fbpx

Ne zna se hljeba najesti

Ne zna se hljeba najesti

Da odličan uspjeh u školi ne mora biti garancija i za isti takav uspjeh u životu, poznata je stvar. Vjerujem da bi svako od nas mogao naći niz primjera kojima se potvrđuje ova teza.

Ali moj prijatelj Petar iz redakcije portala Logično mi ispriča priču koja to baš očigledno potvrđuje. Kaže da ima prijatelja Zorana iz Batkuše kod Brčkog, koji je puno jači od njega na intelektualnom polju. Kako Petar na tom frontu ne stoji loše, posebno iz oblasti tehnike, prava i ekonomije, onda je to vrijedan kompliment Zoranu. Ali da se Petrova riječ ne uzima kao jedini argument i dokaz Zoranovog potencijala, da napomenem i ovo: Zoran je u školi bio ne samo odlikaš, nego je nekada i profesorima zadavao muke pošto je neke stvari znao bolje od njih. Bilo mu je dovoljno jedno poslije podne za prelistati knjigu iz matematike, kako bi naučio gradivo za cijelu godinu. Novi strani jezik je učio za mjesec-dva. Ne, on nije bio stidan, već naprotiv, Zoran je bio vrlo komunikativan i vedar. Na prvoj godini fakulteta u Beogradu je u prvom roku dao sve ispite i dobio sve desetke. Sve gradivo mu je bilo prelagano, tražio je nešto teže, izazovnije.

Zoran i Petar su programirali, bili su radio-amateri, sudjelovali su natjecanjima iz oblasti informatike i elektronike. Pobjeđivali su, sramotili se, ali su uživali u onom što rade. Onda je došao rat, Petar je otišao u Francusku, Zoran u Beograd. Nakon dugogodišnje pauze, Petru je zazvonio telefon u Parizu. S druge strane je bio Zoran. Petar je poznat po brzoj reakciji i brzom povezivanju stvari – povezao je gdje Zoran radi i činjenicu da ima mali problem s jednim odjelom Vlade Brčko distrikta i odmah rekao: „Znam zašto zoveš. Sigurno je to vezano za taj i taj projekt!?“ Bio je u pravu.

Moram te nešto pitati…

Dogovorili su se da se nekom zgodnom prilikom nađu u Beogradu i taj susret je uslijedio tri godine kasnije. Vidjeli su se i družili kako je i običaj da to čine stari prijatelji, pričali o raznim temama, a onda je Petar rekao: „Moram te nešto pitati…“, ali sad je Zoran njega prekinuo i rekao: „Ne moraš, jer znam šta hoćeš pitati, isto kao što si i ti znao zašto te zovem. Želiš me pitati otkud ja da radim u Beogradu, a bio sam onakav kapacitet, je li tako?“ „Jest, pogodio si! Očekivao sam te u NASA-i, Airbusu ili nekoj drugoj visoko-tehnološkoj svjetskoj firmi.“, priznao je Petar, a onda je slijedio Zoranov iskren i poučan odgovor:

„Znaš li, Petre, onog našeg prijatelja Kelavu iz Gunje? Jednom sam s njim bio na školskom odmoru. Jeli smo, što je onda bilo uobičajeno, četvrt hljeba i jogurt. Stojim i držim novčanik ali u isto vrijeme prevrćem iz ruke u ruku onaj hljeb i jogurt. Otvaram jogurt nekako nespretno. Poklopac mi ostade zalijepljen za prste. Ne znam hoće li mi ispasti hljeb, jogurt ili novčanik. Ja nikakav, smušeno gledam šta ću dalje, a prijatelj Kelava me gleda, onako ispod oka, kao pravi Hercegovac (Kelave su u Gunju stigli iz Hercegovine) i kaže mi: ‘E, moj Zoka, džaba tebi sve tvoje znanje i pamet kad se ti ne znaš hljeba najesti!’ Eto, to ti je odgovor na pitanje koje si želio postaviti!“.

Iskren i spontan Zoranov odgovor objašnjava puno toga. Ne samo za ono vrijeme, nego za danas, ali i za sutra. Poruka je jasna: “Učimo djecu hljeba jesti!”.

0 0
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
16 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
2 godine prije

Količina znanja, vještina, sposobnost brzog učenja i shvaćanja stvari s jedne strane nikad ne znači i materijalni uspjeh s druge strane. Naravno da je život pun priča u kojima su ljudi bez škole ili s jedva nekakvom srednjom postali ozbiljni i uspješni biznismeni, a oni koji su nizali petice i rasturali na ispitima su postali zaposlenici onih koji su od njih prepisivali.
Zašto?
Puno je odgovora (kažu da priča o neuspjehu ima na tisuće i da su sve priče o uspjehu iste, također i da tajnu uspjeha znaju samo oni koji nisu uspjeli), ali je najbliži istini onaj koji kaže kako su uspješni ljudi jednousmjereni, a inteligentnima nikad dovoljno vremena za interesiranja o svemu i svačemu. Uspješni ljudi su fokusirani, kao laser. Onima drugima sve odvlači pažnju i unatoč ‘količini svjetlosti’ koju isijavaju iz sebe, ta svjetlost je raširena, raspršena
Postoji i još nešto što je odlika uspješnih, osim snage volje. Oni su lideri, vođe, dobro reagiraju u krizama, u planiranju. Znaju primati udarce.
Najlakše za sve bistre, brze u mislima i spore u odlukama je da odu vani i svoje sposobnosti daju na raspolaganje drugima. Dobro će ih platiti. Materijalno će uspjeti. I odgajat će djecu u tuđem svijetu za tuđe države. Eh, jbg, ne može sve biti happy and..

Log
Gost
Log
2 godine prije

Nije sve ni u materijalnom uspjehu. Ako je sretan u tom sto radi onda je ok.Materijalni usjeh ostvaruju vecinom drugi tipovi osoba.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
2 godine prije

Materijalni uspjeh je posljedica neopterećenosti materijalnim. Mnogi neuspješni, koji žive u materijalnoj oskudici, prema vani uvijek ističu nebitnost materijalnoga i spominju sreću kao najbitniju stvar u životu kao da je sreća kontrapunkt materijalnom. Ali nije. Materijalna sigurnost je preduvjet sreće, zadovoljstva životom. Nije sramota imati, niti imati isključuje biti. Lakše se ‘biva’ kad imaš za kavu, nego li kad nemaš:)

Piretis
Member
Piretis
2 godine prije

@Alerik- Oni koji su kao djeca bili sjajni učenici a poslije završili negdje sa strane u dobrom dijelu su bili neambiciozni ili pomalo lijeni. Čak znam one koji su, i pored slabog uspjeha u školi, nekako izgurali faks i visoko se popeli. Znali su što hoće, bili su uporni, ili još bolje, “znali su se hljeba najesti”.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
2 godine prije

@Piretis
Puno je čimbenika u igri. Moral, spremnost na davanje i primanje mita, sposobnost crvenjenja, sposobnost spavanja unatoč zayebima koje si prisiljen činiti, znati kupovati i prodavati ljude, biti spreman titrati jaja uhljebima, štititi bokove dijeljenjem mita,itd..

driftwood
Gost
driftwood
2 godine prije

U ovakvom svijetu, jedini nachin za uspjeh jeste taj da sebe stavis ispred svega i sviju. Da bi bio uspjesan biznismen i dobro zaradio moras dobro zaje*t drugog, jer tako jedino mozes zaraditi dovoljno da bi se u ovom nakaradnom drustvu smatrao uspjesnim ( bijesan vozni park, sukpocjeni telefoni, nakit i druge gluparije koje su danas postale statusni simboli). Vecina osoba koje su bili odlikasi tijekom skolovanja su bili zahvaljujuci svom radu i zalaganju, a drugi su se provlacili domisljatoscu (prepisivanje,djonovi,sprance, puskice…) bez obzira na moralne norme koje su ih trebale sprijeciti u tim naoko bezazlenim postupcima. Takav profil licnosti u danasnjem drustvu koje pociva na totalno promasenim drustvenim i materjalnim vrijednostima vodi se maksimom da cilj opravdava sredstva i ne preze od toga da krade od drzave, iskoristava radnike, vara poslovne partnere, potura muda pod bubrege, beskrupulozno unistava svaki vid konkurencije i kao takav gomila ogroman kapital a samim tim donekle potkopava razvoj zajednice koja je nosioc progresa same drzave sto imamo priliku vidjeti na Balkanistanu te se smatra jako uspjesnim jer se na tudjoj “muci” najeo kruha, dok ovi sto su vrijedni i odgovornim i postenim radom pokusaju sta steci se smatraju budalama…a u normalnoj zemlji bi vrijedili za odgovorne, pouzdane o u konacnici uspjesne ljude.

otpisani
Gost
otpisani
2 godine prije

driftwood
Potpuno mi je jasna tvoja ogorčenost i prijezir prema tim “uspješnim” ljudima, ali znaj da je upućen u krivom smjeru.
Mi smo u prošlosti imali sustav koji je onemogućavao tim “uspješnicima” da se ponašaju ovako kako se danas ponašaju. Takvi su bili u zatvorima ili bi pobjegli u zemlje u kojima je vladao sistem kojega smo mi prije 28 godina odabrali (ili su nam ga nametnuli na prijevaru).
Nema više normalne zemje na svijetu u kojoj bi pronašao sustav kakvoga priželjkuješ a krivci za to su sami ljudi, koji nisu spremni na promjene zbog nade – zablude, da će i oni ili njihova djeca u nekoj budućnosti isto biti tako uspješni… (a to se najvećoj većini neće dogoditi jer “karte su već podijeljene”)

Sinisa
Gost
Sinisa
2 godine prije

“”Da bi bio uspjesan biznismen i dobro zaradio moras dobro zaje*t drugog, jer tako jedino mozes zaraditi dovoljno da bi se u ovom nakaradnom drustvu smatrao uspjesnim””….ma nije istina.
Da bi se nekome “dokazao” moras biti uspkesan a vala nisu svi uspjesni prevaranti,njihov je put do uspjeha puno duzi ali su uspjesni i mirno spavaju.

