljude na korisne aktivnosti. Ne može mu se isključiti ta funkcija, a pritom ljude ostaviti u svim iskušenjima povezanim s potrošnjom. To bi dovelo do kaosa.

Ako ukinete novac na državnoj razini, zamjenjujući ga bonovima za hranu, kao što su to pokušavali na nekim mjestima u XX stoljeću, cijele zemlje su time krenule putem u propast.

Iz ovoga proizlaze sva dva praktična zaključka.

Prvi zaključak. Igranje lutrije još je gluplja lekcija nego što to proizlazi iz matematičke statistike. Ako izgubite, izgubili ste. Ako pobijedite, vaša će se pobjeda gotovo sigurno pretvoriti u katastrofu, a jedini siguran način da se ta katastrofa spriječi je odbijanje korištenja dobitka. Barem je do sada uvijek bilo tako.

Drugi zaključak. Nema smisla plaćati nekome da jede za vas u restoranu, studirati na sveučilištu za vas ili se divi zori za vas, jer tako nećete biti ni siti, ni obrazovani, ni zadovoljni ljepotom.

Novac je uređen na takav način da je jedini pouzdan način da ga dobijete da razvijete svoju osobnost do razine gdje ćete sami zaraditi koliko je dovoljno. Nadati se u pobjedu na lutriji, nasljedstvu američkog ujaka ili da se probudi Lenjin i da vam da plaću za koju vas ne mogu toliko malo platiti koliko vi malo možete raditi, ne isplati se. Čak i ako nekim čudom blago upadne kroz vaš prozor, istog trenutka aktivirani hormon „euromin“ gotovo sigurno će vas natjerati ili da izgubite sve bogatstvo koje niste zaradili, ili će vas u najmanju ruku učiniti nesretnima, jer ćete za spas života kojeg imate morati živjeti s iskušenjem zbog spoznaje da vam je račun u banci prepun eura, dolara, rublji, kuna, maraka, dinara i čega već ne, a novac traži da bude potrošen.

Lenta