Mega zemljotres koji je u martu 2011. pogodio Japan bio je jedan od najintenzivnijih koji su ikada potresli planetu. Razlog je bio najveći sudar ploča ikad zabilježen, ali snaga talasa koji su nastali nije odgovarala proračunima.
Geološki proces koji je trajao milionima godina učinio je Japanski cunami 2011. toliko pogubnim, otkrila je nova studija.
11. marta 2011., zemljotres jačine 9,0 koji se dogodio 130 km daleko od Japana, izazvao je monstrumski cunami na sjeveroistočnoj obali zemlje. U njemu je poginulo skoro 16.000 ljudi, izazvana nuklearna nesreća i prouzrokovana šteta do 235 milijardi dolara, što ga čini najskupljom prirodnom katastrofom u istoriji.
Zemljotres – četvrti po snazi ikad zabilježen i najgori u istoriji Japana – bio je toliko jak da je nageo osu planete i skratio dužinu dana za jednu sekundu.
Šta je izazvalo taj potres?
Krivo je kretanje tektonskih ploča u Japanskom rovu, subdukcijskoj zoni u kojoj se ploča Tihog okeana pritiska ispod gornje kontinentalne ploče koja nosi japanska ostrva. Naknadne studije sugerisale su da su za veličinu katastrofe krivi neobično veliki sudari ploča, granica između dvije ploče, uzrokovana dijelom debelim slojem gline koja je djelovala kao mazivo.
Međutim, veličina talasa proizvedenih kao rezultat bila je nekoliko puta veća od očekivane u skladu sa postojećim modelima takvih događaja. Kasnije 2011. godine, japanski naučnici pronašli su još jednu tačku sudara između epicentra i obale koja je mogla pojačati cunami. Nisu uspjeli da identifikuju kako se tamo formirala.
Šta kaže novo istraživanje?
Geolozi iz Zemaljske opservatorije Lamont-Doherty sa Univerziteta Columbia sada daju više objašnjenja o tom pitanju.
“Većina ljudi bi rekla da je megatrust izazvao cunami, ali mi i neki drugi kažemo da je možda iznad svega postojalo nešto drugo”, rekao je glavni autor Bar Oryan. „Ono što je novo ovdje je da objašnjavamo mehanizam koji je uticao na grešku.“
Ova karakteristika, koja se naziva ekstenzijska greška – izazvana istezanjem zemljine kore – još je jedna zona u kojoj se okeanska ploča odvaja ispod kontinentalne.
Kako je objasnio novinar Univerziteta Columbia Kevin Krajick, ugao pod kojim se okeanska ploča pomiče prema omotaču očigledno postepeno opada.
Ovaj proces, koji je započeo prije 4 do 5 miliona godina, utiče da okeanska ploča vrši pritisak na sedimente na kontinentalnoj ploči i gura ih u ogromnu grbu između rova i obale Japana. Ta grba se pokrenula tokom zemljotresa 2011. godine i slomila se, dodajući snagu cunamija.
U radu se navode takvi dokazi kao što su analiza morskog dna, sedimenti iz podvodnih bušotina i snimci seizmičkih udara u tom području.
“Ako možemo da otkrijemo da li se ugao subdukcije pomjera gore ili dole i vidimo da li sedimenti prolaze kroz istu vrstu deformacije, možda bismo mogli bolje reći gdje postoji takva vrsta rizika”, rekao je koautor studije Roger Buck.
Takvi procesi bi mogli da se dešavaju u okeanskim dubinama kraj Nikaragve, Aljaske, Jave i drugih oblasti duž vulkanski aktivnog Tiho okeanskog vatrenog prstena. “To su područja koja su bitna za milione ljudi”, rekao je.
Roger Buck lupa ko Maxim po diviziji.Za zemljotres tolikih razmera krivi su svetski neoliberalni hostapleri,prvenstveno Sony,Sanyo,Hitachi itd.koji su neprodate zalihe magnetofona pobacali u slanu vodu (okean) I tako poremetili odnos magnetnih silnica Severnog I Juznog pola.
Bilo bi lijepo znati koliko je odstupao od očekivanoga…
Šta ti ljudi nisu sve preživjeli, bogovi
K teorije vec godinama tvrde da je to bila nuklearna eksplozija duboko u moru. Postavljena da se ošteti rastuća japanska ekonomija.
Nije vezano uz temu. Koliko sam ja pročitao jednu analizu o tom potresu nuklearke su stradale od poplave, jer se zid koji je štitio obalu od cunamija spustio niže za vrijeme potresa pa je voda zato lakše prodrla na kopno.