fbpx

Imati, pa nemati

Disk i cvijeće

Poznata je kletva: „Imao, pa nemao!“ Njome se želi reći koliko je teško kad se čovjek na nešto lijepo i korisno navikne, pa onda nekom silom prilika ostane bez toga.

Dok nisu postojali telefoni, niko nije ni osjećao da im nedostaju. Jednostavno se nije ni znalo da postoji takva mogućnost komunikacije i ljudi su spokojno živjeli kao da imaju baš sve što im treba. Tako je bilo sa većinom novotarijama koje su se pojavljivale i ispočetka čak imale mnogo problema boreći se da ih ljudi prihvate. Struje su se plašili jer ih može ubiti. Plina u kući također, mogao je izazvati požar. Perilica za suđe „nikada nije mogla oprati kao ljudska ruka“, a automobili su toliko jurili da su ugrožavali ljudske živote.

Tako sam se i ja ispočetka osjećao sasvim lijepo i normalno bez kompjutora i Interneta. Baš nimalo mi nisu nedostajali. Ali drugi su sve više pričali o tim novotarijama, pa sam se i ja uhvatio u novo kolo. Internet je učinio svoje i uskoro mi je dan bez uključivanja kompjutora bio nezamisliv. Jednostavno, to je bila moja svakodnevna potreba. Pa, ko bi sad po knjigama tražio neke važne podatke?! Prvo, treba naći knjigu, a tek onda u njoj ono što ti treba. To traje u nedogled. A na tastaturu samo klikneš i eto ti odgovora! Bilo šta da te zanima, samo potraži!

Lako sam se navikao na usluge koje mi pruža kompjutor i počeo se obilato koristiti njima. Evo, samo za ovaj portal gotovo svakog dana napišem tekst, a onda ga pošaljem uredniku. Bez kompjutora, to bi bio neusporedivo kompliciraniji posao. Trebalo bi prvo tekst otipkati na papir, pa to staviti u kuvertu i odnijeti na poštu i platiti poštarinu, a onda čekati da stigne do redakcije. Tamo bi to trebalo prepisivati, obrađivati na razne načine i tek onda predstaviti čitateljima. Sve je to mnogo sporije i skuplje nego ovako, klikom. I zato se na komputorsko-internetsku novotariju lako naviknuti. A koliko je ta navika jaka, koliko postajemo ovisni o njoj, shvatimo kad bez nje ostanemo.

Meni je ovih dana otkazao kompjutor. Imam ja na telefonu veliki broj mogućnosti kao i na kompjutoru, ali postoje i neki nedostaci. Pisati je mnogo sporije, a uz to nemam naša slova, a ne mogu bez njih poslati tekst, jer za ispraviti takav tekst treba više vremena nego rutiniranom tekstopiscu za napisati ga. Neke radnje i ne znam obaviti na telefonu jer ih nikada nisam radio. Zato sam bio jedno vrijeme paraliziran i djelovao kao pušač kome je uskraćeno pušenje. Odjednom sam imao i slobodnog vremena, samo nisam znao šta bih s njim. I tako sam bi blokiran nekoliko dana dok mi, po običaju, sin i kćerka nisu pritekli u pomoć i nabavili novi kompjutor.

Teško bi se sada bilo naviknuti bez kompjutora, bez Interneta. Imati pa nemati je baš nezgodno. Možda bi se nakon nekog vremena čovjek opet navikao i na nemanje, ali bi uvijek negdje u podsvijesti ostao žal za „starim, dobrim vremenima“. Zato je možda bolje nekome nešto ne dati, nego mu dati, pa oduzeti.

0 0 vote
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
20 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
28.juni
Gost
28.juni
1 godina prije

Jedna kletva potekla iz našeg naroda kaže:”Dabogda imao,pa nemao!” Pa sad ti vidi!?☺?

