fbpx

Krijemo li osjećaje?

maska

Neko je davno primijetio da je teže prikriti osjećaje koje imamo nego pokazati one koje nemamo. A moramo li ih i trebamo li ih kriti?

Neki ljudi su vrlo dobri glumci i vješto kriju osjećaje. Ima ih koji su toliko izvježbani da im ni detektor laži ne može poremetiti emocije i otkriti kad lažu. A ima onih koji ne umiju sakriti ni najmanju sitnicu, sve im se vidi na licu, u pokretima, u govoru, u cjelokupnom ponašanju da ih i dijete može „pročitati“. Neki se toliko zacrvene u licu da je to nemoguće ne primijetiti.

No, sve te osobine ne znače da neki od navedenih tipova ljudi kriju ili ne kriju osjećaje više ili manje, nego samo da ih neki mogu sakriti, a neki ne. A odgovor na pitanje krijemo li osjećaj ili ne je vrlo lak, jer teško da bi se moglo naći ljudsko biće koje ih ne krije bar nekada, bar u nekim situacijama. Zašto je to tako? Jednostavno i najčešće zato što su ljudi sami nametnuli pravila koja ne odgovaraju svima, kojih se ne mogu svi pridržavati, a, kao, morali bi. Nekada i zbog toga što bi ugrozili druge, a time doveli i sebe u opasnost; nekada jer se iz nekih razloga stide svojih osjećaja, i tako dalje.

Na primjer, u većini svijeta je ustaljeno pravilo da jedan muž ima jednu ženu, i obratno, i da oni koji ne poštuju ovu odredbu krše zakon i običaje. U skladu s tim, očekuje se da muževi i žene cijelog života budu vjerni jedno drugome, da nikada ne smiju ne samo načiniti fizički preljub, nego ni „sagriješiti mišlju, djelom ni propustom“. S druge strane, ljudsko biće posjeduje i neke nagone koji ga navode da se ponaša drukčije, koji su prirodni i uveliko zaslužni za opstanak ljudske vrste. Reakcija: „Pa ti nisi normalan(na)!“ nakon što jedan od bračnih partnera pogleda nekoga suprotnog spola je česta, ali vrlo upitna što se tiče normalnosti. Tu je pitanje šta je greška onoga ko je optužen za nenormalnost – to što osjeća ono što osjeća, ili to što je pokazao ono što osjeća, što je na trenutak dopustio biti iskren? Da bi se izbjegli ovakvi problemi ili nesporazumi, mnogima je jednostavnije pretvarati se da ne primjećuju ništa oko sebe, dakle, sakriti osjećaje.

To je samo jedan od primjera, od onih koji su prisutni kod ogromnog broja ljudi, a mnogo ih je u životu koji ne pripadaju većini i oni moraju još više kriti osjećaje jer su takvi često i zakonom oštrije sankcionirani. Recimo, osobe „ispod zastave duginih boja“ su često sankcionirane, čak brutalno zlostavljane zbog svojih osjećaja i često ih kriju „kao guja noge“. Slično je nekada u nekim sredinama ili u nekim razdobljima s pripadnicima određenih spolnih, vjerskih, rasnih, nacionalnih ili političkih skupina.

Posebna priča su skupine ljudi koji moraju kriti svoje osjećaje jer su im ponašanja takva da ugrožavaju druge. To su razni kriminalci, lopovi, pedofili, prevaranti svih kategorija koji će po svoj prilici uvijek „imati problema“ s pokazivanjem svojih osjećaja.

Kada pogledamo unazad, čini se da je u svijetu s vremenom ipak sve manje ljudi i manje osjećaja koji se kriju. To je vrlo spor proces, ali ipak i znak da se nešto mijenja na bolje. Što manje moramo kriti osjećaje, to više imamo slobode. Sredine u kojima se manje krijemo su demokratskije. Naravno, tu ne mislim na slobode onih koje sam spomenuo u kategoriji koja će uvijek „imati problema“ s pokazivanjem osjećaja. I ne treba ni ubuduće očekivati neko veliko ubrzanje ovog procesa, a čini se da se nikada i neće dovesti do kraja. Možda tako i treba biti?

Sviđa vam se portal Logično?
LAJKAJTE NAŠU STRANICU

(samo jednom, ako kliknete drugi put, Facebook će smatrati da nas ne volite)

Nije pronađen nijedan rezultat.

