U srcu Libanona, zemlje čije se nebo često para izvanašnjim olujama i unutarnjim podjelama, već desetljećima djeluje žena čiji glas nadilazi crkve i džamije. Julia Boutros — kršćanka po vjeri, ali pjesnikinja i glas svih ljudi po pozivu — postaje simbol one rijetke vrste umjetnika koja ne traži ishodište u isključivosti, nego u zajedništvu.
Rođena 1. travnja 1968. godine u Bejrutu u maronitskoj kršćanskoj obitelji, Boutros je već od malih nogu bila izložena složenoj mješavini kultura: otac joj je iz južnog Libanona, majka ima palestinsko-armenijske korijene. U školama redovnica „Rosary Sisters” pjevala je u zboru — mjesto gdje nije bila “iz druge strane”, nego dijete koje u zajedničkom glasu traži ljepotu zvuka, solidarnost.
Kad je imala dvanaest godina, snimila je svoj prvi pjesmu “À Maman” u studiju Elias Al Rahbani. No pravog javnog dojma dosegla je sedamnaest, s pjesmom Ghabet Shams El Haq („Nestalo je sunce pravde“) — pjesmom koja nije bila tek ljubavna balada, nego vapaj, poziv, proglas za Palestince. Od tada, kroz više od četiri desetljeća, njezin glas postaje ne samo umjetnički instrument, nego borbeni alat i moralni znak.
Prijevod pjesme: Otpor (protiv Izraelske okupacije)
Okaljao si svoju slavu poniženjem i porazima,
kad je jug ustao da pruži otpor.
Povijest ponosa nikada ne spava —
ona piše o našoj zemlji, zemlji junačkih bitaka.
Jer oni koji imaju odlučnost — kad ih pozovu, dižu se hrabro.
Ovo je moj mač, spreman u boju, pred smrću uspravan.
Moj narod cijeli jest domovina otpora,
ne prihvaća ništa osim časti i plemenitosti.
Nikada se nismo pokorili poniženju, nismo pristali na nagodbu,
i pobijedili smo, unatoč agresiji napadača.
Neka slobodni ljudi, u svim prijestolnicama, vide
kako slava u domovinama može biti vječna.
Riječi: Ziad Boutros / Nasrallah
Ako pažljivo pogledati publiku Julie Boutros, vidjet će te muslimane i kršćane, a ne bitange koje truju poput Miletića, Prkačina, Knezovića, Mijatovića, Nakića i slične. Nećete vidjeti ni kvazi muslimane iz BiH koji na društvenim mrežama šire terorističu ideologiju koji su povukli od ISILA i Al Qaide. Publika u Libanonu je ponosna na svoju zemlju bez obzira na religiju i etničku pripadnost. Poslušajte orkestar prepun kvalitetnih glazbenika, a ne “divljake” kako ih žele ocrniti procionistički igrači u Hrvatskoj i BiH.
Glas naroda, ne samo glas kršćanske zajednice
Važno je naglasiti: Julia Boutros ne pjeva samo “za kršćane Libanona”. Njezin angažman i simbolika često se protežu i na Palestince, na sve Libanonce bez obzira na religijsku pripadnost. Kroz svoje pjesme bori se protiv okupacije, nepravde i nasilja Izraela — teme koje prelaze vjerske konture i ciljaju ljudsku bol i težnju za slobodom.
Neki će reći da je, u određenim trenucima, njezina podrška Hezbollah-u bila složena i kritički gledana. Ali upravo tu leži ljudska dimenzija: nitko tko se bori ne može izbjeći da bude predmetom kritike. Tko govori, izlaže se. Bitno je da u govoru bude jasno – ne da služi uskim interesima, nego da se zalaže za univerzalne vrijednosti.
Julia je također činila konkretne geste: 2006. godine pjesmom Ahibaii, koja se temelji na pismu ubijenog Hasana Nasrallaha, prikupila je oko 3 milijuna dolara i donirala tim sredstvima obiteljima stradalih u ratu (civila, vojnika, obitelji poginulih). Taj čin nije bio samo simboličan — bio je konkretan doprinos humanosti. To joj muslimani Libanona nikada neće zaboraviti.
U Libanonu je, kako kaže kultura i povijest te zemlje, vjera često bila oružje podjele. A Julia je, iako kršćanka, izabrala da njezin glas bude most, ne zid. Da pjeva za sve — ne da bude “naša kršćanka”, nego naš glas.
Što nas Julia Boutros može naučiti u Bosni i Hercegovini
Bosna i Hercegovina nije Libanon, ali u oba slučaja ključni problem jest raslojavanje — po nacionalnosti, religiji, etničkoj pripadnosti. U našoj zemlji, religija je često uvjet za legitimitet, zamjena za lojalnost, sredstvo političke manipulacije. Julijin primjer pokazuje da se može drugačije — da netko može biti ponosan na svoju vjeru, ali istovremeno širiti ruku onima “drugima”.
Identitet ne mora razdvajati — može ujedinjavati
Kad Julia Boutros govori o otporu, slobodi ili pravdi, ona ne isključuje “oni koji nisu kao ja”. U BiH bi to značilo: musliman može govoriti u ime pravde za sve, pravoslavac za jednakost za sve, katolik za dostojanstvo svih.
Nema se “naše vjere” protiv “njihove vjere” — već “naše ljudskosti” protiv zla koje koristi vjeru da uništi. Kad ljudi počnu misliti: “Ja se zalažem za dobro — za svog susjeda, bez obzira tko jeste i čime vjeruje” — to je put prema društvu koje nije zarobljeno u vjerske okove.
Govor i čin moraju ići zajedno
Glas bez djela je običan šum. Julia je svoj glas pratila konkretnim gestama humanosti. U BiH, ako netko govori “za sve”, ali u praksi zalaže se samo za svoju grupu — to je licemjerje.
Pravi lideri (bilo vjerski, kulturni, politički) trebaju konkretne geste: pomoći onome u svom gradu bez obzira na vjeru, premostiti segregirane škole, raditi na zajedničkim projektima mostova, kulture, infrastrukture. Ako govorimo o pomirenju, ne smije biti “govor do izbora” — mora biti trajna praksa.
Kritički um i nepokornost manipulacijama
U BiH politički manipulatori često hrane strah “drugog”, optužuju “neprijatelja” iz druge vjere, stalno obnavljaju tenzije. Ako bismo imali desetke Julija (umjetnika, profesora, imama, svećenika, novinara) koji izjavljuju: “Nećete nas dijeliti / Nećemo šutjeti” — to bi podrivalo tu manipulativnu strukturu. Ali ključ je — ne prihvaćati da netko koristi vjeru da izaziva mržnju, nego uvijek propitivati motiv. Često ćemo čuti: “Taj govori u ime svoje vjere” — pa što? Važno je kako govori i kome služi.
Empatija iznad dogme
Julia je razumjela da ne smije govoriti samo iz kutije svoje zajednice; da je bol drugih bol i tvoja. U Bosni i Hercegovini, gdje su rane duboke i različito bolne, empatija bi trebala biti središnja vrijednost. Čovjek koji je preživio rat, ratni zločin, gubitak, mora znati da netko iz druge vjere može suosjećati, pomoći, priznati ranu. Ako građani počnu širiti empatiju — stvorit će se kiparski materijal tolerancije i zajedništva, a ne ruševine podjela.
Vjera kao potpora, a ne viteška zakletva politikanata
U BiH često političari sijeku simbole vjere, ulaze u džamije, crkve, minarete kao u pozornicu, a nakon izbora zaborave moralne zakletve. Julia Boutros jest kršćanka, ali njezina vjera nije bila instrument za političku dominaciju — ona nije “čitala političke govore iz evanđelja” (kao što političari ponekad čine) — nego je vjera bila motiv, izvor integriteta.
U BiH, vjerodostojan vjerski glas trebao bi govoriti: “Kad me koristiš za politiku — neću šutjeti.” Vjera trebala biti svjetlo, ne sjenka političkog manipulatora.
Drugo, Bosna i Hercegovina nosi teže naslijeđe rata, čišćenja, preseljenja. Sublimirati to u jedinstvenu priču nije lako, ni gotovo preko noći. Ali upravo zbog težine tog naslijeđa, moramo biti nepokolebljivi u zahtjevu za istinom, pravdom i kulturom zajedništva.
Također, tik do idealizacije leži opasnost “trovanja kompromisima” — ako zajednički govor postane samo “zajednički nazivnik” bez sadržaja. Ako “svi se složimo da ne razgovaramo o ratu” — to je pogrešan kompromis. Moramo razgovarati istinski, s boli i odgovornošću.
Poziv na buđenje: što možemo učiniti
- Kultura susreta
Organizirajmo zajedničke koncerte, kulturne projekte, radionice gdje će muslimani, pravoslavci i katolici stvarati zajedno — ne “za svoju vjeru”, nego za zajedničku dušu. Neka umjetnici iz svih krajeva pjevaju zajedno — kao što Julia pjeva za sve u Libanonu. - Obrazovanje i povijest koja ne laže
U školama govorimo o stradanjima svih, o greškama svih, ne o mitologijama jedne strane. Ako učimo djecu da je “naša vjera bolja” — proizvodimo sjemenke mržnje. Umjesto toga, učimo ih razmišljati: “Kako pomoći susjedu?” - Transparentnost u javnosti
Ljudi moraju zahtijevati od političara da jasno kažu: “Za koga radim i zašto.” Ako netko koristi vjerski govor da stvori strah — da ga se razotkrije. Ako netko kaže “ja se zalažem za sve” — provjeriti djela. - Građanski angažman
Ne čekajmo da netko drugi počne. Lokalni odbori, mostovi među naseljima, susreti mladih, domaće nevladine organizacije, mediji — moramo izgraditi civilni sloj koji ima snage reći “nećemo se dijeliti”.
Simboli jedinstva
Pjesma, poezija, umjetnost — mogu biti mostovi. Neka u BiH imamo svoje “Julia Boutros” — ljude koji pjevaju za sve. Neka se stvore pjesme koje govore o boli, nadi, zajedničkoj sudbini.
Zaključak — svjetlo protiv tame
Julia Boutros nije mitsko biće, nije savršena; ona je žena koja je izabrala širiti svoj glas iznad barijera vjere i pjevati o pravdi, slobodi, zajedništvu. Njezin primjer ne kaže “divite mi se” — nego kaže: može se.
U Bosni i Hercegovini, u zemlji teško proživljenih sukoba, postoje oni koji žele opet razdvajati: vjera — simbol razlike, govor mržnje, politička manipulacija. Ali također ovdje postoje ljudi koji žele povezivati — oni trebaju primiti svoje glasove, uzdignuti ih, sinhronizirati ih.
Ako 100 ljudi kaže: “Ja biram ono što nas povezuje, ne ono što nas razdvaja”, to je početak. Ako 1.000 ljudi kaže to, val se stapa. Ako broj raste — nastaje društvo koje ne dozvoljava podjelu.
Neka Bosna i Hercegovina — sa svim narodima, vjerama i kulturom — dobije svoje “Julie Boutros” glasove hrabrosti, empatije i pravde. Neka u duhu Julijinog primjera ljudi prestanu biti “ja katolik / ja musliman / ja pravoslavac” — nego “ja čovjek, ja susjed, ja odgovoran građanin.”
I ne zaboravimo. Mir nije tišina između pucnjeva. Mir je razgovor, suočavanje, empatija, čin. Ako u Bosni i Hercegovini želimo pravu promjenu — ne očekujmo je od vani — budimo glas. Zajedno.

94 komentara
Molim redakciju da me izbaci iz društva ovde!
Imamo i mi Cetinske, Rozge, Ukraden, Joksimoviće itd itd koji isto tako jaaako vode računa o tržištu…okolo! Izbacite me tako da više ne mogu mlatiti, licemerje nikako ne podnosim
Znači sad je masakr, o genocidu nema reči?
Djole,Djoso haj ti nadji nekod dobrog psihijatra pa mu sve lijepo ispricaj,sta i kako i gdje te najvise udara.
Jer po meni su to sve simptomi ptsp i trebaju biti tretirani.
Ako trazis neciju podrsku ovdje u smislu potvrde svih tvojih stavova i teorija,pa na pogresnoj si adresi.
Okani se vise kolega,jer je jasno da osim par njih,ovdje ta vrsta mitovanja drugima nije potrebna.
Ili se pak ozeni.
Ili vidii da ti kupe tamburu.
Potvrda mi je i od ovih što se ne javljaju!
Čudi li te da TI nemaš podršku, dve, tri više, a?
😉
Ja je i ne trazim.
Kad je budem prvi put na tvoj nacin zatrazio,podsjeti me a ja cu lijepo da napustim portal i oslobodim tii prostor
Samo mi prvo daj odgovore pa onda čini šta ti je volja
Nakon stonse vratis s rehabilitacije.😉
Znaš….smatrao sam te elokventnom, načitanom osobom itd i ja posle svega ovog juče i danas ne znam zašto sam sve ovo vreme očekivao mnogo više od tebe! Prebacuješ na humor i ja tu vidim da si “sateran u ćošak”, da! Dozvolio si to da te jedan polu pismeni Mlata, SSS obrazovanja ispresliša
😛
Mlato,hajd ti lijepo odmori,pa kad se ottijeznis dodji opet.
Vidim da te prenijelo,a spavao sinoc nisi.
Nemoj se plaho forsirati,pregoreces.
Dobro, nek’ ti bude….sutra ćes mi valda pojasniti koji si ti to faktor u regiji a stvorila te okupaciona sila, potom te Beč kao druga, isto tako sila iskoristila a komunisti nastavili tradiciju…negovanja! Zarad svega sve to? Pa zbog unošenja semena razdora u ove krajeve tako da se i dan danas bavimo…tim, tvojim slučajem!
Nije do žene, nego se jutros nisu potrefili uslovi…a ,Mlata?
Mlata, skeptiče stari.., pusti, bogati, malu neka peva.😁
Šta kaže publika?
Započni još par jalovih diskusija o predmetima koje su ad hok sudovi NATO-a presudili u svoju korist i evo tebe kod mene.
muzika nije rjesenje, jer ljudi nisu zli nego glupi;)
brale, šta učiniti, da ljudi opamete?
pomoz’bog brale: ne znam, ali mozda bi bilo ipak pametnije manje
zivotariti kroz proslost i buducnost a vise uzivati sadasnji trenutak;)
e brale, to je pravi odgovor.. malo nas živimo u sad i jetzt..evo prvi ja.
slabi smo mi brale – otme nam se sad pa sad,
ali opet, ako mi to primjetimo nije mala stvar;)
da brale, ako primjetimo.. nije mala stvar.
propaganda je velika.. pogotovo odkad su izumili televiziju.
jbg brale, ljudi zele: ljudi misle da zele, da, da,
sudbina uvjek nadje svoj put – smrt pogotovo;)
Ovaj moj jedan “pajdo’ kaže; nema smrti.. istraži i vdjećeš da nema..i dodaje;
..”prva stvar koju morate shvatiti je da vi niste osoba za koju mislite da jeste. Ono što vi vjerujete je čista sugestija ili ideja. Vi nemate roditelje, nikada niste rođeni i nikada nećete umrijeti.
Ili vjerujte mojim riječima, ili to saznajte vlastitim studijama i istraživanjima. Put potpunog povjerenja je najbrži, drugi je spor, ali postojan, morate isprobati oboje u praksi, ponašati se prema onome što smatrate istinom – ovo je put do istine…”
brale: kao i rodjenje, smrt je samo put neizvjesnost,
nesto mora da ima, jer ovo sve ne bi imalo smisla;)
brale, taj nauk je teško ‘zdravorazmskom linijom i logikom svatiti. to ide samo intuicijom i dubljim uvidom.. tek kad se rastvore iluzije,..
tu je to brale: ali covjek je multidimenzionalno bice, ako podjemo od
toga nije malo, a sto se tice iluzije tu samo alkohol pomaze – hahaha
brale, obično name je zahrđala epifiza pa je teško dalje.. i dobro vino pomaže.
je brale, za vina sam mrak, a ta sisarka – obzirom sta joj sve rade,
cudo zivo ako jos i radi;)
brale, dobro vino i dobra mjuza su prava otkačivanja .. aj živio!
zivili brale!
a pomoz bog brale..
držnedaj, teško će se opametit… kad dođu zla vremena, ljudi su skloni naknadnoj pameti koja više nije od pomoći.., jel’ se vremena poprave, više ni pameti ni kočnica.😁
Mrči, teško.. dobro su nas majstori zaglušili.. a što je najogore, kad dođu zla,teža vremena, pojave se ko pečurke poslije kiše i lažni magovi, profeti..
‘crna tico’ nema vajde: jer kako na nebu tako i na zemlji – svako svoje zna;)
‘crna tico’ danas malo ljudi zivi zivot svoj
da – vecina samo oponasa tudje zivote;)
“Lepota će spasiti svet” – Dostojevski
Luigi Boccherini – Minuet
dobra iva: ako je bas tako, sto onda nije spasila vas – hahaha
Ja imam superheroja. 🙂
da, da – kad nema kise, dobar je i led;)
Dobra i čista duša je uvek lepa. Takav je superheroj.
da lepa iva, da – ali dusa nije tamo gde zivi, nego tamo gde voli;)
Baš lepo podsećanje! Nemam ništa protiv samohvale. Ruski klasici uvek daju podstrek i inspiraciju za pisanje. I uvek mogu da se čitaju iznova.
alex, “zarazna” numera…inače, pune raspjevane kavane, s dovoljno žena, naravno, su mi istinsko veselje…slabost…”fetiš”…nažalost…ma, nasreću..! 😁
Ovo ćaskanje srodnih duša je primerenije izvesti u kafani uz apsint.
🙂
da – kamo srece;)
“Okaljao si svoju slavu poniženjem i porazima,
kad je jug ustao da pruži otpor”
Direktno upućeno protiv Izraela.
“Jer oni koji imaju odlučnost — kad ih pozovu, dižu se hrabro.
Ovo je moj mač, spreman u boju, pred smrću uspravan”
Direktan poziv na borbu.
——————-
Da, ovo jeste pesma koja ujedinjuje hrišćane i muslimane i sve ostale protiv Jevreja! Ne negiram opravdanost – naravno da je opravdana i neophodna ali to nije pesma koja ujedinjuje, ovo je borbena himna koja pokreće, motiviše. Od pesme nema veće pokretačke snage kad udari u pavu žicu.
Da bi me bolje razumeli:
“Za dom spremni!” je sasvim normalan a pokretački moto… da se nije koristio pri istrebljivanju drugačijih.
I Srbi imaju ekvivalent:
“Sprem’te se sprem’te četnici,
silna će borba da bude”
Takođe rodoljubiva pesma sa sličnom upotrebom kao hrvatska varijanta.
——————-
Dok su “ostali” manjina i ugroženi, pesma iz teksta je krajnje pozitivna ali iz iskustva možemo biti sigurni da će se koristiti u krajnje negativnom kontekstu ako nekad ti “drugi” budu jači – ni Jevreji nisu oduvek i svuda jači, valja videti u šta su se pretvorili.
Sve je to za nas manje bitno od naše situacije. U našem slučaju rešenje je isključivo u hladnoj glavi, nikako u ovakvim pesmama. Nažalost, uticaj spolja je prejak tako da možemo da očekujemo ovakve pesme i kod nas. Tompson je već krenuo, srpska strana za sada ćuti ali kad nas sateraju u ćošak…
Šumi, znaš kako bi ti “stari” rekli; ostavi se prizivanja vraga.., dođe on i sam.
Ma on je već ušao nego da vidimo kako da ga isteramo. Ne zaboravi da su mi se smejali kad sam pisao o ratu Istoka i Zapada, o biološkom ratu… Ovaj naš je već tu, jedino ga može zaustaviti neki veoma masovan zajedniči srpsko-hrvatsko-muslimanski pokret. Političke priče, borbena spremnost… to ne mogu sprečiti.
p.s Dole je Meho ukazao na pravi način – spajanje kroz muziku! Baš u duhu ovog teksta ali spajanje svih a ne nekih protiv drugih.
“Ali, kad se okreneš oko sebe – nigdje nikoga.”
Tu si u pravu – kad su nam sprašili rakete sa 200km udaljenosti i 20km visine zaista ih nismo videli.
A tvoj primer je ono na šta odavno nameravam a nikako da ukažem – šta je sa Ircima danas? Više nisu ugroženi? Kako to više nema irskog, italijanskog ili grčkog terorizma već samo muslimanskog?
—————-
Ovo je više pitanje drugima, ti nisi u stanju da protumačiš ni jasne tvrdnje.
da, ineresantno..kao da su rukom nestali.
Kao sa modom: jedne godine moderno široko a već sledeće usko, usko da se sve vidi…
kako im se dignee,.. nekad od muški’ prave žene, a nekad od žena’ muškiće.
Što se Bosne tiče, sve je ona, ove prijedloge i savjete, već živjela u bivšoj Yugi, čije društveno političko uređenje, baš k’o da je napravljeno za nju.
Zafercerala bi ona i ‘vako da nema “engleza”…yebaji ga.😁
Mrči, sad se svi prave englezi’ .. jebaga, biće bolje, što reknu bosanci..
držnedaj, Bosanci to najjednostavnije moguće…pa kako bude.
Mrči, da baš najjednostavnije.. pa kako bude.
Malo po malo toneš u matrix, a da i ne primjećuješ.
Tebi izgleda kako je u Jugoslaviji sve bilo napravljeno za Bosnu, gledajući u nebo možda da, ali kad gledaš u nebo ne vidiš figu u đepu i kod stvaranja Jugoslavije kad su Slovenci i Hrvati u zajedničku državu ušli da bi preko nje došli do svoje, a Srbi su u zajedničku državu ušli kako bi svi Srbi u istoj živili.
Ista je stvar i sa Bosancima kojima je figa u đepu bila pravo naroda na odcjepljenje po famoznom Ustavu 74. Tad sam skupljao sličice Minhen 74.
U Bosni nema ipsilona, pa valjda možeš kao čovjek napisat jebiga ili jebaji ga. Da, svi mi imamo slobodu pisanja, ali i matrix ima svoje želje i zahtjeve kojima se možemo i ne moramo prilagodit.
Miko, opet zayebaješ…”sto puta” si u komentarima rogoborio protiv filozofskih fakulteta, a sad daješ poduke…besplatne.., ispada da se pedagogijom baviš iz hobija.😁
alex, nije on od ovih “organiziranh”.., on je, po meni, bez daljnjega, svoj i, koliko sam upratio, kroz ovih 10-12 ili 15 godina…tko bi ga više znao…postojanja portala, jedan je od par rijetkih koji su “uhvatili” širu sliku ove organizacije življenja…to što je pomalo prgav, i što ga ponekad “pukne” pa počne podyebavat i “podučavat”…ha.., to ne treba čudit.., rijetki su oni, i najpromućurniji, bez, kolikog tolikog, ćuka u glavi….a i stalno “minja vrime” ovih dana.😁
hehe eh tipično Mrči analiza…👍
Ne zajebajem, mrtav sam ozbiljan, jučer mi je nestao odgovor na tvoj odgovor jer se nisam prilagodio, ni prvi ni zadnji put i to nema veze s tobom. A i kao šta sam napisao mogu svakome napisat šta god hoću pa i ovom portalu da manipulira.
I ovaj upis može bit izbrisan, nemam problem s tim, ali i to bi bio samo jedan od podataka.
I nisu poduke nego primjedbe, a primjedba je ono šta ja primjećujem, a šta primjetim to i napišem. Bez prilagodbe.
Žao mi je šta ne pratiš nit mojih komentara pa to može izgledat kao filozofija ili pedagogija, ali nije. Ono šta radim nije hobi nego istraživanje iz znatiželje šta radim za sebe, a sad kako ne živim od toga pa nije profesija to bi se uvjetno moglo shvatit kao hobi i ako to tebi izgleda kao hobi neka ti bude. Učim na razne načine, knjige, internet, članci, komentari nisu nužno dovoljni.
Ne pratim niti ljude niti nickove, pratim obrasce.
Nisu ni poduke jer nisam jedini kojemu je jasno da nikoga ne želim niti mogu promjenit jer mogu promjenit samo i jedino sebe.
Bez ustručavanja napišem kad neko sere, provocira i slično, a to ovdje sad s tobom nije slučaj.
Sta je matrix? Oprostite na mojoj neobavjesfenosti. Ja tek ponekad svratim da vidim komentare. Svasta naucim. Ovo sam cini se ispustila
Matrix je cjeli sistem mehanizama koji se materijalizira preko vojske, financija, obrazovanja, znanosti, medija i religija. Arhitekti tih institucija su skriveni pod raznim entitetima kao šta su tajna društva, krvne loze elita, vladini think tank-ovi, korporativna udruženja s bankama na vrhu, mreža tajnih službi i ostalo.
Tako ja shvatam duboku drzavu. Biti u matriksu, znacilo bi biti u kandzama duboke drzave, odobravati sve ili bar nesto od onoga cime ona oblikuje svijet?
Tako nekako, bit u matrixu znači živit po željama i zahtjevima matrixa. Sva društva promoviraju pojednostavnjenu i idealističnu moralnost kroz obitelj, škole i crkve koje uče tu plitkost kako svi imaju neko dobro u sebi i kako je svatko poseban i ostali bull shit. Takvi ideali služe kao prikrivanja iza kojih stvarni manipulatori manipuliraju društvom.
Nisam sigurna da vas razumijem, ne vidim plitku moralnost u onome cemu nas uci porodica, ljubavi, saosjecanju, radu, postovanju drugih. Ni u onome cemu nas uci skola, radu, redu disciplini,ispunjavanju onaveza, odgovornosti (kako bi trebalo). Mi jesmo posebni i nismo bolji od drugih. Prava porodica, skola, pa ni religija (makar hriscanska, koju poznajem, druge na moju sramotu ne znam), nikoga ne uce da su bolji od drugih). Kad kazem prava, mislim kako bi trebalo.
Da li je ovoj suza iz lijevog oka kanila ili se to meni čini, ako da, onda je to po meni manipulacija emocijama.
Sad ovaj koncert može se gledat iz raznih kutova, pa ga se može usporedit i sa koncertom MPT u Zagrebu, umjetnikom koji pjeva o zajedništvu Hrvata.
Ta oba koncerta po meni imaju velike sličnosti, organizirani su uz podršku politike i tajnih službi, bilo je stotine tisuća ljudi, ali čini se u Zagrebu više nego u Bejrutu, premda u Libanonu živi nešto više ljudi nego u Hrvatskoj.
Isticat zajedništvo kršćana i muslimana u Libanonu gje su Druzi treća religijska skupina nije baš uputno. Poznajem neke Druze, mirni su, ali su mi objasnili da nisu muslimani i da su davno otkazali sljedbeništvo muslimanima. Znam kako je 1992 završlo zajedništvo katolika i muslimana u BiH pa se tako u BiH nebi trebalo težit u religijsko zajedništvo jer šta ako opet izađu krive religijske zajednice, a šta i s onima nereligioznima bez obzira da li se zovu Hasim, Mate ili Vasilije.
Zajedništvo može bit samo i jedino među ljudima točka
Zadnja rečenica je pun pogodak a čak i to zajedništvo je teško održati – pa i kad se radi o porodici.
Suzu ne treba obavezno gledati kao manipulaciju:
https://www.youtube.com/watch?v=kTqwy6ay1HQ
Ne mogu da nađem snimak sa koncerta gde se vidi da plače “od srca”.
Ne, suza nije manipulacija, ali manipulacija je suza na slici u prvome planu. Stavljanje suze u prvi plan već emocionalno predodredi čitanje teksta, a to je ono šta sam jučer pisao pod manipulacijom opreme teksta na temu pitanje čitateljima i komentatorima portala.
I kad je suza nikad ne znaš da li je to suza ega jer kad performerica uspije u trans ubacit 100000 ljudi sigurno je da joj dođe zaplakat od sreće kad osjeti feedback publike pa da pjeva i o srni i srndaćima ili medvjedićima. Ne mogu svi bit performeri kao šta nemogu svi bit dreseri pasa ili arhitekti.
Bilo koja riječ koja predstavlja neku vrstu zajednice, za nju se žrtvuju pojedinci.
Ako su pojedinci slobodni, psihički, duhovno slobodni, onda će i zajednica niti duhovno slobodna.
Zajednica se sastoji od pojedinaca, ne obratno.
Dosad je uime zajedništva počinjeno toliko masakra. Svi nazivi zajednica trebali bi izgubiti uzvišeni smisao koji su imali u prošlosti. Najveća vrijednost trebali bi biti pojedinci.
Ako su pojedinci slobodni, psihički, duhovno slobodni, onda će i zajednica biti duhovno slobodna.
Zajedništvo se ogleda po razini pristupa zajedničkoj svijesti sa koje je vidljivo šta je za zajednicu najbolje, a šta je za svakoga pojedinca u zajednici najbolje. Svatko bi trebao bit u stanju optimalizirat svoje potrebe sa potrebama drugih odnosno svih kao zajednice, a za to su potrebni i duh i um i srce i razum.
Ako je zajedništvo determinirano matrixom onda ta zajednica radi zločine prema drugim zajednicama i prema samoj sebi.
Da se pojedinci razviju udružili bi sve svoje energije, sav svoj novac i sva sredstva – i time se pobrinuli za sve ljude. Zajednica bi bila bogata i uživala u ravnopravnom životu. Da se pojedinci razviju pojavile bi se zajednice, društvo bi nestalo, a s društvom i sva zla koja je društvo stvorilo.
Sta kazu balkanski prokleti cionisti. Alkosi koji za gajbu pive kake po medijima
Gnjoj gnjoja.
Mir medju svim ljudima pogotovo medu krscanima i muslimanima. Vrag nosati vas i zeli zaratiti da kaze eto vidite….
Ne treba to BiH jer BiH to VEĆ IMA 🤷 ! Rahmetli Halid Bešlić je poslednji , koji je to pokazao i dokazao … Gdje god da je zapjevao – svukud , dobrodošao ! Naprosto … Em je bio Čovjek em vrhunski glazbenik … Inače ova Boutros po prijezimenu inducira Koptsko podrijetlo … U Grka bi njeno prijezime bilo Petros u nekim zonama exYu Petrović u drugima Kamenković , Peters i tako dalje … 🍷
Njeno prezime me podsetilo na onog Butrosa Galija.
I on je Kopt 🌹
Kad ti je teško, pjevaj…
nek I drugi pate.
E ja ću ti zveknuti + pa se češi, jbg 😛 😛
Teško je to komentirati kad me zlo maltretira jer sam tražio vode a već sam dvaput imao veliku nuždu pa se boji da ne bih išao i treći put
Sam Shamoun. Pogledati. Objašnjava ovakve bajke
Čekaj sad je ovo ok primjer, a kad Thompson okupi ljude i pjeva pjesme s sličnim porukama onda je zlo. Ajde odlučite se više. On je bar imao ikonografiju s Majkom Božjom i anđelima, a ne ko ova bombe.
Što da se odlučimo? Gdje ste vi pročitali da smo polemizirali o Thompsonu i rekli da je zlo? Čak što više, naš kolega Mislav ubaci njegovu pjesmu u svoj tekst, kao ovaj ovdje:
https://www.logicno.com/politika/jude-modernog-doba-koji-su-uvijek-na-pogresnoj-strani-dok-im-ne-zatreba-druga.html
Ima i ovaj članak:
https://www.logicno.com/zivotni-stil/thompson-oborio-svjetski-rekord-281-774-ulaznica-za-koncert-hladno-pivo-kao-predgrupa.html
Istina je da se Thompson slizao s HDZ-om koji ga iskorištava, a mogao je čudo napraviti. Samo da je bilo malo više pameti. Andrije Klarić je to fino opisao u svom članku:
https://www.logicno.com/politika/andrija-klaric-i-upozorenja-na-meku-mobilizaciju-kada-proslost-postane-buducnost.html
To ja kažem za neke komentatore.
Evo tu će podržati jednu lijepu ženu dok pjeva isto za svoju domovinu ko taj Thompson, a njega će popljuvati.
Zapivjedi Ljubavi:
1.ljubi Gospodina Boga svoga svim svojim bicem -iznad svega
2.ljubi brata covjeka -kao samog sebe
U tome je sav Zakon i Pisma
Isus je u ove dvije recenice objasnio sve .
Iz Evanđelja po Mateju 22:37–40, dvije sveobuhvatne zapovijedi:
Ljubi Gospodina, Boga svojega, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim.
Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.
Knjiga Izlaska 20:1–17
1. Tada Bog izgovori sve ove riječi govoreći:
2. „Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva.
3. Nemaj drugih bogova uz mene.
4. Ne pravi sebi lika ni kakva obličja onoga što je gore na nebu, ni dolje na zemlji, ni u vodama pod zemljom.
5. Ne klanjaj im se i ne služi im, jer ja, Jahve, Bog tvoj, jesam Bog ljubomoran, koji kaznjujem grijeh otaca na djeci — do trećeg i četvrtog koljena onih koji me mrze,
6. a iskazujem milosrđe tisućama onih koji me ljube i drže moje zapovijedi.
7. Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svojega, jer Jahve neće ostaviti bez kazne onoga koji uzalud uzima ime njegovo.
8. Spomeni se da svetkuješ dan subotnji.
9. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao,
10. a sedmi je dan subota, posvećena Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nemoj raditi ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni stoka tvoja, ni stranac koji boravi u tvojim vratima.
11. Jer je u šest dana Jahve stvorio nebo i zemlju, more i sve što je u njima, a sedmoga dana počinuo; zato je Jahve blagoslovio dan subotnji i posvetio ga.
12. Poštuj oca svojega i majku svoju, da ti se produže dani u zemlji koju ti daje Jahve, Bog tvoj.
13. Ne ubij.
14. Ne čini preljuba.
15. Ne ukradi.
16. Ne svjedoči lažno protiv bližnjega svojega.
17. Ne poželi kuće bližnjega svojega; ne poželi žene (!) bližnjega svojega, ni sluge (iliti robove) njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, ni ičega što je bližnjega tvojega.“
Svu sreću,pezose i svaki dan tulum želim normalnima.Stalno se ponavljamo i borba mi je gubitak.Sreće imam treba mi novca koliko ja hoću bez pogovoru.Dalija Orešković neki dan dobro veli što je nerazum.Nemrem nekoga slijedit slijepo i nemrem vjerovati nikom ako postoji laž.Te jedno te isto kak veli Rambo.Odavno smo skoro sve rekli i složili se ili ne.Ljudi nemre mi dete bit židov po materi ak je otac musliman,kršćanin il nekaj.Ljepo je to kaj i kak ona popeva i kak ju cijene ali opet imam doma rečenicu REPRESIVNI APARAT.Krv ni voda i to smo komentirali.Skretanje sa teme.Nema veselja ak mamne za struju,klincu za tene.Ratovi su vjerski i stalno su naštelani.Tvornice oružja su nofci pojedinaca.Vele tu kolege da u tekstu šarama DA ali nas u biti zanima samo jedno.ĐE SU MI SVI NOFCI OVOG SVITA.Onda bude I pjesme,derneka i svega.Sve je to lipo ali nas 99% još uvijek nemamo.Mislim da je Butros skretanje sa onog glavnog (nemam niš protiv novinara kaj piše) ali mislim da nemamo vremena.Jedino što mamone je vrime.Pišem iz svoje bulje i nemojte kaj zamerit ali opet ponavljam da su mi problem ljudi koji vjeruju I koji su religiozni.Povjesno (povijest opasan predmet ) katoličanstvo je ogrezlo u krvi a mi ga forsamo u pizdu lepe.Odavno sam se predstavio i neda mi se ponavljati i opravdava ali idemo u krivom smjeru opet.Kak veli zagorec.Nemam struju za platiti.Volim i ja zapjevat Halida i još štošta ali bi potrošio 20 000 iladi okupatorskih u Iglu sportu a nemam.Zakaj mamne te pare?Zato kaj sam usamljen u razmišljanju a i lako je onda manipulirati zmenom.Morem sestre I braćo do preksutra lajati na mjesec ali se i od toga umorih pa bih vam zaželio noć.
Mujeres tequilas pesetas e il tiempo para gastarlas.
Pro Arte – Tužno plačem kuću ostavljam
sarajevsko-zagrebačka grupa sa vokalnim solistom Vladimirom Savčićem Čobijem (1948-2009), rođenim Nišlijom, koji je najveću karijeru postigao kao pjevač zabavnih pjesama u Sarajevu i Zagrebu i pjevao na ijekavici. Pjesmu je napisao Đorđe Novković (1943-2007), srpsko-hrvatski skladatelj, rođeni sarajlija, jedan od glavnih u bivšoj YU, koji je glavnu karijeru proveo u zagrebu, pisao mnoge pjesme za Mišu i ostale pjevače, živio i umro u Zagrebu.
youtube.com/watch?v=-vtjsaUAgKU
na ovu nostalgičnu pjesmu, sa kojom se nekad proslavljali ( uz pijanku) odlasci u inozemstvo ili bilo gdje drugdje, rastope se i najtvrđi Hrvati u dijaspori, i Srbi i Bošnjaci
Drugi način- Piši mi
Zagrebački bend, frontmen je bio Ismet Kurtović iz BiH, vokal-Branko Požgajec, a ovu legendarnu pjesmu je napisao Ismetov brat Fikret
youtube.com/watch?v=z1aKQXtB1xA
hrvatski fratri igraju užičko kolo
youtube.com/watch?v=f4CVMJSTyo0
Šote mori šote, inače albanska pjesma, bila je hit u izvedbi srpskog pjevača Nenada Jovanovića
youtube.com/watch?v=YU3h3SKF93M&list=RDYU3h3SKF93
josipa lisac-Omer beže
youtube.com/watch?v=6M692ZZfDpA
Miodrag Miki Jevremović (1941 — 2017) srpski pjevač beograđanin – na splitskom festivalu 70-ih i 80-ih pjevao je dalmatinskim dijalektom
www.youtube.com/watch?v=cyU-0qB1g4o
..pozdrav legendo👍
Pro Arte – Tužno plačem kuću ostavljam
sarajevsko-zagrebačka grupa sa vokalnim solistom Vladimirom Savčićem Čobijem (1948-2009), rođenim Nišlijom, koji je najveću karijeru postigao kao pjevač zabavnih pjesama u Sarajevu i Zagrebu i pjevao na ijekavici. Pjesmu je napisao Đorđe Novković (1943-2007), srpsko-hrvatski skladatelj, rođeni sarajlija, jedan od glavnih u bivšoj YU, koji je glavnu karijeru proveo u zagrebu, pisao mnoge pjesme za Mišu i ostale pjevače, živio i umro u Zagrebu.
youtube.com/watch?v=-vtjsaUAgKU
na ovu nostalgičnu pjesmu, sa kojom se nekad proslavljali ( uz pijanku) odlasci u inozemstvo ili bilo gdje drugdje, rastope se i najtvrđi Hrvati u dijaspori, i Srbi i Bošnjaci
Drugi način- Piši mi
Zagrebački bend, frontmen je bio Ismet Kurtović iz BiH, vokal-Branko Požgajec, a ovu legendarnu pjesmu je napisao Ismetov brat Fikret
youtube.com/watch?v=z1aKQXtB1xA
hrvatski fratri igraju užičko kolo
youtube.com/watch?v=f4CVMJSTyo0
Šote mori šote, inače albanska pjesma, bila je hit u izvedbi srpskog pjevača Nenada Jovanovića
youtube.com/watch?v=YU3h3SKF93M&list=RDYU3h3SKF93
josipa lisac-Omer beže
youtube.com/watch?v=6M692ZZfDpA
Miodrag Miki Jevremović (1941 — 2017) srpski pjevač beograđanin – na splitskom festivalu 70-ih i 80-ih pjevao je dalmatinskim dijalektom
youtube.com/watch?v=cyU-0qB1g4o
Sam Shamon have all the answers for fairy tales like this.
R M ja ne znam koji postoji bol za krsćane i muslimane, mislim da je tu nekaprevara
Home, ma pusti, kako ćeš nekome ušutekati Hendrixa kada u glavi goveda muču.
Samo nemoj u rnr da miješa religiju i ideologiju. Svako se druži otvoreno ne mandata imenima i ostalim. Neko voli ovo, neko ono i dobro. Ja sam više za alternativnije, neko više za klasični rock.
Ali imaš i Rock ko fol jbt. za seljobere koji eto vidiš i mi volimo rock. Neko tamo emigranti dođu i pjevaju samo tuže pjesme od najčitanijih cajkera do m*** im i Partibrejkersa.
Ulaze hulje svugdje i sa svih strana.
Ubija se urbana muzika destrukcijom.
Home 🖖🤘
Jedan mali arapski restoran u Stockholmu sjedneš i upitaš kafu, on nudi onu ogavni filtriranu, upitaš molim može vaša prava crna jaka arapska. Čovjek se nasmije i donese tu divotu jaku crnu i opojni. Pita može sjesti normalno, vlasnik je. Upoznamo se pita kako neko plav voli to znači nisi švedo, ahahha nooo Jugović. Ahhhh osmjehnu se, on je Amir maronit iz Bejruta kaže znam da znaš i mi znamo vaše tragedije.
Sjedili pričali i pušili dugo i kaže dođi u nedjelju na ručak.
Tada sam upoznao ljude slične kao mi i slične tragedije kao mi. Imena i religije ne znače ništa ako si gubitnika strana. Libanon je gubitnik. A moguće i mi svi ovdje koji mislim da samo pobijedili svoje komšije