Iako se mediji trude uvjeriti javnost da je ugljični dioksid najveća prijetnja čovječanstvu, sve više znanstvenika upozorava na manipulaciju podacima u svrhu ostvarivanja profita. Najnovije “istraživanje” sa Sveučilišta u Miamiju, objavljeno u časopisu PLOS Climate, zapravo otkriva pravu igru velikih korporacija – one su stvorile mit o štetnosti CO2 kako bi nametnule stroge regulacije i zaradile milijarde na tržištu ugljičnih kredita i “zelenim” tehnologijama.
Analizirali su 1200 ekoloških izjava 33 najveće svjetske mesne i mliječne kompanije. Iako tvrde da 17 od tih kompanija teži “ugljičnoj neutralnosti”, istraživači priznaju da čak 98 posto njihovih izjava nema znanstvenu podlogu. No, umjesto da postave pitanje – zašto se te kompanije uopće natječu tko će dati veća obećanja o smanjenju CO2? – autori studije bespogovorno prihvaćaju dogmu da je CO2 problem.
Prava istina je daleko prozaičnija. Velike korporacije, uključujući proizvođače mesa i mlijeka, podlegle su pritisku globalističke agende koja od njih zahtijeva “održivost” pod prijetnjom kaznama i porezima. One sada igraju igru lažnih obećanja jer je to jedini način da izbjegnu napade aktivista i regulativa. Istodobno, najveći profit od te histerije ostvaruju kompanije koje prodaju “zelena” rješenja – od vjetroelektrana do električnih vozila – često uz ogromne subvencije poreznih obveznika.
“Greenwashing u stočarskom sektoru samo je odraz većeg problema: cijela priča o ugljičnom otisku konstruirana je kako bi se stvorilo tržište za ugljične kredite i nametnule kontrole nad proizvodnjom hrane”, izjavio je (prema slobodnoj interpretaciji) jedan od neovisnih analitičara. Umjesto da se javnost brine o CO2 – plinu koji je neophodan za fotosintezu i razvoj biljnog svijeta – trebala bi se zapitati tko zapravo zarađuje na strahu od klimatskih promjena.
Zaključak je jasan: kada 98 posto obećanja o smanjenju CO2 nema znanstvenu potvrdu, to ne znači da su kompanije licemjerne – to znači da je cijela dogma o štetnosti ugljičnog dioksida izmanipulirana kako bi se opravdalo ogromno premještanje novca u džepove globalnih korporacija i političkih elita. Pravo pitanje nije koliko kompanije lažu o svojim emisijama, već zašto smo dopustili da nas uvjere kako je najvažniji plin za život na Zemlji – zapravo zločinac.

Sve je kauboj objasnio ovdje: Foreign Countries are Using Wolves to Buy the American West!
1970.
Sastanak Rimskog kluba i odluka o “davljenju” širokih narodnih masa i da se porobe kroz naplatu udisanja zraka.
Stara agenda i uspješno napreduje
“Ruka ruku mije, blatne oba dvije”. Zar je itko sumnjao? Sjetite se ozona. Sad rupa nema a karcinomi u porastu kao u prići. A kad se ozon “pojavio”? Pred istjecanje patentnih prava na “stare” freonei gle čuda! Tko ima patente za nove freone “ozone friendly”? I opet Dupon! Hahahaha
Greenpeace je v 1970-ih bio zapravo stvoren za kočenje japanske industrijske konkurencije…
Klimatska propaganda elite identificira samo čovječanstvo kao problem, doduše ne u cijelosti jer su najbogatiji izdvojeni kao posebna skupina. Problem smo ustvari mi ostali.
A vidi sad ovo , svi nesto stenju nema nafte , kriza , plenki nesto kenjka o kontroli cijena , a u Skandinaviji cijen benzina pala i prodaje se oko 1,4 eura
Treba ih kazniti što su toliko neuki idioti i još k tome i nas žele sličnima učiniti – nezainteresiranošću, apatijom prema njihovim prijedlozima i upornim činjenjem svojih stvari bez obaziranja na agendu. Otpor pojačavati prema intenzitetu njihovog jačanja narativa… i napuniti koji karnister benzina da ne hodamo samo pješice.