Pretplati se
Obavijest
guest
13 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
Anarho
Noble Member
Anarho
3 godine prije

Da li smo stvarno slobodniji ili je ta sloboda vecim djelom prividna, nametnuta i kontrolisana, bas kao i demokratija, koja vlada zapadnom civilizacijom? U svim civilizacijama postojali su mehanizmi ogranicavanja slobode izrazavanja, ponasanja i oblacenja, pa tako i u nasoj. U “nasoj” zapadnoj civilizaciji (koju predvodi americka imperija) mi to zovemo Bonton, koji se inace razlikuje u razlicitim djelovima sveta. Bonton, kao i demokratija, ljudska prava i razni oblici potrosacke kulture su glavni izvozni artikli americke imperije, preko kojih se ocitava razina “slobode” drzava zapadne civilizacije. Znaci postoje pravila koja su postavljena zato da vec u startu sto vise smanje mogucnost nepozeljnih osjecaja kod ljudi i zato je veoma upitno koliko je sloboda izrazavanja osjecaja zapravo realno ogledalo slobode ljudi, kada ti ljudi osjecaju samo ono sto im je omoguceno u odnosu na okolinu koja se ponasa po bontonu i sankcionisana je ako se ne drzi tih pravila. Zadnji uocljiv primjer toga u Hrvatskoj npr je poostravanje pravila oblacenja na javnim mjestima priobalnih gradova, cime se zeli ograniciti nepodobna osjecanja kod ljudi. Sta se dogodi kada izmjenimo pravila bontona ili se prebacimo u sredinu koja ima znatno drugacija pravila, vidi se dobro po broju “incidenata” povezanih sa valom imigranata koji… Pročitaj više »

Piretis
Gost
Piretis
3 godine prije
Reply to  Anarho

@Anarho-Velikim dijelom si u pravu. Postoji, kod nas, nešto što se zove “Bečka škola” tj pravila ponašanja u društvu, ili bonton. I toga se svi, manje više, moramo držati pri međusobnom kontaktu, ako ne želimo da nas izopće tj ignoriraju. Jedino si doma, u svoja četiri zida, možemo dopustiti da pokažemo osjećaje a i to ako smo sigurni da nam partner neće reći: “Pa ti nisi normalan!”

Anarho
Noble Member
Anarho
3 godine prije
Reply to  Piretis

Zeleo sam ukazati na cinjenicu da se da manipulisati slobodom osjecanja i postavljanjem pravila ponasanja. Pravila koja se odnose na zakrivanje tjela npr. su tu da bi ogranicila nepodobne osjecaje kod ljudi. Znaci manjak sakrivanja tih osjecanja nije samo rezultat razine slobode nekog drustva u smislu slobode izrazavanja, nego je i rezultat razine postivanja pravila koja ciljaju na slobodu osjecanja onih osjecaja koja su za odredjeno drustvo u odredjenom periodu (ne)prihvatljiva. Stoga se mozemo zapitati, u kolikoj mjeri je ta sloboda osjecanja stvarna, a u kolikoj mjeri prividna, nametnuta i kontrolisana kada znamo da postoje razna pravila kako na siroj drustvenoj razini, tako i na licnoj razini koja definisu da li i u kolikoj mjeri cemo uopste osjecati ista kada realnost nije u skladu sa prihvacenim pravilima drustva ili pojedinca.

otpisani
Gost
otpisani
3 godine prije

Svako se češe tamo gdje ga svrbi !
Ja sam između redova pročitao da autora ovog teksta svrbi preljub i simpatija prema “duginim bojama” 😉

Anarho
Noble Member
Anarho
3 godine prije
Reply to  otpisani

Da bas ? … eto ja sam izmedju dva reda tvog komentara procitao da ti smatras lgbt populaciju kao “jedinke sa greskom”. Jesam li u pravu? 😉

Kako bi ti ogranicio ili uklonio mogucnost pojavljivanja takvih gresaka ako ne ogranicavanjem slobode osjecanja i sta s onima, kod kojih se ipak pojave takvi osjecaji ili s onima koji takve osjecaje ne zele skrivati?

otpisani
Gost
otpisani
3 godine prije
Reply to  Anarho

Greške dokazuju da ni stvoritelji nisu baš savršeni 😉
Sa ovima “s greškom” nemam problema i mogu biti u mojoj blizini, ali da mi se nikako ne približe mojoj g..ici bliže od pedlja 😉

Nikad ne bi ništa nikome branio dok on svojim aktivnostima ne počne činiti štetu čovjeku i zajednici.
Predlažem da ta populacija “sa greškom” živi u svojem svijetu i da ne pokušavaju svoju grešku prenositi na druge, mada ako su ti drugi bez greške nema straha da će se ta greška na njih ni cijepiti. Problem je kada se ovima sa greškom daju djeca na posvajanje i tim činom se nevino dijete koje je još premalo da bi shvatilo što je greška, potencijalno usmjeruje na pogrešan životni put.
No nešto dobro u svemu tome se očituje u činjenici da se oni dalje ne razmnožavaju pa se ni gen ni odgoj dalje ne može širiti. (a i onako na ovom planetu ima sve manje mjesta)

Anarho
Noble Member
Anarho
3 godine prije
Reply to  otpisani

Znaci ipak su to ZA TEBE ljudi sa greskom … zalostno. Tako je mislio i Hitler.

Piretis
Gost
Piretis
3 godine prije
Reply to  otpisani

@otpisani- Ja neznam baš nikoga, hetero ili homo, koga preljub ne bi zasvrbio. Prirodno je da nas prijevara i laž smetaju.

Imenjak
Gost
Imenjak
3 godine prije
Reply to  Piretis

zasto bi bilo prirodno da nas preljub smeta. preljub smeta ako internaliziras vjerovanje kako je preljub los…
postoje ljudi koje preljubi i otvorene veze ne smetaju.
ja sam osobno monogaman, ali ne smijemo onemoguciti ljudima da se j**u ko stuke ako im to odgovara.

Piretis
Gost
Piretis
3 godine prije
Reply to  Imenjak

@Imenjak- Nije mi ni na kraj pameti da nekome nešto onemogućavam, pa ni preljub. OK, ko voli… Rekao sam, i kod toga stojim, da preljub vrijeđa, dobro bar većinu ako ne sve. Da ne zađemo u pitanje morala spomenut ću da i Obiteljski zakon iz 2015 god. u članku 31. st 2. obvezuje osobe u braku na uzajamnu vjernost.

Bobi
Gost
Bobi
3 godine prije
Reply to  Piretis

Ili mozda da moče gdje je mokro ?! 🙂 🙂 🙂 🙂

otpisani
Gost
otpisani
3 godine prije
Reply to  Imenjak

Imenjak
“zasto bi bilo prirodno da nas preljub smeta.”
Zato što što iz spolnog čina (preljuba) može proizaći začeće djeteta koje će nositi drugačiji gen od one osobe koju “varaš”. Pretpostavljam da ni tebi ne bi bilo svejedno da cijeli život odgajaš tuđe dijete? Osim toga postoji mogućnost da će se to dijete jednog dana sresti sa svojim bratom ili sestrom, zaljubiti se i imati djecu i tu će se tvoj grijeh (preljubnika) obiti o glavu i toj djeci i njihovoj djeci – rađati će se jedinke s greškom”… itd.

Vjerujem da niko normalan ne može biti ravnodušan na preljub osobe sa kojom živi i kojoj je lojalan.

otpisani
Gost
otpisani
3 godine prije
Reply to  Piretis

Piretis Jasno da prijevara i laž smetaju ali, monogamnost je izmislila katolička crkva koja je od stvoritelja preko odabranih, dobila zadatak da brine o svom “stadu”. Kako se ljudi zbog gena ne smiju razmnožavati iz incestuoznih veza, trebalo je voditi posebnu evidenciju o cijeloj populaciji i najlakše je bilo zabraniti poligamiju. (kako ćeš znati tko je čiji ako se svi .ebu međusobno). Tako da je crkva dozvolila samo jednu vezu između muškarca i žene za cijeli život a oni su u svoje knjige upisivali sve podatke o svakome (potvrdu pripadnosti kršćanskoj zajednici, vjenčanja, rođenja i smrti). Doklegod je crkva bila jedina odgovorna za organizaciju života svoje religijske zajednice to je prilično dobro funkcioniralo. Povećanjem broja ljudi i njihove svijesti pojavila se potreba za sofisticiranijom organizacijom života (nacionalnih zajednica) pa se tu pojavila još jedna institucija -država koja se također bavi evidencijom o svojim državljanima ali umjesto strahom od Božje kazne ona red održava svojim zakonima. Kako je čovjek nastao modifikacijom gena neke primitivnije humanoidne vrste (koju je Stvoritelj ranije napravio kako bi se prilagodila životu na planetu) prirodno je u nama ostao nagon za samoodržanjem koji podrazumjeva potrebu za parenjem i razmnožavanjem. Tu nastaje problem! Sa jedne strane – nagon… Pročitaj više »

POVEZANE VIJESTI

Nije pronađen nijedan rezultat.

Izbornik