fbpx

Kad se radi s ljubavlju

Đuro Kesić - Pole - Domaljevac

Često je dovoljan samo pogled na nečije djelo da bi se shvatilo je li ono urađeno s ljubavlju ili tek zato što se iz nekih drugih razloga moralo uraditi.

Lijepo je kada neko radi ono što voli. Još ljepše je kada ono što radi i voli i umije raditi, a najljepše je kada sve to i drugi cijene onako kako treba. Naravno, onaj kod koga se sve navedeno poklopi, sretan je čovjek i sigurno mu nije dosadno niti pati od depresije. Njemu je život lijep, a dan kratak.

Gledajući ono što Đuro Kesić iz Domaljevca (Bosanska Posavina) radi i objavljuje na Facebooku, a vezano je za njegovo selo, čini se upravo da on voli taj posao raditi. Da umije, u to nema sumnje, a sasvim dovoljno je i Domaljevčana, ali i drugih ljudi, koji njegov rad cijene. Kako Đuru poznajem još od pubertetlijskih dana, mene ovo nimalo ne čudi. Jasno mi je da se on ne laća posla koji ne radi s ljubavlju i koji ne umije raditi, a istina je da mnoge poslove i voli i umije raditi. Ništa ne radi površno niti tek toliko da bi uradio. Sve ima svoj smisao, cilj, poruku i sve ima namjeru i druge uputiti da čine lijepe i korisne stvari. Kad uredi dvorište i pokaže ga drugima, to ne čini tek zato da se pohvali svojim djelom, nego da i drugima kaže kako i oni mogu isto uraditi i tako ukrasiti i svoje neposredno okruženje i svoje selo.  Kada peče rakiju; kada se lijepo ophodi sa svojom djecom i prijateljima; kada radi za svoje selo ili širu zajednicu ne uzimajući i ne tražeći za sebe nikakvu korist od toga; kada zastane pa se kriomice vrati iz svog šljivika da ne „ometa“ i ne zastidi one koji mu kradu šljive, i u gotovo svim drugim prilikama, on šalje poruku okolini koju neki razumiju kako treba, mada neki baš i ne. Ali tako je uvijek bilo i bit će.

Ivo Kobaš "krade" Đurine šljive

Ivo Kobaš “krade” Đurine šljive

Dakle, u posljednje vrijeme Đuro na Facebooku objavljuje fotografije koje su vezane za Domaljevac i Domaljevčane. Ima ih na hiljade, a uz svaku fotografiju ide i poneki kraći komentar. Svaka objavljena fotografija budi neka sjećanja posjetitelja Đurinog profila i sve tako dobije sasvim novu dimenziju, postaje nova cjelina, nova slika i sela i ljudi iz tog sela. Fotografija sama za sebe mnogo toga kaže. Uz nekoliko Đurinih rečenica dobije novo značenje, a uz komentare posjetitelja sve postaje jedna topla priča, puna ljubavi i zavičajne privrženosti; puna traganja za onim lijepim u ljudima i njihovom okruženju. I oni koji nisu dovoljno voljeli svoje selo počinju u nemu vidjeti njima do tada skrivene ljepote i više ga voljeti. Zanimljivo je da ovaj Đurin rad prate i mnogi posjetitelji koji nisu Domaljevčani i da, prateći ga, počinju i oni osjećati veću bliskost s Domaljevčanima; počinju više voljeti to selo i čak mu pomalo zavidjeti što ima takve ljude, a prije svih Đuru. I tu ponovo dolazimo do onoga što sam već spomenuo, do Đurinog cilja – on ovim ne samo da pokazuje na svoj način lijepu stranu svoga sela i svoju ljubav prema njemu, nego navodi i druge da čine isto. Već sam čuo iz više usta kako „i mi trebamo tako nešto napraviti“. Mnogo je onih koji su postali „ovisnici“ i svakodnevno nestrpljivo čekaju novu Đurinu objavu, a da nisu Domaljevčani, neki čak nikada nisu ni bili tamo.

Šta ih to privlači?

Samo slike ljudi iz Domaljevca ne bi bile dovoljne. Ili slike kuća, prirode, Save… Istina, nije to sve tek tako nabacano, ima tu nekog reda. Ako je tema sport, onda neko vrijeme idu samo fotografije vezane za sport. Ako je tema poplava, običaji, politika ili bilo šta drugo, onda i fotografije to pokazuju. Ali način, vrijeme, dinamika, redoslijed, količina, komentari – sve to zajedno je ono što se stapa u jednu divnu cjelinu koja ovaj profil čini posebnim i zanimljivim čak i ljudima koji, na prvi pogled, nemaju nikakve veze s njim. Ako želite konkretno vidjeti o čemu pišem, ukucajte u tražilicu Đuro Kesić, i naći ćete nešto na što ćete korisno potrošiti vrijeme. Možda i sami dobijete neku ideju.

Sretan je Đuro što je Domaljevčanin, što tu ima toliko tema, ljudi, objekata i događaja koje voli i koji mu ispunjavaju i uljepšavaju život. Ali Domaljevac je još sretniji što ima Đuro koji sve to vidi bolje i suptilnije od većine drugih i što to umije prenijeti i na druge.

Facebook stranica Đure Kesića.

0 0 vote
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
12 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
2 godine prije

Selo moje malo…mogao bi biti ne samo čehoslovački film, mogao bi biti i naš, domaći. Samo što bismo se morali vratiti nekoliko desetljeća unatrag. Danas su sela rijetka. Ako ih ima, onda u njima živi premalo ljudi, ako pak ima više ljudi, onda žive sasvim gradski. Nijemi svjedoci nekadašnjeg života su napuštene kuće, prazna dvorišta. Svako ima svoju priču.Ponekad u prolazu, u neznanju tih priča, sam za sebe ih u sebi pripovijedam. Vidim ljude, vidim odnose, vidim ponos, stvaram likove i zaplete. Tko zna koliko puta sam pogodio i svaki detalj priče.
Jučer sam prošetao kroz Murter, tražio kuću u kojoj sam jedno davno ljeto bio podstanar i našao je. Zato jer se nije promijenila. Jer skoro nitko u ono malo dvorište nije ušao sigurno zadnjih dvadeset godina. Ne sjećam se je li stara gazdarica imala ikoga…ako i jest, onda su se posvađali oko nasljedstva.
Moglo bi puno nas biti poput Đure iz Domaljevca, a Domaljevac bi mogao biti i naše selo. Samo što ‘nemamo vremena’. Tko zna koliko talenata je zakopano zajedno s lijesovima u zemlju, a da se nikad nisu ostvarili. Morali su raditi ‘nešto stvarno’. Okolina, roditelji, društvo – svi oni očekuju od nas da preuzmemo svoju društvenu ulogu i da slijedimo, kolektivni moral ucrtane puteve. Malo tko se ne slomi i ne izda mladenačke ideale. Ne može se živjeti od snova, moraš raditi. Potom moraš hraniti i odgajati djecu, moraš izgraditi kuću. Prođu godine u toj jurnjavi, nisi se ni okrenuo – evo pedesete na vratima.Dovoljno vremena za osvrtanje, premalo za nove početke. A društvo, sad i djeca očekuju da i dalje budeš u svojoj ulozi.
Dogodi se i poneki trenutak prije buđenja, kad još nisi ovdje, a nisi ni tamo, kad nisi ni star, ni zabrinut svakodnevnim, kad su tragovi sna još po tebi, kad osjetiš da bi mogao sve…ali ne trebaš brinuti, nećeš umaći stvarnosti koja ne pozna kategoriju ‘sanjari’.
Netko će ipak ostati sanjar, nećemo svi pokleknuti…

jasmin
Gost
jasmin
2 godine prije
Reply to  Son of Alerik

Domovina i zavičaj se brane i srcem.Djuro je čist primjer .Poznajem jos neke ljude iz svoje okoline koji rade slično sto i Djuro i zaista uživaju u tome. Za mene-pravi put, da je dočekati penziju…

Ivo
Gost
Ivo
2 godine prije
Reply to  Son of Alerik

bravo,soa. Dobri ste.

Mak
Gost
Mak
2 godine prije
Reply to  Son of Alerik

Kakve su ovo porcelanske jabuke, gdje su domaće sorte, od kojih se usne umažu šećerom ko traktorska guma blatom! A ne ove od kojih te stomak zaboli, a u grlu se javi nadražaj povraćanja!

Majk Majers
Gost
Majk Majers
2 godine prije

Eto tebe Ive nazad. Taman san te zaziva neki dan! Neka si nan se vratija…..
Je, kad se nesto obavi s ljubavlju osjecaj je fenomenalan a tesko je spojit ljubav i lovu, tj rad za lovu a da je iz ljubavi. Zasiti se covik s vrimenom, a lova ipak nije tolika nagrada, tek sredstvo za ic dalje

IVE OLDTIMER
Gost
IVE OLDTIMER
2 godine prije

Moj pokojni dijed Mate je stalno govorio: “TKO VOLIO RADITI, RADILO MU SE O GLAVI!”

Eto volio bih da mi netko objasni zasto voli raditi, ja ne volim, ali volim imati svoj posteno steceni novac pa sam prisiljen raditi.

Kolega 105
Gost
Kolega 105
2 godine prije
Reply to  IVE OLDTIMER

Ni ja ne volim raditi, osim toga po prirodi sam ljen, pa stalno izmisljam kako si olaksati rad i tako sam dosao do 38 inovacija. Dobra mi je ova od tvoga dide i moje je govoria nesto slicno. Eto bogati vole plodove rada ali sami tesko rade pa daju drugima da rade za njih i placaju ih po mogucnosti sto manje.

101
Gost
101
2 godine prije
Reply to  IVE OLDTIMER

Ti nikada nemozes biti politicar, oni vole novac posteno ili neposteno stecen nije bitno samo sto vise, a raditi ne vole, sav alat nose u ustima, a ruke im sluze samo za brojanje novca uglavnom od mita i korupcije.

Siniša
Gost
Siniša
2 godine prije
Reply to  IVE OLDTIMER

Hm…promijeni profesiju,nadji se u necemu!

Siniša
Gost
Siniša
2 godine prije

Selam El Comandante,nadam se da si nam zdravo i veselo…razbij malo ovu politicku monotomiju,unesi malo lijepih vibracija.

Siniša
Gost
Siniša
2 godine prije

Sjetih se ove pjesme 🙂
https://m.youtube.com/watch?v=Jj7hKjsJ48k

Sarafina
Gost
Sarafina
2 godine prije

Svaka cast ?

POVEZANE VIJESTI

Izbornik