fbpx

Jezik nestaje zajedno s govornicima

Folklorna grupa iz Vrlike

Majka mi je, kad god bih počeo pametovati, prepričavala naš ‘razgovor’ kad sam ja imao 2-3 godine i tek počeo govoriti. Kaže da sam joj rekao Mama, ti još ne znaš govoriti. Ne kaže se kunj, nego konj, nije nuga, nego noga. Majka je bila iz susjednog sela, a u to doba je svako selo govorilo ‘svojim’ jezikom. Čim bi netko progovorio, mogao si znati odakle je. To su bili drugačiji naglasci, uporno umetanje glasa u na mjesto gdje treba biti o. kraćenje riječi, ni u ludilu infinitiv ili imenicu završiti izgovaranjem glasa i (rad’ti, vid’ti,čin’ti, ned’lja)).

Iako sam i dotad znao da drugačije izgovaramo riječi, tek u petom osnovne škole, kad su nas skupili iz svih područnih škola u glavnu osnovnu sam to počeo svakodnevno slušati, ali i vidjeti koliko se jezik kojeg sam govorim razlikuje od onog kojeg govore nastavnici.

Kako je odmicalo školovanje, tako su i susreti s drugačijim naglascima, izgovorima bili češći, samo su razlike bile manje. Školovanje je učinilo svoje – unificiralo je jezik. Silom nametnuto, s ocjenama, ‘uspjesima’, uspjelo je uništiti i previše autohtonih izričaja. Preživjeli su rijetki i to samo u brojnijim ruralnim zajednicama. Preživjeli su u generaciji koja je na odlasku. Još koje desetljeće i neće više biti puno govornika lokalnih ‘jezika’. Ostat će tek možda naglasak kao oznaka podrijetla, ali će riječi biti književne, unificirane, iste.

Nikad nisam govorio književnim jezikom. Nisam morao. Zato imam problem s pisanjem, ne mogu se niti natjerati na pisanje neknjiževnim jezikom. Treba to znati napisati – taj neknjiževni jezik, a čak i tad bi bio razumljiv samo nekima. Ima ljudi koji to znaju, poput jedne Goge koja je nedavno i magistrirala. Živa je riznica govora svog kraja, a još to zna i napisati i to je uvijek duhovito samo po sebi.

Jezik nestaje s govornicima. Kažu da je za preživljavanje jezika nužna populacija od 100 000 ljudi. Ako ih raseliš, razbiješ, onda ni ta brojka nije dovoljna. Odolijevat će jedna generacija, malo i druga, ali treća neće htjeti razlikovati se od drugih. Priča o jezicima koji nestaju je najbolja ilustracija odgoja i obrazovanja, odnosno unifikacije i uništavanja različitosti. Ta priča je od onih na koje ne gledamo negativno jer završene škole su znak društvenog uspjeha i uspjeha pojedinca. Nećemo uspjesima gledati u zube. Možemo nazrijeti i taj trik u pozadini svega – rezultati u namjeri dokidanja različitosti su uvijek bolji ako ih ljudi prihvate ‘za svoje dobro’, kao znak vlastitog uspjeha. Malo reklame, malo govora o tomu što je ‘inn’ i posao se radi sam od sebe. Neravnine se same ispeglaju, svi postajemo slični jedni drugima, u odijevanju, u shvaćanju poželjnog. One koji odolijevaju agendama će se ostaviti na miru kako bi društvo imalo u koga upirati prstom jer nitko ne želi biti ‘kao on’, gubitnik.

VAŽNA PORUKA ZA LOGIČARE

Vrijeme uvjeravanja prolazi. One koji ne shvaćaju što se događa, treba ignorirati i ne gubiti vrijeme na njih. Poštene, empatične i logične osobe se trebaju okupiti, bez obzira na osobna uvjerenja i svjetonazore. Osim raskrinkavanja, dolazi vrijeme djelovanja brojnim i legalnim sredstvima u gospodarstvu, zdravlju, autonomiji… U protivnom, sve će nas porobiti.

Pitate se što učiniti nakon čitanja ovog teksta? Jednostavno, šaljite i dijelite tekst poštenim, empatičnim i logičnim osobama. Informirajte bližnje o postojanju portala Logično. Priključite nam se na našem Telegram kanalu tako što ćete kliknuti na Vijesti.  Od danas možete komunicirati i pisati nam u Telegram grupi Zajednica. Budimo složni, mudri i jaki.

Svidio vam se članak i
pitate se što možete napraviti?
PODIJELITE ga s PRIJATELJIMA

*Stavovi izneseni u kolumnama su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Logicno.com

Nije pronađen nijedan rezultat.

Pretplati se
Obavijest
guest
Zaštitite svoje ime u komentarima... REGISTRACIJA
44 Komentara
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments

POVEZANE VIJESTI

Nije pronađen nijedan rezultat.

Izbornik