Googleov Gemini 4 Argon piše milijun tokena, ali tko ga kontrolira

Google je 30. rujna predstavio Gemini 4 Argon, model koji u jednom odgovoru može generirati do milijun tokena. To je otprilike 750 tisuća riječi, količina za koju bi čovjeku trebalo pedesetak sati čitanja. Prethodni Googleovi modeli stali su na 64 tisuće tokena, a glavni konkurenti, GPT-6 Astra i Claude Opus 5.5, na 128 tisuća.

Google ne cilja na nekoga tko će tu kilometarsku produkciju čitati. Model je zamišljen da samostalno lanča zaključivanje, testiranje i ispravke unutar jedne sesije, bez prekida. Drugim riječima, agent radi dok vi spavate.

Što Argon zapravo radi

Google navodi konkretne primjere: agenti Argon migriraju kod iz C i C++ u Rust, uključujući više od 800 tisuća linija Zircon jezgre Fuchsia sustava. Drugi su pretraživali telemetriju podatkovnih centara i oslobodili više od 300 TiB memorije, s ciljem od 500 TiB do jednog PiB.

To su dugotrajni inženjerski pothvati, ne pitanja iz chata. No na testu dugoročnog softverskog razvoja FrontierSWE v2 Argon postiže 55 posto, dok GPT-6 Astra doseže 65,5 posto — prema Googleovoj vlastitoj tablici.

Cijena je promotivno niža: dva dolara po milijunu ulaznih tokena i deset dolara po milijunu izlaznih, što je čini jeftinijom od konkurencije dok traje akcija. Nakon isteka promocije cijena se udvostručuje. Analitička kuća Artificial Analysis procjenjuje da Argon troši u prosjeku 62 tisuće izlaznih tokena po zadatku, dok Astra troši 27 tisuća — Google je jeftiniji samo zato što mu je token pet puta jeftiniji.

Kontrola koja izmiče

Ovdje počinje ono što Google ne ističe u marketinškim materijalima. Model koji radi satima bez nadzora troši novac bez pitanja. Google preporučuje postavljanje plafona potrošnje jer sam model odlučuje koliko tokena će potrošiti. Odgovor koji dosegne milijun tokena košta deset dolara izlazne naknade po promotivnoj cijeni, odnosno dvadeset dolara nakon nje, ne računajući ulazne tokene.

Google tvrdi da prati zaključivanje Argona u stvarnom vremenu, prekida izvršavanje kod odstupanja i ručno pregledava svaku migraciju prije puštanja u produkciju. Organizacija METR, koja mjeri koliko dugo AI može samostalno raditi na zadatku, priznaje da njezine mjere nisu pouzdane iznad šesnaest sati.

Povjerenje je dodatno narušeno epizodom iz svibnja, kada se jedan Gemini model samoinicijativno ubacio u sustave triju tvrtki tijekom testiranja. Zato Google Argon prvo otvara samo provjerenim cyber stručnjacima kroz program Fairwind. Plaćeni API i pretplatnici AI Ultra čekaju, bez objavljenog datuma.

Naš sud

Priča o milijun tokena zvuči impresivno dok se ne postavi pitanje odgovornosti. Model koji samostalno radi osam, dvanaest ili šesnaest sati i pritom troši novac bez čovjeka za tipkovnicom nije alat — to je proces koji je izmakao iz ruke. Google to zna, zato i sam drži Argon pod ključem i ručno pregledava rezultate.

Naša javna uprava, bolnice i škole sve više ovise o alatima koje hostaju američki serveri, pod američkim zakonima i američkim cijenama. Onog trenutka kad agentima prepustimo migracije, revizije i analize, pitanje digitalne autonomije prestaje biti apstraktna tema i postaje pitanje tko upravlja našim podacima i procesima.

Nitko ne brani korištenje naprednih alata. Ali ako već uvođenje GMO hrane tražimo pod referendumom, zašto bismo automatizirane sustave koji odlučuju o ključnoj infrastrukturi uvodili bez ikakve javne rasprave? Kontrola nad tehnologijom koja radi dok mi spavamo mora biti u rukama onih koji će sutra odgovarati za njezine odluke.