Jutros sam se probudio sa žaljenjem zbog buđenja…

Probudio sam se

Jutros sam se probudio sa žaljenjem zbog buđenja, htio sam da san još traje jer tamo su bili predragi ljudi kojih odavno nema. Bilo je tamo i vrijeme koje se nalazi tko zna gdje i…onda pomislih – Bože…pa svatko tko je star 50 godina i rođen na selu je živa povijest.

Od biblijskih vremena do smartphonea. Pamti zaprežna kola i volove, konjske zaprege i plugove, vršidbu sijena, branje kukuruza, jastuke od guščjeg perja i pokrivače od vune. Pamti preslice i vunene konce, pamti makadame, staze i puteve kojima asfalt nije bio na pameti. Pamti jasen i pravljenje svirala od jasenove kore…

Pamti vrijeme koje se ne razlikuje previše od onoga u kojem je Abraham sa Sarom gonio stoku (koju mu je faraon poklonio samo da ga ne vidi više).
To je zapravo nevjerojatno!

Pravo je pitanje kako smo se uopće prilagodili? Još jučer smo nožem šiljili olovke TOZ Zagreb, a danas pišemo tipkovnicom online. Još jučer smo klepali kose i kosili djetelinu ručno, još jučer smo nogama gazili grožđe.

A vidi nas sad? Obišli smo pola svijeta, u metropolama se snalazimo kao doma, rezerviramo smještaj preko bookinga i sjedamo u restorane kao prava gospoda. Evo nas u Rotterdamu, Parizu, Berlinu. Pljuckamo kako ništa ne valja, vozimo se 180 km/h u limuzinama (dobro, Ivo Kobaš se vozi u škodi fabiji, to se ne računa pod limuzinu), imamo novca za gorivo i cestarinu, prevaljujemo 50 000 km na godinu…čini se da se razbacujemo vremenom, kao da nam je ono ušteđevina koju po nahođenju možemo trošiti kad hoćemo.

Svijet nam je postao prošireno selo. Volio bih da smo ostali čestiti seljaci u tom velikom selu i da nas grad nije pokvario. Neki i jesu, mnogi nisu. Nikad u zapisanoj i nezapisanoj povijesti se nije ovoliko promjena dogodilo u samo jednoj generaciji. Stotine generacija su živjele i umirale,a da se u njihovim životima ama baš ništa u tehnološkom smislu nije promijenilo. Preko nas su prošle promjene koje su morale promijeniti i nas. Ipak se čini da Promjene nisu promijenile svakoga. Još uvijek smo Posavljaci, Dalmatinci, Zagorci, još uvijek držimo do roda i morala, još uvijek odolijevamo zavodljivom vrlom novom svijetu, još uvijek smo bogobojazni skromni ljudi.

Oko nas stasaju nove generacije koje ništa od onoga što je izgradilo naše karaktere ne pamte. Čak i tomu svjedočimo! Kakve će biti? Hoće li se predati zavodljivim čarima Novoga, on line, fejs, Instagram života bez dodira, hoće li poput nas tehnologiju znati uzeti tek kao pomoćno sredstvo ili će im tehnologija preuzeti život?

Koliko smo mi za to odgovorni?

Jesmo li im cijelo vrijeme dobar ili loš primjer? Živimo li ono što govorimo? Čovjek nije stvoren da radi. Stvoren je da kreira, stvara. Rijetko kad ćemo sresti nekoga koji radi ono što bi radio i da ne mora jer ‘raditi mora’. A ako to sami činimo, onda se ne razlikujemo previše od onog konja upregnutog u plug. Radi zato što je uhićen i što za rad dobiva smještaj i hranu.

Moramo li baš pristajati uvijek na kompromise, na svoju štetu? Što bi se dogodilo da jednom kažemo – Ne, dosta je kompromisa, od danas živim da bih stvarao, da bih koristio talente koje mi je Bog dao. Neću ih više zakopavati u zemlju i takve ih Bogu i zemlji vratiti u istom netaknutom stanju. Moja priča o talentima će biti drugačija. Napravit ću suhozid oko dvorišta. Zasadit ću smilje, kadulju, mentu, šipak i praviti čajeve. Iskoristit ću ove vještine s rukama i znanja koja sam za života skupio. Iako propao. Propasti neću. Jer ću s veseljem dočekivati jutra. Naučit ću konačno zviždati poput slavuja, nabavit ću saksofon i naučiti ga svirati. Skupljat ću jestivo bilje…

Što bi se dogodilo?

Možda bismo završili na ulici, kao socijalni slučaj, pod ovrhom i prezreni od drugih. Možda bismo prestali biti mrtvi ljudi i konačno osjetili život u sebi, bili svjesni ovog rijetkog dara na kojem nam i anđeli zavide, možda bismo naučili komunicirati sa stablima, biljkama, životinjama i naučili čitati ljude, počeli zapažati suptilne nijanse živoga oko sebe.
Nećemo znati ne usudimo li se promijeniti utabane pute i sudbinu za koju i ne znamo kakva je jer bez hrabrosti i usuda živimo sve vrijeme.

Komentar našeg čitatelja Son of Alerik.

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
Moreno
Gost
Moreno

Ko kaže da smo se prilagodili . . . nije sve novo baš dobro . . . ali ono šta je ostalo isto je želja . . . Velika razlika je u novim tehnologijama koje olakšavaju život, ali neke od njih pretvaraju ljude isključivo u potrošače. Sićan se 1970-ih Lade koju mi je otac ima i dava bi mi đir, okay trošila je, ali mi ni ovi Audi A3 ne troši puno manje, udobniji je, brži je, ima klimu, GPS plotter . . . ali svako malo mi daje grešku motora da me dovabi u servis kako bi mi ”ovlašteni… Pročitaj više »

Rabotnik
Gost
Rabotnik

@Moreno…hehehe…nije vasa baba bila jedina…pocinjem sumnjati da je tu postojala neka organizacijska struktura. I ja sam s babom prao kese i vjesao ih stipaljakama. Napunis kesu vodom, zatvoris i onda muckas, pa naglo pustis iz nje vodu. ? a voda svugdje okolo.

Moreno
Gost
Moreno

Možda san ja malo mlaji i urbaniji, sa desetak godin smo vodon punili RIS goldune i bacali sa zgrade. Efekat je bija luđi.

Kile
Gost
Kile

To ti je kad voziš njemačko smeće krampwagen, da voziš Japanca zaboravio bi na servis i kvarove, učiš dok si živ

Riddick
Gost
Riddick

Baš lepo , dosta se pronalazim u ovom tekstu iako nisam iz vaših krajeva Son of Alerik.
Zajednički za sve je točak vremena.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

Ovo me je obradovalo!

Riddick
Gost
Riddick

E baš mi je drago 🙂

Brahman
Gost
Brahman

Svako jutro kad se probudim ne znam gdje sam, ko sam, dokle sam, kako sam, zašto sam. Zbunjenost na kvadrat. Onda me dodatno zavrte snovi protekle noći ukoliko ih se sjećam, pa tu zatupim dodatno pokušavajući odgonetnuti šta sam sam sebi htio reći. Zatim razmišljam o prošlosti, budućnosti i sadašnjosti ne bih li slučajno nabasao na smisao. Ništa. Bijednog li postojanja. Ustajem, i sjedeći na rubu kreveta i još malo se ne dam, pokušajem dokučiti, prazan vizijom, nadom, duhom i snagom. U polunevjerici zurim u prazno. Pa kako? Šta se desilo? Sad počinjem preispitivati sebe, i opet ne znam. Ne… Pročitaj više »

zlatan
Gost
zlatan

BRAHMANE, nakon ustajanja , umivanja itd, preporučam ti da svako jutro radiš stoj na glavi i rukama i to nasred sobe, te da noge razvlačiš u špagat. N emoraš potpuni špagat, onoliko koliko ide, ide. To liječi mnoge neodumice. Znam iz vlastitog primjera.

Brahman
Gost
Brahman

Da. Salamba sirsasana, pomaže. Pozdrav suncu je isto jako dobar prvi korak u novi dan. Zamisao je bila opisati problem, ili uobičajeno stanje današnjeg prosječnog čovjeka. Mislim, dogurali smo do ne uravnoteženost i debele disharmonije u životu unatoč svom civilizacijskom napretku. Pokazatelja je mnogo. Hvala na preporuci u svakom slučaju. Nekima je pak dosta teško biti ne taknut okolinom i biti sam sa sobom u svojoj glavi i u najvećoj vrvi, u prirodi opet nemaš izbora nego si osuđen na mir. Pozdrav.

Majk Majers
Gost
Majk Majers

Ide vrime, prolazi u ciklusima. Sve se nekako okrece, ponavlja. Stasaju nove generacije, za koje cesto kazemo da su “za niku stvar”. Al reka bi, sve u svoje vrime. Svak ima svoje doba sazrivanja, bas ka sta i brada ne pocne rast svakome u istom momentu. Mozda ove novije generacije i skupe muda da kazu: “Dosta je!” Od starijih ne ocekujen to, osim u nekom malom, sitnom postotku. Mozda upravo ova tehnoloska opsada, dehumanizacija iznjedri humanost u najboljem mogucem svitlu. Sve zivi, sve vibrira i sve je u nekoj ravnotezi, ili tezi istom. Svaka akcija pokrece reakciju. I nekako, u… Pročitaj više »

Majk Majers
Gost
Majk Majers

Sad mi je palo napamet-pokusajem dehumanizacije do humanosti u najsjajnijem obliku. Paradoks komandanta Data 🙂

Kihot
Gost
Kihot

Da, lijepa misao. Nada umire zadnja; ali, kažu, Nada je i jako sumnjivog morala…

Rabotnik
Gost
Rabotnik

Kao sto vec spomenuh, jedan od najboljih komentara kolege Alerika do sada! Bravo kolega! Drago mi je da ga je i redakcija prepoznala te postavila kao zaseban clanak.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Zahvaljujem svima na komentarima. Tek sam napisao ono što bi mnogi od nas i sami napisali ili željeli pročitati. Karma, sudbina, horoskop, đjotiš…sve to jest i sve to postoji u svojoj matematičkoj točnosti, ni Vadim Zeland sa svojim transurfingom nije u krivu. I stoji još nešto -(svoju) budućnost možemo mijenjati. Mijenjamo je svojim izborima. A da bismo mogli birati, moramo znati da možemo birati. Svoje reakcije. Što mogu oni koji su u stanju promatrati sebe. Ropstvo nije izvanjsko (iako jest, ali nije presudno ni za što), ono dolazi iznutra. Programiranjem, kontrolom nad mislima, stavovima koji se smišljaju negdje drugdje, a… Pročitaj više »

Nesvrstani
Gost
Nesvrstani

Hvala ti na članku i samo naprijed! 🙂

Brainstorm
Gost
Brainstorm

mislim … u kakvom mi to vremenu zivimo. tisucljeca su se stopila u desetljece. zamisljam prozivljavavamo li cjelokupnu ljudsku povijest u jednom zivotu. od paleolitika, kad smo skupljali sirovine golim rukama, u prirodi do nekog novog doba u kojem nije iskljuceno da cemo imati inteligentne robote. osjetili smo 10 tisuca godina ljudske povijesti, svijet koji je nestajao pred nasim ocima, svijet koji smo mogli dodirnuti, udihnuti, okusiti. kamene stepenice ukopane u rivinu (brdo), brvna, plotove, drvene alatke, drvene klinove, vodu iz izvora, divlje voce, tursiju, branje lisnjaka i drinila u sumi, stapanje varenike u stapu (2 sata da se napravi… Pročitaj više »

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Brainstorm
Hvala ti što si s nama podijelio svoja sjećanja, svoje sličice iz djetinjstva. Sačuvaj taj komentar negdje u documents, možda se nađe u kojoj tvojoj knjizi. Ako nijednoj drugoj, onda životnoj:)

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

@Brainstorm:Odlicno,HVALA!

Nagard
Gost
Nagard

Vremena nisu bitna nekom je sreca ustati iz kreveta nekom nije olimpijska medalja a u kojem dobu zivimo to nema veze najvažniji je sebi pronaći srecu mir zadovoljstvo a kao nekad je bilo bolje danas gore i obrnuto je neistina uvijek su postojali sretni nesretni a vremena su nebitna

EU dismr
Gost
EU dismr

Son of Alerik, izvrsno, uljepšao si mi večer. Hvala Ti ! Pitanja u tekstu, hm, to su vječna pitanja, bez odgovora. Bit je u traženju i razmišljanju ..

Piretis
Gost
Piretis

Odličan 5, sjedi!
Ovaj sam tekst shvatio kao neku vrstu skraćenog filozofsko-tehnološkog evanđelja (ovo je kompliment).
P.S. Ima nas koji smo stvarno “prestali biti mrtvi ljudi” a da nismo završili na ulici ili postali soc. slučajevi. Jedino što kod mene nije moguće napraviti suhozid (nema dosta kamena), ostalo stoji.

obicnosamocitam
Gost
obicnosamocitam

Tekst pogadja u sridu sto bi rekli. Sam se cesto zapitam zasto ja idem svaki dan na posao i provodim tamo bar 8h svaki dan za crkavicu od koje se jedva plati rezije i prezivi? Ubijedjen sam da bih i negdje na vrh brda ili na pustom otoku uspio da prezivim kad bi 8 sati dnevno ulozio u lov,ribolov,poljoprivredu…a ostalo bi mi svako dan dovoljno vremena da se uz spavanje nauzivam u ljepotama ove planete. Siguran sam da bih tako bio sretniji,barem dok mogu raditi i loviti. Jest da tako ne bih zaradio mirovinu,mada je veliko pitanje hocu li je… Pročitaj više »

Piretis
Gost
Piretis

@obicnosamocitam- Nema recepta. Barem ne koji bi vrijedio za sve. Meni je uspjelo jer- sam našao osobu (životnu družicu) koja me podržava (čak i kad nema razloga za to) – odlučio da mi u životu nije novac najvažniji (nije čak ni na prvih 10 mjesta) – ne zabrinjavati se za stvari na koje nemam utjecaj (kao npr kako živjeti od minimalne ili nikakve penzije) – vjere da postoji neki razlog što postojim tu i sada, i da nema niti jedan razlog da me snađe bijeda i neimaština (što se u proteklih, gotovo 60 godina, pokazalo 100% točno).

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

Na vrh brda,
obicnosamocitam mrda?

Abe
Gost
Abe

U gradu su žene.

otpisani
Gost
otpisani

obicnosamocitam
Pusti otok ili planina je svugdje gdje ti noge stoje.
Trebaš znati da radeći (robujući) za drugoga tebi ostaje samo za preživjeti a sav ostatak vrijednosti tvoga rada odlazi robovlasniku. Kada bi zbrojio sav taj višak vrijednosti tvoga rada koji su ti oteli za 40 godina robovanja, bilo bi ti dovoljno za starost a i tvoja djeca (koja bi ti usput pomagala) imala bi za nastavak svojih (slobodnih) života.

zlatan
Gost
zlatan

OTPISANI, uspješan je u svojoj glavi samo onaj, koji su sami u najvećoj gužvi. Ne treba bježati na pusti otok i na vrh planine, za osamljenost u vlastitom umu.

my sky
Gost
my sky

eto meni se poklopilo da sam na skoro pustom otoku i skoro na vrhu brda okruzen psima, kozama, magarcima ….., a to kako se *poklopilo^ je malo duza prica i ne bas lagana tj. skupo sam platio sve sto sam pokusao sa ljudima, ali sada mi nije prva misao ujutro ~ dali da se umijem ili da se ubijem~ jer ovi s kojima se druzim ne ostavljaju mjesta depresiji vec zivimo u skladu sa ritmom priode, sa izlaskom sunca se budimo i sa zalaskom idemo na odmor, kad je sunce prejako onda smo u sjeni ….sve pohvale son of alerik… Pročitaj više »

Piretis
Gost
Piretis

@my sky- Gotovo nitko ne uspije u mladosti slučajno naći slobodan i bezbrižan život. Puno razočarenja i poraza, splet okolnosti, dovedu nas u situaciju da konačno možemo reći: To je to.
Ljudima u gradovima, uvučenim u svakodnevni mlin koji neprekidno radi, život u prirodi i neovisnost se čini idilično. Što i jeste ako se prioriteti drugačije poslože, ako se odričemo ne smatrajući to zlom, ako radimo a ne robujemo i ako nemamo dileme “umiti ili ubiti”.

zlatan
Gost
zlatan

OBIČNO…, ja sam imao sreću da sam ponekada bio u kakvoj takvoj divljini. Isplaninario sam veliki dio bivše SFRJ u mladosti, i plovio jadranskom pučinom. Jednom, daleke 1981 ili 1982 ne pamtim točno, umalo ja i još nas dvoje nismo u malom gumenjaku izgubili ludu glavu, u ogromnim valovima, tamo kod Lastova. Imali smo više sreće,nego pameti. Ali ja sam i gradsko dijete, i volim život u gradu. U ne malom gradu živim od rođenja, i volim ponekad otići u kazalište, na koncert, na neko predavanje, volim gradsku vrevu. U prirodu uvijek mogu otići, ali doživotno otići živjeti u “divljinu”,… Pročitaj više »

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

@Piretis:A,mokrozid?

otpisani
Gost
otpisani

Alerik Čitajući tvoj članak, shvatio sam da ja, zadnjih 30 godina uopće nisam spavao, i presretan sam zbog toga. U tom dugotrajnom budnom stanju imao sam vremena razumjeti “brdo” stvari koje, možda, nikada ne bi skužio da sam i samo na kratko zaspao. ———————————————————— Razlog za ovaj nagli razvoj tehnologije koji je započeo sa industrijskom revolucijom i razvija se geometrijskom progresijom mogao bi objasniti ovako – Da su nas Stvoritelji pustili nekoliko tisuća godina (ili više) da se prirodnom selekcijom pročistimo i razvijemo sposobnosti prilagođavanja i preživljavanja i kada smo dostigli nivo prilagođenosti primjeren svrsi našeg postojanja, dali su nam… Pročitaj više »

nime
Gost
nime

piši kući propalo je.

možda ti maštaš o suhozidu i smilju ali parazitski sloj društva sanja kako da ti naplati tvoju aktivnost. i kasnije te ovrši kad odlučiš prekinut dotok novaca za parazite.

zato svi vi koji sanjate sanjajte i dalje dok god se ne uvede kao obavezan predmet izgradnja giljotine nema nade. osim za parazite i uhljebe.

Abe
Gost
Abe

Ako je stvoren tek da radi, stvoren je da kasira, vara.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik