fbpx

Kako od vas prave korisne budale manipulirajući vašu dobrotu i vaše emocije

Korisna budala

Biti budala nije lijepo, ali niti je zločin. Budala je pojam za nenormalno ponašanje koje se može definirati kao odstupanje od unaprijed definirane norme. Međutim, tko definira normu i u čijem interesu – društvo, mi ili pak netko treći? Upravo od toga ovisi jesmo li samo budale ili korisne budale. Razlika je velika.

Čitajući vijesti i komentare na društvenim mrežama, pažnju mi privuče poruka moje prijateljice koja ni u kom slučaju nije budala. Iskreno i bez skrivenih namjera, prijateljica je objavila sljedeću poruku:

Ovim putem molim sve moje Facebook prijatelje da se u što većem broju odazovu ovoj simboličnoj podršci. Dakle 21.03. obučite različite čarape u znak podrške osobama s Down sindromom. Djeca s posebnim potrebama nisu nikakva čuda ili nešto neobično.

Oni žele da budu ono što i drugi, da budu PRIHVAĆENI.

U susret Međunarodnom danu osoba s Down sindromom, 21. marta – obucite različite čarape kao simboličan znak podrške osobama s Down sindromom.

Oni ne mogu imati savršen par kromosoma, ali su savršeni u svojoj različitosti!

Smijem li vas nešto pitati? Da li je neko spreman da kopira ovaj status u čast sve djece koja su jedinstvena na svoj način? Da vidim tko ima dobro srce. Ja znam tko će to od mojih prijatelja učiniti, zato ne dijeli nego kopiraj ovaj status!

Što reći. Klasična manipulacija našim emocijama s komercijalnim ciljem. U jednoj iskrenoj poruci, moja prijateljica je postala, bez da to zna, “korisna budala“, iako budala nije. Netko ju je uzeo za korisnu budalu jer je dobra, empatična i susretljiva.

Prateći medije i modne trendove, lako je shvatiti da su oni nametnuti s ciljem što veće konzumacije koja stvara dodatni profit. Svake godine imamo modne revije gdje se predstavljaju novi modeli koji najavljuju novu sezonu kada naša stara odjeća više nije u trendu, jer ako je obučemo, postat ćemo crne ovce, a time smiješni.

Zadnjih mjeseci imamo navalu obuće i odjeće koja nije uparena. Sve više čitamo o cipelama i čarapama koje su različite. Netko ih obuče bez da zna da su različite, a netko to čini da bude IN. Postoji i Mismatch Day, kada svi nose neuparenu obući i odjeću. Takmiče se biti različiti, a postaju identični. U gluposti, naravno. Ne uzimamo nikomu za zlo što je malo luckast. Svi smo. Ne samo oni.

Da bismo bili različiti, čarape iz gornjeg primjera moramo obući i tu je upravo kvaka. Treba ih kupiti, jer smo zbog Hercegovca bacili sve bijele čarape, pa sada u kući imamo samo crne – tamnije. Odlazak u trgovinu je neizbježan. Kupimo li 20 pari ne uparenih čarapa, moramo paziti da se ne spoje, te postanu uparene. Čarape moramo pariti, da ne postanu uparene.

Zar je to teško otvoreno reći? Zašto se djeca s Down sindromom moraju koristiti u komercijalne svrhe? Zašto moramo drugima izazivati nepotrebne emotivne ispade, samo da bismo upareno zamijenili s ne uparenim?

I na kraju, zašto moramo biti tuđe korisne budale, iako su im ideje glupe, a namjere puno lošije nego naše? Bolji smo ljudi od njih, to i ostanimo.

Sljedeći put kada vidite slične poruke, znajte da vas hoće napraviti budalama. Umjesto da kupujete, vi ih bojkotirajte. Tada će i oni stati misliti da ste budale, a svijet će napraviti korak naprijed.

0 0
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
25 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
tihobl
Gost
tihobl
1 godina prije

U neka sretnija i jednostavnija vremena bilo je samo: “Ako ne posaljete ovo pismo na 20 adresa…” pa opisuju sta se sve lose desilo onima sto nisu poslali, a kolika sreca i iznenadno bogatstvo su zadesili one koji su poslali. U medjuvremenu se napredovalo.

Janoš
Gost
Janoš
1 godina prije

Ja stalno nosim japanke na bosu nogu.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
1 godina prije

Dignem nogu na fotelju, rastvorim laptop, pustim Lijepu Almu Zabranjenog pušenja preko pojačala i evo nje – Zar ne vidiš da ti je palac iskočio na lijevoj nozi, čarape su ti probušene. Pa što? Kako pa što? Govorim li ti stalno da moraš više otkinuti nokte, a ti nećeš? I što bi da se moraš negdje izuti? Ne bih išao tamo gdje se moram izuti. A da moraš u bolnicu? Eh, neću, zašto bih u bolnicu, što zazivaš vraga? Jesi li vidjela kad je onaj direktor MMF-a došao u neku džamiju i skinuo cipele jer je morao? Kad tamo – čarape mu probušene na oba palca. Kad može direktor MMF-a, mogu i ja.
Ipak, vrhunac cinizma mi je ona trka pod nazivom Trčimo za one koji ne mogu. Ček, ček! Je vi to zayebavate one koji ne mogu? Kako to mislite trčati umjesto njih? Što biste još umjesto njih?
Da, manipulacije su sveopće, svugdje oko nas. a ljudi su jednostavni, uglavnom dobri i žele biti u trendu. Zapravo žele biti dio većine. Sve drugo je opasno po ljude.

otpisani
Gost
otpisani
1 godina prije

E, moj sine Alerikov, u neka dobra stara vremena, kada bi žena uočila da čarapa ima rupu, ona bi (bez priče) uzela iglu i konac pa tu čarapu lijepo zakrpala a ni u snu joj ne bi palo na pamet da mužu nešto zvoca ili da mu slučajno kaže da si je sam zakrpa…
… upravo među tim “modernim” pametnjakovičkama ima najviše izmanipuliranih “korisnih budala” (naravno,mužu beskorisnih)
…ne znam iz kojeg se razloga ljudi danas više uopće žene?!

Brainstorm
Gost
Brainstorm
1 godina prije

ima i laksi nacin. upari one sa rupama na petama sa onima sa rupama na prstima.

Zvrk
Gost
Zvrk
1 godina prije

Najklasičniji primjer manipulacije su humanitarne akcije.
Pod krinkom zaštite, uglavnom je riječ o bolesnoj djeci ili osobama s teškim bolestima se kupi golem novac od čega mali dio zaista i ide u tu svrhu. Ništa drugo nego legalna krađa.
Ako ikad primijeti članak na nekom portalu gdje se spominje neko bolesno dijete ili čitava obitelj koja živi u teškim uvjetima, to je očiti primjer manipulacije.

Piretis
Member
Piretis
1 godina prije

@Zvrk- Po pitanju humanitarnih akcija ipak treba biti human. Znamo da se (dobar) dio zamrači, da se netko ugradi u te akcije, ali znamo da država ne pomaže koliko bi trebala pa moramo mi.
Zato ipak treba dati, koliko se može, i koliko čovjeku neće biti žao ako se naknadno ustanovi prevara.
Moj je stari imao običaj davati prosjacima što je dizalo živce mami. Nije on davao neke veće iznose, tek koji dinar, ali je davao svakom prosjaku. Jedanput veli mama da će taj novac primatelji sigurno potrošiti na piće ili cigare a ne na kruh za koji su tražili. Na to će on: moje je da dam a drugo me ne zanima, to je na njima.
Sigurno bi država mogla uvesti reda u “humanitarne akcije”. Mogla bi kontrolirati koliko se skupi i gdje se troši. No tada bi priznala da umjesto da se sama brine o bolesnima to moraju samorganizirani građani.
Najsigurniji oblik pomoći je direktan, odnijeti novac ili robu na adresu.

Lucija
Gost
Lucija
1 godina prije

Piretes
Nadovezala bih se na vašu izuzetno točnu rečenicu, jer imam nešto iskustva s takvim stvarima.
Svi mi znamo nekoga u potrebi.
Ako želite pomoć, upotrebite – glavu. Darujte stvari, one koje ne može dobiti na drugi način: tople majice zimi, pamučne majice ljeti. Čarape. Kapute i jakne osiguravaju Caritas, Crveni križ.
Od hrane: termički obrađene i konzervirane stvari. Ne poklanjajte svježe mlijeko, npr.; ne radite pogrešnu pretpostavku da negdje ima struje/ postoji (ispravni) frižider.
Od higijenskih potrepština: obični sapun i šampon, deterdžent, papirnate maramice, koje su multipurpose. Bilo što skuplje moglo bi doživjet – komercijalizaciju.

Lucija
Gost
Lucija
1 godina prije

Negdje sam čitala da ‘milosrđe raste s kvadratom udaljenosti”…pa tako naši stomatolozi idu popravljat zube Afrikancima (bez želje za kritikom ovo pišem, ako netko pomaže, njegova je stvar kome će pomoći).
Odavno je poznato, čistom matematikom, da npr oni pozivi nisu isplativi. Pdv, organizator, još ako ide tv…primatelj dobija 25%.
I najbolje organizirane institucije- samo 30% dolazi do korisnika.
Negdje sam čitala da postoji običaj kod muslimana, zapravo dužnost pomoći jednom u godini nekome (ali ne iz obitelji). To postoji u nekim arapskim zemljama, za nas ne znam.

Majk Majers
Gost
Majk Majers
1 godina prije

Luce
Ako kršiš ramazan, dužan si nekome pomoć?

Marko
Gost
Marko
1 godina prije

Postoje pet stupova Islama. Jedan je pomoci potrebitima ako ste u mogucnosti.

Brainstorm
Gost
Brainstorm
1 godina prije

imamo rijec: visenamjenske.

Riddick
Gost
Riddick
1 godina prije

Jel se seca neko “ice bucket challenge”.
Cilj ledenog izazova u svetu je bio da se skupi novac za klinička istraživanja leka za amiotrofičnu lateralnu sklerozu za pomoć pacijentima koji boluju od te retke i vrlo teške neurološke bolesti.
To je po meni glupost i ako ljudi koji su to radili nisu svi budale, jer je stvoren izgovor za glupiranje i ni na koji nacin nije pomognuto bolesnima.
Isto humanitarne zurke, sad kao idemo da pijemo i da se veselimo i da tako pomazemo nekome, meni se te fore gade.

Janko
Gost
Janko
1 godina prije

Kada mogu amerikanci imati svoje korisne budale, kada mogu rusi imati svoje korisne budale, kada mogu kinezi imati svoje korisne budale….. Što priječi i sve druge da pokušavaju. Svima nama je uvijek kriv netko drugi kada ispadnemo budale, a najprije treba preispitati sebe, jer je tu najčešće i problem.

Moreno
Gost
Moreno
1 godina prije

Velika većina manipulacija je manipulacija emocijama. Za emocionalnu manipulaciju najčešće se koriste dica.
Najčešći oblik manipulacije masa je strah od ugroženosti egzistencije i tu se načešće koristi PRS – Problem – Reaction – Solution
Za šta lakše i prije pripoznat manipulaciju triba proučit kako psihopati funkcioniraju jer oni namaju emocije, a vrlo su vješti emocije imitirat i upotrebljavat emocije drugih protiv njih samih.

Majk Majers
Gost
Majk Majers
1 godina prije

I još uz to očale bez dioptrije i šal. Valjda misle da su tako sofisticiraniji

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović
1 godina prije

Kad smo kod Hercegovaca, moj komšija D. Beljo, , kad je bio dečko (sad mu je 70). reče mu Ciganka “kako vidi kako će umrijeti u čarapama”. Nikada u životu ne nosi čarape. Čak ni na -20 kad su bile jake zime. Usput, ovo su sve budalaštine. Jedan dan rasparimo čarape. Još veća je gadost prosit pare na koncertima za ovog ili onog. Alo gospodo političari, HZZO ima da plati, a ne da se prosi pjevajući. Drugo. Televizije grade sirotinji kuće, to je neka nova moda. Fond za socijalne stanove …nema. Pojeli miševi. U mene jesu napravili zgradu za “socijalce”, sve stanove su dobili oni kojima ne treba. Ima još, ne da mi se…..

Piretis
Member
Piretis
1 godina prije

@Laki- Taj običaj javnog skupljanja za humanitarnu namjenu došao je iz Amerike. I tamo do prvog rata to je stvarno bilo zato što su oni koji imaju htjeli pomoći onima koji nemaju. Nakon toga to je postao način samoprezentacije, slikanja i pranja prljave savjesti. Prestalo je biti važno pomoći a postalo je važno sebe prikazati kao humanitarca. Pa smo imali primjere mafijaških boss-ova koji daju siromašnima uz slikanje i velike riječi.
Kod nas postoji duga tradicija pomoći. Ako bi nekome izgorjela kuća uvijek se skupilo materijala i novca, okupili se majstori i drugi i svi skupa digli novu. Kome je trebao ogrjev uvijek se nekako skupilo za njega. Bilo je to u vrijeme dok još nismo bili “čovjek čovjeku vuk”. A danas niti koga poznamo niti nas interesira. Pa kad sam čovjek umre u kući ili stanu nađu ga za par mjeseci.
A socijalni stanovi su cijela priča. Prvo su dobijale sekretarice direktora (za posebne zasluge i nesebičan rad), pa problematični pojedinci (najčešće alkoholičari) s brojnom obitelji (ajde tu su barem djeca, koja nisu ništa kriva, dobro prošla), pa članovi stanbene komisije…

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
1 godina prije

Ive, tek koju godinu stariji od mog oca, imao je nevolju da se rodi s jednom kraćom rukom. Imao je još tri brata koji su otišli svatko svojim putem, jedan u Zadar, jedan u Zagreb, a jedan je izgradio novu kuću u selu, dok je Ive ostao s ocem i majkom. Otac mu imao je, poput mnogih u selu, nekakvu partizansku mirovinu. Kako smo u selu imali jednog partizana koji je dogurao do saborskog zastupnika (i četverosobnog stana u Zagrebu kojeg se dokopao nakon njegove smrti jedan njegov rođak koji nema nasljednika), tako je on svakoj babi, udovici u selu i onima manje sposobnima upisao nekakvu partizanštinu, a time i penziju.
Valjalo je Ivu oženiti. Ako je već imao kraću jednu ruku, nije bio svugdje kraći! Pronašli su jednu djevojku u susjednom selu, sirotinja, bez oca, koju godinu starija od njega. Znamo napamet iz priča kako je izgledala ta prošnja. Bila slavna ili ne, ali Ive je doveo kući ženu Stoju.
Stoja mu je rodila tri kćeri i…na kraju sina. Živjeli su od poljoprivrede, imali su tridesetak ovaca. Ni jedno od njih dvoje nije nikad radilo u kakvom poduzeću. Novca je bilo malo, živjelo se škrto, ali su ipak uspjeli odškolovati svo četvoro djece. Najstarija kćer je završila u Zagrebu, tamo ima obitelj i kuću, dvije mlađe su u Švicarskoj, također uspješne, a sin je ostao s ocem Ivom, baš poput Ive.
Imali su konja Vranca. Konj je sam po sebi značio bogatstvo. Značio je da imaš s čim obrađivati polje, vinograde, s čim izorati, prevesti sijeno, grožđe, djetelinu.
Jednog dana je u Ivinu kuću došla Nevolja. Iz čista mira, Vranac je crkao, na sred dvorišta. Samo se ritnuo i ugasio. Plač, kuknjava, žalost ljuta.
Što sad? Kako dalje preživjeti?
Otkud novac za drugog konja? Kad se nema ni za najosnovnije potrebe?
Skupilo se selo. Pa kaže Ajmo svatko po malo, koliko tko može i pomoći čovjeku. Je, ali je selo malo, pomoć mala, ni blizu dovoljno ni za priču o kupovini konja.
Nema druge, nego ići i u druga sela. Moj otac i Ive, njegov drug iz djetinjstva, put pod noge, pa kod fratra da neka on napiše kakva je nevolja snašla Ivu da mogu pokazati ljudima…
Valjalo je obići pet šest sela. Katolička i pravoslavna, ući u svaku kuću, ispričati priču, pokazati i Ivu, neka ljudi vide da je bez konja osuđen na glad, on i cijela obitelj. A ljudi kao ljudi. Uđite, pričajte, popijte, što ima novoga kod vas, kako je ovaj, kako onaj, je li mi rodica dobro. Trajalo je to nekoliko dana, navečer bi ih pokupio autobus (kondukter im nije naplaćivao kartu), dolazili bi pripiti kući. Ne valja odbiti ponuđeno vino, a i nije im se baš odbijalo.
Na kraju drugog tjedna su skupili dovoljno. Puno ljudi, puno dobrote, puno kuća i svatko po malo. Nikad ne znaš kad će i hoće li tebe slična nevolja zadesiti. Otac je svačiju pomoć uredno zapisao i tu knjižicu pokazao selu, nek’ se zna tko je sve pomogao.
Ive je na sajmu kupio novog konja.
Svi smo bili sretni što smo ljudi. Što su ljudi – ljudi.

Lucija
Gost
Lucija
1 godina prije

Soa
Ma nek’ si ti uspio negdje ugurat kako su se djelile ‘partizanštine’, a sve zamotano, ovaj ispod, kak’ti, dobra je Kina, ali ono bodovanje…
…individualizam…ccc. I to sve na komentarima o čemu?
Milosrđu i manipulaciji milosrđem.
Sve više motanja i zamotavanja…odmor nije koristio?

čoban Đuro
Gost
čoban Đuro
1 godina prije

Napiši još tih prića,komentare ne čitam cijele ,ali tvoju priču sam pročitao iz čistog razloga šta pokazuje da se nekada provjeravalo tko je ugrožen i trebalo poznati kome se pomaže.Uvijek su to bili poznati ljudi u blizini.

shumadinac
Gost
shumadinac
1 godina prije

@Laki & Piretis – oboica ste u pravu.

Postoje dve kategorije ljudi kojima treba pomoć. Jedni nisu u stanju da privređuju i njima je pomoć (hrana, smeštaj…) neophodna. To je obaveza humanog društva.

Druga grupa su ljudi koji jesu u stanju da privređuju ali to ne čine iz raznih razloga. Neki su alkoholičari ili narkomani, drugi su u patološkoj depresiji ili pod nekim drugim psihološkim stanjem, neki su finansijski propali i jednostavno ne umeju da se snađu u novim okolnostima – podgrupa ima koliko hoćete. Njima nije neophodna pomoć kao prvoj grupi, njih društvo treba da vrati na pravi put tako da budu od koristi i sebi i društvu. Nažalost, u našem društvu “gde si lovac ili si lovina” to teško ide.

Interesantan primer je novi pravac razvoja kineskog društva. Ogromna većina ljudi koji su navikli na “ljudske slobode” su u šoku: svuda kamere (kao da je kod nas drugačije), “bodovanje” koje se prenosi na sledeću generaciju… U prvom momentu sam i ja bio u šoku shvatajući mogućnost zloupotrebe do koje bi sigurno došlo ako vlast bude u krizi. Ali ta ista vlast je preživela zajedno sa narodom mnogo teže vremena – danas je to društvo u usponu i teško da će u skorije vreme vlast biti u krizi. A ako je vlast u Kini stabilna i ne bude razloga za zloupotrebu novih pravila, ta pravila mogu pretvoriti kinesko društvo u najbolje organizovano i najhumanije u celoj ljudskoj istoriji. Sve vreme insistiram da je zapadni koncept individualizma pogrešan, da koči razvoj društva u celini ali to nije neka nova misao – kod Kineza je prisutna milenijumima (što ne znači da su je uvek praktikovali).

Što ti je sudbina – pre 30 godina smo se smejali Kinezima, već danas im se divimo na ekonomskom uspehu, sutra ćemo im se diviti i na društvenom a mi ćemo sanjati ekonomsko i društveno stanje koje smo imali pre 30 godina.

Motorista
Gost
Motorista
1 godina prije

Neki dan u mome stubištu netko je postavio stalak s vrećom. Iznad stalka postavljena je obavijest kojom se mole stanari da sakupljaju plastične čepove od sokova, šampona, deterdženta, mlijeka… te da na taj način pomažu oboljelima od Leukemije. Molim da mi netko objasni kako se sakupljanjem plastičnih čepova može pomoći oboljelima. Naravno da svojim mjesečnim uplatama doprinosim u mirovinski sustav te očekujem i vjerujem da država nikoga neće zakinuti.

Motorista
Gost
Motorista
1 godina prije

…zdravstveni…

tedi
Gost
tedi
1 godina prije

Klascan prmjer je manipulacja sa emocjama.Djeca i bolesni,kao sto to rade mafije .Nedam nikome ni filira,jer znam da je to dijete netko dovezao na ulicu i sjedi malo dalje,gledao,kao spusti pare uzme papirnate i sjedne sa pivom u ruci ceka dalje.Nije mi bilo tesko sjediti u kaficu pod tedndom i pratiti pola dana da svoje emocije disiplinujem..

POVEZANE VIJESTI

Izbornik
25
0
()
x