V času, kogda svet postava vse bole razdvojen, ideja o jeziku, ktori može jediniti narode, zvuči skoraj idealistički. Ale Interslavenski jezik pokazuje, že idealizam može postati praktika. To je jezik stvoren s jednim ciljem: da svi Slaveni mogu međusobno govoriti i razumeti se bez napora, bez prevodov, bez barijer.
Nastanek jezika i ideja, ktora stoji za njim
Interslavenski se ne pojavil slučajno. Stvoren je kao odgovor na staro pitanje: kako spojiti narode, ktori dele iste korene, ale govore različnimi jezicami?
Lingvisti i entuzijasti iz mnogih zemelj počeli su tražiti zajedničke elemente, reči i gramatične strukture, ktore se pojavljujut v svim slavianskimi jezicami. Rezultat toga dugodoljnoga rada bila je jednostavna i razumljiva forma — jezik, ktori zvuči prirodno skoraj svakomu Slovenu.
Jezik se naslanja na tradiciju staroslavianskoga, no ostava moderan, fleksibilan i lak za upotrebu. On ne pripada jednoj državi ni jednemu narodu, nego svima, ktori se osećaju delom slavianskoga sveta.
Kto može razumeti Interslavenski i zač je to tako
Jedna od najvecih moći Interslavenskoga je to, že ga Slaveni razumejut gotovo instinktivno. Zapadni Slaveni prepoznavaju strukturu i stare korene, Južni Slaveni brzo nalazaju sličnosti v rečniku i ritmu, a Istočni Slaveni osećaju bliskost so staroslavianskim temeljem. Zato se može reči, že Interslavenski u većini slučajev služi kao zajednički jezik među svim slavianskimi narodami.
Pisani oblik razume ogromna većina Slavenov skoro odmah, a govoreni nakon kratkega privikavanja.
Upotreba i smisao jezika v moderno vreme
Dnes Interslavenski živi v kulturnih projektah, filmih, glazbi, literaturi i internetskih platformah. Koristi se za putovanja, obrazovanje, nauku i tehnologiju kao neutralen jezik, ktori ne daje prednost nijednemu narodu. Njegov cilj nije da zameni nacionalne jezike, nego da stvori prostor, gde Slaveni opet mogu komunicirati prirodno, jednostavno i bez prepreka.
Poslednja riječ
Interslavenski jezik je dokaz, že zajednička istorija može postati zajednička budučnost. On pokazuje, že razumevanje među Slavenima ne mora biti težko, ako postoji volja da se gradi most, a ne zid.
I najvažnije od svega: ovo je tek početok tekstov na Interslavenskom jeziku — jeziku, ktori ne pripada nijednoj državi, nego služi komunikaciji vseh Slavenov.
Most je izgrađen, a budučnost razgovora tek se otvara.
Ovo na slici više nalikuju na Španjolce.
Osnovna boja kose Slavena bila je crvena i plava.
Nije bilo velike razlike između njih i Skandinavaca.
Tako su i opisani u povijesnim izvorima.
Tako da nije čudno što na vikinškim grobljima nisu pronađeni samo ostaci Skandinavaca.
Ova reklama me više podsjeća na tri brata zagorca Čeh, Leh i Meh
Interslovenski otvara neslućene mogućnosti da srbi i hrvati intuitivno razumeju u čemu se ne razumeju.
–
Ćirilica je, naravno osnovno pismo takvoga jezika.
–
Prelazak u pravoslavlje je poželjan.
🙂 🙂 🙂
Reklo bi se da je najsličniji podravskom kajkavskom s malom primjesom slovenskih riječi. Ionako ima onih koji tvrde da je Hrvatski jezik najstariji i da su od njega nastali drugi slavenski jezici. Izgleda da je to i tako kad taj interslavenski ima najviše sličnosti s hrvatskim kajkavskim.
Fotografija u prilogu je iz perioda kada sloveni još nisu govorili ni jedan jezik.
🙂
To bi zapravo bio srbski jezik ili srbskohrvatskobosnjackocrnskogorski jezik jer svi sloveni nas razumiju jako dobro iz razloga sto je nas jezik najblize onome sto bi bio korijen ostalih slovenskih jezika. I česi i poljaci i slovaci i bugari i rumuni i rusi svi nas razumiju jako dobro, samo mi njih bas i ne. Njih nas jezik podsjeca kao neki drevni jezik, kao da često neke prastare rijeci upotrebljavamo koje oni ne govore ali jednostavno razumiju. Pomalo slično kao kod nas na raznim zabacenim selima u određenim krajevima ljudi koriste neke riječi tipične za te krajeve, koje mi ne koristimo i to nama djeluje “po seljacki”, ali ih savršeno razumijemo.
A kome je i zašto bio potreban hrvatski novogovor, koji se na logično forsira?
”Jednostavno dobijem veliku potrebu za pisanjem i osjećam da bih eksplodirao da ne počnem pisati, no tada nisam svjestan što pišem. Svaki put se začudim kako pišem o nepoznatim područjima i kako upotrebljavam strane riječi koje inače uopće ne razumijem. Često moram imati rječnik stranih riječi da sâm sebe prevodim.”
hrvatski mislilac Šime Marić
P.S.
Lako je shvatiti da “Crvenkapica” nije bajka iz naših krajeva.
U nas se s pitama i kolačima ide od bake, a ne k njoj.
Meni je to ok