fbpx

Cebe

Ljuljaška - Cebe

Namjerno sam stavio u naslov samo ovu riječ kako bih zaintrigirao čitatelje, jer pretpostavljam da je malo onih koji će razumjeti njeno značenje dok ne pročitaju tekst.

A cebe ili cebaljke su, u stvari, ljuljaške. Tako smo ih zvali samo u mom kraju, ili možda još negdje, u to nisam siguran, ali sam ih se nedavno sjetio jer su imale važno mjesto u mom djetinjstvu. Tada gotovo da nije ni bilo igrački koje su se kupovale, pravili smo ih sami ili su nam ih pravili odrasli. Tako je bilo i s cebama.
Pravili smo ih na razne načine, od različitog materijala, na raznim mjestima i u raznim prilikama. Recimo, mnoge prave domaćinske kuće su u to vrijeme imale konje i zaprežna kola na kojima su dovozili sijeno, slamu, klasuru, konoplju, lan i slične terete koji su se, nakon što se natovare, morali vezati jakim, debelim konopcem koji smo zvali jedek. E, taj jedek smo često koristili za ljuljanje. Vezali bismo ga za neku jaku granu na povisoko drvo, a u donjem dijelu pri zemlji zavezali čvor koji bismo stavili između nogu i tako sjedili na njemu i ljuljali se. Nažuljao bi nas čvor ubrzo pa se nje moglo dugo izdržati ljuljati u jednom navratu, ali tad bi drugo dijete sjedalo na ljuljačku i tako redom.
Ali najčešće smo cebe pravili, uglavnom dok smo čuvali stoku, od vrbovih grana. Vrba koje su kresane, što znači da su im na određenoj visini svakih nekoliko godina sječene grane za ogrjev, bilo je svuda oko nas i obično su bile posađene u redovima, na pravilnim razmacima. Na tim vrbama grane nisu bile krte i ako biste ih pri dnu pokušali slomiti, one bo se samo presavile. Mi bismo s dvije susjedne vrbe savili po jednu granu skoro do zemlje, a onda ih vezali jednu za drugu. Sjeli bismo na mjesto na kom su grane zavezane i tako se ljuljali. To su bile naše cebe.
Rijetko se dešavalo, ali i toga je bilo, da nam roditelji ili neko od starijih napravi „pravu“ cebu. Jedek bi, oba kraja, zavezao za gredu dvorišne zgrade i tu se moglo cebati čak i kada bi padala kiša. Nekada bi to uradili na staroj, povisokoj voćki u dvorištu koja je imala pogodnu jaku granu za vezanje jedeka. Kasnije su se dosjetili i da sjedalicu naprave od daske koja je manje žuljala nego sam jedek.
Samo u početku je bilo potrebno da djecu ljulja neko drugo, starije dijete ili odrasli. Ubrzo bi se savladala tehnika samostalnog ljuljanja tako šro bi se noge u koljenima naizmjenično savijale i pružale, a trup pomjerao naprijed ili nazad. Sjećam se da sam bio veoma sretan kad sam usvojio i ovo umijeće i osjećao se odjednom odraslijim.
Međutim, cebe su bile i uzrok čestih, nekada i ne baš bezazlenih padova. Najčešće one vrbove, na kojima nekada u žurbi nismo dovoljno čvrsto vezali grane. One bi se odvezale baš kad smo unajvišoj fazi ljuljanja, tada je opterećenje najveće, i padalo bi se obično na leđa i ostajalo bez zraka. Znamo da je slična nezgoda opjevana i u pjesmi „Pokraj Save bagrem drvo raste“ s koje je jedan nesretnik pao i travu, a fesić mu odletio u Savu.
Razmišljajući o cebama, razmišljam i o tome kako se život djece nekada i sad razlikovao. Nekada su djeca morala posjedovati jednu vrstu kreativnosti da bi se uspješnije snalazila u životu, a danas drugu. I jedna i druga kreativnost su važne i potrebne, ali je velika šteta što su današnja djeca sve manje fizički aktivna.

VAŽNA PORUKA ZA LOGIČARE

Vrijeme uvjeravanja prolazi. One koji ne shvaćaju što se događa, treba ignorirati i ne gubiti vrijeme na njih. Poštene, empatične i logične osobe se trebaju okupiti, bez obzira na osobna uvjerenja i svjetonazore. Osim raskrinkavanja, dolazi vrijeme djelovanja brojnim i legalnim sredstvima u gospodarstvu, zdravlju, autonomiji… U protivnom, sve će nas porobiti.

Pitate se što učiniti nakon čitanja ovog teksta? Jednostavno, šaljite i dijelite tekst poštenim, empatičnim i logičnim osobama. Informirajte bližnje o postojanju portala Logično. Priključite nam se na našem Telegram kanalu tako što ćete kliknuti na Vijesti.  Od danas možete komunicirati i pisati nam u Telegram grupi Zajednica. Budimo složni, mudri i jaki.


Posjetite naš novi video kanal na platformi Odysee i obvezno se registrirajte, kao i najveću arhivu alternativnih video snimaka Jubitu.

Svidio vam se članak i
pitate se što možete napraviti?
PODIJELITE ga s PRIJATELJIMA

*Stavovi izneseni u kolumnama su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Logicno.com

Nije pronađen nijedan rezultat.
Pretplati se
Obavijest
guest
Zaštitite svoje ime u komentarima... REGISTRACIJA
11 Komentara
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
Ante
Gost
Ante
2 godine prije

Ja sam te cebe oduvijek znao samo kao ljuljačka.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
2 godine prije

Kažu…kad je Bog predavao ljudima pismo, da im ga je predao kao blagoslov, ali i kao prokletstvo. Blagoslov – zato što će se lakše sporazumijevati. Prokletstvo – zato što će zanemariti pamćenje. Dotad se sve ono bitno moralo pamtiti i prepričavati pa opet pamtiti i tako prenositi kroz vrijeme. Do… Pročitaj više »

Piretis
Member
Piretis
2 godine prije

Ako smo imali klackalicu ili ljuljačku još je bilo dobro, ako ne, sami smo se igrali igre za koje nije trebalo nikakvo pomagalo. Lovili se, igrali “Ćorave bake”, kauboja i indijanaca (bila je verzija partizana i nijemaca ali nitko nije htio biti nijemac), žmire (kad je već mrak), između dvije… Pročitaj više »

zlatan
Gost
zlatan
2 godine prije

Poštovani gospon Kobaš! Nismo svi imali tu sreću da se rodimo na selu i da imamo konje i zaprežna kola, neki od nas rodili su se u gradu, i od rođenja neprekidno živimo u gradu. Iako je u mojem djetinjstvu i po mome Splitu bilo konja sa zaprežnim kolima, kao… Pročitaj više »

POVEZANE VIJESTI

Nije pronađen nijedan rezultat.
Izbornik