fbpx

Moj put u Kinu, obećanu zemlju ili prijetnju zapadnoj civilizaciji

Petar JASAK u Kini

Svakodnevno slušamo o Kini, njenom ekonomskom potencijalu, ali i drugoj strani kineskog lica kojeg se mnogi na zapadu plaše. Kina je svjetska ekonomska, demografska i vojna sila, o čemu je suvišno raspravljati. Za jedne, ona je dokaz o postojanju alternative zapadnoj neoliberalnoj ideologiji, a za druge odvezani zmaj koji prijeti svima. Kolege iz redakcije portala Logično često pišu o ovoj nama nepoznatoj zemlji, iako u njoj nikada nisu bili. Zbog toga želim podijeliti svoja osobna iskustva stečena posjetom Kini i dugogodišnjoj suradnji s kineskim poduzetnicima i radnicima.

Prije par godina često sam posjećivao sajmove u Njemačkoj i Francuskoj. Od Hanovera do Pariza, sajmovi tehnike su bili moja česta destinacija. Na tim sajmovima sam upoznao puno interesantnih poduzeća i osoba koje su u njima radile ili su ih vodile.

Tih godina, kupiti računalo u Parizu nije moglo proći bez odlaska u dio grada gdje su se otvorile na desetine informatičkih trgovina s pretežno kineskom robom. Sve što je bilo vezano za informatiku, gravitiralo je oko Kine. Ubrzo sam upoznao mnoge vlasnike i sprijateljio se. Čak su mi i djeca krenula privatno učiti kineski jezik kod profesorice rođene Kineskinje.

U tri-četiri godine, upoznao sam mentalitet Kineza, njihove navike, mane i kvalitete. Obiteljski smo išli na večere, družili se i poslovali. Rezultat svega je bilo osnivanje mog trećeg poduzeća u Francuskoj gdje mi je partner bio Kinez iz velike obitelji koja je držala pariško tržište informatike.

Početci suradnje nisu bili jednostavni. Obitelj mog partnera je bila vrlo nepovjerljiva prema meni. Nisu željeli da netko tko je Europljanin ulazi u njihov obiteljski posao. Bilo je to za mene jedno novo otkriće, ali me nije iznenadilo. Nisu samo Kinezi zatvoreni prema drugima.

Kinezi su slični Albancima. Vole raditi unutar obitelji i svako novo poduzeće financiraju članovi obitelji i sunarodnjaci. Oni to nazivaju tontine. Interesantno, tontine je reguliran i europskom Direktivom 2002/83 i još se koristi u Francuskoj, a ponajviše kod Kineza.

Rad i suradnja s Kinezima su mi dali želju da upoznam osobno Kinu, njene ljude i da pokušam pokrenuti posao, ni manje ni više nego u Shenzhenu. Odluke donosim brzo, pa čak i kada su vrlo smjele – čitajte lude.

Kontaktirao sam jednu osobu koju sam upoznao preko interneta, a koja je radila u jednoj tvornici u Shenzhenu. On se zvao Steven. Kinezi često uzimaju anglosaksonska imena zbog jednostavnosti pri komunikaciji i trgovini. Rekao sam mu da ću doći u privatnom aranžmanu i da mi osigura vozača koji će mi biti na raspolaganju 24/7, te solidan hotel.

Supruga se već uznemirila jer tada nije bilo portala Logično, tako da smo svi vjerovali u priču da će ptičja gripa, koja je upravo krenula iz tog dijela svijeta, usmrtiti četvrtinu planeta. Bojala se jer idem u nepoznato i tko zna što mi se može desiti.

Već sutra sam uzeo putovnicu i otišao u Veleposlanstvo Kine po ulazno-izlaznu vizu. Viza vrijedi za jedan ulazak i jedan izlazak. Vizu sam dobio isti dan i odmah rezervirao zrakoplovnu kartu, pazeći da model zrakoplova nikada nije padao. Odabrao sam Boeing 777-200ER, od Pariza do Hong Konga bez presjedanja.

Hong Kong

Hong Kong

Par dana kasnije, već sam u zrakoplovu za Hong Kong. Kraj mene sjedi bračni par iz Venezuele. I oni idu u Kinu poslovno. Pričaju mi o Hugu Chavezu, ne dobro, nego vrlo loše. Vele da je uništio sve što je mogao. Shvatim da su dio elite, ali Bože moj, bogatstvo je u ljudima i svakoga treba saslušati. Dok pišem ovo, sjetim se izjave sina Željka Oreškovića Macole kod Knjaza koji citira svog oca “Sine, ako hoćeš uspjeti u životu nemoj dobiti krila i ne zaboravi da su ljudi bogatstvo”. Običan i jednostavan čovjek govori velike riječi.

Već je svanulo. Pogledam u prozorčić kad ono zrakoplov leti između zgrada – prekrasan prizor. Slijećemo u Hong Kong. Odmah po izlasku iz zrakoplova uzimam taksi za centar grada. Želim vidjeti ljude, ulice, trgovine, osjetiti zrak i miris grada.

