Degustacija vina

Moj sin uvijek nađe neki razlog koji ga odvede u Francusku i često mi ispriča neke svoje doživljaje iz te zemlje. Prije nekoliko dana je bio tamo na degustaciji vina.

To je bilo u jednom selu vinara, tradicija koja se uspješno održava već godinama. Mene i ne zanima toliko priča o samom vinu koliko sve ono oko njega. Neki meni nepoznati detalji o ljudima, običajima…

U te dane u selo se sliju turisti i ljubitelji vina ne samo iz okolnih mjesta, nego iz cijele Francuske, pa čak i izvan nje. Može se ući slobodno u svaku kuću lokalnih vinara i isprobavati vino do mile volje. Domaćini su gostoljubivi, već navikli na ovakve posjete, i kada dođete u njihovu kuću ili podrum, djeluju tako kao da su baš vas i baš toga trena očekivali da dođete. Odmah vam stave na raspolaganje svoje proizvode, a vi činite ono zbog čega ste i došli. Teško da možete obići baš sve vinare, ali posjetite one koje ste planirali ili idete nasumce, pa degustirate koliko možete i koliko stignete.

Osim ovog načina obilaska i degustiranja, ima i jedna prostorija koja je zajednička za čitavo selo. U njoj su izložena sva vina, svih proizvođača, na jednom mjestu, pa oni koji žele manje hodati obično većinu vremena provedu u ovoj sali. Do ove godine, po podu u ovoj prostoriji su prostirali sloj od oko 20 cm piljevine. Zašto? Zato što ima i način kušanja vina takav da se vino u ustima promućka, a onda ispljune i nakon toka procjenjuje okus u ustima. Zbog piljevine na podu manje je prskanja, obuća i hlače se bolje sačuvaju od fleka. Prošle godine, kaže sin, došla je u ovu prostoriju na degustaciju jedna žena s bijelom pudlicom, a izašla s crvenom. Bila je sva polivena i obojena vinom. Ali ove godine su umjesto piljevine po podu stavili neku burad u koju degustatori ispljuvavaju vino.

Ljudi u ovom selu, koje je poprilično udaljeno od gradske vreve, ponašaju se vrlo slično našim ljudima po selima u Bosni. Ništa neobično nije vidjeti auto s razbijenim farom ili vratima, blatnjav ko zna od kada. Može se sresti i mještanina sa zakrpom na odjeći, zamazanog od posla i neobrijanog, ali ako od njih nešto zatražite, spremni su odmah priteći u pomoć. Ako zakasnite i nemate prijevoza, oni će naći vremena da vas odvezu, i to besplatno, a lako će vam ponuditi i da prenoćite ili da jedete. U lokalnoj kafani im je prve večeri nestalo struje pa su sjedili uz svijeće. Kaže sin, da ne pričaju francuski, pomislio bi da si u Bosni.

Naravno, ovdje se može i nabaviti vino po povoljnijim cijenama nego u prodavnicama. Za vinare je to nešto bolja zarada jer je ova cijena viša nego što ga prodaju naveliko, a prodaju ga bez problema još i prije nego što je proizvedeno. Ipak, ta razlika u cijeni vinarima nije glavni motiv za organiziranje ove manifestacije. Više je to druženje za njihovu dušu, a kako oni vole svoj posao, čiji je sastavni dio i uživanje u vinu, tradicija se, vjerujemo, neće lako prekinuti.