Siniša
Gost
Siniša
1 godina prije

Kaže meni kolega:”Vidjećeš ti Siniša kada se oženiš šta znači “imati a ne imati”, skoliš ženu u krevetu kao nešto bi radio s njom a probudi se dijete pa dođe i legne između vas, mrak ti padne na oči a žena ni prići neda. “.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
1 godina prije

Onaj koji je navikao na vlastito nezadovoljstvo u njemu se snalazi kao riba u vodi. Ne daj Bože pa takvomu reći da je nešto, bilo što – dobro. Gle kako lijep dan! Ma što lijep, vidjet ćeš kad sad zapuše. Ako mu kažeš da živiš dobro, da imaš dobar posao i da si zadovoljan, odmaknut će se od tebe jer mora da si špijun, njihov, lopov. Gleda te kao da si mu mater opsovao.
Pravi su samo nezadovoljni ljudi, oni koji kmeče, cvile, psuju, kojima je uvijek netko drugi kriv za sve oko njih. Kriva je država, općina, Europska Unija. Kriv je Chelsea jer su izgubili baš kad je stavio dnevnu kladioničarsku dozu na njih.
Živimo u ropstvu. Mi smo jadni robovi koji moraju plaćati troškove prijevoza na posao, marendu na poslu, moramo sami brinuti o tomu gdje ćemo i kako stanovati. Ondašnji robovi nisu morali misliti ni o čemu, samo su se seksali nakon rada na polju pamuka.
Nama danas ni do seksa nije. Truju nas aditivima, stavljaju nam fluor u pastu za zube, kontroliraju nam medije, praše nas chemtrailsima. Još smo dobri što nam sve rade. Jedva ostane za kutiju duvana i pivo.
Nije sad da se toliko nema. Dva-tri auta su ispred kuće, pet-šest smartphonea u kući, Tv minimalno 120 cm i obavezni paket tv-internet-mobitel.
Udžbenici su besplatni, ali ne valjaju. Lažu. Prije su bili krcati istinama. Prijevoz u školu je besplatan, ali neki lopovi su se dokopali autobusa pa zarađuju na prijevozu naše djece.
Više ne možeš ni u wc kao čovjek, uvijek nešto vibrira na mobitelu. Il’ je viber, il’ messenger, il’ whats up, il’ poruka, neki k je. A gdje su ona zlatna vremena kad se do telefonske govornice išlo kilometrima? Dobro za tijelo, dobro za duh, do govornice bi smislio što ćeš reći u onih 30 sekundi dok ne istekne kartica. I tad je bilo nezadovoljnih, onih koji su imali telefone u kući dok smo mi samodoprinosom kopali kanale za telefonske kablove kako bi bili kao drugi moderni svijet. Eh da smo tad znali da će profitirati danas oni koji nikad lopatu u ruke nisu uzeli, niti kopali kanale za telefon,,
Ne valja, kako god okreneš. Opljačkali su nas. Toliko da nitko više niti kokoši ne hrani. Ukrali i kokoši? Kokošari. Nisu ukrali, nego se ne isplati. Kao da su svi burzovni mešetari pa da ulažu u kokošje dionice.
Sve oko nas je banda. Je, nemamo još uvijek rešetke na prozorima i vratima u prizemlju i na prvom katu kao Španjolci, ali treba nam vremena. Polako ćemo doći i do toga.
Ali ukrali su nam more, nebo, zrak, vodu, šume. Živimo na čardaku ni na nebu, ni na zemlji? A e, tako nekako. Treba vaditi puste papire da bi ti država besplatno stavila fasadu na zgradu, na kuću. Mo’š se otelit’ dok prikupiš sve papire za nepovratne novce. Hoćeš voćnjak, hoćeš nepovratni novac za pokretanje obrta, samozapošljavanje, hoćeš li kakvi stroj, za sve treba papire.
Kako da ne! Ja da stojim u redu i čekam na papire!? Sve to su lopovi, a jedini ja pošten. Radim za crkavicu. Je, nisam gladan, gol i bos.
Posebno mrzim turiste i te Čehe, Poljake, Mađare, Slovence. Do jučer nisu bez Rusa znali cipele zavezati, a danas se tu ku rče s novim autima, ljetuju, kupuju kuće. Na mojoj zemlji. Moja, a ja ne smijem mrdnuti. Kako oni smiju? Kako su oni došli do bogatstva? Sigurno lopovi kao i ovi naši.
I pogledaj ovo jutro, sve neki oblaci, tuku nas HAARPom, Čemu se radovati? Još jedan dan u ropstvu, kud se nisam rodio kao crnac pa da izbjegnem u Europu!? Ali već jesi u Europi. Jesam? Onda u Ameriku, Rusiju, na Mars, u p izdu materinu, svugdje je bolje nego ovdje!

Maja
Gost
Maja
1 godina prije
Reply to  Son of Alerik

bravooo soa, imas dara za pisanje, sesir dolje. al koji ti je jarac dao minuse, valjda ti zive ” u zemlji cudesa”.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
1 godina prije
Reply to  Maja

Majo
Nije svaki minus loš. Kad imaš sreću (koja se kao i svaka zasluži) da ljudi vole da te ne vole, onda je bolje dobiti minus, nego li šamar, nego pendrečenje ili pogled u streljački stroj.
Hvala Bogu (ma što Bogu, hvala majmunu i evoluciji jer je sišao sa stabla, nije mu bilo dobro mukte jesti banane, nego je revolucionar htio sam vagati pod tipkom 1 i plaćati pedeveje, bemveje i epopeje) da imamo internet. Mnoge je živote spasio i omogućio porniće i život u pokretu. Otpora.

Piretis
Member
Piretis
1 godina prije

“Imao, pa nemao” spada u kategoriju pučke kletve.
A “Nemao, pa imao”? Prizivamo li time nekome sreću i uspjeh? Ne baš. Kada se desi da se netko izdigne iz neimaštine ili bijede do bogatstva čini se, na prvu, da je uspio i ostvario sve što se samo zamisliti može. A kada se nama to desi brzo saznamo da time nije riješeno ništa. Da, sada je više novca i materijalnog, ali je više briga. Kako to sačuvati ili umnožiti. Pa je tu i tuđi jal. Sada smo meta zlih jezika, moramo paziti na svaku riječ i pokret jer smo u žiži, uspješni smo i ugledni.
I koliko traje “sreća” kad se konačno nešto “ima”? Kratko, toliko kratko koliko treba da se nađe novi predmet želja. Kupio sam novi Golf, ali da je bar bilo više para, e, onda bih parkirao Audi ili čak Mercedes. Sada imam novi laptop ali, nažalost, gdje je to od najboljeg modela.
Sve je to kao u Balaševićevoj pjesmi o Vasi Ladačkom. Imao je “navek hleba, taman tolko kolko treba al je Vasa hteo mnogo više”. I dobio je “konje vrane… sat sa zlatnim lancem i salaše” i mimo svih očekivanja sve je to Vasi bilo “džaba”.
Imati za osnovno životna je nužnost. Imati i malo više preko toga može nam činiti zadovoljstvo. Imati puno, većini, je prokletstvo. Posebno ako nemamo ono što doista život čini dobrim. A to su stvari koje se ne mogu kupiti novcem.

28.juni
Gost
28.juni
1 godina prije
Reply to  Piretis

…sve je imo ,ništa imo nije…Džaba bili konji vrani…

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
1 godina prije
Reply to  28.juni

@28.juni:
Bez obzira na D.
Miješati žabe,konje i vrane?

Crni žutokljunac
Gost
Crni žutokljunac
1 godina prije

Prokletstvo ovog svijeta,materijalizam.Nije bitno da imamo kolko nam treba, već,ako je moguče,čim više.Dok je večina nas zauzeta materijalnim,duša vene.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
1 godina prije

Sve vene što se ne zalijeva. Bit će da i dušu treba zalijevati. Ako ne vodom, onda s čim priručnim. Mi komunisti nismo priznavali dušu, znali smo da Svako jutro jedno jaje, organizmu snagu daje i da je U zdravom tijelu- zdrav duh. Nismo priznavali dušu, ali jesmo duh. Zato i prizivamo duhove prošlosti.
Ne znam za vas, ali ja sam materijalist. I to otkad znam za sebe. Radije bih pojeo trešnju, nego ništa. Tako i danas. Radije imam tisuću eura u džepu i 200 konja ispod haube, nego li ništa i da pješačim, da zrnjam krunice, klanjam se i čekam manu s neba. A možda je moja duša materijalistička?

Piretis
Member
Piretis
1 godina prije
Reply to  Son of Alerik

@Alerik- Da nije bilo onog “mi komunisti” pomislio bih da ti to ozbiljno.
P.S. Čekati manu s neba? Hm, zašto ne. Biti kao “ptice nebeske” iz Mateja 6, 26. Uz malo sreće i puno skromnosti to radi. Ali onda ništa od tisuću € i 200 KS.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
1 godina prije
Reply to  Piretis

Piretis
Svi mi koji smo odrasli pod budnim okom Partije smo roba s greškom, dokaz neinteligentnog dizajna i kao takvi u suvremenom svijetu smo nekompatibilni s većinom programskih jezika, uključujući i engleski, američku varijantu posebno. A mana, bila je stvarna nakon kometarnog udara koji je na Zemlju (venezuelansku naročito) sručio naftu. Vidiš li u čemu je greška:))

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
1 godina prije
Reply to  Son of Alerik

Komunistička- diesel kometa i Igre bez Granica i englesko-američka
prevarijanta?
Partija Briškule i Trešete nekompatibilna sa Pokerom?
uvijek tvoja
Napolitana Kuna

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
1 godina prije
Reply to  Son of Alerik

Svako jutro oba jaja
i pčelica Maja?
Danas otet poglavica ”Lepi Osmeh”(afera Huawei)?

Maja
Gost
Maja
1 godina prije
Reply to  Umpah Pah

ne, bez zezanja, kod mene svako jutro jedno ( bio) jaje, ili nist, narandja ili vlastiti caj. a i wili je tu negdje koju ulicu dalje. umjesto jaja, suhe sljive.

Maja
Gost
Maja
1 godina prije
Reply to  Son of Alerik

imati i izzivjeti svoje potrebe prema vlastitim mogucnostima nije materijalizam. materijalizam jest, kad ti je to materijalno iznad svega u zivotu, na razini idolopoklonstva, kad bez toga poludis i izgubis dobar karakter, ljubav, povjerenje, savjest . i siromasan moze lako postati materijalist, ako je onome tko ima zavidan, ako zbog toga mrzi i prelazi svoje mogucnosti. bilo je doba, kad si nisam mogla priustiti niti bicikl,koristila sam javni prijevoz. pa sam onda nakon 2- 3. place mogla kupiti tri bicikla sinu, kceri i sebi. pa placati novije, vece stanove ( opcinske). danas jurim svuda svojim autom, obavljam godisnje ca 4 putovanja kao turist, ali nisam sopingholicar. hranim se razumno. dosta toga poklanjam drugima potrebitima – vrijeme, novac, materijalno, prirodne lijekove. jesam li materijalist?

Crni žutokljunac
Gost
Crni žutokljunac
1 godina prije
Reply to  Son of Alerik

I ja sam materijalist,jer sam prinuđen biti.Kako opstat inače u ovom svijetu?Ak si sam,još bi se našlo načina,al ak imaš familiju,jako teško.Al me ta trka za novcem ne ispunjava.Najbolje se osječam u prirodi,na nekom brdu,šumi …

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
1 godina prije

Bravo Majo!
Kao materijalist pronašao sam novi materijal za izradu zahodskih školjki sa lotus efektom i nazvao ga BRUXLESS i fekalije
klize kao da su od Mona Lize?!

Ive iz Pecalbe
Gost
Ive iz Pecalbe
1 godina prije

Nezgodno je imati ako te okruzuje HDZ KRIM KARTEL, osijetio sam to na vlastitim ledjima, jos za vladavine zlocinca Tudjmana, pa je bilo bijezi i spasavaj imetak i glavu. Uspio sam u spasavnju, ali su mi za nagradu domovnicu ponistili.

debeli pas
Gost
debeli pas
1 godina prije

Imati pa nemati. Lijep način da se počne sve iznova uz više etičke standarde.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik