Je li istinita izreka iz naslova? Nekada nam se učini da jest, a nekada pomislimo da je upravo obrnuto, da su mladi ljudi ne samo na vrhuncu fizičke snage, nego i umne.
Često razmišljam o svom ponašanju nekada i sad. Kad sve sagledam, nema tu, u načelu, neke velike razlike, ali ipak se mogu uočiti i promjene. Čini mi se da neću pogriješiti ako kažem da je kod većine ljudi tako. Malo je onih koji se iz temelja promijene, koji u ozbiljnijim godinama postanu suprotnost onoga što su bili u djetinjstvu ili mladosti, mada i toga ima.
Mladi ljudi lakše donose odluke. Brži su, brže misle, brže povezuju činjenice i zato im je lakše odlučiti, prelomiti neke stvari. Stariji su oprezniji i kolebljiviji. Svaku odluku više puta mjere, preispituju. Odluče, pa se predomisle. Nekada misle i dalje i šire nego što je to potrebno i u tome se izgube. Plaše se posljedica ne samo za sebe, nego i za svoje bližnje, i za daljnje, i za prirodu, i za budućnost, a da nekada i nemaju razloga za to.
Mladi su i hrabriji. Zato su neoprezniji, lakše se upuštaju u opasnosti i zato lakše stradaju. To ne znači da stradaju više nego stariji. Oni se, zahvaljujući većim sposobnostima i lakše izvuku iz opasnosti, a stariji stradaju i na manje opasnim terenima. Ali sve ovo ne znači da je uvijek tako. Ima i mladih koji su itekako kolebljivi, spori, nemaju inicijativu ni hrabrost, a ima starijih koji su i u poodmaklim godinama zadržali svoje mladalačke osobine.
Naravno, iskustvo je na strani starijih! To je ono za što treba vrijeme, za što trebaju događaji. Često i nije zasluga starijih što posjeduju iskustvo, nekada je to tek sreća ili neminovnost. Ali spoj mladosti i iskustva su najbolja formula, i kad se ujedine, onda su stvarno moćni. Mladost i mudrost su kao jelo i začin – tek zajedno pokazuju svu svoju vrijednost.
BOŽE, OPROSTI
O, Bože dragi,
Bože, oprosti,
kako smo nekada
bili prosti!
Nagoni su nama
nekada vladali.
O, kako smo samo
nisko padali!
Pohotni, divlji,
ko životinje,
ne sramismo se
želja, golotinje…
Nekad prljavi,
no nije bitno!
Do kreveta se
moralo hitno.
Kao da je sva
životna čar
smještena samo
u jednu stvar!
Takvi smo bili,
al nije ni čudo.
Bili smo mladi,
A mlado – ludo.
A sad?! Puni smo
lijepih manira.
Svaka se riječ
pažljivo bira.
“Dozvoli! Hvala!
Oprosti! Molim!
Sunašce! Dušo!
Ah, što te volim!”
Paziš na vrijeme,
na dojam, način.
Odijelo – to je
ko jelu začin.
Nešto razmišljam,
Bože, oprosti –
što, ipak, nismo
onako prosti?!
Najljepše je biti mlad. A što se tiče gluposti, ludosti, u većini slučajeva mi stari radimo veće gluposti nego oni. Ma oni su zakon! Sve bih dao što se može dati, da se malo mladosti povrati. Pozdrav svima mladima, a i starijima.
»Mladost i mudrost su kao jelo i začin – tek zajedno pokazuju svu svoju vrijednost.«
Dobro rečeno! 5+
“Divlje izlaske u grad
Zamijenio je san
Lagani dvokorak uz puni zeludac
A sada sneni i debeli
Iscrpljenoj zeni
U prolazu djelimo poljubac”
Licno iskustvo je najbolja skola,ali je skolarina veoma skupa.
Mladost ili starost ali je povezano i sa osobnim predispozicijama. Netko sa iskustvom brze donosi odluke, dok kod drugih to trazi vrijeme. Netko shvati bit u par rijeci, a nekom treba tisucu i jedna rijec a nekima treba 300 puta objasniti, nacrtati i staviti cedulju u dzep i jos uvijek nisu sigurni, bez obzira na godine.
Neki rezimi i vladari su kroz povijest imali vijece mudraca, koje su cinili clanovi u poodmakloj dobi. Generali su stari i iskusni dok su vojnici i heroji mladi, dokaz da je potreban spoj mladosti i iskustva.