Vododerine i rododendroni

Uništavanje djece

Niti strah nije tako strašan, kao što jesu oni strahovi koje izazivaju neke riječi. Nisu krive riječi, takve su kakve su. Ono što potiče strah nalazi se u pojmovima koje predstavljaju. Primjerice – eksplozija, nesreća, sadizam, sačekuša. Svatko bi mogao proširiti popis ‘strašnih riječi’.

Ali od svih strašnih riječi, ipak je najstrašnija – lektira. U njoj se ne prepoznaje nikakav korijen koji bi vukao na prijetnju, strah, kaznu, mada se čini kao da upravo iz takvih korijena raste. Vjerojatno bi toj riječi bilo svejedno i da se zove leptira. Kad bi se odnosila na isto, nitko u njoj ne bi prepoznao leptira, onog u bojama, s nježnim, gracioznim krilima.

Školski sustav i njegovi predstavnici vjerojatno nakon zadavanja lektire djeci zamišljaju uredno dijete koje dolaskom iz škole sjeda za radni stol, otvara lektiru, uzima olovku i bilježnicu, zapisuje fusnote i uživa čitajući. U stvarnosti djeca čuju ‘lektira’ kao prijetnju, neki zadatak za kojeg nisu sposobni i kojeg sigurno neće ispuniti. Nakon dolaska iz škole, umjesto zamišljenog sjedanja za radni stol, bacit će školsku torbu na prvo prikladno ili neprikladno mjesto i izletjeti van na igru, vožnju biciklom, ma bilo gdje, samo da mogu izraziti radost života.

Čitanje lektire odgađat će do zadnjeg trenutka, onog koji se zove – sutra donesite lektiru u školu. Kao odvođenje u zatvor, kao javno bičevanje, trenutak u kojem ti se Isus i raspeće učine bliskim – znaš kako je njemu bilo.

Kako ono ide – tema pa par redaka o tomu, onda ideja. Ideja? Otkud ja znam što je njemu bila ideja, nešto zbrljati da je nerazumljivo. Onda likovi, to je lako. Karakter likova? Uf, nešto ćemo u stilu ovaj je dobar, onaj zao, valjda će to upaliti.

S tom lektirom ništa, od samog početka nije valjalo. Najprije – bijele korice, na donjem dijelu crno-bijele pruge koje podsjećaju na zatvorsku uniformu, u sredini krug, u njemu nekakva prijeteća slika pa piše Čuvaj se senjske ruke ili nešto slično, prijeteće dakako. No, prava borba tek slijedi. Otvara se normalno samo korica i prva strana. Okreneš drugu, ali ta se ne da. Vraća se gdje je i bila. Moraš je s nečim pritisnuti ili držati palcem. I tako se boriti s lijevim stranicama, desne bi se dale do polovice knjige čitati, ako lijevu stranicu pridržavaš. Od polovice knjige – obratno. Boriš se s desnom, a lijeva se ne miče.

Nakon završetka prvog osnovne, dobio sam od Školskog vijeća (nisam imao pojma tko je to, ali za svog predstavnika su izabrali moju učiteljicu) na dar knjigu Anđelke Martić „Pirgo“, za odličan uspjeh i primjerno vladanje (ni s kim nisam vladao, ali valjda taj netko Vijeće zna). Ljeto je bilo dugo i uspio sam tu priču o jednom lanetu nekako pročitati jer bilo je i kišnih dana pa čitanje nije izgledalo kao gubljenje vremena. Dotad nikad nisam vidio lane, izgledalo je kao jare, koza, samo što je imalo točkice po sebi.

Sljedećeg ljeta, nakon drugog osnovne, dobio sam Bibliju za mlade, ali ne od Školskog vijeća. Nju sam pročitao za dva dana, samo s pauzom za spavanje. Sljedećih nekoliko mjeseci glava mi je bila puna likova poput Nabukodonozora, Solomona, Lota, Danijela, Isusa, Petra, Pavla, poslanica, psalama.

U školi su slijedili Šegrt Hlapić, Šuma Striborova, to je bilo prihvatljivo. A onda, valjda kod prve prave lektire – rupa u pamćenju. Freudovci bi sigurno u tom prepoznali potisnutu traumu, a trauma je doista i bila. Sjećam se samo da sam okrenuo prvu stranicu i negdje po sredini stranice je pisalo kako kraj vododerine stoje rododendroni!?

