Gdje izlazi Sunce?

Izlazak sunca kod Eskima

Kažu da su Eskimi nedavno primijetili da Sunce više ne izlazi na istom mjestu kao ranije. Ovo svoje zapažanje su rekli i drugima, ali čini se da je to ostalo bez odjeka.

Odmah sam razmislio i zaključio da, ako kod Eskima Sunce izlazi na drugom mjestu, moralo bi i kod nas tako biti? Da bih se uvjerio u istinitost ove promjene, morao bih sam provjeriti kakvo je stanje kod nas, i eto mi pravog odgovora govore li Eskimi istinu. Vrlo jednostavno, zar ne?!

Da bih ovo utvrdio, trebao bih znati samo jednu stvar – gdje je Sunce kod nas izlazilo prije, i to usporediti s mjestom gdje izlazi sada. Ali, vidi vraga! Pojma ja nemam gdje je izlazilo prije, a ne znam ni gdje izlazi sada dok ne provjerim. I tako ja uhvatim sebe na djelu – otkrijem da nikada, od kad sam u Nizozemskoj, nisam gledao izlazak Sunca! U dvadeset i šest godina, ni jedan jedini put! Eto mi sva moja priča o potrebi povezanosti s prirodom, čini se da je to sve samo prazno mlaćenje slame.

Da, tako mi danas živimo! Ne znamo mi ni gdje ni kada izlazi Sunce, ni gdje niti kada zalazi. Moglo bi potpuno zamijeniti strane izlaska i zalaska, a da mnogi to ne bi ni primijetili. Evo, u ovo doba godine, odlazim na posao po mraku, a vraćam se isto tako. Preko dana iz firme i ne provirim i ne znam pada li kiša ili je sunčano. Ako ne znam ni je li sunčano, kako bih tek mogao znati gdje Sunce izlazi?! Za vikend se opet žuri na neke druge obaveze ili hobije i tako čovjek zaboravlja potpuno i na to ko je, i šta je, i zašto postoji. Otuđuje se od prirode, od vanjskog svijeta, od ljudi, od svega s čime bi trebao biti čvrsto povezan. Živi se samo za sebe, a onda se osjeća usamljenim i čudi se zbog tog osjećaja.

I nije tako samo s izlaskom Sunca. Ne znamo mi više ni razlikovati biljke, mlade generacije pogotovu, ni kako se šta uzgaja, ni koje su biljke jestive, ni kako se divljač lovi… Ne znamo pripremiti nikakvu hranu, zavezati čvor na užetu, ispeći rakiju, ne znamo napraviti sviralu od drveta niti bilo kakvu igračku vlastitim rukama. Ne znamo pomoći ženi pri porodu. Kada izađemo bosi na zemlju, hodamo kao da idemo po iglama jer nam je koža stalno u obući, pod zaštitom i toliko nježna da je bocka svako zrno pijeska. Zatvorili smo se u neki svoj svijet pod „staklenim zvonom“ i tamo živimo i samo ispod njega obavljamo sve svoje potrebe. Za sve izvan, nemamo nikakvog interesa.

Eto, Eskimi još uvijek znaju gdje izlazi Sunce. Znaju to, vjerujem, i mnogi drugi „nesretnici“ koji žive u „zaostalim“ zemljama. Oni, možda, nemaju niti su ikada čuli za Internet, nemaju ni mobitele, nemaju ništa što imaju „normalni“ ljudi; nisu ni obrazovani, nemaju pojma ko je predsjednik Amerike, nemaju doktore i umiru kao muhe i jadni su u svakom pogledu. A ipak, je li to sve baš tako? Jesmo li mi sretniji od tih ljudi? Je li naš dan ispunjeniji od njihovog? Vole li i poštuju nas više naši bližnji nego njih njihovi? Jesmo li mi učinili više dobrih djela nego oni? Jesu li naše znanje rukovanja automobilom i druga tehnička znanja veća, značajnija i korisnija od njihovog znanja gdje izlazi Sunce i drugih znanja o pojavama u prirodi?

O svemu tome trebalo bi dobro razmisliti. I to ne samo jednom ili samo ponekad.

Ako vam se članak svidio, podijelite ga ->

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
benty20
Gost
benty20

Sjetim se dida i kako sam s njim gazio po polju, kako me je preko poljskog kanala nosio na vratu da ne gazim po blatnoj vodi, sjetim se kako sam s njim i svojim starim kao dijete išao u lov, dizao se prije 5 sati i pošteno se nasmrzavao. Sjetim se trenutka izlaska sunca i pamtim kako je tih par minuta bilo najhladnije, barem po osjećaju… Sjetim se da bi did s puškom na ramenu i pointerom išao kroz selu prema polju u lov, a kad bi se vraćao sa sto metara bi vidio nosi li zeca ili fazana. Sjetim se procesa klanja svinja… Dvije svinje, a njih 10 se skupi za savladat te “monstrume”. U to vrijeme je bilo dosta hladnije, pa bi se, dok bi se grijala voda za šurganje uz vatru dodatno grijalo i rakijom! Do 9 sati bi bilo dosta već poprilično pijanih tako da bi se klanje dviju svinja rasteglo praktički cijeli dan…

Danas je to malo drugačije, brže, efikasnije… Danas nas trojica sredimo 3 svinje do podne i nitko nije pijan, danas moj stari bude kažnjen od strane policije jer je na povratku iz lova pušku rastavio i stavio na stražnje sjedalo, ali je nije stavio u pripadajuću futrolu. Danas u polje idemo autom i sve radimo uz pomoć mehanizacije, a potoke prelazimo preko mostova. Danas su šumski puteljci i oputine koje smo kao djeca stalno koristili zarasli u raslinje i više se za njih ne zna…

Danas nam je svijet na dlanu i svi znamo sve, ali nekad smo bili sretniji i zdraviji!

dzo
Gost
dzo

Odličan tekst, i ovaj i onaj gore referentni.
Naravno da smo bili sretniji nekad, više se život živio, danas se samo troši, konzumira, instant živi zarad brzog profita, hvala Tačerki i Reganu na tome, not.

Ara
Gost
Ara

Kao klinac obožavao sam ljeti ići kod bake i djeda na selo.
Jedan dan kaže baka bit će danas kiše. Pogledam nebo , činilo mi se vedro. Ujak mi tada pokaže na horizontu jedan vrh i oblake koji kao da izviru iz njega uz riječi “kad vidiš da se pčelinja onako pari to ti je znak da dolazi nevrijeme”
Bila je to kompletna pouka o oblacima i stranama svijeta i posljedicama da li će ili neće biti kiše
Uglavnom to je popodne bilo nevrijeme a ja sam ostatak ljeta sa strašću proučava nebo nebi li mi se ukazala prilika da i ja kao neki mudri starina prvi obznanim …bit će kiše danas
.
Prije par dana sjedim na poslu , nebo se smračilo , oblaci tamni ..pitam kolege u uredu koji su domaći da li će ovo lupiti na nas, da li dolazi oluja?
Nitko ali baš nitko nije pogledao u nebo, već su automatski spustili poglede na mobitele i tamo potražili odgovor.

bbbb
Gost
bbbb

Opisala si što je cilj binarnog koda koji će nas koštati apsolutne slobode razumijevanja samis sebe i svijeta oko sebe. Postati ovisan o skajnetu u u mobu, sutra u čipu u glavi povezanim sa netom, toliko da ne znaš ništa bez toga mozga-skajneta jest ono čemu teže. Več su nas napravili ovisnima ko stoku o hrani, vodi, novcu, svi smo već u torovima gradovima itd. a ovo će biti završni čin pred ropstvo u borgu, bukvalno, nečemo znati ni tko smo ni što smo, sve odgovore čemo tražiti u mozgu-skajnetu………..

Jole
Gost
Jole

Svakog dana, sve više ljudi, na Logičnom iznosi svoje prekrasne životne priče. Sa zadovoljstvom čitam i uživam u zrnu ljudskosti koju svakodnevno gubimo. Sve govori da ćemo uskoro svjedočiti “društvu živih pisaca”.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Sat!? Ručni sat? Da. Pa čemu to služi, pitat će milenijalac. Paa..pokazuje vrijeme. I što još, zar ima samo jednu funkciju? Paa…pokazuje i datum, u obranu će prošlostoljetni. To je tako dosadno, reći će touch generacijski pripadnik.
Nekada su ljude budili pijetli. Prvi pijetli u uru iza ponoći pa drugi pijetli. Oni su kroničari dana.
Nama su potrebne najprije tablete za spavanje, a onda budilice pa nešto za buđenje.

Kad sam dobio prvi posao u životu, negdje daleko od kuće, sve sam sredio prvog dana – i stan, i radno vrijeme. Sve je bilo kako treba, samo što je autobus do poduzeća polazio u pet i pol ujutro. Nisam ponio budilicu. Nisam je imao gdje kupiti. Zar ću prvog dana zakasniti na posao, ma s čim bih uopće mogao i doći, zakasnim li? Ne mogu probdjeti noć, možda mogu? Onda sam čuo spasonosni zvuk. Zvuk crkvenog zvona. Jednom. Pa ništa dugo. Onda krene – jedan, dva, tri. Dobro je. Tri su sata. I tako do pet. Druga noć je već bila lakša. Treću sam se budio tek na pet udaraca zvona.
Kad već nisam imao budilicu, naučio sam biti sam budilica.

Slijedećeg tjedna mi je brat poslao pravu budilicu. Onu s dva zvončića, na navijanje. Ma mi više nije trebala.
Netko voli predvečerja, netko sutone, netko jutra. Ja volim noć pred zoru. Kad se sve koleba. Noć skoro došla kraju, a dan nije počeo, Sunce još i ne zna da treba izaći. Pred zoru je kažu najmračnije. Nije. Pred zoru je najčistije, najbistrije. Svaki i najtanahniji zvuk se pretvara u buku. Sve spava. Ne i ja. Uživat ću sa samim sobom, bistriti misli, pustiti svoje sitne gušte, zapaliti cigaretu, skuhati kavu i čekati izlazak Sunca. Puno, previše zora sam dočekao drugdje. Meni znači taj trenutak u kojem mogu reći Dobro jutro, zoro moja hrvatska!

A Sunce u mojoj hrvatskoj zori je uvijek izlazilo tamo s ruba prvog brdašca ljeti. Zimi malo niže. Unatrag nekoliko godina više ne izlazi iza prvog brda. Sad izlazi iza trećeg, pomaknuto za nekoliko stupnjeva. S kim bih mogao o ttomu? Ljude uglavnom nije briga i ne gledaju dalje od poda. Reći će da sam umislio. Bolje je šutjeti.Danas svi sve znaju, iako spavaju do podne.

Ne optužujem. I nisam pesimist. Svo znanje koje smo stekli kao civilizacija nije nestalo. Knjižnica u kojoj se čuva je javna i nije na internetu. Postoji svijet u kojem su kolektivna sjećanja. Otamo uvijek možeš dobiti bilo koju informaciju. Dio sjećanja nam je i u genima, samo malo zaprećano, kao žerava na kominu.
Padne li ti na um kakva ideja…je li baš tvoja? Ili je došla iz svijeta ideja? Možeš je ostvariti, ne moraš. Ideja će otići u svoj svijet. Otamo će je uzeti netko drugi, netko s dovoljno energije da je ostvari.Neće propasti.

Ne treba brinuti za ovaj svijet, unatoč njegovom tehnogenom izgledu. Postoje svjetovi onkraj ovoga, postoje svjetovi u nama.

krivA
Gost
krivA

..postovani SoA.., komplimenti. To ja nazivam biti i imati dimenziju duhovnog u sebi. Tu i tamo posjetm blog gosp. Igora Kostelca.., mnogo toga se moze naci i “ne naci”, pogotovo raznih videa u slika, mnogo toga je pobrisano i nedostupno.., da li od strane vlasnika bloga ili netko drugi “ima prste” u tome, ne znam, ali.., ocito ima tema i stvari koje “ne smiju vani”.

fiveri
Gost
fiveri

@SoA Samo da dodam. Najtamnije (crnje, mracina ili kako god) je prije svitanja. Tada se javlja carolija..
P:S. Pisi samo, samo pisi, Mada se ponekad na slazem s tvojima razmisljanjima i stavovima pod ˝obavezno˝ ih moram procitatii.

Siniša
Gost
Siniša

Spomenu pijetla…nije se imalo ali se uvijek imalo pijetla, ćuku i mačku, brojao sam javljanje pijetla kad sam u školu išao..u ponoć prvo pojanje, oko 3 drugo i uvijek me u 5 budio, uljuljalo se u dobroti pa sam zaboravio koliko je puta do 5 “zvonio”. Naravno sve pod uslovom da kokošar ne dolazi, onda pojanke pjetla nema veze sa sa satima 😀

Abe Nepotvrdjeni
Gost
Abe Nepotvrdjeni

Ne zna većina nas (mlade generacije sve vise) mnogo praktičnog iz vremena kada se čovjek sam brinuo za opstanak obitelji odnosno plemena. Danas je tu socijalna država koja ide ka minimumu koja je lažno zamijenila zajednicu, potom navukla a onda uzela gotovo sve sto je nekad dala. Sistem želi i treba ovisnike o sistemu bez tla pod nogama.

velebit
Gost
velebit

eskimi više ne postoje. sada žive u drvenim kućama, voze kamione hranu kupuju u dućanima imaju centralno grijanje i žive puno južnije. zato im i sunce izlazi na drugom mjestu.

Mercury
Gost
Mercury

@ velebit

Ako si htio biti komičan nasmijao si me.
Ali ako si ozbiljan…

IVE iz pecalbe
Gost
IVE iz pecalbe

Ma koja socijalna drzava, ako negdije i postoji Hrvatska to sigurno vise nije, od kako je ZLOCINACKI HADZ preuzeo uzde ode sve do djavla. Drzava koja za sirotinju namjenjuje odrediti demokratsko pravo da sute i rade ono sto im bogati i politicari narede.
Je*em te zivote u sto se pretvori.

shumadinac
Gost
shumadinac

Mlade generacije neće ni shvatiti ovaj tekst. Kakve ima veze koje je drvo – pogledaš koje voće rađa i to je to (ako voće nije blizu zrenja opet neće znati da prepoznaju). Koje drvo bolje gori? “Šta će mi drvo, stisnem dugme i greje me struja, gas”. Ali sve će to naučiti u slučaju neke prirodne ili “neprirodne” katastrofe – ako dovoljno dugo prežive. Deca toga nisu i ne mogu biti svesna, na roditeljima je krivica (roditelji – ona generacija koja je napustila “prirodna saznanja” iz BILO KOG razloga).

Kažu ljudi “zdravlje je najveće bogatstvo”. To je stara izreka kada nije bilo televizije, interneta… Danas sprintamo kroz život a da nismo svesni kojom brzinom prolazi. Dan prođe “dok se okreneš”. Zdravlje nekako još i održavamo ali vreme ne možemo vratiti, vreme koje nam je ograničeno. Bez obzira šta mi mislili VREME JE NAJVEĆE BOGATSTVO, vreme koje se ne može kupiti, zaraditi, ukrasti… Ali vreme se može usporiti, mogu se odbaciti mnoge aktivnosti koje nam ga “proždiru”. I da, u prirodi (bez mobilnog telefona ako je to danas moguće) vreme prolazi mnogo sporije.

Piretis
Gost
Piretis

Posljednih trideset godina živim na selu. A kako se na selu sunce više gleda, po zalasku i izlasku još uvijek (unatoč TV prognozi) odlučujemo “ustati il odustati” tj. kakav nas dan čeka, mogu reću da sunce izlazi i zalazi na istom mjestu. U gradu izlazak se ni nevidi tako lijepo, ljudi žure i imaju preče brige pa još ako su se selili u drugo mjesto ili državu lako im se učini da se nešto izmijenilo. A nije. Izmijenile su se navike i stil života, gleda se ispred sebe a ne u nebo i mogli bi komotno sunce zamijeniti za LED rasvjetu. Tko zna bi li netko i primijetio?

IVE OLDTIMER
Gost
IVE OLDTIMER

Kaze Lala: Sunce ti zaranao, daj kruva, luka i slanine pa rakijom da se zalije. Slaninu jos samo sirotinja jede, a luk smrdi iz usta kao i rakija, a kruva nesmijes jer te muce ugljikohidrati i prosirenja u struku. Nema vise one slanine sapunjare pedalj visoke ni masnih krvavica, svargle. Tko da brine o suncu prazna stomaka. Vidi sve neka bledunjava generacija dva metra u visini traze malo sunca i cista zraka u visim slojevima.

otpisani
Gost
otpisani

Kada bi bio povezan sa poljoprivredom, ribarenjem lovom… onda bi gotovo sigurno primjetio da sunce, a ni mjesec ne izlaze nikad sa istog mjesta. Uglavnom je to “istok”, ali ljeti je izlazak sunca više prema sjeveroistoku a zimi prema jugoistoku. Interesantno je da mjesec ljeti ima sunčevu zimsku putanju a zimi sunčevu ljetnu putanju. Mjesec i sunce imaju isto mjesto izlaza i istu putanju samo u vrijeme proljetne i jesenske ravnodnevnice.
Na žalost, istina je da samo mali broj ljudi primjećuje te razlike koje se kroz godinu događaju pa kad to odjedanput primjete pomisle da je to nešto nenormalno i da to prije nije bilo tako.
Uvjeren sam da je to i ovaj slučaj sa eskimskim izlazima sunca… bit će da je neki eskim dao sina ili kćer na školovanje u grad a djetetu nije prenio svoja iskustva, pa kad je taj “školovani” potomak jednog dana, oslobođen stresa koji donosi grad i obaveze odjednom pogledao u sunce… i gle, ono “nije više tamo” gdje ga je vidio kad je bio mali, pa kako je internet sada prisutan i u tim sjevernim ledenim pustinjama, čovjek je to svoje “zapažanje” objavio i eto, mi sad o tome ovdje pišemo.

kiki
Gost
kiki

Ima još čarolija…kolicni je mjesec – prema njemu, sunce je ogromno, ali, kao štoznamo i daleko…ipak, pri pomrčini – oni su približno jednaki.

Dobro jutro!
Gost
Dobro jutro!

Sve smo jadniji i jadniji. Sve smo izgubljeniji i dno nikako da nađemo. Taman nekad mislim gore ne može biti.. kad ono može.
Hoćemo li opstati kao narod i gdje je nada?
Opšte rasulo!
Možda je dobro što je životni vijek kratak, pa ne mora se svemu svjedok biti.
Ko zna

IVE iz pecalbe
Gost
IVE iz pecalbe

Tjesi se Evrooa ce se ubrzano transformirati u SVEEVROPSKI KALIFAT, ja se tjesim da me vise nece biti do tada, a unuci moji morati ce nauciti klanjati su Dzamiji. Kada vidim koliko mladih muslimana sa nadignutim ku*cem cekaju da udju u Evropu, da oplode evropljanke jer to evropski muski vise nisu u stanju ili rijetko, dok muslimanke radjaju po desetero dijece. I tu nas je civilizacija sje*endisala sa raznim programima za sprecavanje zacesca.

George
Gost
George

Bravo abe

jezevakucica
Gost
jezevakucica

Gospon Ivo Kobaš,ma da bi riječ dodao…

nonwo
Gost
nonwo

Nema drevne građevine u svijetu,megalita …koji nema točno određen odnos prema Suncu(izlasku,zalasku, za vrijeme solsticija).Ako su to bilježili svi drevni narodi širom svijeta onda Sunce sigurno ima neki poseban astronomsko/astrološki značaj za ljudski život.Interesantno je da se naš oficijelni kalendar(365,25 dana) računski ne poklapa s kalendarom prirode,(postoji siderial year and tropical year) .Kako se ne bi potpuno spetljao i odudarao od prirodnog,svake 4 godine se dodaje jedan dan-prijestupna godina.Da nema toga,nakon stoljeća bi se kalendarsko doba razilazilo s prirodnim godišnjim dobom za cc 20 dana.I onda bi nam se činilo da određeno godišnje doba dolazi u krivo vrijeme,a ustvari je s prirodom sve u redu,samo oficijelne “ljudske” brojke ne odgovaraju.Ni sada nije sve računski u detalje pogođeno,pa je moguće da se na tisućljetnoj ili dužoj vremenskoj skali godišnja doba u odnosu na kalendar ipak pomiču.
Preko zvijezda i sunca,stari su narodi (Maye npr.)znali u kojem se velikom periodu zemaljske povijesti nalaze(npr.sazvježđe Riba u kojem smo mi sad i traje mislim cc 2160 godina,i iz kojeg ćemo prijeći u doba Vodenjaka idućih cc 2000 godina) i da precesija(uslijed nagiba osi) zemlje traje 26 000 godina,drugim riječima da je život na Zemlji upravljan nekim velikim,ponavljajućim,pravilnim ciklusima.Ako su to sve znali gledajući u Sunce i zvijezde stoljećima(a možda im je netko odozgo podario znanje kako tvrdi pleme Dogon koje je znalo za postojanje planete koju su tek kasnije otkrili astronomi,kao i to da je Sirius zvijezda blizanac-dvije zvijezde na povezanim putanjama),tragično je da mi ne stignemo vidjeti ni jedan dnevni izlazak/zalazak sunca.Long story short,mora da ima nečega posebnog u nebu,suncu i zvijezdama…

nonwo
Gost
nonwo
panStje
Gost
panStje

Eskim je pogrdna rijec za Inuite, isto kao i Cigan za Roma…

PPP
Gost
PPP

To nije istina. Riječ Eskim se koristi svuda i znači “osobe koje jedu sirovo meso”.

otpisani
Gost
otpisani

PPP
“osobe koje jedu sirovo meso”. … pa, ne znam baš kako to može biti kompliment za nekoga(?) …možda je ipak “panStje” u pravu?

PPP
Gost
PPP

Reci Japancima da to nije kompliment. 🙂

krivA
Gost
krivA

..a ja b’ sada jedan dobar malo zesci TARTAR BIFTEK..!

otpisani
Gost
otpisani

Ja samo salate i voće jedem sirovo. (nekad volio tartar, ali zadnnjih 30 godina – ni u ludilu).

panStje
Gost
panStje

Rijec Excominqui ili Eskim.Nastala je od abenačkog naziva sto bi znacilo =jeduci sirovu hranu=
Inuiti(pravilno je Inuk) ne vole da ih se naziva Eskim,jer je to totalno iskrivljena rijec.Sebe iskljucivo
nazivaju INUK.
Njihovi juzni susjedi,za koje mi znamo kao Indijanci.Nisu bas bili prijateljski raspolozeni prema Inuitima.
Indijanci Kenai ili Tnaina zvali su ih Ultsehaga(sto u prijevodu znaci rob)Oni su ih hvatali za radnu snagu.

PPP
Gost
PPP

PanStje, ti govoriš o kanadskim Eskimima koji se bune, ali američki i dalje koriste to ime.

Zvrk
Gost
Zvrk

Nisu to isti narodi.

čoban Đuro
Gost
čoban Đuro

Velebit je riješio misterij.Ja se već pobojao da su moja zapažanja nebitna .Sunce se jećer pomaknulo,zato što sam sada sa ovcama u zimovniku u ovćarniku ,a do jućer su bile kilometar i pol u pašnjaku .ETO SADA MI JE JASNO VIŠE SE NE BRINEM.

ivica pjevalica
Gost
ivica pjevalica

kolko ja znam (a i pratim) sunce svaki dan izlazi na drugom mjestu…

POVEZANE VIJESTI

Izbornik