Bivši

Svi smo već u mnogim stvarima bivši (Bivši učenici, bivši momci, bivši sportaši…), a bit ćemo još i više. Izreku: „Bio sam što si, bit ćeš što sam“ pripisuju Horaciju, a kažu da je zabilježena i kao epitaf na nekim stećcima.

Moj kolega Živko bi, pola u šali pola u zbilji, kad bi neko rekao lijepu riječ o njegovoj prošlosti, na to odgovorio približno ovako: „Ništa gore nije biti nego bivši: bivši bogataš, bivši ljepotan, bivši švaler…“, a onda bi svoju tvrdnju počeo potkrepljivati primjerima.

Da, nešto lijepo što smo imali pa izgubili, stalno nas podsjeća na bolja vremena, odnosno ukazuje nam na to da nam je sada loše, ili barem manje dobro nego što je bilo nekada. A ljudi vole napredovati, a ne ići unazad. I ovdje vani, mnogi naši ljudi su izbjegli iz rata i počeli nove živote, ali većina njih nije dobila poslove ni pozicije za koje su kvalificirani. Mnogo je visokoobrazovanih ljudi koji obavljaju najjednostavnije poslove i imaju najniže moguće zarade. Njima su nadređeni i bolje plaćeni oni koji su manje sposobni od njih i to nekima nije lako podnijeti. Ovi ljudi često s uzdahom svojim kolegama kažu: „Eh, da vi znate šta sam ja nekada radio!“ I kada ispričaju da su bili direktori, razni šefovi, nastavnici, pravnici, kolege ima često ne vjeruju.

Ali biti bivši i ne mora biti uvijek samo loše. U tome u čemu smo bivši često imamo iskustvo koje je vrijedno, koje možemo iskoristiti u nekim prilikama i biti u prednosti nad drugima. Liječnik koji je u mirovini još uvijek posjeduje medicinska znanja i on i dalje može biti od koristi drugima i sebi. Onaj ko je naučio plivati, ali zbog kožne bolesti ne smije više ulaziti u vodu, i dalje može, ako nesretnim slučajem padne u rijeku, iz nje isplivati. Ako smo naučili skijati na snijegu, mnogo manje truda će nam trebati za naučiti skijati na vodi. Čak i neka znanja i iskustva za koja smo mislili da nam nikada neće zatrebati niti koristiti, nekada se pokažu tako vrijednima i važnima. Sjećam se kako sam jednom bio važan samo zato što sam jedini u društvu znao naći zvijezdu Sjevernjaču na nebu i orijentirati se noću. To mi je zatrebalo samo tada i nikada više, ali dobro je došlo.

I iz bivših događaja se može izvući korist. U tom slučaju historija može zaista biti učiteljica života. Znanstveni eksperimenti se i rade zato da se stekne iskustvo, a onda ti bivši eksperimenti nam pomažu usmjeriti nas u pravom smjeru. Iz propasti bivše države i sistema, ako smo mudri, možemo koristiti sva iskustva tako što ćemo ono što je bilo dobro razvijati i njegovati, a sve loše zamijeniti boljim. Bivši muž, s kojim nije bilo sreće u braku, može biti pokazatelj kakvog muža tražiti u novom pokušaju. Ili, možda, kako ne treba ni biti novog pokušaja. Poraz na jednoj utakmici nam može pokazati u čemu su nam slabosti pa ih za sljedeću utakmicu možda možemo korigirati. Svaki bivši događaj je neko iskustvo, a mudri ljudi se koriste iskustvima. Ako su to loša i teška iskustva, svakako je bolje koristiti tuđa.

Dakle, nije tolika tragedija biti bivši, to je neminovnost i svi u svakom pogledu to postajemo, pitanje je samo trenutka. Veći problem je ne znati iskoristiti blagodati koje ta riječ iza sebe ostavlja.