Hong Kong je doista lijep grad. Čist i vrlo dinamičan, nisam se pokajao. Nakon kraćeg obilaska, velim taksisti da me vozi prema granici “prave” Kini. On me začuđeno gleda i veli da to nije moguće, pošto nema pravo prijeći granicu. Čudim se, jer je Hong Kong već vraćen Kini. U redu, vozite me na granični prijelaz. I tada počinje prava avantura.

Stižemo do graničkog prijelaza. Izlazim iz taksija i vidim ispred sebe na tisuće Kineza. Kao u mravinjaku. Svi negdje žure i zure u mene. Vidim da sam obukao džemper jer je listopad (oktobar), a u Hong Kongu je temperatura +30°C. Što da vam kažem. Došao Bosanac u Kinu, a nije pogledao klimatske uvjete. Pošto sam visok 192 cm, možete samo zamisliti kako sam bio “nevidljiv” među Kinezima.

Dva sata mi je trebalo da pogodim autobus koji vodi od granice Hong Konga do Kine. Svi mi nešto govore, a nitko ne zna ni riječ engleskog. Samo se smiju, a mene već uhvatila muka.

Policajci me na carini zagledaju. Vjerojatno se pitaju “Koji ćeš ti k***c ovdje i tko te poslao. Zar nisi mogao uzeti vlak iz Hong Konga i kao gospodin prijeći granicu“.

Stižem na kinesku stranu. Stevena sam odmah prepoznao, jer mi je prije polaska poslao fotografiju. Došao je s taksistom. Crvenim ili zelenim, nisam siguran, ali je to vrlo bitno, pisat ću kasnije zašto. Još niti jednog Europljanina nisam vidio. Sve Kinezi, a ja sâm.

Kineski taksi

Kineski taksi koji me vozio

Već smo odavno prošli Shenzhen i stižemo u hotel. Hotel je i više nego korektan, samo ni tu nitko ne priča engleski. Na svakom katu po jedna osoba s Talkie-Walkijem. Gdje god prođem, oni se nekomu javljaju. Malo mi je bilo čudno, al’ dobro, u Kinu sam stigao s dobrim namjerama i nemam se čega bojati.

Soba je super čista, ali je vruće. Tipkam nasumice po dugmićima klime, jer je sve na kineskom. Pola sata mi je trebalo da klima propuše hladno.

Hotelska soba u Kini

Hotelska soba u kojoj sam boravio

Ujutro me ispred hotela dočeka Steven i, “pretpostavimo”, crveni taksi. Samo oni mogu prelaziti regionalne granice. Druga boja taksija ne smije. Već imam plan za obići južnu Kinu. Pogledati tvornice, univerzitete i upoznati što više mjesta i ljudi.

Steven mi objašnjava da su sve autoceste privatizirane, ali tako da je od jedne naplatne kućice do druge, jedan vlasnik, a od druge do treće novi vlasnik i tako sve do kraja. Pitam ga zašto je to tako, a on veli da svaki gradić ima svoje političare i da se ništa ne može privatizirati dok se s njima ne “dogovori”. Cestarina je doista skupa. Mislim da je čak skuplja nego u Francuskoj.

Fascinantno je vidjeti tvornice s obje strane autoceste. One nas prate tijekom cijele vožnje. Nikada u životu nisam vidio toliko tvornica.

Stigli smo u Dongguan. Vrlo gusto naseljen grad. Obilazimo poduzeća. Razgovaram s običnim ljudima i radnicima. Steven prevodi. Svi pričaju o poslu i žele znati što se može napraviti. Pokazuju svoje proizvode i hvale ih bolje nego mi u BiH.

Tada sam osjetio drugu karakteristiku Kineza. Osim što rade u obitelji i vrlo su sumnjičavi, Kinezi su opsjednuti radom i novcem. Sve im se vrti oko toga. Strašni su trgovci.

Posjeta kineskoj tvornici

Posjeta kineskoj tvornici

Predvečer stižemo u jednu veliku tvornicu, gdje mi je Steven dogovorio sastanak. Na ulazu nas dočekuje i otvara vrata uniformirana osoba koja nas pozdravlja kao vojnik. Prolazimo pokraj nekoliko zgrada u kojima žive radnice. Tu su i vlasnici tvornice koji nas pozdravljaju i pozivaju na obilazak.

Namjerno uđem u zgradu gdje vidim na stotine mladih djevojaka, koje rade u toj tvornici. Već je bio kraj dana i radnice su se vratile u svoje sobe. Tu sam doživio mali šok. U malim sobama spava i po 12 djevojaka, a kupatilo i WC su na otvorenom balkonu tih soba. Dok se penjete na više katove, sa strane možete vidjeti kupatila na otvorenom.

Pitam Stevena koliko te osobe zarađuju mjesečno. On mi veli da je u to vrijeme država nametnula minimalac od 100 dolara mjesečno, ali su djevojke plaćene oko 50$. Ostalih 50$ im uzimaju za hranu i stanovanje.

Cijeli njihov život se svodi na rad u tvornici i spavanje u zgradi. U godini par puta posjećuju svoje roditelje, a izlasci u grad su vrlo rijetki, jer je tvornica udaljena oko 40 km od malo većeg gradića“, objašnjava mi Steven.

Danas minimalac u Pekingu iznosi oko 500$, u Šangaju oko 900$, a u provinciji minimalac može ići i ispod 150$. Pretraživanjem aktualnih informacija, plaća jednog programera može ići preko 3000$ u Šangaju, ali za običnog radnika koji radi u provinciji po 12 sati dnevno, ona realno neće prijeći nikada 200$. Sve ovisi gdje živite, jer stan u Šangaju košta skuplje nego u Zagrebu.

Vlasnici poduzeća mi prezentiraju već realizirane proizvode. Ima tu velikih i poznatih svjetskih brendova. Našalim se i pitam “mogu li mi napraviti iste te proizvode s logom tih brendova”, oni bez ustručavanja rekoše “možemo”. Autorska prava i patenti za Kineze ne znače puno. Ne znam kako je danas, ali tada ih to nije zabrinjavalo. Još jedna interesantna informacija.

Shenzhen

Shenzhen

Sutradan odlazimo u Registarski sud. Želim znati kako se može otvoriti poduzeće i kako sve fiskalno funkcionira. Registarski sud u Shenzhenu je jedna od najljepših sličnih građevina koje sam vidio, a vidio sam ih dosta. Sve je vrlo moderno. Prilazi mi djevojka u uniformi. U Kini su svi uniformirani. Odgovara mi na tečnom engleskom na sva moja pitanja. U pet minuta shvatim da od toga nema ništa. U Kini imamo dvije vrste poduzeća. Jedna koja proizvode, a druga koja trguju, ali niti jedna ne mogu izvući dobit na kraju godine.

Kina je u to vrijeme, a mislim da i danas to vrijedi, branila bilo kakvo izvlačenje dobiti, iako ste uredno platili sve poreze. Nedavno sam pitao direktora francuskog poduzeća koji je radio u Kini, zašto su otvorili filijalu u Kini kada ne mogu izvući dobit. On mi je otkrio jednu malu tajnu. Velika poduzeća idu u Kinu svjesna da ne mogu izvući dobit, ali usluge ili inovacije iz Kine, mogu iskoristiti za dalju prodaju po svijetu iz europskih sjedišta. Sav novac koji zarade u Kini, ulažu u razne usluge i proizvode koje realiziraju kineski inženjeri, a što im kasnije koristi. Pametno, zar ne? Ovdje smo također naučili da Kina nije baš tako otvorena kao Zapad. Ako budu gradili most na Pelješcu, oni će moći izvući dobit, ali da to radi hrvatsko poduzeće u Kini, tu dobit ono bi moralo potrošiti u Kini.

Pošto sam odustao od otvaranja poduzeća, ostalo mi je malo više vremena, te odlučim posjetiti partnere koje sam upoznao na sajmovima u Njemačkoj i Francuskoj. Oni imaju sjedište u gradu Zhuhai. Putujući do Zhuhai, kraj mora sam vidio kvartove prekrasnih kuća kolonijalnog stila. Interesantno, kuće su s vana bile prekrasne, ali iznutra prazne. Nisu imale prozora i vidjelo se da tu nitko ne živi. Pitao sam Stevena, o čemu se radi, a on odgovara da i u Kini ima megalomanije koja loše završi, a ovo je očiti primjer.

Kod poslovnog partnera

Kod poslovnog partnera

Prije podne stižemo do mojih poslovnih partnera koje sam upoznao na sajmu Paperworld u Frankfurtu. U ruci mi je katalog tog poduzeća u kojem piše da zapošljavaju 1000 radnika i da imaju zgradu od 8 katova. Dolazim ispred zgrade koja doista ima 8 katova, ali prvih 7 nema ni vrata ni prozore. Samo 8. kat je uređen do perfekcije i identičan je fotografiji na naslovnici kataloga. Popnemo se na zadnji kat gdje nas dočekaju vrlo ljubazno. Odmah shvatim da u poduzeću nema ni 30 osoba i da među radnicima imamo i djece koja nisu starija od 10-12 godina. Nije mi bilo pravo, ali sam bio sretan što s tim poduzećem više ne surađujem, nego sam u prijateljskoj posjeti.

Blizu grada Zhuhai

Blizu grada Zhuhai

Odlučio sam posjetiti Canton Fair u Guangzhou (sajam) i znanstveni centar Guangdong Science Center. Tada sam shvatio da je Kina svjetska ekonomska sila. Toliko ljudi i znanja na jednom mjestu teško je naći. Europljani na svakom koraku. Odjednom čujem bosanski naglasak. Okrenem se i vidim tri osobe. One se ušutiše, a ja im priđem i upitam “odakle ste”? Vele iz Brčkog i Tuzle. Slatko smo se nasmijali i ispričali. Ipak su to moji Brčaci i Tuzlaci.

