Sve se u ovom svetu menja i prilagođava staništu. Niko od nas, smatrao sebe prilagodljivim ili ne, ne ostaje isti, čak iako se ne pomeri iz svog rodnog mesta. Naročito je danas usvajanje tuđeg moguće bez da mrdneš iz kuće. Ali isto tako, niko od nas ne izgubi u potpunosti ono što mu to rodno mesto utisne.
Nije problem ni u prilagođavaju, ni u kako ti kažeš zadrtosti. Problem je kad to prilagođavanje postane bežanje od sebe, umesto kvalitetan rad nadogradnje ličnosti. Ništa nam nije dato za džabe, ni slučajno, pa ni svi ti putevi. Čovek treba da uzme iz svog pokreta kroz svet šta smatra dobrim, lepim, korisnim, a isto to i da sačuva i obrnuto, ali po svom sistemu vrednosti, a ne tvom ili nekom tuđem. To nas čini jedinstvenim i vrednim. Inače smo bezvredni plagijat.
Ljudi koji se stide sebe, koji ne vole svoje poreklo, tradiciju, ne mogu voleti nikog i ništa drugo. I obrnuto. Ljudi stave lažne maske, nesigurni su u sebe, kriju svoje poreklo, pretke sa sela, ili nekog naroda i uporno žele da ih tamo neki ljudi prihvate. No, oni mogu kriti šta su, odakle su, ko su od drugih, ali ne i od sebe i nikad se neće osetiti ni voljeno, ni prihvaćeno, ni dobro, jer će ljudi voleti ne stvarne njih, već njihove maske.
Prvi korak je prihvatanje sebe. Mi nismo birali gde ćemo biti rođeni (iako možda naša bezvremena duša), a objektivan, inteligentan, čovek, koji ume da voli u svemu će naći lepotu, pa i u svom poreklu, rodnom mestu, društvu i narodu kom pripada i smisao tog pripadanja. Niko nije savršen i niko bez kvaliteta i niko bolji od drugog. Mi smo samo međusobno unekoliko drugačiji. U toj različitosti leži lepota ovog sveta, koju globalizacija i nametanje jedne kulture (pri tom veštački stvorene) želi da uništi, dok su joj licemerna, pogana usta puna tolerancije.
Mene je put daleko od mog sela odveo. Hvala bogu što mi je dao priliku da upoznam svet, jer ni bez njega, kao ni bez moje rodine ja ne bih bila što sam danas. Volela sam svako mesto i ljude gde sam živela, strastveno upijala sve lepote, ali mir i punu dušu imam samo na mom izvoru. I stvaram sebi uslove za povratak, iako tamo nakon rata gotovo više nikog nema. Jer je mir u duši i potpuna ispunjenost, koju samo tamo osećam, ono što mi je najviše potrebno i više protiv sebe ne želim da idem.
Da.
Drago mi je da je i Helena konačno dobila ovakav prostor.
Koliko je meni poznati članke na ovoj stranici pišu ljudi iz skoro svih republika bivše Jugoslavije. Zato se tekstovi prevode.
Da Helena, to je tvoj prepoznatljiv stav koga apsolutno podržavam. Ljubav, sloga, saradnja… je osnov za put u bolji život. Ako je tako da li smo nesposobni za to kada “stojimo u mestu” ili čak idemo unazad?
Reč je o tome da ljubav, sloga, saradnja… jesu neophodni ali nisu dovoljni. Potrebna je recimo i kritika – KONSTRUKTIVNA kritika jer nema napretka ako nismo u stanju da se oslobodimo balasta koga sami ne vidimo. A kako mi nismo spremni da prihvatimo BILO KAKVU kritiku…
Ti si za dnevno, index, kurir, klix itd. Nemoj među ljude. Kad ovo “NERAZUMIJEŠ”, nećeš ništa ni razumjeti. Autoru želim svako dobro.
Europska unija nam želi uzeti baš to.
Nacionalnost, patriotizam.
Uzeti dušu, potopiti nas u nek unificiran sistem, gdje se pojedinac izgubi.
Več sada su zmanipulirali narod, ni u lokalne izbore ne vjerujem više, sve manipulacija.
EU je kruna manipulacije. U zajednici 600 milijuna ljudi izgubiš se, kao u loto zajednici….
Daješ glas, a idiota je više….
Ja o tome često pišem.Ljudi koji ne vole svoju naciju,svoje poreklo, izgubili su svoj identitet.Na ovim našim balkanskim prostorima to je čest slučaj.Ne treba se stideti svog naroda i porekla.Čovek koji voli i poštuje sebe može voleti i poštovati druge.To isto važi i za narode.Na ovim našim balkanskim prostorima je čest slučaj da se menjaju i stvaraju nove nacije i tu se dešavaju problemi.Često je slučaj da čovek koji promeni naciju ili veru, bude najveći protivnik svoje bivše vere ili nacije.To je stvar za psihologa.Svaki čevek treba voleti svoj narod ali i biti realan prema njemu a to je nažalost veoma teško.Zbog toga političari lako zavađuju narod i zbog njihovih interesa imanipulaciju dolazi do sukoba.Ja o tome često pišem a neki čitaoci me doživljavaju kao zlonamernog “nacionalistu”PAMET U GLAVU.
Mi, Balkanci, smo svjetski šampioni u samopodcijenjivanju, samopljuvanju i samopodaništavanju. I nikako da to osvijestimo.
Nažalost, toga su potpuno svjesni naši vjekovni kolonizatori i gospodari (nimalo bolji od nas – ako ne i lošiji i to u mnogočemu ?), itekako svjesni, zato su nas i tako brzo, tako jednostavno, bez ikakva imalo spomena vrijednog otpora, opet pretvorili u svoje kolonije, podijelili, međusobno posvađali, a bogami i dobro raselili po cijelom svijetu.
Ne znam da li će se ovaj moj upis prikazati, jer ja sam u kazni – pod posebnom pažnjom admina….
Selo , selo, selo! Zašto se zavičaj, porijeklo, jezik, otadžbina-domovina vežu za selo?
Ja se osjećam anacionanim, iako mi službeno stoji da sam Hrvat i kao takav bih se trebao izjašnjavati. Međutim, ne osjećam ništa prema nacionalnom i vjerskom opredijeljenju (katolicizam), smatram da su to konstrukti srednjovjekovne škole manipulacije masama. Budućnost vidim u ukidanju istih, ali ne na način kako ga propagiraju neoliberalisti. Mnogi od nas su se selili, neki su rođeni u tuđini, na Balkanu ne osjećaju ništa od navedenih osjećaja u tekstu. Zašto mi ne bi mogli voljeti nikoga drugog? Imam obitelji i volim ju više od svega, zvučat će prepotentno, ali sigurno više od 99 % lizača oltara i tradicionalnih domorodaca koji se kriju iza nacionalističkih konstrukta kojima će napokon doći kraj zbog neizbježnog procesa globalizacije. Svijet će opstati u globalnoj naciji, bez vojske i bez ratova, ‘nacija’ koja će zapravo biti civilizacija, bez ikakvih starih predznaka…do tada će se na vlasti samo izmjenjivati liberalne i tradicionalne škole vladanja iza… Čitaj više »
Plemena, plemena, tako je nas svijet gledao npr. ’91.
Ne treba se sramiti sebe, ali se treba sramiti nekih svojih postupaka, ne treba se sramiti svoga porijekla ali se treba sramiti nekih svojih predaka. Kaze jedna stara: “Cega se pametan srami time se budala ponosi.” ili ona: “Trp, muci se, suti, ali budi ono sto biti moras, COVIJEK uvijek i iznad svega.”
Nedavno je ovdije bio komentar gdije je izvijsna osoba opravdavala Hrvatski klerofashizam i nacizam postojanjem istoga u Srbiji, apsolutno pogresno. Pomesti pred svojim vratima i priznati svoje osobne ili nacionalne pogreske ne zanci slabost dapace cak sto vise to je najpozitivnije, priznati svoje greske zatraziti oprost pa i pomoc da se prevladaju svoje negativnosti. Neka moje ozitivne strane isticu drugi a ja cu sam priznati i pokusati ispraviti moje negativnosti.
No nasi Balkanski pa i politicari uopce ne zele cuti kritike, oni zele samo pohvale, a nitko od politicara nema mandat 100% u stavri ima mandat oko 1/3 svih sa pravom glasa, ali nikako ne zeli cuti one druge 2/3 , cime pokazuju svoj los karakter i nesposobnost u dodsenju odluka.
Naslov je dosta promašen ali kako kažu, svatko neka sudi prema sebi. Ne stidim se sebe, ne stidim se svojeg porekla ali ne držim mnogo do nametnute nam takozvane tradicije. Stalno gledamo u prošlost, budućnosti kao da se bojimo a sve novo nikako ne može biti kao staro, na nama ovisi hoće li novo biti bolje ili lošije od starog. Naslov me odmah podsjetio na ljubitelje životinja koji tvrde da tko ne voli životinje, ne voli ni ljude ali stvarnost je daleko drugačija i opakija, danas tko voli životinje ne voli ljude.
Živela sam i u velikim urbanim sredinama, domaćim i stranim i seoskim, od onih divljih, gotovo pustih brdovitih, do pitomih mnogoljudnijih, takođe i domaćim i stranim. Svaka od tih sredina ima svoje dobre i loše strane. Na kraju je sve stvar toga šta je u tvom sistemu važnije i da li će ti više smetati neke mane ili ćeš više vrednovati neke vrline. Meni je nekako dato, na sreću, da uvek više vrednujem one lepe stvari u ljudima, mestima, stvarima, pojavama. Retke su stvari koje ne trpim. Ljude, njihov primitivizam, malograđanštinu, aroganciju, ove ili one negativne osobine ne volim, ali ih uglavnom razumem i koncentrišem se na njihove vrline i znanja. I vrline uglavnom i dobijam od njih. To kakav oni život žive, šta rade, čime se bave, to u biti nije moja stvar. Jer, ako smatram ružnim da oni vire preko tuđeg plota, tuđe krevete i tanjire, pa zašto… Čitaj više »
Većina je svjesna koliko budaletina ih okružuje. Vrijedi pokušati utjecati na okolinu vlastitim primjerom…
Ivo Andrić je opisao kako je mrav krenuo na sveti put mira oko svijeta.
Svi su mu se rugali. ”Tako si malen, nećeš za života stići”.
A on, svima odgovara: ”Bit će zabilježeno da sam krenuo”.
Na određenom nivou sve se može negirati i ništa nije sigurno, ali to je igra koja nas treba držati u vječnoj sumnji.
P.S.
Veliki pozdrav poštovanoj Heleni!
Lijep članak od Helene Mi smo danas suočeni sa prisilnom globalizacijom na svim poljima i na svim razinama. Taj proces globalizacije upravlja mala grupa ljudi, ali vrlo moćnih, a među njima su najbrojnjij lažni pripadnici “izabranog naroda”, znate kojega. Kažem, prisilna, jer 95% ljudi ne želi tu globalizaciju. Jer su većina ljudi po prirodi, vezani najprije sa svoje korjene, svoje selo, pleme, naciju, religiju, običaje, tradiciju, itd… Izuzev zle globalističke elite, koja nameće taj proces globalizacije, tu globaliazaciju prihvata inače samo mali postotak ljudi, većinom lijevo-liberalnih snobova, ljudi jako umišljenih i izkompleksiranih, ljudi koji se u govoru i pisanju, rado razbacuju se engleskim izrazima kao “by the way” i slično, da pokažu nama običnom puku/raji/svjetini kako su oni neka viša bića. Ljudi, kao Ante Tomić i Miljenko Jergović i ostali poznati plaćeni kolumnisti u hrvatskim korporativnim medijima, koji u svakoj prilici, stalno naglašavaju kako su eto baš upravo čitali tu… Čitaj više »
Šta ako je porijeklo samo slučajnost, a (lokalna) tradicija motivirana korijenskom potrebom da afirmira pristanak individua – u jednu tromu masu bezličnih incestuoznih monolitnih dogmi – te sa kojim se pristankom dalje prostituira preko podvaljenih quislinga na onome što se naziva – izborima????
Porijeklo i tradicija je puki paravan velikoj većini odnosno utočište i utopija da nikad ne osjete potrebu da porade na svojim uvjerenjima – ne zbog toga što je to najbolje što znaju, nego što je to jedino što znaju. Na račun toga treninga od malih nogu, pas uvijek poliže prvi dlan na kojeg naiđe. Može z@jeb, ali daj bože samo da je naš čovjek!!! Jer ku.vinim sinovima je porijeklo jedina tradicija, a tradicija je odakle je netko potekao. I tako sve postane samo sebi svrha. Slijepa pokornost ili slijepa revolucija.