Najveća karta svemira otkriva 70 gravitacijskih leća i pitanje tko njome upravlja

Iza svake velike karte svemira stoji i pitanje tko ju posjeduje i kome služi.

Međunarodni tim znanstvenika potvrdio je 70 novih gravitacijskih leća — rijetkih kozmičkih poravnanja u kojima masivni objekt poput galaksije ili crne rupe svojom gravitacijom savija i povećava svjetlost udaljenijeg objekta iza sebe. Potvrda je objavljena u znanstvenom časopisu The Astrophysical Journal Supplement Series, a rezultat je rada na podacima DESI Legacy Imaging Surveys, projekta koji je u kolovozu 2026. objavio najveću dvodimenzionalnu kartu svemira ikad izrađenu — 5,6 bilijuna piksela s gotovo četiri milijarde nebeskih objekata.

Karta je nastala spajanjem podataka triju pregleda neba: Dark Energy Camera Legacy Survey (DECaLS) snimljenog 570-megapikselnom Dark Energy Camerom na teleskopu Víctor M. Blanco u Čileu, Mayall z-band Legacy Survey (MzLS) na teleskopu Nicholas U. Mayall u Arizoni te Beijing-Arizona Sky Survey (BASS) na teleskopu Bok 2,3 metra, uz dodatne podatke NASA-ine infracrvene misije WISE. Trinaest godina snimanja proizvelo je arhivu koja sada služi kao temelj za nove analize.

Umjetna inteligencija pronalazi ono što ljudsko oko ne može

Gravitacijske leće iznimno su rijetke, a pronaći ih vizualnim pregledom milijardi objekata bilo je nepraktično. Tim predvođen Xiaoshengom Huangom sa Sveučilišta Santa Clara i Nacionalnog laboratorija Lawrence Berkeley stoga je upotrijebio rezidualnu neuronsku mrežu — oblik strojnog učenja za prepoznavanje suptilnih uzoraka u slikama. Alat je pretražio podatke i izdvojio tisuće kandidata, od kojih je 76 ušlo u uži izbor za dodatna promatranja.

Potvrda je uslijedila spektroskopijom. Tim je koristio instrument MUSE na Very Large Telescopeu Europskog južnog opservatorija, koji primjenjuje integralnu poljsku spektroskopiju — za razliku od klasičnog spektrografa koji bilježi svjetlost samo s uskog područja neba, MUSE prikuplja spektar u svakoj točki slike. Podaci prikupljeni između 2022. i 2024. potvrdili su 70 od 76 kandidata kao prave gravitacijske leće.

„Duboke i širokokutne slike DESI Legacy Imaging Surveys pružile su neviđen temelj za otkrivanje novih gravitacijskih leća”, izjavio je Aleksandar Cikota, znanstvenik u NSF NOIRLabu, koautor studije i voditelj programa naknadnih promatranja. „Ono što sada gradimo jest pažljivo potvrđen uzorak koji će istraživači moći koristiti godinama.”

Što se gradi i čiji su podaci

Novopotvrđene leće dodane su u DESI Strong Lens Foundry Project, jednu od najvećih zbirki potvrđenih leća do danas. Ta zbirka, kako navode autori, omogućit će proučavanje tamne materije, evolucije galaksija i strukture svemira, a kombinirat će se s promatranjima Hubblea, Jamesa Webba i novo lansiranog teleskopa Nancy Grace Roman te s velikim pregledom LSST opservatorija Vera C. Rubin.

Ovdje vrijedi zastati. Infrastruktura na kojoj počiva ovo otkriće nije neutralna — teleskopi pripadaju američkim nacionalnim institucijama (NSF, DOE), a ključni instrument MUSE europskom ESO-u. Podaci se generiraju, obrađuju i arhiviraju unutar sustava koji kontroliraju velike sile. Umjetna inteligencija koristi se kao alat za pretraživanje, ali i kao filter koji određuje što će uopće dobiti dragocjeno vrijeme na teleskopima. Tko postavlja te filtere i po kojim kriterijima, pitanje je koje u priopćenjima obično izostaje.

Što nam ovo govori o smjeru istraživanja

Zanimljivo je i da se najveći dio sredstava i pažnje usmjerava prema tamnoj materiji i kozmološkim modelima, dok se istovremeno malo ulaže u provjeru samih temelja tih modela. Znanstvena zajednica koja bez rezerve prihvaća određene paradigme — bilo o tamnoj materiji, bilo o drugim velikim teorijama — riskira da pretvori istraživanje u potvrđivanje vlastitih pretpostavki.

Isto vrijedi i za tehnologiju. Strojno učenje ubrzalo je pronalaženje leća, ali ono ne provjerava je li katalog potpun, ne otkriva što je izostavljeno i ne pita kome služe rezultati. Kada se veliki pregledi neba, poput onog koji tek počinje s LSST-om, budu oslanjali na automatizirane sustave, pitanje nadzora nad tim sustavima postat će jednako važno kao i sami teleskopi.

Potvrda 70 leća znanstveno je vrijedan rezultat i otvara prostor za daljnja istraživanja. No svaki takav korak trebao bi biti popraćen i pitanjem tko ga plaća, tko njime upravlja i čije interese pritom služi. Bez tog pitanja, najveća karta svemira ostaje samo — tuđa karta.