Što je vododerina? Znam što je jaruga, što voda radi kad pada pljusak, što je povodanj, ali vododerina? Voda dere? Što dere? A rododendron? Dalje nisam čitao. Ne sjećam se ni naslova, ni autora, još mi zvone otad vododerine i rododendroni. Zamisli – dijete od 10 godina izložiti takvom zlostavljanju. Rododendroni!? Otad je prošlo nekoliko puta po deset godina, a ja nikad za sve to vrijeme nisam čuo živog čovjeka da je izgovorio ijednu od te dvije riječi. Taj pisac je sigurno bio zao čovjek. Možda je on bio taj Školsko Vijeće koje je odlučivalo o lektiri?

Da se mene tad pitalo što bih za lektiru., rekao bih Može li o Bleku Steni, likovi su Rodi i Profesor Okultis, ili o Zagoru Te Neju i Chicco Caetano Lopez Martinez Gonzalez, ili o Komandantu Marku i Blafu, Žalosnoj Sovi. Može i Kapetan Miki i Frenki Beleven. Ma može i Teks Viler i Kit Karson. Kasnije u višim razredim bi mogao i Lun – Kralj ponoći.

Ali tko djecu pita što bi? Željezo se kuje dok je vruće, a djeca odgajaju kad je vrijeme. Programiraš ih svojim programima, strašiš svojim strahovima pa se za dvadeset-trideset godina pitaš zašto se nitko ne buni, zašto biramo najgore od nas na vlast i slična besmislena pitanja. Kotač povijesti se okreće kao žrvanj i stišće mladice dok ne otvrdnu, dok ne postanu krute i nesavitljive. Kako bi i sutra djeci davali lektire s vododerinama i rododendronima.

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
Piretis
Gost
Piretis

E sad ne znam je li ovo bila pohvala ili pokuda lektiri? Ili je bila pohvala stripu? U stvari ljudi se dijele na one koji čitaju (ne mislim na one koji znaju čitati nego na one koji tu vještinu koriste u slobodno vrijeme) i na one koji ne čitaju (ako baš ne moraju). Jedni se drugima čine čudnim. Nisu si jasni. Ja spadam u prvu skupinu. Mislim da me je na čitanje navukla mama jer nam je (sestri i meni) čitala još dok sami nismo znali. Tako sam još posve nepimen “pročitao”, odnosno odslušao, Petnaestogodišnjeg kapetana, Toma Sojera, cijele zbirke… Pročitaj više »

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

Čita čita Tarzana?
Trumpov glasnogovornik=Trumpoderina?

Har Megiddo
Gost
Har Megiddo

Jednom prilikom sam se našao u nekom snobovskom društvu “pametnih i knjiških ljudi”, što bi rekao knez Branimir, u kojem se povela priča o knjigama, književnicima i sl. Svi su uglavnom spominjali neke nikad-čuo-likove, koji su im iz nekog razloga puno zanimljiviji nego uobičajeni klasici. Kad su mene pitali što ja čitam, odgovorio sam Frederika Eštona i Dereka Finegana. Prvo su me gledali ko telad, a onda su počeli klimati sa odobravanjem, iako su im navedena dvojica bila nepoznata. Nisam nikad saznao kakva bi im bila reakcija da su znali da je Frederik Ešton pisao Luna kralja ponoći, a Derek… Pročitaj više »

Bruno
Gost
Bruno

Svi smo to čitali kao djeca. Makar nije sigurno tko se skrivao iza pseudonima Derek Finegan. Nije samo Brana Nikolic jer je stil pisanja i izražavanja bio različit. A i životopis glavnih junaka se razlikuje od priče do priče. To su one priče gdje mozak utrne, obuzme ga tupilo dok ninja prolijeva hektolitre krvi. U pauzama između klanja i lomljenja vratova i kičmi vrući sex. Sasvim svejedno jeli se to štivo čita od početka prema kraju ili obratno. Gdje počinje i gdje se završava, nema razlike. Uvijek je sve isto.

Har Megiddo
Gost
Har Megiddo

@Bruno, ipak jeste Brana Nikolić, prije negdje oko četiri godine dao je intervju za Večernje novosti u kojem je potvrdio da je on zapravo Derek Finegan.

Bruno
Gost
Bruno

Da, znam da je to bio Brana Nikolic, ali nije bio jedini autor koji je pisao romane o ninji Eldridzu pod pseudonimom Derek Finegan, ako se točno sjećam.

Hugues de Payns
Gost
Hugues de Payns

Što se tiče Frederika Eštona to je sigurno bio Mitar Milošević. Kod Ninđe je prvih nekoliko brojeva prevođeno s engleskog što je pisao neki Amer pod pseudonimom Vejd Barker. Onda na scenu stupa Derek Finegan što je potvrdio Brana Nikolić da je on pisao kao i neke druge pseudonime za westerne. Nije isključeno da je još netko koristio pseudonim Derek Finegan jer Ninđa romani su se dobro prodavali a trebalo je izbaciti novi broj svaki mjesec. Kako se publika navikla da Derek Finegan jamči opaku priču to nisu mjenjali ali samo je Brana Nikolić potvrdio da je koristio taj pseudonim… Pročitaj više »

Bruno
Gost
Bruno

Da, tako je. Prvih šest brojeva su bili originali i bili su poprilično bezveze. Onda je to preuzeo Derek Finegan, to jest Brana Nikolic. Barem idućih oko 100 brojeva. Njegove priče bile su toliko brutalne sa hektolitrima prolivene krvi da sam mislio da je čovjek pod nekim drogama. Nakon toga, priče su postale znatno manje brutalne, a i ninja nije više bio pravi nad čovjek. Vjerojatno se promijenio autor negdje kratko nakon broja 100. I glavni junaci imali su drukčiji životopis nego kod Brane Nikolica.

TomRy
Gost
TomRy

Mitar Milosevic/Frederik Eston i njegov Lun kralj ponoci su mi obiljezili djetinjstvo i u mojim mislima je bio daleko veci laf od Jamesa Bonda.
Imam naviku citati i dan danas i mogu reci da mi sva suvremena tehnologija ne moze zamijeniti papir i sustanje listova pod prstima.

Hugues de Payns
Gost
Hugues de Payns

Lun je zakon za Bonda ali to je prokletstvo malog jezika. Bond je pisan na engleskom pa su došli filmovi i stekao je svjetsku popularnost. Lun je nepoznat van područja bivše Juge. Možemo samo zamisliti što bi bilo da je Lun pisan na engleskom koji je zbog britanskog kolonijalizma danas najrašireniji svjetski jezik. Sigurno bi išli razni filmovi i serije i za Luna bi znali svi kao i za Bonda. Ovako je ostao zaglavljen u uspomenama exJugovića. Ni sam izdavač se nije previše trudio da Luna plasira na strana tržišta, bili su zadovoljni domaćim uspjehom. Lun i ostali romani iz… Pročitaj više »

Riddick
Gost
Riddick

Odlican tekst, pamcenje na dane iz klupe vas odlicno sluzi, ni ja ne bih mogao da se setim toliko detalja iako sam pre nekoliko godina zavrsio sa skolovanjem.
Ako bih ista radio drugacije da mogu ponovo da se vratim u skolu citao bih lektire, to sto se tada procita je dragoceno za opstu kulturu odrastanje sazrevanje fond reci kojim raspolazes, a nikada posle neces uzeti te lektire i procitati ih ponovo.
Svaka lektira ne procitana je jedna zauvek propustena prica iz detinjstva.
“Od kolevke pa do groba najlepse je djacko doba.”
Hvala Alerik na predivnom tekstu.

Lucija
Gost
Lucija

Riddick
“…dragoceno za opstu kulturu odrastanje sazrevanje fond reci kojim raspolaze…”
Apsolutno točno. A točno je i da su neke od tih knjiga “preteške” i nerazumljive za te uzraste. Stvar je tim zagonetnija jer preporučeni pisac ima i drugih romana i pripovjetki, vjerojatno preporučljivijih.
S knjigama je kao i s filmovima: primjetila sam, da kad svakih 10 ili 20 godina gledam “Prohujalo s vihorom, ne samo da primjećujem druge stvari, nego imam i drugačiji odnos prema glavnoj junakinji…?

Riddick
Gost
Riddick

Ima teških i nerazumljivih knjiga, Hazarski rečnik je naj haoticnija knjiga posle nje ilijada i odiseja.
Haha, i meni se slično dešava sa mnogim filmovima isto koje sam gledao kao klinac, tek kasnije shvatiš težinu i smisao nekih reči i radnje.

Lucija
Gost
Lucija

Meni je ‘Hazarski rečnik’ O.K., čitala prije ohoho godina…posudila knjigu…by, by.
Možda bi trebalo početi ranije s stvarima kao što je ‘Svjetlost u avgustu’.
Ipak, moram priznati da ima i knjiga i pisaca koji nikako da ‘legnu’; dva puta u životu sam pokušavala pročitati ‘Plodove gnjeva’ (Steinbeck, The Grapes of Wrath), – dalje od 30 ili 50 strane, ma nemože…
A Joyce, James, nema teorije…
Naravno u ovo krasno vrijeme kad čovjek lijepo može pokupiti pdf sa interneta…svašta se nađe.
Negdje sam našla podatak da samo 3% ljudi – čita.

Riddick
Gost
Riddick

Ne znam za knjige koje ste napomenuli osim Haz. Recnika ja u zadnje vreme citam o menadzmentu ekonomiji imam neke planove da zavrsim jedan kurs pa ne bih puno da lutam sa knjigama 😉 kao sto sam nekada.
3% samo, postoje i audio knjige i online biblioteke ali kada neko nesto nece onda nece.
Laku noc i sve najlepse…

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

@Riddick:
Molim !