Ive
Gost
Ive
2 godine prije

Kaze Brcanski gurbet: “Je*o te ljeb, daj mesa.”

Log
Gost
Log
2 godine prije

Lijepa prica i steta za Zorana.Samo se nadam da je bar sretan 🙂

L. R.
Admin
Famed Member
2 godine prije

Zoran je sretan i život mu je ispunjen. Sigurno ćemo se vidjeti ponovo. Autor

Lura
Gost
Lura
2 godine prije

hljeba i novog jogurta dukata od 250 grama he he poučno

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
2 godine prije

Dotaknimo se uhljeba koji se hrane jastozima.Treba li im hljebat mater?

otpisani
Gost
otpisani
2 godine prije

Inteligencija i školski uspjesi ne moraju nužno biti u vezi.
Inteligentno dijete koje raste u normalnim uvjetima gdje ga roditelji i okolina ne “gnjave” previše, već od malena zna što hoće i to mu postaje primaran cilj koji mu ne dozvoljava da se maksimalno posveti školskim obavezama. Takvo se dijete od malena usredotočuje na postizanje svojih ciljeva koji su, naravno, primjereni njegovoj dobi i kako raste i sazrijeva njegovi su ciljevi sve veći i kompliciraniji.
No, kako je već od malena primoran tražiti i otkrivati onaj minimum (ciljanog) znanja i vještina kako bi što prije postigao svoj cilj, to mu u zreloj dobi više uopće nije problem.

Ono drugo dijete koje je isto inteligentno a njegovi roditelji i okolina to vide i veličaju, od rane dobi, takvo dijete uživa u svojim uspjesima u savladavanju školskih zadataka gdje to ubrzo postaje njegova opsesija i cilj a da djelomično ili potpuno zanemaruje ona znanja i vještine koje bi ga mogle učiniti konstruktivnim i produktivnim u materijalnom svijetu
No kako mu takvi ciljevi nisu potrebni, jer svoju potrebu za priznanjem svojeg uspjeha, ostvaruje kroz savladavanje mase znanja podataka koje je uglavnom nepotrebno u materijalnom svijetu njegov je put u kasnijoj životnoj dobi zapečaćen.

Dakle, da li će neko biti uspješan na materijalnom ili “štreberskom” polju ovisi od puta kojim je dijete krenulo već u najranijoj dobi. Ima jedna stara poslovica koja kaže da “ono što ima biti trn, bode i dok je još zeleno”

Moje je mišljenje da ni jedan čovijek koji nije sposoban materijalizirati svoje znanje nije potpun i ne treba ga uzimati kao uzor.

Majk Majers
Gost
Majk Majers
2 godine prije

Bija san nikakvi u skoli. Osnovna jos kako tako al srednja totalna promaja. Ima san problema sa (laznim) autoritetom, isli su mi na zivce nasilnici (iako se na mene nisu previse kacili), jednostavno nisan volija bit tamo i to se vidilo po izostancima i po ocjenama. Glup nisan, kad bi godina dosla u pitanje onda bi stisnia, ugrija stolicu i cak san na popravnom iz matematike zna imat 90% . Profesorica nije mogla virovat kako san moga imat jedinicu cilu godinu….i dan danas se borin sa problemom (laznog) autoriteta, al san naucija to kanalizirat da mi ne stvara vece probleme. Medjutim, u zivotu san zadovoljan i financijski i emocionalno. Niceg mi ne fali (gotovo niceg). Skolske dane san mahom prispava i koliko god roditelji dan danas ne mogu prezalit sta nisan isa na fakultet, meni je drago da me skolstvo nije ukalupilo, ubacilo u zrvanj, okvir u kojem su vecina ljudi danas.
Malo mi jest zao matematike, jer je stvarno zanimljiva i ide me,al sta je tu je…mozda u nekom drugom zivotu 🙂

ime
Gost
ime
2 godine prije

povucimo paralelu s hr politikom:

imamo fizičara na čelu oporbe i pravnika na čelu države s druge strane a jezičac na vagi je kumek iz uhljebničke stranke.

toliko o svjetovnom uspjehu.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik