Iz kupine u draču – Svijet oko nas je savršen, samo smo mi prečesto nesavršeni u njemu

Kupina

Pitaš ga o nekomu, a on kaže – Je, napredovao je. Skočio iz kupine u draču! Odmah znaš sve, da se ništa promijenilo nije, da je čovjek i dalje u vrzinom kolu svojih problema. Ima li uopće razlike između pada u kupinu od onog u draču? I kupina i drača imaju bodlje, obje će te dobro izbosti i teško da će ti odjeća biti u istom stanju prije i poslije pada u kupinu. Ili draču.

Ipak nisu iste. Drača ima ravne bodlje, duge do dva centimetra, uredno idu od debljeg početka do tankog vrha. Uspiješ li zaobići bodlje, možeš uhvatiti draču i za granu na kojoj nema bodlji. S kupinom je drugačije. Njene bodlje su zakovrčane, sitnije i gušće raspoređene. Ima ih svugdje i ne možeš niti jedan njen dio uhvatiti golom rukom, a da na njemu nema bodlji. Poput udica su. A ti u kupini poput glupe ribe na suhom.

Čini se da je kupina opasnija i gora po posljedicama za one koji u nju upadnu. Možda.

Kupine rastu svugdje, tamo gdje ima ljudi, a naročito tamo gdje nema ljudi. Lukave su. Možeš ih vidjeti da rastu ispod zidova, na puteljcima. Možeš se zaplesti u njih. Ako si odlikaš, ne znači da si pametniji od kupine. To sam naučio jednog davnog pravog početka ljetnih praznika, a oni, kao što znamo počinju onog trena kad razrednik podijeli svjedodžbe, 30.lipnja.

Vraćao sam se iz škole, svjedodžba u jednoj ruci, pohvalnica u drugoj (svake godine su pohvalnice izgledale drugačije, jednom sa zelenim krugovima, druge godine s tamnoljubičastima). Grudi su mi se nadimale, ne od ponosa zbog uspjeha, nego od radosti koje se smiješe od ljeta preda mnom. Najprije smokve petrovke, pa onda idu višnje (nisu slatke poput trešanja, ali valja pričekati dok skroz ne sazru, onda su prave), u tom će i kukuruz (pa prženje na vatri), onda na more, kupanje, svakog dana igrati nogomet, barem po dvije-tri utakmice na male branke, pa će u kolovozu početi grožđe i obične smokve, što ono još…? Nešto mi je zapelo za nogu, najprije jednu pa drugu, svjedodžba odleti na jednu stranu, pohvalnica na drugu, a ja u slobodnom padu na zemlju. Dočekam se na ruke i nešto je napravilo kvrc. Prije nego sam uspio zajaukati, suze su počele frcati. Mora da sam slomio ruku. Pogledam i uf, na kupinu sam zaboravio!

Pola ljeta proveo s rukom u gipsu.  Nije gips na ruku dospio tek tako. Prije gipsa je valjalo otići kod Stipe Korina, njegov otac Kore je bio poznat kao onaj koji zna ‘namjestiti’ ruku, tako da je Stipe samo nastavio očev ‘zanat’. On mi je zavrtao ruku, dirao tamo gdje boli, rekao “nije slomljena, nije iščašena, možda je napukla”. To se vidjelo na rentgenu kasnije.

Kupina zna što je fotosinteza, ali joj nije stalo do tog da izraste u kakvo stablo, niti da sluša one koji se odmaraju u njenom hladu. Nema ni grane, ona je cijela samo grana. Lagana, ne pretjerano čvrsta, savitljiva. Gleda kako se domoći nekog jačeg grma, stabla i iskoristiti njegovu snagu za svoj rast pa se penje po tuđim granama. Njoj ne treba previše zemlje, ni previše minerala jer ne troši energiju na stablo, već isključivo na svoj rast. Egoistična i osvetoljubljiva, ne da se dirati. Nema li stabla ili grma u blizini, širit će se vlastitim izdancima. Svoju najdužu granu (od one dvije-tri koji niknu iz zemlje) će pružiti do prve namirisane hrane u zemlji i pretvoriti se u novi korijen, iz njega opet izrasti pa se protegnuti dalje. Tako se kupina širi i obuzima svoj plijen.
Među najdražim su joj zapuštane, napuštene, urušene kuće. Kad se jednom uvuče u njih, kad zagospodari nekadašnjim ljudskim domom, teško će je itko istjerati.

Sve zaraslo u korov, kupinu i draču…kažu kad žele opisati napuštane kuće i imanja.

Čini se da su čovjek i kupina prirodni neprijatelji. Nemoj paziti koji tjedan i evo već kupine, iznikle ispod zida, spremna svojim zakovrčanim bodljama isparati ti kožu i na njoj ostaviti tragove.

A onda, tamo negdje u kolovozu, dogodi se čudo! Uza sve pute, laze, sve ono što je kupinom obraslo, počne se najprije nešto crvenjeti pa crniti. Kupine! Slatke! Sočne! Još i još, ima ih još. Ono što je izgledalo kao korov, kao smetalo, neprijatelj, preobrazi se u voće. Nitko ga nije sadio, nitko se nije brinuo o njemu, nitko ga nikad nije zalio. Naraslo tamo gdje zemlje nema, tamo gdje ništa drugo nema volju rasti. Daje se ljudima, pticama, životinjama. Ne brane svoj plod nikakvim bodljama, slobodni su za branje.

Netko će od kupina napraviti sok, netko džem, netko će ih kombinirati s kolačima, sladoledom.

Sve se razotkriva u tom plodu. I zašto se kupina prostire na široko, zašto joj trebaju druge biljke, kako od mrve zemlje i puno Sunca stvoriti sočni plod, zašto se mora bodljama toliko vremena braniti…

Svijet oko nas je savršen, samo smo mi prečesto nesavršeni u njemu. Sudimo na prvu, odsječke gledamo kao cjelinu i propuštamo vidjeti ukupnost svijeta čiji smo dio.

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
Duje
Gost
Duje

Sve na svijetu je međusobno povezano. Sve je istovremeno i uzrok i posljedica. Da te kupina nije saplela tog davnog ljeta, danas nebi o tome pisao, mi nebi čitali, neki uživali u tekstu, a neki zlobno komentirali … toliko toga zbog jedne nestašne bodljikave povijuše. Sve na ovom svijetu je istovremeno i dobro i zlo, ovisno o našoj precepciji i interpretaciji, kao što je svaka uzbrdica ujedno i nizbrdica, ovisno s koje strane trenutno gledamo.

Alen
Gost
Alen

Tobe ja Rabbi…

Aurora
Gost
Aurora

Savršenosti prirode sam postala svjesna kad sam postala majka. U mom slučaju je priroda sve odradila savršeno. Od tada je doživljavam kao jednostavnu, savršenu i moćnu.

Alen
Gost
Alen

Hvala Bogu na prirodi ?.

otpisani
Gost
otpisani

Aurora
Sve, na prvi pogled, može izgledati savršeno i jednostavno, no ako duže posmatraš i još malo “zagrebeš” zaključiti ćeš da priroda nije jednostavna, a ako je pokušaš “secirati” tek ćeš onda otkriti koliko je složena i nesavršena…
…što bi Alen rekao, “zahvali se Bogu” što ti nije priuštio da spoznaš onu drugu stranu “prirode”

čoban Đuro
Gost
čoban Đuro

Zablude su velike kao planet.Kao priča o kupini i draču,Malo strpljenja otkrije se pozadina priće drugačija .U mojem djetinjstvu su te zablude bile i u pitanje kupine koje su rasle oko moga vinograda tako što su moji roditelji Posavci iz močvara Lonjskog Polja gdje nije rasla kupina ona krupna brdska nego ona šumska nizinska koju smo brali i jeli,nama rekli da je ova otrovna.Tako i za bobice Bazge branili stavljati u usta vele otrovne su.Danas kao čovjek koji sam pročita o svemu znam da su to sve bile zablude.Koliko mora paziti danas čovjek da se ne spotakne na zablude ,naročito… Pročitaj više »

Moreno
Gost
Moreno

Bolje iz kupine u draču, nego sa konja na tovara 🙂

otpisani
Gost
otpisani

Svijet oko nas je savršen! (ako ga gledaš sa najviše pozicije u hranidbenom lancu) Svijet je sve samo ne savršen, nema ni jednog živog bića koje može živjeti ako se ne hrani nekim drugim bićem. Svako nekoga mora pojesti da bi on živio… zar je to savršenstvo? Zar je vječiti bjeg od jačega i većega da ne budeš pojeden i stalna trka za slabijim kako bi ga pojeo, savršenstvo? Biljke su također u stalnoj borbi za hranom i svjetlom pa žele li preživjeti duže vrijeme moraju brzo razviti korijen duboko i široko i stablo sa krošnjom što veće ili poput… Pročitaj više »

Kihot
Gost
Kihot

vidiš… U svemiru kojeg nastanjujemo, kaos i red su život i smrt. Kaos je život, red je smrt. U svojim zadnjim trenutcima postojanja, svemir će biti ogromno nepregledno prostranstvo ničega. Hladna i mrtva praznina. Kaos će konačno stati, entropija konačno prestati rasti i onda…ipak… creatio ex nihilo. Nemjerljive količine energije povučene iz…etera?! Iz jedne zadnje nevjerojatno male, jedva mjerljive točke života, usred beskrajnog mraka dogodit će se ekplozija takve snage, takve moći i život će krenuti ispočetka. Rađanje galaksija, zvijezda, planeta i … ljudi. 🙂 Takva je sudbina nas koji ležimo između tame i svijetla, života i smrti. Rađamo se… Pročitaj više »

otpisani
Gost
otpisani

Kihot “creatio ex nihilo”… mislim da bi se trebao dobro potruditi da dokažeš tu mogućnost. …a da “umiremo da bi se rodili” – trebaš znati da se uvijek neko novi rađa a jednom kada ti se “svjetlo ugasi” i odnesu te “pod čemprese” nema ti više novog rađanja, kao ni onoj ptici koju je jastreb pojeo ili onom drvu koga je motorna pila oborila. Tu i leži nesavršenost života jedinke. Da je život savršen ne bi bilo umiranja… no stvoritelji u svojoj žurbi da stvore što više života i raznih vrsta a zakočeni vlastitom nesavršenošću, pošli su linijom manjeg otpora… Pročitaj više »

Kihot
Gost
Kihot

“creatio ex nihilo” Figurativno, postoji ono nešto iza ništa. A jako si negativan i nesretan vidim, jer misliš da… ti stvoritelji su nešto bitno drugačiji od nas samih? Bez brige, ma kako moćan i dugovjećan i inteligentan oblik života bio, na kraju balade (projekcije, simulacije) i on bude pospremljen u ništavilo ako mu informacija nije dovoljno vrijedna da ostane zapisana u onom vječnom ali promijenjivom polu stvarnosti gdje se svaka takva informacija koja je vrijedna spašavanja bilježi, a ako nije, bit će uništena u majci tami, onaj drugi pol, nepromijenjive i vječne stvarnosti. Dan naplate dolazi za sve simulacije, to… Pročitaj više »

Kihot
Gost
Kihot

… i onda se Svijest inkarnira kao mala bebica u okrutnom finalnom, ograničavajućem svijetu sa finitnim resursima, roditelji joj daju ime, država ili neki sličan oblik uknjiži ju u svoje zapise i polako se formira Identitet, a sa njime i ego… i tako u krug. Zmija jede svoj rep.

otpisani
Gost
otpisani

Iza stvarnog ništa je – Ništa. Ako realno sagledavanje stvari smatraš “negativnošću”, onda sam – Negativan. Tvoja (u većem dijelu) irealna “filozofija”, lišena bilo kakve opipljivosti, (obzirom na njenu oprečnost mojoj) trebala bi biti pozitivna, dakle ti si – Pozitivan. …ali ipak bi volio objašnjenje kako nešto može biti “…nepromjenjivi mir i spokoj kroz odsutnost svijesti…” Svijest je posljedica života i privilegija je ljudskog bića. Prestankom tjelelesnih funkcija nestaje i svijest te nakon toga nema NIČEGA, pa ni mira i spokoja … možda za nekoga koji još nije izgubio svijest, pa si u svojoj mašti pokušava dočarati – Ništavilo. Smrt… Pročitaj više »

Kihot
Gost
Kihot

minus i plus, ko Amer i Rus. 🙂 Baš si jako doslovan lik koji voli filozofirati, raspravljati u rigidnim parametrima. A gle, meni i mojoj mašti je koncept “Smrt kao konačni i neponovljivi kraj onoga što je živjelo. (u svim aspektima) ” zapravo veoma utješna misao i nekakav grublji verbalni pandan mojim riječima o smrti kao nepromjenjivom miru i spokoju kroz odsutnost svijesti, naravno, viđenom i zamišljanom iz perspektive sadašnje, živuće svijesti. Ako je baš to to. Neponovljivi kraj. No osobno, čistim i jednostavnim riječnikom ako se nije dalo razumijeti iz prošlih komentara, vjerujem u reinkarnaciju. I ne nužno duše,… Pročitaj više »

Sarka
Gost
Sarka

Bravo soa!