Riddick
Gost
Riddick

What?
Umpah vi bi ste bili idealan pisac poezije za decu ili kratkih pripovetki.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

@Riddick:
Arhitektura pripovijedanja?
Prekrasna je pripovijetka kad je piše arhitetka?

Vi nije potrebno!
Da predjemo na mi?

Riddick
Gost
Riddick

Hahaha, retkost je videti danas coveka sa vedrim duhom cak i medju omladinom…
Ziv mi bio 100 god.

Zagor
Gost
Zagor

Volim čitati, ali “Povratak Filipa Latinovića” je bila noćna mora.

Piretis
Gost
Piretis

@Zagor- Može prijedlog? Probaj ponovo pročitati. Meni se desilo da sam ga čitao još krajem OŠ i naravno ništa mi nije bilo jasno. Čitao sam ga ponovo prije par godina i to je sada sasvim drugi roman. Dapače, sada mi se čini izvrnim.

Ferdo
Gost
Ferdo

Lijepo podsjećanje na djetinjstvo i ranu mladost. Koliko sam samo tih romana (stripova) pročitao, a i skupljao sam ih. Poslije su na red došli pisani kaubojski romani. Sa sjetom se sjetim tih lijepih i prohujalih vremena.

Hugues de Payns
Gost
Hugues de Payns

Ja sam bio od onih koji su čitali lektiru iako su mi stripovi i pisani romani bili puno draži. Bilo je tu stvari koje ti bolje legnu, neke pročitaš na silu. Sjećam se i tog Pirga, neka domaća verzija Bambija. Ne znam da li je baš nadahnut Bambijem ali sve je to lanad. Bilo je kod starijih dijela nekih lokalizama ili izraza koji se više ne koriste ali poanta lektire je da pohvataš radnju i nešto napišeš o tome čisto da se vidi da si pročitao. Čitao sam i knjige van lektire ali moj izbor je bio sasvim drugačiji od… Pročitaj više »

Crni žutokljunac
Gost
Crni žutokljunac

Au,lektira ! Za cijelo śkolovanje pročito knjigu i po.

hribar
Gost
hribar

ztagor, veliki blek, komadant mark i ostala ekipa su zakon
naravno uz alana forda.
nikad čuo za povratak filipa latinovicza, dunda maroja
i ribarsko prigovaranje

ANTINWO.HR
Gost
ANTINWO.HR

Te lektire su jedno obično sranje bile i biti će !J… ih onaj ko ih izmisli

Bruno
Gost
Bruno

A šta je sa T. H. Grejč? Njegov Hejzi bio je najsposobniji detektiv zapadne hemisfere. A i najveći zavodnik. Nije mu ni ninja Lesli Eldridz bio ravan. Autor se zove ( ne znam jeli još živ) Gradimir Paščanovic.

Zvrk
Gost
Zvrk

Ne čitam knjige ni stripove. Možda jedino idu u obzir putopisi i rječnici stranih jezika. Možda ovim sam samog sebe isključio iz rasprave ali ipak ću dat neki svoj komentar…bacam 5 lipa štono bi se reklo. Lektira sama po sebi ima pomalo negativno značenje – označava nešto što se mora u okviru školovanja. S jedne strane učenici moraju pročitati zadane knjige ili padaju. S druge ako ne čitaju, literarno su zakinuti. Ono što sam primijetio za vrijeme školovanja da su postali jako popularni znanstveno-fantastični serijali. Samo takve knjige mogu privući šire mase mladolikog čitateljstva.

Brainstorm
Gost
Brainstorm

ovaj komentar volim: “Nitko nikada nije, nakon vrtića, rekao da mora ‘operati ruke’ ili da je ‘pao sa stolaca’ ”
iz: “hrvatski jezik se u hrvatskim školama uči kao da je strani: učite glagolska vremena i padežne prijedloge, deklinacije pridjeva i aspekte glagola, jotaciju i nepostojano ‘a’ – iako baš iz tog gradiva nikada nijedan izvorni govornik hrvatskog jezika nije pogriješio.”
od: https://www.tportal.hr/komentatori/clanak/zasto-hrvatski-daci-mogu-nauciti-strani-jezik-a-ne-mogu-vlastiti-foto-20180728
eto, takvim nas glupostima maltretiraju. prilozi, prijedlozi, predikati, glagolske imenice, ja sam to uzasno mrzio u skoli. nikakve ni najludje koristi od toga samo ucine da ucenici zamrze skolu.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik