Prosvjedi viđeni u Francuskoj i uplitanje u unutarnju politiku Venezuele ističu dvostruke standarde Zapada, koji su u suprotnosti s poštovanjem međunarodnog prava i kojeg u životu održavaju Kina, Indija i Rusija.
U Francuskoj su 17. studenoga 2018. stotine tisuća građana, ljuti zbog sve lošije kvalitete života, društvene nepravde u zemlji i sve većih razlika između bogatih i siromašnih, izašli prosvjedovati na ulice i nastao je pokret Žutih prsluka. Prosvjedi se lako uklopiti u sljedeći slogan: “Mi smo narod koji se protivi vama elitama.”
Taj se slogan u posljednje tri godine stalno ponavlja diljem Zapada. Potresao je britanske institucije s glasovanjem o Brexitu, uznemirio SAD s Trumpovom pobjedom, okrenuo naglavce Italiju s vladom Lega / Pokret 5 zvijezda i zasjenio zvijezdu Angele Merkel koja se ugasila u Njemačkoj. Sada su na redu Francuska i Macron, jedan od najnepopularnijih lidera u svijetu koji vodi svoju zemlju u kaos. U dvanaest tjedana su uglavnom mirni prosvjedi izazivali krvavi odgovor vlasti, koja je posegla za metodom suzbijanja prosvjednog pokreta brutalnom represijom.
Zapadne elite žele da vjerujemo da je situacija u smislu javnog reda u Venezueli lošija nego u Francuskoj, ali to je laž. To je medijski konstrukt utemeljen na dezinformacijama i cenzuri. U Europi su mainstream mediji prestali prikazivati snimke prosvjeda u Francuskoj, kao da će uspjeti ugušiti informacije o tome. Preferiraju ne prikazivati sliku Francuske koja je u kaosu svaki vikend u posljednjih nekoliko mjeseci.
U Caracasu, desničarska, proamerička i antikomunistička oporba nastavlja provoditi istu kampanju, utemeljenu na lažima i nasilju, koja se obično provodi nakon izbornih poraza. Zapadni mediji prenose slike i videozapise masovnih provladinih bolivarskih skupova i lažno ih prikazuju kao prosvjede protiv Madura.
Korektni HRT je u emisiji Global u utorak navečer prikazao jedne i druge prosvjede, oporbe i masovne provladine, ali je lukavo ispod snimke napisao “prosvjedi oporbe i Madurovih pristaša”, smjenjujući snimke da se ne zna koji su “za”, a koji “protiv”.
Ovdje se radi o djelima novinarskog terorizma, a novinare koji objavljuju ovakve vijesti i potiču sukobe trebao bi procesuirati Kazneni sud naroda u Caracasu.
Umjesto toga, Zapad nam i dalje govori da je Assange kriminalac samo zato što radi svoj posao, a Wikileaks je “teroristička organizacija” zato što objavljuje istinite informacije i što argumentirano tvrdi da se Rusija nije uplela u američke izbore. Sve te prevare provode isti zapadni novinari, medijske kuće i američka vlada koja trenutno provodi svoju kampanju u Venezueli. Kakva dvostruka mjerila.
U Venezueli su ljudi s Madurom, a prije njega bili su s Chavezom. Razlog je jednostavan i lako razumljiv i svi imaju veze s ekonomskom politikom koju je usvojila vlada Caracasa, koja je u samo nešto više od deset godina na vlasti smanjila razinu siromaštva, nepismenosti i korupcije u zemlji, produžujući životni vijek i povećala pristup obrazovanju.
Ljevičarski model kojeg su tijekom 2000-ih slijedili deseci južnoameričkih zemalja je favorizirao najsiromašnije slojeve društva i preraspodijelio je bogatstvo koncentrirano u rukama 1% najbogatijih.
Kontrast između događaja u Francuskoj i Venezueli savršeno obuhvaća i stanje u svijetu. U Francuskoj se ljudi bore protiv Macrona, politika štednje i globalističke nadgradnje. U Venezueli opozicija, što je sinonim za bogatu populaciju preostalu iz vremena hunti i neoliberalnih godina krajem prošlog stoljeća, koristi vanjsko uplitanje vlada Kolumbije, Brazila i Sjedinjenih Država u pokušaju svrgavanja vlade koja zahvaljujući svojim domaćim politikama uživa punu podršku naroda.
Iako mnogi u Francuskoj toga nisu svjesni, oni zapravo protestiraju protiv nepravednog, ultrakapitalističkog sustava kojeg nameće globalna elita, a Macron je stjegonoša te politike u Europi. U Venezueli ultrakapitalistička klasa, podržana transnacionalnom globalističkom elitom, nastoji svrgnuti nominalno socijalistički sustav koji interese 99% stanovništva stavlja iznad interesa onih 1%.
Maduro ima podršku od oko 65% stanovništva, što je više od bilo kojeg europskog ili američkog vođe. U Francuskoj rejting Macrona lebdi oko jednoznamenkastog broja, a samo ukrajinski predsjednik Porošenko ima goru ocjenu.
Petro Porošenko se, sasvim prirodno, poslušno pridružio zboru onih koji su pokušavali provesti državni udar protiv vlade Madura, iako i sam vodi zemlju kojom haraju neonacisti izvan svake kontrole.
Prosvjedi u Francuskoj su buknuli nakon dva desetljeća osiromašenja i kao posljedica europskih diktata koji propisuju strogu štednju i potrebu da se srednjoj klasi uskrati dobrobit i zasluženo blagostanje u ime priljeva jeftine radne snage. Ova strategija smanjenja troškova rada je već korištena i u drugim zemljama, uvijek s ciljem povećanja dobiti multinacionalnih tvrtki, bez potrebe za preseljenjem proizvodnje u zemlje s niskim plaćama.
Veliki “uvoz ljudi” iz Afrike se nesmanjeno provoditi godinama i sada se prosječni francuski građanin ne nalazi u nefunkcionalnom u multietničkom društvu, jer vlada daje malo poticaja za integraciju pridošlica.
Logina je posljedica pad životnog standarda autohtonih Francuza, koji je ugrožen kombinacijom nižih plaća i povećanja poreza, zbog čega je Francuzima svakog mjeseca sve teže sastaviti kraj s krajem.
U Venezueli se kriza gotovo u potpunosti temelji na vanjskom uplitanju Sjedinjenih Država, koje gospodarski dave Venezuelu više od jednog desetljeća. Metodologija su sankcije i ekonomska destabilizacija, kao što je to bio slučaj s Kubom više od 50 godina, iako i u tom slučaju neuspješno.
Chavez i Maduro su privukli bijes globalističkih elita tako što su pristup venecuelanskim naftnim rezervama, najvećim na svijetu, blokirali za njihove naftne korporacije. Važno je napomenuti da je Venezuela jedna od najvažnijih članica skupine OPEC, dok Rijad i Moskva unaprjeđuju stvaranje naftnog konglomerata poznatog kao OPEC+, pri čemu bi Rusija, Saudijska Arabija i Venezuela bili utjecajniji članovi.
Zapad je, kako bi opravdao svoje nestašluke u Venezueli, koristio alate za promicanje demokracije, što je jedna od taktika iz dobro upotrijebljenog alata PSYOP.
Francuska i situacija u Venezueli također služe kao barometar za opće stanje međunarodnih odnosa u multipolarnom kontekstu. Iako SAD ima malo problema s uplitanjem u unutarnje poslove Venezuele, Rusija, Kina i Indija koriste potpuno drugačiji pristup, održavajući isti pristup u vanjskoj politici i prema Parizu i prema Caracasu. Izražavaju potpunu potporu svom latinoameričkom savezniku, koji je važan izvor trgovine za New Delhi, strateški vojni i naftni partner Moskve i veliki prodavač sirove nafte za Peking. Svaka od tri euroazijske sile ima sve interese da se aktivno suprotstavi pokušajima Washingtona da potkopa Madurovu vladu, s obzirom na to da Venezuela ima važnu ulogu za očuvanje regionalne stabilnosti, kao i za pružanje prilike tim euroazijskim silama da asimetrično odgovore na destabilizacijske napore Washingtona u Aziji, na Bliskom istoku i istočnoj Europi.
Bilo je govora o stvaranju posebnih sinergija između Venezuele i drugih zemalja koje se također bore za oslobođenje od čizme Washingtona. Kina i Rusija su slale mornaričke brodove i vojne zrakoplove u Latinsku Ameriku, čime su pogazile imperijalističku “Doktrinu Monroe”. Osim toga, Moskva i Peking su time pokazali da će kontinuirani pritisak Sjedinjenih Država i NATO pakta na njihove granice, što je dio strategije ograničavanja ovih zemalja, da mogu odgovoriti u bilo kojem dijelu svijeta, uključujući Latinsku Ameriku, koju vide kao zasebnog međunarodnog faktora u budućem multipolarnom svijetu.
sve su ovo potpuno besmislene usporedbe, Francuska ekonomski div, šesta ekonomija svijeta i Venecuela siromašna i bankrotirana država, u Francuskoj su prosvjedi jer žele da se poveća minimalna plaća koja je 1500 eura a u Venecueli radnici imaju plaće 3-10 usd a valuta ne vrijedi ništa jer je inflacija ove godine preko milijun posto, i usporedba s izborima je besmislena, Francuska stara demokracija i demokratske izborne institucije i proces i Venecuela u kojoj su svi izbori namješteni isto kako su bilii namješteni izbori u Sjevernoj Koreji, Siriji, Iraku u kojima su diktatori dobijali 100% glasova ili u Jugoslaviji 1945 sa crnim kutijama
Autoru teksta predlazem procitati danasnje izjave Lavrova i jos nekih ruskih duznosnika.
Izjava:
“U Venezueli ultrakapitalistička klasa, podržana transnacionalnom globalističkom elitom, nastoji svrgnuti nominalno socijalistički sustav koji interese 99% stanovništva stavlja iznad interesa onih 1%.”
ne drzi vodu!
amerikanci pokušavaju uvući rusiju I kinu u lešinarenje tj. da amerika, rusija i kina “ravnomjerno” preraspodjele nacionalna bogatstva venezuele.
ps. inače članak je za “jutarnje kavice” a to je trenutačno najveća nagrada koju mogu dodjeliti za odličan članak
I za Francusku i Venecuelu bi bilo najbolje da diktatori kao sto je egocentricni Macron, in nesposobni Maduro odu u istoriju. Dva nesposobnjakovica
Za sve one koji se kao pijani hvataju plota za plate u Venecueli od 2-3 dolara,evo jedna skala prosecnih plata iz zemalja Juzne Amerike iz 2008 godine
Cile 492 dolara
Argentina 326
Brazil 277
Peru 207
Columbija 179
Venecuela 348
znaci bili su druga zemlja po visini prosecni plata.
Sada posle dugogodisnjih demokratskih sankcija demokratske Amerike je naravno druga situacija.
Mislim stvarno
.
