Doktorica Hedina

dr Hedina

Veliki je događaj za svakog čovjeka koji uspije steći fakultetsko obrazovanje. Iziskuje to, uz potrebne neke umne predispozicije koje i nema baš svaki čovjek, i puno truda i upornosti. Ali samo mali broj onih koji su završili fakultete ide i dalje. Više. Postaje doktor znanosti.

No, ni taj put u visine nije za svakoga isti. Neki imaju sve pogodnosti, dovoljno novca i vremena. Imaju moćne roditelje iza sebe, lobije, stranke, moćne prijatelje. Podobni su u svakom pogledu i njima je put do doktorske titule mnogo lakši. Njihovo je samo učiti, a i u tom im svi pomažu i olakšavaju. Ali zamislimo kako je onima koji imaju samo znanje i upornost, ali ništa drugo nije na njihovoj strani? Nemaju bogate roditelje, nisu podobni ni politički, ni nacionalno; nemaju ni moćne prijatelje, udruge, lobije, niti bilo kakav drugi vjetar u leđa. Zamislimo da je neko Rom, pa još uz to i žensko, koliko bi mu prepreka u životu trebalo savladati kako bi, na našim prostorima i u ovo vrijeme, postao doktor znanosti? Ipak, i takvih ima!

Takva je doktorica Hedina Tahirović-Sijerčić, čiji životni i radni put ne može stati tek u dvije-tri rečenice. Evo samo najkarakterističnijih podataka o njenom radu. Hedina je rođena i odrasla u sarajevskom romskom naselju Gorica 1960. godine. Književnica je, prevoditeljica i profesorica. Diplomiravši na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu 1985. godine, postala je prva diplomirana novinarka Romkinja u bivšoj Jugoslaviji, a onda je stekla još jednu diplomu na Pedagoškom fakultetu u Tuzli 1990. godine.

Do rata je radila radijske emisije na Radio Sarajevu, potom na RTV Sarajevo gdje je i uređivala emisije na romskom jeziku, te pisala scenarije za dokumentarne filmove. U ratu boravi kao izbjeglica prvo u Njemačkoj, a onda u Kanadi gdje dobiva certifikat nastavnice na Ontario College of Teachers. Radila je i kao glavna i odgovorna urednica magazina Romano Lil u Torontu.

Doktorica Hedina je autorica prvih rječnika – bosansko-romskog/romsko-bosanskog, kao i gurbetsko-engleskog/englesko-gurbetskog rječnika. Autorica je brojnih akademskih radova, te poezije i proze na romskom i bosanskom jeziku. Prevela je narodna predanja, poeziju, prozu i legende na romski, bosanski, njemački i engleski jezik. Objavila je autobiografsku novelu Rom Like Thunder, Rom k’o grom, zbirku ilustriranih romskih priča za odrasle te šest ilustriranih priča za djecu na romskom i engleskom jeziku. S Cynthiom Levine-Rasky pojavljuje se kao koautorica i kourednica publikacije The Romani Women’s Anthology: Spectrum of the Blue Water (Toronto), zbirke iskustava kanadskih Romkinja. Magistrirala je Rodne studije Centra za interdisciplinarne studije Univerziteta u Sarajevu. Njen magistarski rad Rodni identiteti u književnosti romskih autorica na prostorima bivše Jugoslavije objavljen je pri Federalnom ministarstvu za obrazovanje u Mostaru. Doktorirala je na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu tezom o romskom jeziku i kulturi Jezik i književnost Roma u prijevodu na Zapadnom Balkanu: Poezija u autoprijevodu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu je dvije godine predavala romski jezik, književnost i kulturu. Već četiri godine članica je odbora stručnjaka Vijeća Europe za Europsku povelju za regionalne ili manjinske jezike ispred BiH. Dobitnica je brojnih nagrada, kao nagrade za poeziju Zlatna olovka Papusa, te nagrade “Sloboda” Međunarodnog centra za mir Sarajevo.

I život doktorice Hedine van njegovog radnog dijela je zanimljiva, često i teška borba. Ipak, ona se ne žali samo nastavlja dalje svojim putem. Ništa je ne može zaustaviti u obrazovanju, usavršavanju i usponu niti ubiti njen optimizam. Sve poteškoće koje savladava od nje čine samo još bolju stručnjakinju, a i osobu.

Sretno, doktorice Hedina!

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
Dub Miroslav
Gost
Dub Miroslav

Radim s romima skoro svaki dan. Primjećujem da najveću većinu ne ometa u napredovanju romsko porijeklo već kultura koja stavlja na prvo mjesto neke, za napredovanje u obrazovanju i nauci,manje bitne značajke življenja i ponašanja od potrebnih. I to je sve. Njima su u samom startu pogledi i životne vrijednosti sredine u kojoj žive kočnica. Da se razumijemo, nitko njih aktivno ne koći, kako u njihovim domovima tako i u školi. Postoje divni primjeri uspjeha no to se kod kuće manje cijeni.

Matija Vlačić
Gost
Matija Vlačić

Tako nešto sam htio reći. Svaka čast doktorici (samo da ne zabrazdi u rodne identitete i slične bjelosvjetske sponzorirane teme). Dodao bih da manjinski status zna nekiput i pomoći (pozitivna diskriminacija) te da se Romima (ili Ciganima kako se sami politički nekorektno?? zovu) legaliziraju kuće i naselja kojekako, pa županije počate i kanalizacijom.. a neke nama obične obaveze se na njih ne odnose previše…

Matija Vlačić
Gost
Matija Vlačić

a imaš ti i raznih fakulteta.. na nekima je dosta ponoviti što piše u skripti, pa imaš ispite na zaokruživanje.. a negdje treba i kužiti materiju… možda je to do struke

Eddo
Gost
Eddo

Matija, imaš pravo, ali svaka čast Hedini.
Prvi od pet uvijeta za uspijeti je socijani status , porijeklo i kulturno nasljeđe., koje je ova gospođa uspiješno prbrodila.

otpisani
Gost
otpisani

U principu kapitalističkog sustava, školovanje, stjecanje visokih zvanja i obrazovanja ne smije biti jeftino i svima dostupno jer bi se u protivnom društvo pretvorilo u besklasno, u društvo gdje na tržištu rada ne bi više bilo jeftine radne snage i gdje bi bogata manjina izgubila dominirajući utjecaj. Taj sustav nije od jučer pa je društvo raslojeno u tri klase bogatu (koja drži sredstva za rad a preko politike i samo zakonodavstvo u svojim rukama), srednju (mali poduzetnici, obrtnici, viši državni činovnici) i siromašnu, seljačku i radničku (u koju spadaju najamni radnici koje ja volim nazvati – roblje).
Za ulazak iz niže klase u višu, sustav je stvorio kriterije koje je teško ispuniti, osim ako u čovjeku postoji posebna motivacija i uz veliku pomoć i odricanje najbliže rodbine (a to je nemoguće postići u jednoj generaciji). Čak i kada se nekom i zalomi da uspješno savlada sva školovanja i stekne diplome, još uvijek ne može reći da je ušao u visoku klasu, jer većina takvih obrazovanih ljudi dospije najviše do menađerskih pozicija koji su u suštini samo “goniči robova” i bolje plaćeni najamni radnici koji tu ostaju dok donose profit bogatom vlasniku. Neki od tih obrazovanih ljudi se uspiju (uz obilnu pomoć bogataša-vlasnika) probiti u politiku i strukture vlasti ali je to uglavnom opet, samo prodavanje svoje duše vragu.

Želim reći da su klase definirane već davno a sa time i principi njihove održivosti, kultura, običaji… pa ako nam pretki nisu iz bogate “visoke klase”, sam odabir svog obrazovanja treba biti ciljan i usmjeren ka osamostaljenju, i neovisnosti u radu od kojega možeš dostojno živjeti i da pri tome zadržiš visok stupanj slobode, stvoriš obitelj i svom potomstvu ostaviš u naslijeđe stabilnu materijalnu osnovu a ponajviše ispravno gledanje na život.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Kad političari kažu kako su manjine bogatstvo društva, onda to zvuči prazno, izgovoreno tako da nam se čini kako je u pozadini nekakva trgovina. Pod pojmom manjina uglavnom podrazumijevamo nacionalne manjine. Međutim, biti u manjini nije nacionalni ekskluvizitet. Svakog dana smo u nekakvoj većini ili pak manjini. Ako smo bahati i prividno moćni u trenutku kad smo dio većine; ako smo ugroženi, napadani kad smo dio manjine – a uglavnom jesmo takvi i u jednom, i u drugom slučaju, onda bismo trebali u sebi već imati razvijeni senzibilitet za manjine.
No rijetko kad što naučimo iz takvih vlastitih iskustava.
Ako smo dio većine, ne znači da smo u pravu. Ne znači niti da imamo pravo korištenja bilo kojeg oblika sile u nametanju vlastitih stavova (poštovanje zakona je nešto sasvim drugo i odnosi se na sve). Ako smo manjina, niti to ne znači da smo u pravu. Najgore što se može dogoditi društvu jest da manjina preuzme vlast i kontrolira većinu, nameće im svoje manjinske stavove. Jednako je loše kad većina zatire manjine zbog same činjenice da je većina.
Dr. Hedinu ne vidim kao pripadnicu nacionalne manjine, više strši kao primjer ne baš tako male manjine kojoj je uskraćeno školovanje, koja nema pristupa visokoj naobrazbi, niti društveno podršku. Kad unatoč svim utezima oko nogu netko tako hitro trči kao dr Hedina, onda to izaziva osjećaj poštovanja prema istrajnosti, upornosti, trudu, samopouzdanju koje se sve okupilo u jednoj ženi.
Svoju nacionalnu pripadnost se može nositi lako, kao ljetnu haljinu, ne mora uvijek biti otežali šinjel. Čini se da o čovjeku samom najviše ovisi što će učiniti s vremenom bivanja na Zemlji, da sitnim i upornim koracima može usmjeravati svoju sudbinu, daleko od one upisane u nacionalni kod.
Prva žena Romkinja koja je diplomirala novinarstvo (usput, prva žena koja je stekla titulu doktorice znanosti u povijesti je Albanka)!
Možda je njen dodatni motiv bio upravo nacionalna pripadnost, a možda bi postigla isto kao pripadnica bilo koje nacije jer je jednostavno od takvog materijala.

Alan Ford
Gost
Alan Ford

Slažem se. Lijepo rečeno.
Samo mala dopuna nepotpunog citata: „…prva …… u bivšoj Jugoslaviji“.

Eddo
Gost
Eddo

SoA, molio bih source od kuda ste došli da je Albanka prva žena koja je stekla doktorat znanosti u povjesti .

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Eddo
Prva žena u povijesti s doktoratom znanosti jest Albanka i zove se Elena Lucrezia Cornaro Piscopia. Diplomirala je 25.lipnja 1678 u Padovi i pritom je održala govor na latinskom jeziku u trajanju od sat vremena objašnjavajući teške odlomke iz Aristotelovih djela. Pokopana je u crkvi Santa Giustina u Padovi, a njezin je kip postavljen na sveučilište.

Logičar
Gost
Logičar

Elena Lucrezia Cornaro Piscopia.Čista Abanka.Mao morgen

Maja
Gost
Maja

u nizu civiliziranih drustava visoko obrazovanje je i gratis, a ponegdje i vrlo skupo. uglavnom kao migrant iz idredhenih zemalja (afrika i sl) moze se uz stipendije studirati gratis, ponegdje i ekstra kao zena. ovisi o drustv. uredjenju. jasno da je na balkanu situacija drugacija. ja sam sa faksa u austriji istupila ( onda jos gratis obrazovanje), kad sam osjetila da me se pokusava indoktrinirati. otvoreno mi je profa rekao – idi u biblioteku i prepisi nesto. poslije se upucao u politiku i brzo potom umro. danas bi nasa diskusija drugacije posla, ali eto. svoj mozak ne prodajem za 30 srebrnika. obrazujem se stalno, privatno, neovisna sam i sretna zbog toga. i nemam nekih materijalnih zelja. vecina fakulteta od 70-tih su cista indoktrinacija. “dobre studente” lako se kupuje.

Fiker
Gost
Fiker

Mislim da Srbija prednjači u postovanju roma i njihove kulture,tako da su skoro pa na istom nivou kao domicilno stanovnistvo.

Logičar
Gost
Logičar

Podmuklo od tebe.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik