Čovjek snuje…

umorna djevojka san i zdravlje student.
12 komentara

Moja sestra me ponekad pokušava „prizemljiti“ kada pričam o nekim svojim planovima, čija je realizacija, po mom, neupitna, riječima: „Bit će, ako Bog da. Čovjek snuje, a Bog određuje!“

U našim planovima tako često imamo na umu svoju djecu i mnogo toga prilagođavamo prema njima, njihovoj sretnijoj budućnosti. Nema sumnje da im želimo sve najbolje i da u svojim planovima za njih idemo s najboljim namjerama. Sjećam se kako je moj otac planirao za brata i mene još dok smo mali bili. Naravno, on je tada razmišljao s pozicija s kojih je mogao i umio razmišljati i kada se tako gleda, njegova razmišljanja su bila logična. Računao je da se stariji brat školuje jer se on činio fizički slabijim od mene, a da ja ostanem na poljoprivredi. Vrijeme je pokazalo da brat nije uživao u školi i da je on bio vezan za kuću, a ja sam završio fakultet i zaposlio se. U to vrijeme nam je otac napravio poveliku kuću, odnosno „dvije kuće pod jednim krovom“, da imamo gdje živjeti kako valja. Meni je, pošto je tada bilo izvjesno da imam „svoj kruh u rukama“ ostavio manje dvorišta i zemljišta, a bratu više, da i on može pristojno živjeti. Međutim, uskoro se brat oženio i otišao u Nizozemsku, a ja sam uz svoj redovni posao obrađivao zemlju i radio sve ostale poslove na imanju. Na kraju je došao rat pa sam i ja otišao u Nizozemsku, kuća je porušena u ratu i nije koristila nikome. Kasnije smo brat i ja ponovo obnovili i kuću i ostale objekte, ne toliko iz naše potrebe nego „možda će trebati djeci“ i „da ne stoji onako porušeno“. I mi smo rijetko kad tamo, a o djeci da se i ne govori.

Iz navedenog je vidljivo da je moj otac uložio dosta truda da ostvari svoje planove pomoću kojih bi usrećio svoju djecu, ali da je većina želja imala drukčiji završetak. Eto, i mi, njegova djeca, nismo ni slutili da ćemo završiti na mjestima na kojima smo, i mi smo imali druge planove. Ako postoji nešto što sam želio, to je bilo živjeti do kraja života u svom zavičaju. Očekujem bar da ću penzionerske dane tamo provesti, ali ni u to više ne smijem biti siguran.

Ali nije samo s planovima moga oca i mojim išlo ovako kad je u pitanju budućnost djece. Mnogi imaju sličnu priču, neki i s većim obratima u odnosu na planove. Evo, čitam kako je otac Gorana Bregovića očekivao da mu sin bude ugledni akademski građanin koji će se baviti „ozbiljnim“ poslom, a ne „ciganskim“, odnosno muzikom. Naravno da je otac želio dobro svome sinu, ali očito je da nije dobro procijenio sve elemente. Jednog mog poznanika su roditelji, dok je bio dijete, tukli „što samo bez veze trči za loptom, umjesto da radi nešto od čega će živjeti“. Kasnije je taj poznanik lijepo živio od „trčanja za loptom“, a i roditeljima osigurao bezbrižnu starost.

Znam i jedan drastičan slučaj iz Nizozemske gdje su roditelji intelektualci, oboje sveučilišni profesori, usmjeravali sina da ide njihovim putem, mada je on bio umjetnička duša i nije mu ležalo zanimanje njegovih roditelja. Ipak, popustio im je da ne stvara konflikt u obitelji, završio je školu koju su oni odredili, radio nekoliko godina i – ubio se! Napisao je da nije imao snage suprotstaviti se roditeljima, a nije mogao više podnijeti raditi ono što ne voli. I u ovom slučaju su roditelji sigurno imali dobre namjere, ali su pretjerali. Umjesto da samo posavjetuju, oni su zapovijedali.

Dobro je da se roditelji brinu za svoju djecu, da im pokušavaju pomoći i da im olakšavaju doći do cilja. Ali ne treba pretjerivati, treba prepustiti djeci da ona izaberu svoj put, a roditelji da im samo pomognu, ako mogu i koliko mogu, da tim putem lakše hodaju. Nekada ciljevi i planovi djece i roditelja nisu isti. Svako, ipak, treba sam naći svoju sreću.

Pretplatiti se
Obavijesti o
12 Komentari
Najstariji
Najnoviji Najviše komentiran
Inline povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Majk Majers
6 godine prije

I opet se vracamo na istu pricu-da su roditelji najveci uteg u zivotu ljudskog bica. Bez obzira na dobre namjere, jer sa istima je poplocan put u pakao. Roditelji su ti koji uniste zivote djece, pokusavajuci na djeci ispravit vlastite pogreske tj. izlijecit nagomilane komplekse.
Mene su moji pustili da sa 19 godin oden u bijeli svijet, zaradim novaca i vidim kako zapravo svijet izgleda (i da, totalno je drukciji od onog sta nam mediji plasiraju). i na tome sam im zahvalan. Iako, imaju i oni svojih grijeha u odgoju tj. prebacili su dio svojih kompleksa na mene. A njih se jako tesko rijesit, jako jako tesko.
Dicu jednostavno treba odgojit da sa 18 do 20 godina budu apsolutno samostalni i tada im otkacit pupcanu vrpcu. To je jedini ispravni nacin. Kako cu ja to izvest? Pojma nemam, al nadam se da cu uspit. To i je poanta zivota…..

trumba
6 godine prije

Nije čovjek čovjeku uteg, nego je mišljenje kojim se čovjek podvodi, da netko drugi umjesto njega može razmišljati i kreirati to isto mišljenje – zapravo jedini uteg.
(jer možeš odvest seljaka u grad, ali selo iz seljaka nikad … drugim riječima svak u sebi/glavi mora sasjeć taj program ovisnost inače će je ponavljat/kopirat (kopy-pejstat) kroz svakodnevne radnje gdje robuje “idealima”… bez obzira je li živi sa roditeljima ili ne – jer perverzija u logici transcendentira forme kao koncept)
Sve ostalo u životu je dogovor.
Naravno kada se svijesno prilazi tome.

Piretis
6 godine prije

Znam jedan dobar primjer.
Oni, roditelji, intelektualci, uspješni i ugledni, gradska krema. On, stariji sin, poslije osnovne hoće u zanatsku za automehaničara. Oni ga probaju savjetovati: Sine još si mlad, još neznaš što hoćeš, idi u gimnaziju pa poslije vidi, ne može škoditi. Ali ne, on je uporan i oni pristanu.
Eno ga, sjajan mehaničar, uz to i trguje autima, zadovoljan, sretan kao i roditelji što ga nisu spriječili da živi svoj san.

bbbb
6 godine prije

Moj prijatelj imao strogog oca kojem se on odupirao, išao je na medicinu ali ko i Ajk što napusti srednju školu on napusti faks. Mogu komotno reći da je on slovenski Dejvid Ajk po spoznaji iste tematike. Njegov problem je što ne kuži ljude. Čerka je na njega, tvrdoglava i svoja, ja je skužio kad je imala desetak godina a on ni kad je bila starija. Bio je strog prema njoj, pitam je ja imaš li dećka veli ona da ali nemoj reći tati. Dakle prijatelja terorizao vlastiti otac koji nije kužio karakter sina a sin nije kužio vlastitu čerku da je ista on i otišla je živjeti kod tetke sa 18 mislim. Imao je on puno firmi, mislim da je u jednom momentu bilo 1600 zaposlenih. Bio kod njega jedan tip, velim mu ja da je dečko inteligentan i da ga drži kod sebe. Prijatelj bankrotirao a sad je… Čitaj više »

RBAJKANA
6 godine prije

Fica, u pravu si. Svaki roditelj misli da radi ispravno. Ali obično naprave djeci medvjeđu uslugu, u većini slučajeva: pa i kod mene.

© 2023 – Portal Logično

POVEZANE VIJESTI

Nije pronađen nijedan rezultat.