Muški i ženski dani

Mnoge stvari u prirodi nam se čine nelogičnima, a kasnije, kad se malo bolje prouče, pokaže se da za njih postoji neko logično objašnjenje.

O tome sam još kao dijete slušao kroz razne prepirke među ljudima. Recimo, jedna žena je važila za „vješticu“ jer je radila neke čudne stvari, „gatke“ koje nisu imale veze s logikom, a opet su davale određene rezultate. Ako bi nekoga bolio želudac, on bi došao kod nje da mu ona “izvuče žicu“, a to je radila tako da prstima stegne mjesto između palca i kažiprsta kod onoga ko se žali na bolove. Nakon kratkog vremena bol bi nestala ili se znatno umanjila, a onda bi počele rasprave o tom njenom “vještičarenju“. Jedni su smatrali da je bol nestala sasvim slučajno, jedni da bolesnik umišlja kako ga sad manje boli; neki bi mislili da to „nisu čista posla“, a neki bi vjerovali da postoji ipak neko racionalno objašnjenje koje oni ne mogu dokučiti. Mnogo kasnije se kod nas saznalo za akupunkturu, za neke energetske tačke po tijelu koje su u vezi s nekim organima, mada ne moraju biti u njihovoj blizini, a onda se moglo zaključiti i kako oni koji su to, ko zna kako, saznali ranije, nisu bili nikakvi nadljudi niti čarobnjaci, nego samo ljudi koji su imali informaciju više.

I kod priprema biljaka za čajeve ili sokove pričalo se da je važno u koje doba dana se beru cvjetovi biljaka. Tvrdili su uglavnom da ih treba brati ujutro, ali na prvi pogled čovjeku nije jasno kakve to veze ima u koje doba dana se bere? No, kasnije se opet saznalo da noću i danju nije ista cirkulacija u biljkama, da prije nego što dobro zagrije biljke u cvjetove šalju više nekih sastojaka koji su važni za kvalitetu čaja i sokova i tako dalje, pa se pokazuje da nije bez veze priča o tome u koje vrijeme dana brati cvjetove.

Ali ostalo je mnogo priča koje sam čuo, a za koje nikada nisam saznao jesu li samo neutemeljen plod nečije mašte ili u njima ima istine. Mnoge od njih bi se mogle provjeriti u praksi, ali čovjek jednostavno ne razmišlja mnogo o tome i ne provjerava ih, mada ga odgovor zanima. Možda bi se odgovori našli i samo nekim klikom na internetu, ali ni to se ne čini nego se i dalje živi po inerciji, ljenčareći.

Eto, na primjer, znam za priču da se krastavci ne smiju sijati četvrtkom, jer će tada biti gorki. Možda je to obična glupost. Možda je i istina koja ima neko objašnjenje zašto je tako, i kad bismo je znali, to bi nam bilo tako jasno i normalno. Ali ja to ne znam, a bilo bi vrlo lako provjeriti – staviti nekoliko sjemenki u zemlju četvrtkom, a ostale u ostale dane, i čekati rezultat. Ali…

Ili, postoji priča po kojoj je bitno u koje se dane nasadi kvočka, hoće li većina pilića biti muških ili ženskih? Navodno, postoje muški i ženski dani. Ako se kvočka nasadi, čini mi se, nedjeljom, srijedom i petkom, većina izleženih pilića će biti pjetlići, a ostalim danima kokice. Oni kojima trebaju koke nosilje, nasađivat će kvočku ženskim danima, a onima koji računaju na pečenu piletinu, muškim. Je li to istina – ne znam, a provjeriti bi se moglo lako.

U narodu postoji mnogo sličnih priča, uglavnom vezanih za vrijeme, domaće životinje, poljoprivredu, ljekovito bilje, a one su prenošene s koljena na koljeno. Za vjerovati je da su neke sasvim neosnovane, samo plod mašte, ali isto tako da ima i vrijednih znanja koja su sasvim potisnuta, a i sada bi mogla koristiti. Nemojmo olako u svaku priču povjerovati, ali nemojmo je olako ni odbacivati.