Predstavlja najopasnije drvo na Zemlji. Sam dolazak u kontakt sa ovim drvetom, njegovim stablom, lišćem ili plodom može se završiti fatalno.
Spaljivanje drveta ili njegove kore stvara otrovan dim koji je u stanju spaliti kožu, oči, pluća i oslijepiti svakog ko dođe u kontakt sa dimom. Samo stojanje u blizini ovog drveta, koje ispušta razne toksine, može izazvati gušenje a ako se njegov toksin infiltrira i uđe u krvotok nastupa sigurna smrt. Sok je najsmrtonosniji element ovog drveta, jedna kap može bukvalno spaliti kožu. Ovo drvo je porijeklom sa karibskih ostrva ali se može naći na plažama i tropskim ostrvima na Južmoj Floridi.
Doslovan prevod Hippomane Mancinella bi glasio “Mala jabuka koja čini konje ludim”. Konkvistadori su ovo drvo zvali “Mala jabuka smrti” a kapetan James Cook i njegova posada su jednom prilikom pokušali da usitne ovo drvo u pokušaju da izvuku svježu vodu iz njega, tom prilikom su neki od mornara slučajno protrljali oči zadobivši privremeno sljepilo. Prilikom prve evropske ekspedicije na Floridu 1521. godine Juan Ponce De Leon je pogođen strijelom čiji je vrh bio umočen u sok ovog drveta, nedugo posle ranjavanja je preminuo od zadobijenih rana.
Otrovna priroda ovog drveta je jedinstvena na svijetu, plodovi su obično dizajnirani tako da se njihovo sjeme širi, budući da životinje izbjegavaju ovo drvo jedini način razmnožavanja jeste da sjeme ili sam plod završe u okeanu kojeg dalje prenose morske struje
Hehe, šanjolsko ime “manzanilla de la muerte” govori dovoljno da se stablo obilazi u širokom luku. Wikipedia još piše da su stabla često označena crvenom bojom kako bi ih ljudi uočili na vrijeme.
Očigledan znak da ni ova biljka nije nastala spontanom evolucijskom selekciom, jer bi to značilo da i prethodna karika u njenom nastanku ima nekakva slična svojstva. Nadalje onaj koji se poigrao karaktristikama ove biljke je dobro znao za opasnost po sisavce i ostale biljojede i zato je svoj eksperiment izvorno smjestio na otok (za svaki slučaj) no kako ima sposobnost rasta na samoj obali mora, logično je da se morskim strujama raširila po najbližim obalama kontinenta. Pročitao sam da ova biljka spada u “mliječike” i sjetio se kako mi je mlijeko naše domaće smokve napravilo rane po rukama jednom davno kada sam podrezivao višak grana dok je bila u punoj vegetaciji, pa mi je noseći te grane golim rukama mlijeko kapalo po koži i nastalo je crvenilo a nakon dva tri dana se pretvorilo u otvorene rane… ima i jedna biljka mi je zovemo “mličko” (Euphorbia helioscopia) koja raste po… Čitaj više »