Kina kao i sve zemlje ima svoje prednosti i svoje mane. Kinu ne treba idealizirati. Treba uzeti ono što valja, a odbaciti ono što ne valja. U Kini ne vlada komunizam, jer sredstva za proizvodnju su u rukama fizičkih lica. Gotovo sve je privatizirano. U članku sam bio malo više kritičan prema Kini, jer na portalu Logično često pišemo o pozitivnim stvarima.

Svaka zemlja treba štititi svoj interes. Kinezi su optimistični i samouvjereni, mudri i lukavi, a novac strašno vole. Solidarni su među sobom, ali vrlo sumnjičavi prema drugima. S Kinezima se može raditi, ali karte u startu moraju biti otvorene. Prije par dana sam uspješno završio mali projekt u suradnji s jednom kineskom tvrtkom iz Dongguana. Bio sam prezadovoljan i sigurno ću i dalje surađivati.

SAD, Rusiju, Kinu, Njemačku, Francusku i ostale zemlje ne treba slijepo pratiti. Trebamo ih sve respektirati. Naučiti od svih ono što valja, a odbaciti ono što ne valja. Našu sreću moramo sami sebi izgraditi, jer drugi misli samo o sebi i svojim interesima. Kina je definitivno zemlja koja svoj suverenitet i svoje interese brani svim sredstvima. Ugledajmo se bar u tome na Kinu i Kineze.

0 0 vote
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
46 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
Novi grga (zuzu)
Gost
Novi grga (zuzu)
1 godina prije

Drago mi je da je clanak vrlo objektivan.
Ljudima sa zapada je tesko shvatiti i prihvatiti kineze i njihovu kulturu te uz krivu predodzbu o Kini i kinezima to im je jos teze.
Svatko tko je proveo vise vremena s kinezima zna da su jedan od najveselijih,najodanijih i najupornijih naroda.
Kada te jednom prihvate nestaje “sumnjicavosti” i tek onda se moze vidjeti kakvi su.
Puno su tradicionalniji ,obitelj je najvaznija .
Ludi su za novcima, jako je cest gospodarski kriminal ,ali se za razliku od nas , jako se efikasno kaznjava visegodisnjim kaznama.
Na kraju kada ih upoznate vidite da su u svojoj osnovi isti kao mi . Imaju iste zelje i strahove kao i mi. Vole piti,a neznaju,cesto veceraju u vecim drustvima gdje zna biti jako veselo. Kocka im nije strana tj. jako vole kockati.
Razlike u Kini su ogromne financijske, infrastrukturne,jezicne,kulturne,klimatske itd.
U Kini svaka manjina ima svoj jezik,a medusobno komuniciraju na mandarinskom.
Od svemirskog Shanghai-a do srednjevjekovne unutrasnjosti postoji ogromna udaljenost .
Ps. Vise mi se svida unutrasnjost Kine nego veliki gradovi.

jezevakucica
Gost
jezevakucica
1 godina prije

Ma sve isto kao i kod nas!?

Željko
Gost
Željko
1 godina prije

Kinu hvali a u Pariz (Jasak) se svali!!

Zvrk
Gost
Zvrk
1 godina prije
Reply to  Željko

Željac, si se maknul iz Zaprešića?

Konstantin
Gost
Konstantin
1 godina prije

Postovani Petre. Odlicno raskaz o vasem iskustvu i “pogled na Kinu iz jednog ugla”. Pre 20-tak godina sam radio u jednoj privatnoj kompaniji u Skoplju, i jedan od mojih kolega koji je bio poslovno zajedno sa vlasnikom kompanije u Kini, je spodelio skoro identicno utisak o Kini kao sto imate i Vi. Zahvaljujem vam na trud. pozdrav i svako dobro.

Zlatko
Gost
Zlatko
1 godina prije

Kreatori NSP su bili odlucili mandzurijske magnate i Kinu za svoje planove ali im se dogodio Trump. Kina je slika onoga sto bi NSP i svjetska vlada proveli u cijeli svijet.

Perica
Gost
Perica
1 godina prije
Reply to  Zlatko

Mandžurci nemaju veze s kineskim napretkom

ProBono
Gost
ProBono
1 godina prije
Reply to  Perica

Ali imaju Amerikanci i zapadnoeuropljani.

slagerpjevac
Gost
slagerpjevac
1 godina prije

“..rezervirao zrakoplovnu kartu, pazeći da zrakoplov nikada nije padao!” 😀

Inače dobar članak, hvala za info.

Perica
Gost
Perica
1 godina prije
Reply to  slagerpjevac

Blještavilo zapada i perfekcija te fascinira! Nije to baš tako…

slagerpjevac
Gost
slagerpjevac
1 godina prije
Reply to  Perica

Hehe. Onda bi otišao živjeti tamo 😀 ..U krivu si. Možda me fasciniralo kad sam bio klinac.

kiki
Gost
kiki
1 godina prije
Reply to  Perica

Sad si me sjetio one ‘spike’ iz ‘Pulp fiction-a’, neznam koji od dva mafijaša komentira: ‘da nema ele.struje, izgledalo bi ko’ Albanija…’
Btw, ista ima više navodnjavanjs od Hrv., stari podaci…

dzo
Gost
dzo
1 godina prije
Reply to  slagerpjevac

Jeste dobar je članak iz turističkog ugla. Prva greška koju stranci prave je generalizacija. Pa ljudi moji sve azijske kulture su TOLIKO kompleksne da se ne može izvući nikakav zaključak, previše je tu različitih ljudi. Razlika kineza sa severa i onih sa juga je kao Finaca i Grka al eto poznavati Evropu kojih je mnogo manje niko ne tvrdi. Ovo govorim kao neko ko nije putovao u ZhongGuo već živeo tamo 10 godina…

čitalac
Gost
čitalac
1 godina prije

Kako reče, na ovom portalu se piše isključivo o pozitivnim stranama Kine. U stvari, idealizira se.
“Kinezi su opsjednuti radom i novcem. Sve im se vrti oko toga. …mudri i lukavi, a novac strašno vole.”
Već sam prije rekao da je Kina Amerika na kineski način. Da parafraziram onu našu, iz SFRJ: poslje Amerike – Amerika
Naravno da im to ne možemo zamjeriti. I kako bi: pa rade što i zapad.
Zbog svega toga Kina nije nikakva civilzacijska alternativa svijetu, jer i kod njih je sve novac, novac i novac…
S tim da je kod njih opaziti odsustvo bilo kakvih etičkih normi ako treba dostići neki cilj. Npr. bioinženjiring: na zapadu (mislim na vse zapadno od Kine) ipak postoje kakvi takvi kodeksi, nekada jači a danas slabiji, ali ipak….
Mi (ex.Yu, Ruski svijet…) iako i mi volimo novac ipak nisma takvi.

bbbb
Gost
bbbb
1 godina prije
Reply to  čitalac

Kult obitelji, poštivanje zajedništva i društva u cijelini, kažnjavanje kriminala bilo koje vrste itd. to ne možeš naći na zapadu………

Kineska obrana
Gost
Kineska obrana
1 godina prije
Reply to  čitalac

Kina je Amerika na kineski način? Samo zato jer Kinezi nisu socijalisti? Kina i Amerika imaju malo toga zajedničkog. Naravno da je Kina civilizacijska alternativa svijetu, jedino nije alternativa komunistima čije su države propale pa sad očekuju od Kine da dalje nosi taj barjak.

Kina ima etiku, i to daleko bolju od Zapadu. Postoji razlika između “meni se ne sviđa kineska etika” i toga da Kina nema nikakvu.

Perica
Gost
Perica
1 godina prije

Krivo mi je kada Hrvat “drži stranu Albancu” kada je Kosovo tema! Neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj, time se rukovodi dobar deo Hrvata! Da je Albanac i nalik Kinezu ne bi imao ništa protiv, ovako…

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović
1 godina prije
Reply to  Perica

Klanski biznis nije samo obilježje Albanaca. Takoje na Siciji, Kalabriji, mislim na Korzici, na Sardiniji, pa nemojmo zaboraviti ni našu Hercegovinu, bem mu miša, a Crnogorci u BG, ….samo dođeš i kažeš iz kojeg si “plemena” i odmah imaš posao i to ne NKV, bilo što. Tako da ima mnogo naroda, a ne kao Dalmatinci, kojih sam dio, gdje dva brata uglavnom ne razgovaraju međusobno. “Pih, kakvi smo “, što bi rekli u onoj seriji o Đekni

MajorJS1
Gost
MajorJS1
1 godina prije

Odlican clanak ! Zamjerka jedino sto bi bi bilo lijepo da je vise slika..

giordano bruno
Gost
giordano bruno
1 godina prije

Amerika, Amerika zemlja velika, ali metar moga sela, Amerika cela. Kraj bunara dunja žuta
a orasi pored puta – narodna pesma

Perica
Gost
Perica
1 godina prije
Reply to  giordano bruno

Ti si neki komedijaš?