Hehehe… “Logično” je postalo “Revolucionarno” 🙂 Nije da ne osećam isto ali imam iskustva sa tim osećajem i znam da je revolucionarno jače. Juče mi je kolega sa Advancea zamerio širenje apokaliptične vizije ali da budem pošten iako sam znao šta dolazi ipak je razlika kada se to doživljava. Zamislite da vam je neko pre 5 godina pričao kakva će situacija biti u Grčkoj i Francuskoj, da će Španija biti na ivici raspada, da će se Britanija odvojiti, da će pretnje Zapada Rusiji i Kini biti ovakvog intenziteta – rekli bi mu da je lud. I to sasvim ozbiljno. Danas imamo mnogo više informacija nego pre 5 godina i možemo još lakše da predvidimo šta će se događati. Da li iko od vas, ali iskreno, misli da situacija ide na bolje? Na početku teksta je odlično primećeno da međunarodno pravo u životu drže samo Rusija i Kina i one će… Čitaj više »
Bla, bla, bla… Jedino što je trenutno bitno jest to da “smjena režima” nije uspjela, a tako će biti sve dok vojska bude uz Madura. Od vojne intervencije također ništa jerbo tko god krene na Venecuelu neka slobodno računa da će tamo ostaviti kosti zbog golemog neprohodnog terena. Ovo je već treći propali puč zaredom u režiji odabranih (Sirija, Turska, Venezuela). Ono što su do prije deset godina radili kao od šale izgleda da više ne ide. Pa ni u svom dvorištu. Doduše, u CG i Makedoniji u tome su bili i više nego uspješni, ali to i nije bilo teško.
Po komentarima iako samo na ovom clanku kao da se pola Imbexa preselilo ovdje. Jučer je cak Son of. Alerik moj ideološki suparnik dobio 150 pluseva za komentar Ne volim Madura ali jios manje podržavam neustavno rušenje Madura koji je pobijedio na redovnim i svima otvorenim izborima . Amen . sva blebetanja su su dalje su suvišna
Bravo, najbolji clanak do sada! Ostanite objektivni, jedino jos vama vjerujem od svih portala na ovim prostorima.
znači Maduro je odbio ultimatum da napusti vlast i ne dozvoljava da humanitarna pomoć uđe u Venecuelu, umjesto toga je vojska blokirala most na granici, ako je tako htio neka bude, umjesto da je otišao na neku daleku plažu kako mu je sugerirano on je odlučio da otiđe na smetlište povijesti
Zaista sve pohvale za ovakav majstorski tekst SFC.
Komplimenti covece!
Jest da je malo van teme ,pročitao sam vjerovatno naručeni tekst na Jutarnjem o Madurovoj gardi i njihovim ” zločinima ” u siromašnim kvartovima Karakasa.Ni pas s maslom ne bi pojeo…kakve laži ,kada sam došao do ubijanja djece ,dalje nisam čitao.Sirija 2 ,ništa drugo.I onda što me jako iznenadilo su komentari koji su velikoj većini ismijali ove bljuvotine. Ljudi se bude ,ovakve podvale sve teže prolaze.BRAVO SUSJEDI!!!!
Po meni, jedan od najboljih tekstova do sad na Logično. Naravno da je odmah detektiran problem, a to je KAPITALIZAM. U Francuskoj, a i u Vencueli. Maduro koči da USA najveći kapitalisti uzmu naftna polja u zemlji. Točka. Makron koči bilo kakve promjene koje bi dovele da se najkrupnijim kapitalistima uzme neki dio ogromnog kolača, profita . Tu je poveznica. Napisao sam neki dan ispod žutih prsluka, bogati ljudi sirom svijeta biti će mete siromašnih. Sve zbog pohlepe krupnog kapitala koji, kao sto vidimo iz primjera Venezuele, 2019 otvoreno i drsko postavlja predsjednike, prijeti ratom, hvali se otvoreno kako je to dobro za USA ekonomiju. Tko? Pa krupni kapitalisti, ne valjda neki obični ljudi. Kako vrijeme ide, sve vise i vise ljudi otvara oci, Zprsluci u Fr će pobijediti, Macron će pasti, Maduro će ostati na vlasti isto kao i Asad, Kao i Kim. Šta onda? Panika. Kapitalizam nema budućnosti.… Čitaj više »
jebo te kebab i nore krave-pozdrav iz Jesenic
Trump je u svom govoru naciji da parafraziram rekao otprilike da neće dozvoliti SOCIJALIZAM u svom susjedstvu.
Dali se to Trump i oni koji stoje iza njega boje socijalizma.
Na slici je vojska
A Caracas je već dugo grad rekorder po broju ubojstava u svijetu