Iz kupine u draču – Svijet oko nas je savršen, samo smo mi prečesto nesavršeni u njemu

Kupina

Pitaš ga o nekomu, a on kaže – Je, napredovao je. Skočio iz kupine u draču! Odmah znaš sve, da se ništa promijenilo nije, da je čovjek i dalje u vrzinom kolu svojih problema. Ima li uopće razlike između pada u kupinu od onog u draču? I kupina i drača imaju bodlje, obje će te dobro izbosti i teško da će ti odjeća biti u istom stanju prije i poslije pada u kupinu. Ili draču.

Ipak nisu iste. Drača ima ravne bodlje, duge do dva centimetra, uredno idu od debljeg početka do tankog vrha. Uspiješ li zaobići bodlje, možeš uhvatiti draču i za granu na kojoj nema bodlji. S kupinom je drugačije. Njene bodlje su zakovrčane, sitnije i gušće raspoređene. Ima ih svugdje i ne možeš niti jedan njen dio uhvatiti golom rukom, a da na njemu nema bodlji. Poput udica su. A ti u kupini poput glupe ribe na suhom.

Čini se da je kupina opasnija i gora po posljedicama za one koji u nju upadnu. Možda.

Kupine rastu svugdje, tamo gdje ima ljudi, a naročito tamo gdje nema ljudi. Lukave su. Možeš ih vidjeti da rastu ispod zidova, na puteljcima. Možeš se zaplesti u njih. Ako si odlikaš, ne znači da si pametniji od kupine. To sam naučio jednog davnog pravog početka ljetnih praznika, a oni, kao što znamo počinju onog trena kad razrednik podijeli svjedodžbe, 30.lipnja.

Vraćao sam se iz škole, svjedodžba u jednoj ruci, pohvalnica u drugoj (svake godine su pohvalnice izgledale drugačije, jednom sa zelenim krugovima, druge godine s tamnoljubičastima). Grudi su mi se nadimale, ne od ponosa zbog uspjeha, nego od radosti koje se smiješe od ljeta preda mnom. Najprije smokve petrovke, pa onda idu višnje (nisu slatke poput trešanja, ali valja pričekati dok skroz ne sazru, onda su prave), u tom će i kukuruz (pa prženje na vatri), onda na more, kupanje, svakog dana igrati nogomet, barem po dvije-tri utakmice na male branke, pa će u kolovozu početi grožđe i obične smokve, što ono još…? Nešto mi je zapelo za nogu, najprije jednu pa drugu, svjedodžba odleti na jednu stranu, pohvalnica na drugu, a ja u slobodnom padu na zemlju. Dočekam se na ruke i nešto je napravilo kvrc. Prije nego sam uspio zajaukati, suze su počele frcati. Mora da sam slomio ruku. Pogledam i uf, na kupinu sam zaboravio!

Pola ljeta proveo s rukom u gipsu.  Nije gips na ruku dospio tek tako. Prije gipsa je valjalo otići kod Stipe Korina, njegov otac Kore je bio poznat kao onaj koji zna ‘namjestiti’ ruku, tako da je Stipe samo nastavio očev ‘zanat’. On mi je zavrtao ruku, dirao tamo gdje boli, rekao “nije slomljena, nije iščašena, možda je napukla”. To se vidjelo na rentgenu kasnije.

Kupina zna što je fotosinteza, ali joj nije stalo do tog da izraste u kakvo stablo, niti da sluša one koji se odmaraju u njenom hladu. Nema ni grane, ona je cijela samo grana. Lagana, ne pretjerano čvrsta, savitljiva. Gleda kako se domoći nekog jačeg grma, stabla i iskoristiti njegovu snagu za svoj rast pa se penje po tuđim granama. Njoj ne treba previše zemlje, ni previše minerala jer ne troši energiju na stablo, već isključivo na svoj rast. Egoistična i osvetoljubljiva, ne da se dirati. Nema li stabla ili grma u blizini, širit će se vlastitim izdancima. Svoju najdužu granu (od one dvije-tri koji niknu iz zemlje) će pružiti do prve namirisane hrane u zemlji i pretvoriti se u novi korijen, iz njega opet izrasti pa se protegnuti dalje. Tako se kupina širi i obuzima svoj plijen.
Među najdražim su joj zapuštane, napuštene, urušene kuće. Kad se jednom uvuče u njih, kad zagospodari nekadašnjim ljudskim domom, teško će je itko istjerati.

Sve zaraslo u korov, kupinu i draču…kažu kad žele opisati napuštane kuće i imanja.

Čini se da su čovjek i kupina prirodni neprijatelji. Nemoj paziti koji tjedan i evo već kupine, iznikle ispod zida, spremna svojim zakovrčanim bodljama isparati ti kožu i na njoj ostaviti tragove.

A onda, tamo negdje u kolovozu, dogodi se čudo! Uza sve pute, laze, sve ono što je kupinom obraslo, počne se najprije nešto crvenjeti pa crniti. Kupine! Slatke! Sočne! Još i još, ima ih još. Ono što je izgledalo kao korov, kao smetalo, neprijatelj, preobrazi se u voće. Nitko ga nije sadio, nitko se nije brinuo o njemu, nitko ga nikad nije zalio. Naraslo tamo gdje zemlje nema, tamo gdje ništa drugo nema volju rasti. Daje se ljudima, pticama, životinjama. Ne brane svoj plod nikakvim bodljama, slobodni su za branje.

Netko će od kupina napraviti sok, netko džem, netko će ih kombinirati s kolačima, sladoledom.

Sve se razotkriva u tom plodu. I zašto se kupina prostire na široko, zašto joj trebaju druge biljke, kako od mrve zemlje i puno Sunca stvoriti sočni plod, zašto se mora bodljama toliko vremena braniti…

Svijet oko nas je savršen, samo smo mi prečesto nesavršeni u njemu. Sudimo na prvu, odsječke gledamo kao cjelinu i propuštamo vidjeti ukupnost svijeta čiji smo dio.

Kupina
Pretplatiti se
Obavijesti o
30 Komentari
Najstariji
Najnoviji Najviše komentiran
Inline povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Moreno
4 godine prije

Bolje iz kupine u draču, nego sa konja na tovara 🙂

Šok
4 godine prije

prva asocijacija
jagode u polju
zauvijek

Psihička obrana
4 godine prije

Svijet oko nas je savršen? Takva izjava je znak psihoze.

Davor
4 godine prije

Ovaj naslov je vrlo duboka misao,a ponavlja se i u samom zaključku. Ali zaista,istina je. Svijet koji nas okružuje je zaista savršen i odraz je mudrosti svog Konstruktora. Nažalost i čovjek je u početku u Edenu bio odraz te mudrosti,ali pao je Adam,njegovi potomci su potonuli u beznađe nesavršenosti ,danas je svugdje prisutna dekadencija i danas velika većina ljudi zasluženo nosi žig zvijeri 666

Alen
4 godine prije

Tobe ja Rabbi…

Ivo
4 godine prije

Kupine su više liberalne

Aurora
4 godine prije

Savršenosti prirode sam postala svjesna kad sam postala majka. U mom slučaju je priroda sve odradila savršeno. Od tada je doživljavam kao jednostavnu, savršenu i moćnu.

Duje
4 godine prije

Sve na svijetu je međusobno povezano. Sve je istovremeno i uzrok i posljedica. Da te kupina nije saplela tog davnog ljeta, danas nebi o tome pisao, mi nebi čitali, neki uživali u tekstu, a neki zlobno komentirali … toliko toga zbog jedne nestašne bodljikave povijuše. Sve na ovom svijetu je istovremeno i dobro i zlo, ovisno o našoj precepciji i interpretaciji, kao što je svaka uzbrdica ujedno i nizbrdica, ovisno s koje strane trenutno gledamo.

otpisani
4 godine prije

Svijet oko nas je savršen! (ako ga gledaš sa najviše pozicije u hranidbenom lancu) Svijet je sve samo ne savršen, nema ni jednog živog bića koje može živjeti ako se ne hrani nekim drugim bićem. Svako nekoga mora pojesti da bi on živio… zar je to savršenstvo? Zar je vječiti bjeg od jačega i većega da ne budeš pojeden i stalna trka za slabijim kako bi ga pojeo, savršenstvo? Biljke su također u stalnoj borbi za hranom i svjetlom pa žele li preživjeti duže vrijeme moraju brzo razviti korijen duboko i široko i stablo sa krošnjom što veće ili poput kupine i drače razviti trnje što tvrđe i veće kako bi bar malo otežale obrok nekom biljojedu. To što Alerik vidi kao savršenstvo je najobičnija borba za preživljavanje svega živućeg na ovom planetu i oni koji stvaraju nove vrste bića mogu svijesno ili nesvijesno na neko vrijeme (lančano) poremetiti tu… Čitaj više »

Sarka
4 godine prije

Bravo soa!

čoban Đuro
4 godine prije

Zablude su velike kao planet.Kao priča o kupini i draču,Malo strpljenja otkrije se pozadina priće drugačija .U mojem djetinjstvu su te zablude bile i u pitanje kupine koje su rasle oko moga vinograda tako što su moji roditelji Posavci iz močvara Lonjskog Polja gdje nije rasla kupina ona krupna brdska nego ona šumska nizinska koju smo brali i jeli,nama rekli da je ova otrovna.Tako i za bobice Bazge branili stavljati u usta vele otrovne su.Danas kao čovjek koji sam pročita o svemu znam da su to sve bile zablude.Koliko mora paziti danas čovjek da se ne spotakne na zablude ,naročito one koje nam plasiraju mediji ,poturajući nam svoje političare kao neopasne ,dok godinama standard opada i bježe nam mladi po planeti od tih sakrivenih opasnih kupina .Kada će oni slatki plodovi proroditi na njima .

© 2023 – Portal Logično

POVEZANE VIJESTI

Nije pronađen nijedan rezultat.