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
1 godina prije

Konačno jedno osobno svjedočanstvo nekoga tko je bio u Kini (većina nas nije i vjerojatno nikad i neće otići u Kinu) i zato je ovaj tekst poseban doprinos portalu. Tjera na razmišljanja, usporedbe, otprilike ovakve:
“Koji hladan tuš! Ne damo naše autoceste! A onda pola milijuna ljudi potpiše da ne damo ‘naše’ auto ceste za koje smo dužni preko 4 milijarde eura pa samim tim i nisu naše, nego tuđe, a vidi vraga – u komunističkoj Kini su auto-ceste privatne. Samo što smo mi kapitalistička zemlja, je li.
Nema izvlačenja dobiti!? Radi koliko hoćeš, kako hoćeš, donesi svoj kapital i dobit nije tvoja, nego kineska pa se ti dovijaj. Hoćeš li adidas, nike, samsung, hoćeš li Kip Slobode – nema problema, intelektualno vlasništvo je neoliberalna izmišljotina, a komunistička 12-satno radno vrijeme.
Što smo ono rekli? Kako je u Njemačkoj skoro 20 posto ljudi bez obrazovanja, bez radnog iskustva potplaćeno, nemaju niti 1500 eura plaće što je dokaz propasti ‘neoliberalizma’. Dok je dokaz uspješnosti kineskog komunizma (neoliberalizma najgore vrste) plaća od 200 dolara, ali jako bitno – nisu potplaćeni.”
Iz ovog prikaza se čini da Kina ne samo da nije alternativa ‘neoliberalnom’ Zapadu, nego je Zapadni pristup tamo doveden do krajnosti i pokazuje nam što se može dogoditi sa Zapadom nastavi li sve kvaziljevičarske tlapnje projicirati kao progres.
Kina se na početku pogonila Zapadnim kapitalom i prije ikakvog Trumpa se domislila krilatici China first. Sad još samo trebamo pričekati rast njihove vojne moći kako bismo vidjeli njihovu varijantu ‘zaštite kineskih ulaganja i interesa’ po svijetu.

slagerpjevac
Gost
slagerpjevac
1 godina prije
Reply to  Son of Alerik

ta plaća od 200 dolara nedavno je bila 100 dolara. glupo je preko noći očekivati njemačku u kini. kina je čudo.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
1 godina prije
Reply to  slagerpjevac

Naravno. Što će zapadnjaci s profitom, nego ga s vremenom podijeliti s radnicima!? Zato bi valjalo razmisliti o recipročnim mjerama koje bi vrijedile za sva poduzeća na Zapadu u kineskom vlasništvu – zabraniti im izvlačenje dobiti.

čitalac
Gost
čitalac
1 godina prije
Reply to  Son of Alerik

@ Son of Alerik
Kina je glede na svoj povijesni razvoj otprilike tamo gdje je bio zapad u IX stoljeću.Ipak je to “prvobitna akumulacija”. Kako je tekla na zapadu, u ono vrijeme, nismo vidjeli, ali zasigurno je bila vrlo, vrlo ružna. I bolna po obične ljude.
Neće ni u Kini uvijek biti ovako. Oni će žrtvovati par generacija i dostići svoje.
Ali, da im je novac alfa i omega, to je definitivno. Zato jesu Amerika na azijski odn. kineski način.
Ali ima u vezi Kine jedna bitna stvar: nikome ne “upucavaju” nikakve uvjete a poglavito ne svoj sistem.
Moramo priznati da je to ipak jako važno. Da li će to potrajati ne znam, ali sad je tako.

čitalac
Gost
čitalac
1 godina prije
Reply to  čitalac

Ispravak: u XIX stoljeću

shumadinac
Gost
shumadinac
1 godina prije
Reply to  Son of Alerik

Nama je teško da shvatimo kinesku filozofiju ali uglavnom zbog uslova u kojima živimo. Verovatno je to isto teško Kinezu koji je rođen na Zapadu.
Ali šta god mislili moramo im priznati da napreduju – napreduju neverovatnom brzinom. Jedino način koji je opisan omogućava tako nešto. $50 mesečno??? Uz život u polu-logoru??? Pa ipak, njihovi roditelji su radili za šaku pirinča dnevno.

Kineski model kod nas ne bi uspeo, ne zbog ekonomije nego zbog psihologije: Oni su disciplinovani i skloniji zajedništvu dok mi gledamo šta ćemo dobiti mi lično u ovom momentu (da, oni vole pare i više nego mi ali bi bilo dobro napisati kako ih troše – ti koji zarađuju po $50). U svakom slučaju, juče je minimalna plata bila $100, danas $150, sutra će biti $200 i kada izvuku zaostale krajeve iz siromaštva razlika između prebogatih i siromašnih će početi da se smanjuje. Rinezi su počeli sa napretkom kada su shvatili da siromašni nisu ti koji će zemlju pokrenuti napred.
Evo jedan primer koji kovori o njihovoj strategiji: pre desetak godina Kinu su stalno napadali zbog nekontrolisanog zagađenja na šta se ona nije previše obazirala – čak i da su hteli nisu mogli da rešavaju taj problem jer bi usporili razvoj. Danas je Kina jedna od zemalja koja najviše radi na sprečavanju zagađenja. Tačno je da je njoj lako da ga smanjuje kada se ono ostvaruje sa minimalnom kontrolom, tačno je da tu ima i mnogo prazne priče ali napretka ipak ima.

I dok mi razmatramo da li je kineski model dobar oni krupnim koracima grabe napred. Videćemo kako će se snaći u ekonomskom ratu sa Zapadom (trenutno smirivanje je samo epizoda) ali mislim da su oni njega odavno ugradili u planove. Tačno je da mogu prerasti u hegemona ali to bi rezultiralo ujedinjenjem Zapada i Rusije – i tako sve u krug.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
1 godina prije
Reply to  shumadinac

10% najbogatijih Kineza drže 62% ukupnog bogatstva zemlje. Što misliš hoće li ta brojka od 62% rasti u budućnosti ili će se smanjivati (u SAD-u je ta brojka 76%, u Rusiji 82%).

Alen
Gost
Alen
1 godina prije
Reply to  Son of Alerik

Kapitalizam – pa to i jeste cilj te igre ..Nebito u kini,rusiji,usa,evropi svugdje su pravila i ciljevi te ishod isti.. Svako ko ga prakticira će da dodje na isto … Ne upravljaju ljudi s kapitalizmom vec on s njima zato rezultat ne moze da bude drugaciji..

tobia quantrill
Gost
tobia quantrill
1 godina prije
Reply to  Son of Alerik

@son
je, istina je sto pises i trend na koji aludiras.
al nije moj problem oce pojedinac ovladat s 99.9% bogatststva….meni je to sasvim uredu ako svi ini imaju dovoljno za dostojan zivot, obrazovanje,dangubljenje i tople i site snove…..a to je dijelom sazeto u macolinom citatu.
mene osobno pomalo iritira to pumpanje sve manje ljudi posjeduje sve vise svjetskog bogatstva, amo se fokusirat na cinjenicu koliko je potrebno dovoljno inima….niti mi trebaju 2 auta,niti vikendica,niti 180m2.
to je kao u nogometu kad igrac naknadno place koliko je manager uzeo sebi….prokletstvo ljudskog roda,nikad dosta (al to istina i dovodi do civilizacijskog napretka).

p.s.
da me ne bi krivo etiketira, nit sam manager,nit ekonomicar….obicni ‘working class hero’ kako bi lennon reka…nema manageri imaju puno vecu placu,dok je moja uredna i pristojna, na meni je da radim i omogucim proizvod koji ce manager naplatit,a koliki deal sebi uzme,ne zanima me ako je jos uvik dovoljno ostalo za redovno placat inima….kad pocme skripit,trazit cu drugog poslodavca, al se necu zamarat preraspodijelom zarade.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
1 godina prije

tobia
To o raspodjeli ukupnog bogatstva sam upotrijebio zapravo kao ironiju budući da je prevladavajući stav(i ovdje) kako je na svijetu 1% bogatih i 99% ostalih, a u isto vrijeme svi za sebe tvrde da su bogati i da imaju dovoljno što pokazuje koliko ljudi živi u kognitivnoj disonanci (glavni neprijatelj im je kapitalizam, isti onaj u kojem su ostvarili to svoje bogatstvo, ali drugi to ne mogu što znači da su oni pametniji od tih drugih). Drugi dio kognitivne disonance je kako je Kina dobri hegemon koji pobjeđuje Zapadni kapitalizam, mada je riječ o najgorem obliku kapitalizma, uz to i lopovskom (stranci ne mogu izvući dobit/intelektualno vlasništvo ne postoji).
Što se tiče etiketa, ne brini, uvijek ima dežurnih s etiketama u ruci za lijepljenje spremni.

tobia quantrill
Gost
tobia quantrill
1 godina prije
Reply to  Son of Alerik

@son
ovo o kognitivnom pristupu/vidjenju ekonomskih prilika si jako dobro srocio.
potpisujem.

Ivan
Gost
Ivan
1 godina prije
Reply to  shumadinac

Mora se priznati da Kinezi napreduju neverovatnom brzinom. Ako nastave ovim tempom rasta plata kako si napisao, za mesec dana ce imati prosecnu platu peko 1500 dolara. Odoh u ambasadu da trazim useljenicku vizu za Kinu. A razlika izmedju siromasnih i bogatih se vec smanjila, dok seljaci ocigledno imaju i znacajno manju platu od 200 dolara ima onih koji toliko zaradjuju svake minute, a i vise. Zivot u polu logoru? Nije ni to tako lose obzirom na dobru platu, nije nigde sve idealno. Jeste, disciplinovani su, doduse ni ne mogu drukcije jer im to nalaze takav drustveni sistem, i u SSSR-u su svi bili skloni zajednistvu zbog istog bolesnog drustvenog sistema a bili bi i mi kad bi se nasli u istoj poziciji. Lako je coveka napraviti bio robotom samo je potrebna dovoljna kolicina represije. A i zagadjenja nema vise toliko, tamo ljudi idu sa maskama na licu samo radi mode, nikako zbog otrovanog vazduha. Duboko se nadam da kineski model nece preci svoje granice, zapravo se nadam da ce i tamo propasti. Iako Kinezi po svom kalendaru zive, u cini mi se 4715. godini, zapravo nisu presli 1984. cak sta vise, zive u njoj vec dugo vremena. Kazu da papir trpi sve, ocigledno i internetske stranice.

Alen
Gost
Alen
1 godina prije
Reply to  Ivan

Kineski model vec odavno jurisa van svojih granica i siri se kao plin..Od tud ono ” obuzdavanje kine ” o cem trube ameri.. Sta ce nam donijeti vidjecemo …

čitalac
Gost
čitalac
1 godina prije
Reply to  Ivan

@Ivan
Naravno da napreduju strahovito kad ništa nemaju. Razvoj uvijek ide na taj način. Kada dosegnu razinu razvijenoti npr. 50% jedne njemačke ići puno sporije, već i prije. To je kao gradnja kuće: najbrže se iskopaju temelji i stavi pod krov. One faze poslje idu puno sporije.

Ivan
Gost
Ivan
1 godina prije
Reply to  čitalac

Nemci nakon 2. sv. rata nisu imali apsolutno nista. Sve im je bilo razoreno i jos su imali okupatore za vratom decenijama. Pogledaj njihov uspon za svega par decenija. To se zove napredak. Kinezi prosperiraju od tudjih pronalazaka, uzasno lose kopirajuci strane proizvode i prodajuci ih po niskim cenama. Rezultat toga je propast zapadnih firmi jer ne mogu isplatiti ulozen novac za pronalaske. Sta mi time dobijamo? Uzasno los kvalitet proizvoda koji meni licno ne treba ni besplatno da mi daju, a kvalitet gotovo da vise ne mozes naci. Kinu u svakom pogledu treba izolovati i ne dozvoliti prodaju njihovog smeca bilo gde. Unistili su svu prirodu u svojoj drzavi i namnozili se u enormnom broju, ima ih toliko da beze u druge drzave, a na kraju ce i tamo napraviti isto. Kad cela zemlja pozuti morace da se tamane medjusobno, jer nece vise biti dovoljnog prostora za zivot. Tako stoje stvari, cemu se odusevljavate? Sto se tice te filozofije oko kuce, sve ide brzo kad ima novca. Vadi solde i ima da leti…

Mirko
Gost
Mirko
1 godina prije
Reply to  Ivan

Nisu Kinezi krivi sto su se obogatili prodavajuci smece od proizvoda.A tvoj tekst je glupost,da si to napisao prije 10 godina kuzio bi a ovo ispadas neuk i blesav.

Ivan
Gost
Ivan
1 godina prije
Reply to  Mirko

Dao ti Bog da budes bogat i da imas slobodu kao prosecan Kinez pametnjakovicu. Sto se ne preselis u Kinu kad si tako “pametan”? Reci onda kako je a ne svirati onome sto se ne svira?

Mister ?
Gost
Mister ?
1 godina prije

Mi kao zapad treba da pomazemo kinu i kineska sirenja na zapad a svoju ekonomiju unazadit i radit za kineze. Super…

Perica
Gost
Perica
1 godina prije
Reply to  Mister ?

Ti si Srbiji zapad tako da….hahahahhaaa

Alen
Gost
Alen
1 godina prije

Zeznuta igra taj globalni kapitalizam , uvijek se pojavi neko ko moze brze .bolje , više , i ako je upitno da li treba upce brze i bolje i jace ali tako mora jer tako kapitalizam funkcionira a pogonjen bolesnom ” ljubavi ” prema novcu jede one sporije,slabije a mali ljudi , baterije tog mastodonta zive u njegovoj matrici,nesvjesni…

Da li je Kina onda vrhunac kapitalizma ili ima neko ko moze i brze ,bolje i jace i od kineza ili je Kina poslednja granica nakon koje krece urusavanje …

tobia quantrill
Gost
tobia quantrill
1 godina prije

bravo petre.
sam uvod u (oni bold-ani dio) me odusevio..nista crno,nista bilo…nego jednostavno ‘Zbog toga želim podijeliti svoja osobna iskustva stečena posjetom Kini i dugogodišnjoj suradnji s kineskim poduzetnicima i radnicima.’

pozdravljam ovakvu inicijativu portala logicno i pozdrav petru na trudu.

malo cu citat osvrte pa se opet ukljucit u raspravu,al za sad jos jednom pozdrav inicijativi da ljudi osobna iskustva objave.

Mercury
Gost
Mercury
1 godina prije

“Naučiti od svih ono što valja, a odbaciti ono što ne valja.” – kratko i jasno

Nesvrstani
Gost
Nesvrstani
1 godina prije

Jednom, ne sjecam se prije koliko vremena, kada je Petar u nekom svom clanku spominjao posjetu Kini, zamolio sam ga da podijeli tamosnja iskustva sa nama. I evo ga, zaista je dosao taj clanak.
Hvala!

L. R.
Admin
Famed Member
1 godina prije
Reply to  Nesvrstani

Poštovani Nestvrstani,

Autor poručuje da je vaš prijedlog pročitao tada i mislio na njega sada dok je pisao ovaj članak.

Ugodno čitanje.

citam
Gost
citam "logicno" , logicno razmisljam
1 godina prije

Vole novac i to je kao cudno, Pa radi novca, tj. ekonomije su se vodili ratovi. Sve je dobro dok novac zaradjuju. Ali ako ga pocnu otimati po svijetu, kao sto su neki vjekovima pljackali i otimali onda ne valja.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik