fbpx

Čini li odijelo čovjeka?

Odijelo moda gospodin

Mnogo osoba poklanja veliku pažnju oblačenju i na vanjski izgled u cjelini troše čitavo bogatstvo. Nekima je to sporedna stvar u životu i takve je „lakše oblačiti nego hraniti“.

Ostalo mi je u sjećanju tumačenje pojma „biheviorizam“ mog profesora psihologije iz gimnazijskih dana. U okviru tog predavanja on se osvrnuo i na to ima li istine u izreci da odijelo čini čovjeka, te kako se po odijevanju i vanjskom izgledu može mnogo toga zaključiti o čovjeku. Recimo, ima li bradu ili ne, ako ima kakvog je ona izgleda i tako dalje. Od tada sam i ja počeo ponekada promatrati ljude i iz tog ugla i pokušati otkriti bar nešto o njima, mada nisam siguran koliko mi to ide od ruke. Imam vrlo različitih iskustava.

Sjećam se da sam jednom kao dječak, još uvijek osnovac, išao s ocem na stočnu pijacu kako bih mu pomogao oko prodaje teleta. (U stvari, nisam mu ni trebao baš puno i mislim da me je poveo tek toliko da vidim kako pijaca izgleda, ali to je druga priča.) Pored nas je neki čovjek prodavao konja, a mora da je taj konj bio posebno vrijedan, (ja se u ocjenu njegovih kvaliteta nisam razumio), jer je oko njega bilo najviše kupaca. Među kupcima je bio i jedan neugledan starčić, sav u zakrpama, koga je prodavač do krajnosti ignorirao. Svima drugima je odgovarao na pitanja, cjenkao se, objašnjavao koje su prednosti konja i zašto je cijena tako visoka, jedino ovom čovjeku u zakrpama nije odgovarao, čak mu je u jednom trenu osorno rekao: „Ma, makni se ti, ne smetaj ljudima!“ Kako je vrijeme prolazilo, kupci su se, zbog previsoke cijene, razilazili i ostao je samo starac u zakrpama. Prodavač je tek tad našao za shodno obratiti mu se, ali još uvijek sumnjičavo, upitavši ga: „Dobro, što se raspituješ za konja kad znaš da nemaš toliko novaca?“ „Da nemam, ne bih te ni pitao“, odgovorio mu je starac. „Eto, konj košta toliko!“, rekao mu je neki iznos, ne znam sad koji. Starac je iz džepa izvadio svežanj krupnih novčanica koliki ja do tada nikada nisam vidio, odbroja traženu sumu i odveo konja. Prodavač ga je sve vrijeme mjerkao od glave do pete, a kasnije smo čuli da je to bio jedan „gazda“ iz nedalekog sela. Je li se tako oblačio iz škrtosti, iz shvaćanja da je bitno osjećati se ugodno u odjeći koju nosi ili iz nekih drugih razloga, ne znam, ali očito je da ima ljudi kojima lijepo oblačenje nije na listi životnih prioriteta.

Imam i suprotan primjer. Kao izbjeglica, po dolasku u Nizozemsku, jedno vrijeme sam radio u klaonici. Tu je bila obaveza za sve da ujutro u svlačionici obuku bijele ili plave uniforme i tek onda idu na posao, a nakon posla se ponovo raspreme. Jedan Turčin je svako jutro dolazio na biciklu u odijelu i bijeloj košulji s kravatom. Raspremio bi se i obukao svoj plavi kombinezon, a nakon radnog vremena bi skinuo kombinezon sav umrljan krvlju, jer on je radio na odjelu gdje je bilo mnogo krvi, umio bi se i oprao ruke i ponovo obukao odijelo, stavio kravatu i otišao kući. Baš nikada nije došao na posao drukčije obučen. Bio je jedva pismen, nije ni živio na „visokoj nozi“ jer je on jedini radio u domaćinstvu, ali oblačio se kako je najbolje umio i tu nije žalio ni novaca ni truda.

U posljednje vrijeme, čini se, sve više je lažnih vrijednosti i lažnog sjaja. Taj sjaj posebno privlači ljude kojima nedostaju istinske vrijednosti. Možda je i zato sve naglašenija potreba kod njih da se lijepo obuku, i to čine po svaku cijenu. Dovijaju se na razne načine. Prodavači se već uveliko žale kako im kupuju garderobu pred vikend, a onda poslije vikenda vraćaju pod raznim izmišljenim opravdanjima. Neki međusobno razmjenjuju garderobu, neki sami sebi šiju, a neki, u nedostatku drugih rješenja, i kradu. Koliko je ta njihova potreba de se pokažu u što ljepšem svjetlu surova pokazuju i česti slučajevi omalovažavanja i izrugivanja onih koji „nisu u trendu“, koji „škrtare“ na „radu na sebi“.

Na kraju, postoje i ljudi koji su uvijek obučeni tako da je to ugodno oku za vidjeti, koji se uz to ugodno osjećaju u onome što nose, a da ni onima oko njih to ne smeta. Možda su najljepše obučene osobe na kojima niko i ne primijeti garderobu, nego vidi prije svega njih kao osobe. Ma kakvo bilo odijelo, najbolje ili najlošije, ono privuče nakratko pažnju prisutnih, a unutarnja osobnost je stalno tu. Nije čak ni dobro da odijelo bude u centru pažnje, da „proguta“ osobu. Sve se svodi na to da i tu treba naći mjeru i da je ona različita kod različitih osoba, zanimanja, mjesta, prilika i ostalih okolnosti.

5 1
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
16 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
dalmata
Gost
dalmata
2 godine prije

Samo bi tija spomenit,samoproglasenoj Rvaskoj”gospodi”,vitezovima(valjda tisuljecnog Rvaskog reda) i onim malim poluproizvodima koji su isplivali po onoj narodnoj”pukla brana,razlila se govna”,da ne bi bilo lose malo pokusat bit bar polupismen i bacit oko na djela(sigurno rezimu mrskih,jer te velicine ne spomonju,kao da nikad nisu postojale) prve zena novinarke u Lipoj njihovoj,romanopisca,Marije-Juric Zagorke,MKrleze.V.Nazora i odgovora na clanak, Tina Ujevica i njgove cuvene price”Kava za odjelo.Namjerno je necu prepricat,ne bi li gore navedeni lipotani i dilberi(kojim cudom) dosli u napast pa(ne daj Boze) umisto da svrsaju dok na ”facebook” gledaju kako napusene i pijane spopade imaju svojih 5 min.slave,pronadu neke od navedenih velikana koji su i te kako shvatili i cijenili covika,a odjela su im bila trivijalna

Har Megiddo
Gost
Har Megiddo
2 godine prije

U kontekstu ove teme svakako ima mjesta i Sterijina Pokondirena tikva.

jasmin
Gost
jasmin
2 godine prije

Covjeka cine njegova djela i lijepo vaspitanje.Dobar odnos sa okolinom,plemenitost,tolerancija…Mada je svima nama drago vidjeti lijepo,pa jos ako je s ukusom odjeveno… Nazalost,ta spoljna ljustura ima veliku ulogu u danasnjem svijetu,ako hocemo da nas neko ozbiljno shvati moramo pronaci neki sklad u odijevanju. Mada,opet napominjem:”Covjek ,pravi covjek je ono sto cini i kako se ponasa.”

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
2 godine prije

Uzmimo primjer mladica i dijevojke koji zele da se jedno drugom sto vise svide.Potrosit ce i vremena i novca da se sto lijepse obuku, da bi se na kraju mogli sto brze svuci.

onaj najgl.....veći Dalton
Gost
onaj najgl.....veći Dalton
2 godine prije

Oblače se na kredu, a skidaju za keš.

Tobia Quantrill
Gost
Tobia Quantrill
2 godine prije

al me nasmija i umpah i dalton….
neka i ovih clanaka u logicno.
al ja ka dite sam o staraca (al to je bas old school) za postole,ne odijelo…u smislu ‘postole’ (bilo starke,spicoke,koledzica,gamosice) cine/otkrivaju nesto o coviku.
i kad bolje razmislim, covik se moze obuc (ili ogolit) ovako ili onako,al postole daju oni ‘final touch’.
i stvarno,npr nijemci nose lipa odijela,al ‘ebale ih sandale,da ih ….
onda gledam svedjane,to je skroz lezerno,cesce sako kombiniran sa samtaricama,al pogode postole.
a onda vidim ultra odijelo, kroj pristaje na coviku po miri,sjaji se,al postole meni osobno prespicaste…strse, ne stima sve skupa (ponekad i boja postola na odijelo ‘saka u oku’).
i odma’ da iskljucim generaliziranje,jer sam naveo svabe,skandinavce….jednom me vec ne’ko ‘izriba’ u jednom starom komentaru, al nije mi bila ideja falit svedjane,kudit svabe itd..samo navedoh primjere pojedinaca koji su mi se usjekli u sjecanje.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
2 godine prije

Cipele,obuca i jesu temelj garderobe.Zato su za Vatikan tako vazni A- postoli,a i pleme u mome susjedstvu se naziva Posljednji Mokasinci.
@Tobia

Sinisa
Gost
Sinisa
2 godine prije

Lijepom insanu sve lijepo “stoji”…meni seljaku samo traktor lijepo “stoji” i u njemu me lijepo vidjeti. Kupio komsija kombajn za zito zeti,popnem se ja iz znatizelje naravno o on meni iz hlada:”A jest’ te sinisa lijepo vidjeti na njemu,moras sebi kupiti da i ti imades” ?

Tobia Quantrill
Gost
Tobia Quantrill
2 godine prije

😉
zajebant komsija.
dobro ti nije reka ‘a je ti pristaje,ka’ piletu sise’ 🙂
pozdravi susida…neka zajebancije

Har Megiddo
Gost
Har Megiddo
2 godine prije

Meni je zanimljivo suprotstaviti ovu i slične izreke toliko proklamiranim “kršćanskim vrijednostima” na kojima tobože počiva ova famozna zapadna civilizacija. Prema predaji, Krista su prije razapinjanja na križ svukli do gola. Dakle po onima koji prihvaćaju logiku ove izreke Krist je umro kao nečovjek. A ipak će mnogi od njih busati se u prsa zbog svoje vjere, lizati oltare i docirati drugima o pravovjerju. Mogli bismo reći da ta izreka oslikava samo jedan segment sveopće utrke u megalomaniji po kojoj je uz odijelo bitno i imovinsko stanje, stupanj obrazovanja, “socijalni kapital” (još jedan zapadnjački eufemizam za veze i poznanstva), prestiž u društvu. Da ne pričam dalje, evo jedne pjesme o tome od možda najvećeg kantautora sa ovih prostora u zadnjih 50-tak godina:

https://www.youtube.com/watch?v=Behl0fsX0dQ

Piretis
Member
Piretis
2 godine prije

Dok sam bio dijete roditelji su imali standarde lijepog odijavanja koji su mene, a i cijelu moju generaciju, izluđivali. U školu se išlo u štofanim, na crtu opeglanim hlačama, košulji, (ne treba zaboraviti ni obaveznu plavu kutu na nastavi), i cipelama a la Al Capone. Tek kada smo od džeparca uspjeli ušparati neke novce kupili smo si nešto “frajersko”. Sjećam se užasa kad su me roditelji vidjeli u majici s natpisom (nisam tada imao pojma što piše, bilo je na engleskom) i patikama.
Općenito mladima je danas puno lakše se oblačiti jer je prvo, odjeća jeftina a drugo, sve je dopušteno i nije “nepristojno”.
P.S. Kako danas odjeća sve manje čini čovjeka a plastični zahvati, silikonski umetci, botoxi, nevjerojatne frizure postaju statusni simbol, eto moguće teme za našeg Ivu.

Ive
Gost
Ive
2 godine prije

U tekstu je pitanje – odgovor simplificirano. Danas mozemo sresti stvarno svasta. Nepristojnog ponasanja, neprikaldno odjevnih, prljavih, smrdljivih do onih koji su cisti uredni odjeveni prema prigodnoj prilici. Nepostivanje kodeksa oblacena pocinje zabrinjavati, kao i nepostivnje osobne higijene. Imao sam srecu da sam putovao po svijetu sto poslovno sto privatno i vidio i dnevno gledam svasta. Od pastira – farmera u Engleskoj sa kravatom svaki dan, do poslovnih ljudi zguzvanih prljavih i masnih kosulja i odijela sa jelovnikom na kragni i kravati, odlaska ljudi u tetar odjevenih prema prigodi do onih koji su u to vrijeme tamo u blatnjavim tenisicam i prljavim i poderanim trapericama. Uniforma negdije i u nekim slojevima drustva prikriva socioloske i kulturolske razlike. Kada sam u svome domu i ne ocekujem posijete sigurno sam u kakvoj trenerci ili iznosenoj ali cistoj i opeglanoj odijeci (ne pegla se zato da bude glatko i nezguzvano vec da se dezinficira nakon pranja i susenja u strojevima ili na “svijezem” zraku na balkonu iznad prometnice. Ali ako ocekujem posijetu tada cu se shodno postovanju prema gostu koje ga ocekujem i prikladno odjenuti. Ne oblacim svaki dan cistu kosulju i ne stavljam kravatu samo zbog sebe vec i zbog postovanja prema ljudima sa kojima se susrecem obvezno formalno ili neformalno. U mnogim sitauacijamau svijetu firme propisuju kodeks oblacenja, a u nekim pozivima za prijem ili vazan drustveni skup je naveden taj kodeks na pozadini poziva sa cak definiranom bojom kravate. Dakle kodeks se postuje jer prekrsite li ga slijedeci puta necete biti pozvani. Odijelo kao i osobna higijena po meni cini covijeke jer prezentira njegove kulturoloske i higijenske navike, kao i izrazava postovanje prema osobama sa kojima se susrecete. Mada stoji i ona “Idiot u svili ostaje idiot” Biti pristojno odjeven ne znaci imati skupu odijecu, jer to moze odrazavati hostaperaj, pa i neukus. Ljudskost svakoga od nas vise odrazavaju dijela nego odijela, zato je pristojno odijelo i zahtijev za ljdskost a ne samo ambalaza.

Helena
Gost
Helena
2 godine prije

Odelo puno govori o čoveku. O našoj prirodi, našem ukusu, raspoloženju, jednostavnosti ili komplikovanosti, uštogljenosti ili opuštenosti, poštovanju ili nepoštovanju formi, protokola… slabostima, hrabrosti ili nedostatku iste…

Pre desetak godina prisustvovala sam sceni kad majka maloj devojčici, od nekih 3-4 god. kaže “bože dete, nemaš uopšte ukusa”, jer je malena tražila da joj kupi šljašteće roze cipelice. Meni je to bilo jako tužno. Od svih zanimanja modni kritičar i stilista su najgluplja moguća. Treba ljude pustiti da se izraze. Slika govori mnogo više od reči. Lično volim one što “ne umeju” da uklope boje i materijale i koji se pre svega oblače za svoju dušu 🙂

citam \
Gost
citam \"logicno\" , logicno razmisljam
2 godine prije

Sve je dopusteno,pa imamo zbrku.Tako u tamnim svecanim odijelima, se ide ujutro na posao. Pa se obuce trenerka i stavi kravata.Onda se na humanitarne skupove dodje u bundama od nerca i “tonom” nakita na sebi.”Dame” u odelenju na poslu kao da su na modnoj pisti. Nastavnice u srednjim skolama sa dekolteima, nakitom, skupom garderobom . minjacima cast izuzecima., pa se pitam ja li to seksualno uznemiravanje pubertetlija.
Svaka prilika zahtjeva odgovarajuce oblacenje i urednost prema mogucnostima, ali malo se to danas postuje, vazno je da se isticemo, i da pokazemo kako smo bolji od drugih, a sto smo u kreditu do guse, e to je druga prica, ustvari prva jer to doprinosi mitu i korupciji, i ne samo to.

Prolaznik
Gost
Prolaznik
2 godine prije

Očigledno ga čini, u očima drugih, obzirom da se o tome uopće i raspravlja. Da nije važno, ne bi se ni spominjalo.

Ive
Gost
Ive
6 mjeseci prije

NE OHOLI SE!!!
NE PONIZI SE!!!!
NE CINI DRUGIMA STO NE ZELIS DA DRUGI CINE TEBI!!!

IDIOT U SVILI I KADIFI OSTAJE IDIOT!!!

Gledam danas ove made fifice – sponzoruse nafabale se, brendirano se obukle se stikle od 15 cm a hoda da se vidi da je jucer iz opanaka izasla. Ili ove uvazene LOPINE iz ZNA SE sa brendiranim odijelima, zlatim Rolexima i prstom u bosu. Ono SOS ima drugo znacenje i nije poziv u pomoc vec SELJAK OSTAJE SELJAK.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik