fbpx

Kad je Bog dijelio pamet, tad je to učinio pošteno

Bojži trag

Kažu – kad je Bog dijelio pamet, tad je to učinio pošteno. Svatko za se misli da je ima dovoljno i nitko se ne osjeća prikraćenim. Nije tako samo s pameću, tako je i s kreativnim potencijalom. U svakom od nas čuči njegova suština koja se želi izraziti. Netko će pjevati, netko će se bakćati s inženjerskim nacrtima, netko će raznositi poštu i s drugima dijeliti tuge i radosti.

Ovaj svijet nije baš najplodnije mjesto za razvoj talenata rođenih s čovjekom. Od nečega se mora živjeti, od sna se ne živi. I evo nas kako provodimo radni vijek kao kovači, tokari, vozači, knjigovođe, prodavači, poslužitelji strojeva… Koji otac je uskliknuo vidjevši svoje dijete nakon poroda – “Evo ga, ovo će biti vozač tramvaja!”? Većina pomisli na nešto uzvišeno, veliko, moćno tipa liječnik, odvjetnik, pjevač, glumac. Neki to i postanu, ali većina postane obična, svakodnevna, u kaputu krojenom bez veze.

Prođe radni vijek i čovjek dobije sudačku nadoknadu, vrijeme da se vrati svojim zapretenim talentima. Vrijeme da pokaže stvarnog sebe, sebi i drugima. Možda će mu se smijati, eno ga igra se s glinom kao dijete, a do jučer bio oličenje autoriteta i ozbiljnosti. Okolina će se potruditi da ga onemogući u postojanju onim što jest. Najprije ismijavanjem kad ovaj ne čuje, usputnim primjedbama da je malo, znaš ono malo ‘pukao’.

Ante je uvijek bio autoritet, strojobravar koji je izrađivao ograde, vrata, prozore, razne konstrukcije, kasnije i vitla za brodove, a onda je s umirovljenjem sve to ostavio sinu, onako kako je njemu ostavio otac kovačku radnju. Sin je umjesto s bravarijom krenuo s aluminijskim i plastičnim prozorima i vratima, Unaprijedio posao.

Ante se tražio u umirovljeničkim danima i počeo nešto raditi za sebe. Na Veliku Gospu sve nas su ispred crkve dočekale dva prikaza Gospe. Jedna s lijeve strane ulaza, druga s desne. U prirodnoj veličini. Bila su to dva vjerna prikaza Gospe, iz daljine su izgledale kao žive. Kad priđeš bliže, vidiš da su izrađene od lima i da je taj lim obojan, mada je čak i izbliza to bilo nekako životno.

Navečer je u parku svirala neka zabavljačka postava i došao je Ante uzeti svoje eksponate. Pomogao sam mu unijeti ih u auto. Sve te boje, to nikad nisam učio, sve sam ih miješao sam kako bih dobio efekt koji želim.

Ljudi imaju potrebu pokazati se kroz kreaciju drugima

Činimo to svi. Nije dovoljno reći, treba nam i sud drugih. Kroz druge provjeravamo sebe. Mada drugi nisu ni uzrok, ni razlog. Oni su u nama. Prozvat će ih egom, samoljubljem, plaćeništvom, koristoljubljem, idiotlukom. Neka će. Netko mora plesti pruće, netko priče, netko iznositi svoje poglede na stvarnost.

Autor Son of Alerik se inspirirao člankom Ive Kobaša: Pletač Pruća

0 0
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
42 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
IVE iz pecalbe
Gost
IVE iz pecalbe
1 godina prije

Znam jednoga koji je tako svestrano talentiran i kreativan, svasta on znade raditi i napraviti, ali brate nezna praviti pare, lovu, novce u vijecitoj je besparici. naparavi on uslugu raznima ali ne naplati je, popravi on svake sprave, izinja i nove dosada nevidjene sprave, pise pjesme, slika, kuha ma svasta nesto, ali nikada puna novcanika. Eto on je sretan kada usreci ljude, nije li i to jedan talent. A sa parama on stalno tepe da ne krepe.

šeronja
Gost
šeronja
1 godina prije

Taj tvoj poznanik ne drži do para, love, novaca, ima važnijih stvari u životu. On izgleda nema velikih problema.

mars
Gost
mars
1 godina prije

@ Ive iz pečalbe – ako je taj tvoj poznanik zaista sretan, ja mu se iskreno divim. Jer nije bogat i sretan onaj koji puno ima, već onaj kome malo treba.

