fbpx

U pitanjima je odgovor

pitanje

Da bismo uspjeli u životu, neki kažu da umjesto da šutimo, trebamo postavljati pitanja.

U jednom vicu radoznalo dijete u zoološkom vrtu pita oca: „Tata, tata, a što će tigru one šare po tijelu?“ „Pojma nemam“, mrzovoljno je odgovorio otac. „Tata, tata, zašto majmuni onoliko skaču po drveću?“ „Otkud bih ja to znao?!“, još je mrzovoljnije odgovorio otac. „Tata, tata, zašto je vuk onako nemiran?“ „Ama, šta ja znam, pitaj ga!“, opet je odbrusio otac, a majka je vidjela da takav razgovor ne ide u dobrom pravcu pa je djetetu rekla: „Nemoj, sine ispitivati toliko tatu, on je umoran pa ti ne može odgovarati.“ Na to je otac ljutito reagirao: „Pusti dijete neka pita šta hoće! Kako će išta znati ako ne pita?!“

Bezbroj puta smo čuli da nema glupih pitanja, ima samo glupih odgovora. Ne znam je li to baš u potpunosti tako, ali znam da se postavljanjem pravih pitanja, na pravi način i u pravo vrijeme mnogo lakše može doći do odgovora. Na tome se posebno inzistira, recimo, u kriminalistici gdje se u rješavanju nekih problema obavezno postavljaju pitanja poput onih: koji je motiv, zašto, ko, kada i tako dalje. Ako se postavljaju pitanja, traže se i odgovori, a kada imamo odgovore, riješili smo problem.

Kada nešto radimo, uvijek je dobro pitati se i znati zbog čega to radimo. Nedavno u firmi čujem novu radnicu kako pita šeficu zbog čega radi tako to što radi, a ova joj odgovara: „Zato što ja tako kažem!“ Ovaj odgovor ne samo da o šefici govori kako je loše odgojena, kako je umišljena i kako ili ne razumije neke stvari ili ne želi da drugi razumiju kako bi ona bila važnija, nego ne doprinosi napretku firme. Nova radnica će sporije saznati da se neke stvari sortiraju po boji, neke po veličini, neke po pripadnosti određenim vlasnicima ako to doznaje iz vlastitih grešaka nego ako joj to neko odmah objasni. I nije to zbog toga što je nova radnica glupa, nego zato što nema nikakvih informacija o tome.

Dakle, postavljanje pitanja je nužno, ali to je samo prvi korak u rješavanju problema. Ono traži odgovor, i tek odgovor rješava stvar. Mnogi se plaše pitanja ne zbog pitanja, nego upravo zbog odgovora koji trebaju dati. Ako nekog političara, na primjer, pitaju gdje su novci koji su uplaćeni za neki humanitarni cilj, problem će biti odgovoriti ako je potrošen neodgovorno, recimo za kupovinu njegovog auta. Ali ako je sve uloženo kako je i bilo planirano, odgovor neće biti nikakav problem. Naprotiv, takvo pitanje će se s radošću dočekati i rado će se na njega odgovoriti. Znači, isto pitanje za isti problem može biti vrlo neugodno i vrlo ugodno. Ali u svakom slučaju, postavljeno pitanje će pomoći da se nađe rješenje, da se dođe do istine.

Zato – pitajmo! Što više pitanja postavimo, možemo očekivati više odgovora, a što više odgovora imamo, više znamo i veće su nam šanse za uspjeh i napredak.

0 0
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
2 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Fireball
Gost
Fireball
3 godine prije

U pitanjima nije odgovor, ali je barem pola odgovora. I svatko pita sa svoje razine (ne)znanja pa utoliko ne postoje glupa pitanja. Ali svakako postoje glupi ljudi. Postoje oni koji sporo ili nikako ne shvaćaju, postoje oni superinteligentni koji shvate u trenu i najkompliciranije stvari. Ali nitko nije više vrijedan od drugoga. Može biti bolji čovjek, bolji radnik, bolji poslodavac…ali nije bolji. Svi smo ovdje došli proživjeti život.Bez prava da ne prepoznamo i osudimo zlo.Koliko ćemo u tomu biti uspješni – pokazat će nam više sudbina naše djece, nego li naša osobna.

otpisani
Gost
otpisani
3 godine prije

Pitanje je uvijek “na (pravom) mjestu” ako je upućeno onome tko zna odgovor 😉

POVEZANE VIJESTI

Izbornik