Šok
Gost
Šok

prva asocijacija
jagode u polju
zauvijek

Ivo
Gost
Ivo

Kupine su više liberalne

Psihička obrana
Gost
Psihička obrana

Svijet oko nas je savršen? Takva izjava je znak psihoze.

Lucija
Gost
Lucija

Očito misli na prirodni svijet, ne na ‘ljudski’, društvo.
Imam na mobu sliku jednog grma u jesen iza kojeg proviruje – lisica.
Oboje je tako lijepo i skladno, da pobuđuje čak i religijske osjećaje.
Sad mi je palo na pamet da bi netko mogao pomisliti: gle lukavice, vreba neku koku…

Ljepota prirode je u trenutku. Možda su pisci haikua najumniji ljudi. Svaki pokušaj analize razara ove osjećaje i stvarnost.
Možda to vrijedi i za zaključak o savršenosti cijele te šume/ polja koji bi se mogao izvući iz te sličice.
Btw, drača i kupina nikako nisu isto, bar u doba godine kad kupine sazrijevaju ?

Pizistrat Nelson
Gost
Pizistrat Nelson

Son of Sam mi je najdraži trol

otpisani
Gost
otpisani

Lucija
Najbolje je pasti iz drače u kupinu oko Velike Gospe ?

Psihička obrana
Gost
Psihička obrana

“Prirodni svijet je savršen” – je također psihoza. Zašto si uzela za primjer lijepu lisicu u lijepom grmu u lijepu jesen? Zašto ne lisica zimi, smrznuta, pored grma kojeg je prekrio snijeg? Zašto ne bjesnoća koja izjeda lisicu, ili zašto ne lijepi grm koji sakriva krpelj koji se potom uhvati za lisicu i pije joj krv? Zašto lijepa jesen a ne ledeno doba koje uzrokuje smrt skoro svih ljudi na planetu? Zašto grm a ne asteroid koji pobije dinosaure? Zašto ne slon koji sporo ugiba u pustari, jer zbog dugotrajne suše ne nema pitke vode? Zašto lisica a ne hijena,… Pročitaj više »

otpisani
Gost
otpisani

Zašto, zašto… vidim da si u nicku “obrana psihe” pa mislim da ti je jasno (iz psihologije) da je potiskivanje negativnog – obrana psihe od psihičke bolesti. Potiskivanjem svega što je destruktivno, loše negativno, stvara se prostor za ugodnije zablude koje ti “olakšavaju” prihvaćanje života. … nisu svi spremni i sposobni prihvatiti realnost.

Lucija
Gost
Lucija

1. Nigdje u mom komentaru ne piše da je priroda savršena. Ali postoje savršene slike i trenuci koji su ovjekovječeni u nekim pjesmicama i slikama.
2. ” …radujmo se druže što se i na trnu mogu naći ruže”.
3. Bez obzira mislio to ozbiljno ili se za*ebavaš, kandidat si za – odlazak psihijatru. Ili ti je već dijagnosticirana – psihoza?

Psihička obrana
Gost
Psihička obrana

“Nigdje u mom komentaru ne piše da je priroda savršena.” Itekako piše. I ovaj tvoj odgovor dokazuje da si psihotična i da sam te dobro pročitao.

Davor
Gost
Davor

Ovaj naslov je vrlo duboka misao,a ponavlja se i u samom zaključku. Ali zaista,istina je. Svijet koji nas okružuje je zaista savršen i odraz je mudrosti svog Konstruktora. Nažalost i čovjek je u početku u Edenu bio odraz te mudrosti,ali pao je Adam,njegovi potomci su potonuli u beznađe nesavršenosti ,danas je svugdje prisutna dekadencija i danas velika većina ljudi zasluženo nosi žig zvijeri 666

Pera
Gost
Pera

Kakav Eden, kakav Adam? Samo terapiju na vrijeme uzimati i sve ce biti ‘kar v redi’.

Pizistrat Nelson
Gost
Pizistrat Nelson

Eden Hazard, Tony Adams?

Davor
Gost
Davor

Kakav je to čovjek da čovjeka koji vjeruje u Boga šalje na psihijatriju,a smatra majmuna svojim pretkom i ljuti se što se drugi ne osjećaju majmunom….a da im rečem da se javu veterinaru,bili bi uvrijeđeni. Dajte se odlučite od kud potječete,ja sam izgradio svoje uvjerenje.

Alen
Gost
Alen

Pračovjek ? Hahah

POVEZANE VIJESTI

Izbornik