Šok
Gost
Šok
1 godina prije

Pričom o poštenju sveo si svemogućeg u granice čovjekovog pridjeva.

Piretis
Member
Piretis
1 godina prije

@Šok- Nije, vjerujem, ovo priča o Bogu i onostranom. Bog je naveden metaforički.
Kad imamo hobi ili ljubav za nešto mi u stvari u tome živimo duhovni dio života. Uživamo, posvećujemo se, uglavnom ne mislimo na zlo. Oplemenjujemo sebe a ponekad i druge.
Jedan je čovjek u slobodno vrijeme u svom selu sadio biljke i uređivao park. Njega već jedno vrijeme nema, ali park je tamo. Ljepši nego ikad. Na njegovim klupama se mladi druže i izjavljuju ljubav, starci prepričavaju prošlost a djeca igraju po travi. Taj je čovjek sebi za života podigao najljepši spomenik.

Šok
Gost
Šok
1 godina prije

Blago se tvojima, ti si topla i romantična duša.

Aragorn
Gost
Aragorn
1 godina prije

dobar clanak. inace danas je malo altruizma mudju ljudima,egoizam ga pojede i ljudi pate od misljenja drugih ljudih umjesto da se pomazu s istima i nadopunjuju

stefano
Gost
stefano
1 godina prije

Kako je počelo na logičnom neće trebati novinari. dovoljno su kvalitetno i komentatori a vidim sve je više oglasa. kolera jesi li razmišljao o poslovnoj suradnki sa portalom

L. R.
Admin
Famed Member
1 godina prije

Poštovani Stefano,

Portal Logično i jeste portal njegovih čitatelja, a ne mjesto “plaćenih istina”.

Naši čitatelji i komentatori, sa svojim različitostima, oštre našu logiku.

Mi smo im iskreno zahvalni.

Ugodno čitanje.

Kolega 105
Gost
Kolega 105
1 godina prije

L.R,
Fino recenoplacene istine. Ma to je ovako da ja sada napravim nekoj zeni dijete sigurno bi bio novinar- zurnalista koji pise placene fabricirane istine, zato sto mi je pun ku*ac medija koji pisu placene istine od kojih se prava istina i stavrnost nemoze probiti do ljudi. Svaki dan kupujem troje novine (u UK zivim) Daily mail – konzervativno usmijerene, Mirror laburisticki orijentirane i Lokalne novine sa lokalnim informacijama, i sto uglavnom procitam naslove rijetko koji podnaslov a mozda jedan clanak da procitam u cijelosti u svakim od pojedinih novina procitam naslov i sve mi je jasno. A to je svaki dan 2 – 3 GBP a subotom i nedeljom duplo, to mi ga dodje kao dragovoljni porez na moju osobnu ludost. Dobro dok nisam otisao u penziju tu je subotom i nedeljom jos bio i The Times, Telegraph i jos ponesto, sveukupno mom lokalnom trgovcu sam ostavio 30 – 40 GBP tjdno na novine i 5 – 10 funti na loto – lutriju ukupno godisnje 2600 GBP. Mnogo vise nego prosijecan rodijeni Britanac. Moji susijedi ljevo od mene kupuje jedne novine tjedno a desni susijed jos ga nisam vidio da u ruci nosi novine niti da ih nosi u kontejner.

giordano bruno
Gost
giordano bruno
1 godina prije

Postoji pravilo, Čovek ne moze sve da ima, negde mu uvek fali.
Neki su uČili, uČili, pa preuČili.
Zato se uvek kaze sredina je zlatna.
U zivotu je kao kad udjemo u autobus, neko udje na prednja vrata, neko na srednja vrata, a neko na zadnja vrata.
Zasto postoje zajednice ljudi, pa da bi se ljudi nekako osecali sigurnim, ali postoje ljudi koji hoce da zloupotrebe pogodnosti zajednice za svoje ego zelje i uzmu vise nego sto im pripada, zbog toga drugi ljudi pate.
Ne postoji zagrobni zivot, ne treba nasedati na to i ne treba dozvoliti mangupima da nam manipulacijom uzimaju od zivota sto nam pripada.
Postoje mnoge zamke u zivotu i trebali bi biti solidarni.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
1 godina prije

Pa podjimo od samog naslova:
TKO NAJVISE PRICA O POSTENJU?

Lotos
Gost
Lotos
1 godina prije

@ giordano bruno – nije ti trebalo ono “ne postoji zagrobni život” : http://www.duhovnaizgradnja.com/download/knjige/Putovanje_dusa-Michael_Newton.pdf

Piretis
Member
Piretis
1 godina prije

“Od sna se ne živi” ali se može živjeti san. Najbolje svoj. Završe se škole pa se radi nešto deseto, što se ne voli ali se mora jer “od nečega se mora živjeti. Treba naći vremena, a njega ima, pa raditi nešto po svom, za svoju dušu. Nevažno što, nasmijava li to okolinu, izgleda li pomjereno, samo neka nas veseli. Trčati, čitati, heklati, tokariti, nevažno. Važno da nam je od toga puna duša.
P.S. Bravo Alerik. Sve si bolji i bolji. Kad ti je već Bog dao talent dobro je da ti je Logično ustupilo prostor. Dobro za tebe, portal i nas koji te rado čitamo.

mars
Gost
mars
1 godina prije

@ Piretis – svaki san, ma koliko hranio dušu čovjeka, kada postane profesionalna orjentacija (zbog mnogo vanjskih faktora samog profesionalnog bavljenja nečim) i zbog same činjenice da je on tada nešto od čega se živi, pa se samim tim treba i grčevito boriti za njega i čuvati ga, vremenom prestaje biti san i gubi onaj dio svoje supstance kojom hrani čovjekovu dušu. Zato, da bi san ostao san, on mora ostati van profesije i samo tada će hraniti dušu. I zato su rijetki i mnogo cijenim ljude koji mogu pored profesije posvetiti vrijeme i svom snu, jer nije lako poslije stresnog, bilo fizičkog, bilo mentalno-psihičkog naprezanja savremenog radnog dana kao prekidačem prebaciti se iz jednog u drugi “mod”.

Nesvrstani
Gost
Nesvrstani
1 godina prije

@mars
“svaki san, ma koliko hranio dušu čovjeka, kada postane profesionalna orjentacija … prestaje biti san i gubi onaj dio svoje supstance kojom hrani čovjekovu dušu. Zato, da bi san ostao san, on mora ostati van profesije i samo tada će hraniti dušu.”

Ovo jednostavno nije istina.
Najbolje sto si covjek moze u zivotu napraviti jest da pronadje ono sto voli raditi i onda zivi od toga. Jednom kada pocnes raditi ono sto ne volis, jedini kriterij ti postane novac i to je onda u startu izgubljena trka.
Ono u cemu se mnogi zavaravaju jest da ce jednom kada pocnu raditi ono sto vole sve biti lako. Nece… dapace, mnoge stvari ce biti cak i teze zato jer vam je vise stalo. Ali, dugorocno je to svakako dobar potez.

Ne lupetam napamet, govorim iz vlastitog iskustva.

mars
Gost
mars
1 godina prije

@ Nesvrstani – i ja sam ono što sam napisao izvukao iz vlastitog iskustva, imajući u vidu i iskustva mnogih, mnogih običnih svakodnevnih ljudi sa njihovim snovima nakon prestanka svog radnog vijeka, a profesionalno su se bavili njime. Možda se to najbolje može vidjeti na primjerima mnogobrojnih zvijezda sporta, muzike, filma, (jer su oni u fokusu i vidljivi su) kojima je to bio san, a njegovom profesionalizacijom je prestao biti ona duševna hrana, a ostala samo tjelesna. Ne znam, možda si ti rijedak slučaj koji odstupa od onoga što sam napisao i utoliko – svaka ti čast.

Nesvrstani
Gost
Nesvrstani
1 godina prije

@mars
“Možda se to najbolje može vidjeti na primjerima mnogobrojnih zvijezda sporta, muzike, filma…”

A da, to su situacije kada ljude samelje sva ona usputna “industrija” koja se nakupila oko onoga sto vole.
Ha… kako god okrenes, mislim da nema posla koji nema svoje mane. Pa, ako si vec osudjen na to da moras nesto raditi da bi zivio, i dalje vjerujem da je najbolja opcija u takvoj situaciji izabrati ono sto volis. I truditi se ostati svoj.

mars
Gost
mars
1 godina prije

@ Nesvrstani – a snove običnih ljudi (ako su im oni profesija) više nego sam posao, samelje njihova radna sredina, ispunjenjavanje svih očekivanja nadređenih u nastojanju da posao zadržiš, u pravilu nezdravo radno okruženje……. A ako imaš samostalan biznis, tu je onda trka sa vremenom, borba za klijente, borba sa državom, poreznicima, šumom zakona i raznoraznih prikačenih parazita na tvoju slavinu, da bi koliko-toliko mogao plivati i opstajati u poslu…….. Zaista i pored najbolje volje, ne mogu reći da pored svega toga snovi kao profesija mogu ostati duševna hrana (moj san je upravo zbog toga to prestao biti), te sam stoga i napisao prvi komentar.

Piretis
Member
Piretis
1 godina prije

@Nesvrstani- Vjerojatno je istina negdje na pola puta između tvog i @mars-ovog mišljenja. Ako u startu izaberemo, iz bilo kojeg razloga, raditi nešto što ne volimo sigurno nas taj posao neće nikada usrećiti. Hoće, možda novac ili prestiž, ali posao nećemo zavoljeti. Ako pak izaberemo ono što volimo ne znači da nas povremeno i to neće iznervirati i opteretiti. Uspijemo li od tog posla kako tako živjeti onda je u redu.
Meni je najprihvatljivija verzija da radim ono što ne mrzim (što me više veseli nego opterećuje) a da slobodno vrijeme koristim za ono što istinski volim (makar se od tog ne moglo zaraditi ništa, kao npr. čitanje ili slušanje glazbe; iako vjerujem da najviše čovjeka ispuni kad nešto stvori svojim rukama).

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović
1 godina prije

Tko kaže da je Bog dijelio pamet, ili je to metafora? Govorimo o smjernim i dobrim ljudima, koji se drže stare “Bogu božje, a caru carevu, a meni ostaje Ora et Labora i bit ću nagrađen s onoliko koliko mi treba”. Lijepo, ali ovakav način razmišljanja je predaja, iako neizmjerno poštujem takve poštene ljude. Je li netko čitao Zločin i kaznu, djelo koje je temelj kako razmišljati. Dostojevski je bio pravoslavni mistik i završio je djelo tako da se Raskoljnjikov predao zbog grižnje savjesti što je babi lihvarki oduzeo život. No, počinje mišlju da nasilan čin, ekstremni u ovom slučaju, ubiti babu zlotvora i oteti joj dragulje, novac i zlato i to potrošiti na sirotinju Petrograda i Sonju koja se morala “prodavati” da prehrani obitelj koju je otac alkoholičar zapustio. Temeljno pitanje je može li takvo zlo orpavdati neizmjerno dobročinstvo kasnije?

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović
1 godina prije

Osim toga, ovdje otvaramo ontološka pitanja na kojih do sada nema odgovora . je li čovjek hommo economicus, homo hommin lupus ili se po Marxu prirodno rađa dobar, ali ga iskvare društveni uvjeti neljudske egzistencije. ….. Možda bolje da ostanemo kod Ante limara, ipak je ovo priča za “razbibrigu”

kiki
Gost
kiki
1 godina prije

Homo ludens

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
1 godina prije

(fotka):
Mogli ste ipak malo bolje oprat ovu nogu(smrdi noga od boga)?

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
1 godina prije

AH,PRETJERAH!

SVEMOGUCI-SVENEMOGUCI?

kiki
Gost
kiki
1 godina prije

Laki, ako dozvoliš, dvije sitnice: ora et labora je načelo katol.redova (dominikanci).
Točno je da protestantizam ima ideju rada u kršćanstvu mnogo više od drugih (o tome si jednom pisao; ako te to zanima, Kinezi su u budizam doveli ideju rada).
Drugo, problem Raskoljnikova je bilo ubojstvo svjedoka, one sluškinje od babe….

Georgij Žukov
Gost
Georgij Žukov
1 godina prije

Ljudska bica kroz pogresne misaone procese zive u pogresnoj psiholoskoj matrici , zbog te pogresne matrice samo rijetkima uspijeva dozivjeti manifestaciju svoje sustine u materijalnom obliku . Zasto smo evoluirali u mnogim oblastima kao npr fizickom ili tehnoloskom ali u psiholoskom smislu stojimo na mjestu ?

Zasto se izmedju ostalih i mi koji sada ovdje komentiramo nismo u tom kontekstu promjenili , odnosno shvacamo li koje su i koje ce tek biti posljedice za covjecanstvo naseg ne cinjenja.

Kopaju se rovovi , pune se puske ,godina je gospodnja 2018 , opet ? ponovo?. Zasto si ne postavimo pitanje kako je to moguce ?

Da nije mozda razlog to sto zivimo povrsne zivote i ta povrsnost nas privremeno zadovoljava , ili nas u stvari jednostavno nije briga .

Odnosno sve dok u nasim zivotima postoje neposredna uzivanja , zadovoljstva , nas u stvari nije briga sto se dogadja oko nas .

nonwo
Gost
nonwo
1 godina prije

Žukov@većinu na ovom portalu je briga što se događa oko nas.Vidi se po razmišljanjima,temama,pitanjima,zaključcima,…po svemu…I tebe je briga…
A čak i na Indexu , uglavnom mlađi,…internetski pismeni… “pljuju” po dnovinarima koji pišu naručene tekstove,laži.Znači da ZNAJU…a ne bi znali da ih ne zanima….a ako ih zanima-onda ih je briga što se oko njih događa…

VasilisaPremudra
Gost
VasilisaPremudra
1 godina prije

Mda…

“Balkanski momi igraat
Balkanski momci peaat
od site mamo talenti
sakam uste malku pameti”

K.S. Balcchanalia

Georgij Žukov
Gost
Georgij Žukov
1 godina prije

Zamislimo si da smo rodjeni u pecini , sa dugackim ulazom preko citave njene sirine . I mi smo tu jos od svojeg ranog djetinjstva a nase noge i vratovi su vezani debelim lancima , na nacin da se ne mozemo kretati i mozemo gledati samo ispred sebe .
Iza nas plamen vatre a mi vidimo samo svoje sjenke na suprotnom zidu pecine .Izmedju vatre , nas i zida na kojem vidimo svoje sjene postavljena je lutkarska(marionetska ) bina ,iza koje se kriju lutkari .Lutkari pocinju sa predstavom i projiciraju nam statue ljudi , zivotinja, prirode , univerzuma napravljenih od razlicitih lutaka i materijala .

I mi vidimo samo sjenke svih tih objekata , “ucimo” i dajemo imena tim stvarima koje nam se pojavljuju pred ocima .
Nakon 18 godina provedenih u pecini “cuvar” dolazi do nas i oslobadja nas lanaca , ustajemo , okrecemo se i pogledamo prema vatri , ona nas zaslijepljuje i sjene koje smo do tada gledali vise ne vidimo .
Cuvar nam kaze da to sto smo do sada vidjeli tek puka je iluzija i mi pocinjemo da shvacamo stvarnost a kako se nase oci bolje prilagodjavaju plamenu vatre sve bolje vidimo pravo postojanje .

Cuvar nas uzima za ruku i protiv nase volje izvodi iz pecine no kako se priblizavamo svjetlu sunca postajemo sve zaslijepljeniji . Sunceva svjetlost je toliko intenzivna da ne vidimo nista od onoga sto se sada zove stvarnost .
I pocinjemo se privikavati , na pocetku samo vidimo sjenke a zatim i odraz objekata u vodi , napokon i same objekte .
Tada vec pocinjemo promatrati nebo i zvijezde a zadnje od svega vidjeti cemo sunce i to ne samo odraz sunca na vodi vec onakvim kakvo ono jeste.
Tek tada shvacamo da je sunce cuvar svega onoga sto postoji u stvarnom svijetu i da je sunce izvor svih stvari koje vidimo .
Na trenutak se prisjetimo ” mudrosti “pecine i svojih prijatelja zatvorenika i pomislimo kako su blagoslovljeni u ne znanju.
Naime zatvorenici u pecini imali su obicaj dodjeljivanja nagrada medju sobom , nagrade su dobili oni koji su bili najbrzi u primjecivanju sjenki.

E sad vec dolazimo do zakljucka da je bolje biti siromasan sluga siromasnom vladaru i trpiti sve , nego misliti kao sto oni misle i ziviti kao sto oni zive .

Zamislimo sad covjeka koji se spusta u pecinu da nadomjesti mjesto spasenog iz okova vlastitih predrasuda , zar njegove oci nebi zaslijepio mrak ,morao bi se cak i natjecati sa onima iz pecine u mjerenju i davanju imena sjenama .I dok bi se njegove oci polako privikavale na mrak oni koji nisu nikada napustili pecinu izrugavali bi se s njim i rekli da je pokvario svoj vid izlaskom na sunce.

Odnosno zakljucili bi da je najpametnije niti ne razmisljati o izlasku iz pecine , i ako neko pokusa jos jednog zatvorenika da oslobodi i povede van pecine na svjetlost treba uhvatiti i ubiti .

Duznost prosvijetljenog je ne samo u ucenju vec i da vidi istinu , odnosno da bude spreman da opet i opet sidje do zatvorenika u pecini i podjeli njihove nevolje i njihove casti .

Mi, ljudski rod jednostavno moramo pomoci jedni drugima u suprotnom nas uskoro vise nece biti .

000
Gost
000
1 godina prije

Mi u pećini danas ne gledamo toliko u sjenke, već se zabavljamo virtualnim prozorima u telefonima, tabletima, tv,kompjuterima…..(naročito mi sada-ovdje. komentatori)……….
Kako smo sve više odvojeniji, više nitko ne pali onu vatru koja je stvarala sjene, pa se ona polako gasi, a mrak u
pećini postaje sve gušči, tako da sjećanje na mogući izlaz nestaje.

(pored toliko umjetnog-lažljivog svijetla, platonova pećina sve je mračnija)

Nesvrstani
Gost
Nesvrstani
1 godina prije

@Zukov
“Mi, ljudski rod jednostavno moramo pomoci jedni drugima u suprotnom nas uskoro vise nece biti.”

Koliko god da je “Logicno”, kao nekakva protuteza mainstream portalima, on zapravo samo nudi drugu stranu iste medalje. Sa jedne strane je ono na sto smo navikli, zapad koji je u svemu superioran i najbolji. No, kada dodjemo na “Logicno”, tada vise nije zapad taj koji je superioran vec zemlje istocnog bloka, tocnije prvenstveno Rusija.
Ali, u oba slucaja nam se nude uglavnom samo crne vijesti, ratovi, nadmetanje u vojnoj tehnologiji, prepucavanje kod koga je vise sirotinje i tko je veci tiranin.

Kada netko navikne svaki dan citati iskljucivo takve vrste portala, pocinje vjerovati da je samo to istina i da u svijetu ne postoji nista osim tog crnila i tmurnih vijesti. Uostalom, prepun je forum takvih komentatora. Eto, ne bi oni htjeli da bude rata, ali nazalost oni su premudri i preiskusni da ne vide da je rat eto tu na vratima. Mozda ne danas, ali za 10 godina sigurno, a ako ne ni tada, pa sigurno ce biti za 50.

A jednom kada ulozis samo malo truda i pocnes zivjeti zivot izvan mracnih portala, ili ne daj Boze odlucis nesto nekome pomoci, vidis koliko svaki dan oko nas ima bezbroj malih cinova dobrote obicnih ljudi. No, to nikada nece doci na naslovnice jer jednostavno nije zanimljivo i to nitko nece citati, ukljucujuci i citatelje ovog portala. Jel’, dobrota je nesto sto se podrazumijeva i svi bi trebali biti dobri, pogotovo oni drugi a ne mi.

Pomaganja ima svuda oko nas i uvijek ga je bilo. Najbolji nacin da nastavimo taj “niz” jest da i sami postanemo njegov dio, a manje doprinosimo crnilu na portalima.

nonwo
Gost
nonwo
1 godina prije

xzx@definitivno je najteže onima koji vide lutkare.Ali kad imaš oči koje vide,nema pomoći…:)
Samo lobotomija…

Siniša
Gost
Siniša
1 godina prije

Kada je Bog dijelio pamet..neki su preskočili taj “čas”.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
1 godina prije

U Sinise svega bise,
a u Duska vazdusna je puska?

čoban Đuro
Gost
čoban Đuro
1 godina prije

Bogu,je bilo lakše dijeliti pamet nego meni.Tada je stvorio jednog čovjeka i dao mu šta je htio i koliko.Ja nemam toliko pameti koliko je budala kojima bi trebalo dati ,i to puno pošto im je glava prazna.Oni koji su pametniji od mene ,davno su shvatili da se to ne isplati ,pa ju koriste samo za sebe.Tko je u pravu to presudite vi .Sudite pravo ,ali ne po zakonu Hrvatske pošto znam da ću izvisiti,onako pravo se nadam da će netko imati toliko pameti da me podrži.

nonwo
Gost
nonwo
1 godina prije

“Veličina” čovjeka nije samo u njegovom zanimanju.Iako je zanimanje odraz njegovog truda-težak fakultet,mnogo odricanja i rada…I najteže fakultete svejedno mogu završiti “prosječni” ljudi i taj će posao raditi “prosječno”.Mars je u pravu kad kaže da loše okolnosti posla uglavnom umanjuju početni entuzijazam i to je logično.Posao bi trebalo mijenjati kad postane tlaka,…a kako je to uglavnom komplicirano ili gotovo nemoguće…treba se baviti onim što voliš u svakom slobodnom trenutku.Volim ljude koji se znaju služiti mozgom,riječima,…ali me isto tako fasciniraju ljudi koji se izvanredno služe rukama da stvore nevjerojatna djela…Svi smo u obitelji sa fakultetskim diplomama(to je bio normalan proces za dobre učenike u tadašnja vremena),a ja namjeravam svog unuka uputiti da kao dijete(u primjerenim godinama) “šegrtuje” kod posljednjih majstora koje poznajem…Da nauči osnovne stvari,…od jednog automehaničara,stolara,električara,vodoinstalatera…Da zna nešto korisno napraviti svojim rukama,kao što je nekad znala većina muškaraca(a i žena) u jednom domu…Nešto što ga neće naučiti škola..Svi žele diplome za svoju djecu,…ako su prevazišli razlog da se time dokazuju društvu,onda zbog eventualno bolje plaćenog posla i uvjeta rada-da nije u hladnom,prljavom,izložen teškom fizičkom radu…Iako je mentalni rad itekako opterećujući,ponekad teži “od kopanja kanala”…U današnja vremena dobrog majstora možeš svijećom tražiti… Nerijetko je potrebniji(i korisniji) od bilo koga s fakultetskom diplomom.A u slobodno vrijeme i majstor može čitati filozofska djela i kvantnu fiziku…U internetsko doba neznanje je izbor.I često ga odabiru i oni s diplomama.

https://www.youtube.com/watch?v=x77cdoJM9KE
12 WORKERS WITH GIFTED HANDS

kiki
Gost
kiki
1 godina prije

Već 20-ak godina tvrdim slične stvari; doduše, kroz glavu mi malo prolazr rstovi i apokalipse, pa mišljah u obrazovanje stavit ljekovite trave ili kako se radi sapun….

benty20
Gost
benty20
1 godina prije

Smisao života! Pitanje koje se stalno postavlja kroz povijest. Svi mi imamo nekakve svoje vizije života, neke vlastite snove. Nešto od toga ćemo i ostvariti, dobar dio nas jednostavno neće. U međuvremenu (taj dio leti brzinom svjetlosti), radit ćemo nešto da bismo opstali, da se prilagodimo društvu i trenutku, da imamo kao i svi obitelj, nastojat ćemo toj obitelji omogućuti koliko toliko pristojan život… A za to postići vrlo često ćemo raditi ono što možemo, a ne što želimo. I zašto to MORAMO? Pa zato što nešto u životu želimo! I dosta nas onda radimo ono što ne volimo s mislima u glavi kako će doći i neka bolja vremena kad ćemo moći reći e sad je bilo dosta, od sutra radim ono što cijeli život želim i posvećujem se samo tome! Ali problem je jedino taj što taj dan nikako da dođe…
Zašto? Pogledajmo današnje vrijeme… Danas više nego ikad izdvajamo za ratove! Sagledajmo to kroz drugu prizmu – ne za čovjeka nego kontra čovjeka, ne za sebe, nego kontra sebe! Ratovi se vode za prevlast i moć! SAD kao jedna od najmoćnijih država svijeta je stalno u ratu i od tuda njena moć! Oni doslovno zgaze i crpe i svakim danom i svakim ratom im je sve manje i sve su gladniji! Bog DOLAR je izgleda neumoljiv i stalno traži prinos žrtve! Dobro, ako su oni toliko moćni, zašto onda imaju državni dug koji se broji u milijardama tih istih dolara? Zašto su praktički sve države svijeta dužne ogromne iznose i svakim danom smo sve dužniji??? Današnji svjetski dug iznosi čini mi se oko 180 bilijuna dolara!!! Eeeej, 180 BILIJUNA!!! Pitanje svih pitanja: KOMU??? Komu smo mi to dužni toliki “novac”? Otkud mu tolika vrijednost da može nekomu dati 180 bilijuna dolara? Tko je taj VLASNIK PLANETE ZEMLJE da mu se nas 7 milijardi moramo klanjati? Zašto mu danas, 18.12.2018. godine mi, Hrvati moramo platiti oko 30 milijuna kuna samo na račun kamate? Zašto mu taj iznos moramo platiti i svaki drugi dan u godini, svih 356 dana??? I koliko će godina proći da podmirimo svoj “dug”? Možemo li ga uopće podmiriti??? Pa naravno da ne možemo! Ni mi niti bilo tko drugi, pa čak ni SAD! Ali možemo nešto drugo, možemo ga poništiti, možemo učiniti nas 7 milijardi ljudi da onih 700.000 na uštrb cijelog čovječanstva osjeti što znači biti SAMO ČOVJEK! Možemo rastopiti svo oružje svijeta, a borbene zrakoplove pretvoriti u turističke i adrenalinske atrakcije! Možemo puste milijarde i bilijune usmjeriti ČOVJEKU, a ne od čovjeka! Našoj predivnoj planeti i svemu na njoj!
U protivnom pozivam svjetske sile da učine zadnji potez, neka uključe mali napor i neka aktiviraju svoje nuklearne arsenale i neka Zemlju pretvore u asteroide i komete koji će lutati svemirskim bespućima!
Jer ovakav “život” više jednostavno NEMA SMISLA!!!

nonwo
Gost
nonwo
1 godina prije

Takav”život” definitivno nema smisla (kao hrčak koji okreće kotač u kavezu)…samo nema dovoljno ljudi koji to shvaćaju.Brainwashing je učinio svoje…odlično…

Georgij Žukov
Gost
Georgij Žukov
1 godina prije

Draga benty 20 smisao zivotu dajes iskljucivo ti i niko drugi , nas zivot je manifestacija nasih misli .

Prica o Blizancima

U stomaku zene zapocinju razgovor dva Blizanca , neka se zovu A i B, Blizanac A upita B ,vjerujes li ti u zivot poslije rodjenja?

-B:Naravno , jasno da postoji zivot poslije rodjenja, ovdje smo samo dok ne postanemo jaki i spremni za zivot koji nas ceka poslije rodjenja .
-A:Ma , to je sve glupost , nema nikakvog zivota poslije rodjenja , ja si ne mogu niti u najludjoj fantaziji zamisliti , kako bi taj zivot izgledao.
-B:Ne znam detalje ali znam da ce tamo biti vise svjetlosti a mi cemo moci jesti svojim ustima .
-A:Ma to je smijesno , pa mi se hranimo pupcanom vrpcom , ne mogu si predociti kako je to hraniti se ustima, osim toga nakon rodjenja se nikada niko nije vratio,moje misljenje je da se zivot i definitivno zavrsava po rodjenju.
-B:Ne znam tocno kako ce izgledati nas zivot nakon rodjenja , u svakom slucaju siguran sam da cemo vidjeti majku i ona ce na pocetku brinuti o nama .
-A: Ti vjerujes u Mamu? A gdje se ona nalazi ?
-B:Da ,svakako , ona je svuda , ona je oko nas i u nama , zahvaljujuci njoj mi zivimo .
-A:Potpuna besmislica ,ta mama je plod tvoje fikcije , ona jednostavno ne postoji .
-B; Ne , ne slazem se , ponekad kada sve utihne mogu cuti kako pjeva i osjetiti kako miluje nas svijet .Uvjeren sam da ce nas zivot poceti poslije rodjenja .

A ti , vjerujes li ?

Njonjobobo
Gost
Njonjobobo
1 godina prije

Da

POVEZANE VIJESTI

Izbornik
42
0
()
x