fbpx

Neželjeni

Maslačak

Više puta nam se svima desilo nešto što nismo željeli da nam se desi, a kasnije smo tu činjenicu prihvatili objeručke i čak se radovali zbog nekada neželjenog događaja.

Prije nekoliko godina supruga i ja smo sadili paradajz i na kraju nam je ostalo nekoliko struka koje nismo imali gdje posaditi. Ja sam trebao uraditi onaj najružniji dio posla – baciti preostalu rasadu. Nisam mogao to učiniti i tek onako nevoljko, bilo kako, posadio sam ih, po dva-tri zajedno, uz ogradu, u travu. Nisam očekivao ništa od njih, samo sam im htio dati šansu da još požive. Ali, gle iznenađenja – godina je bila čudna, i pred kraj sezone na onim strukovima koje smo njegovali, počeli su truliti plodovi, a oni uz ogradu su tek sazrijevali i bili potpuno ispravni! S njih, nekada odbačenih, dobro smo se najeli više puta, u vrijeme kad su ostali paradajzi već bili prošlost.

Nekada nam neka stvar zasmeta. Godinama je ne koristimo. Recimo, duboke, ribarske čizme s produžetkom koji ih spaja i dalje ide do pojasa. Na pecanje nismo išli već godinama, a te čizme nisu za nositi po dvorištu tek kada pada kiša. One su samo za duboku vodu. I već namjeravamo baciti te nepotrebne čizme, samo nam zauzimaju dragocjeni prostor. Šupa nam je odavno pretrpana i trebalo bi osloboditi mjesto za neku novu stvar, za nešto što se često koristi. A onda iznenada, nakon ko zna koliko godina, dođe poplava i iz kuće ne možemo izaći bez tih čizama. Tad smo sretni što ih ipak nismo bacili.

Čak i s djecom je nekada slično. Nije malo djece koja su nastala kao neželjena. Desilo se, omaklo se… Ispočetka je to nekima bila prava tragedija, a onda, nakon nekog vremena, shvatili su da im je to bilo nešto najljepše što im se dogodilo u životu. Da nisu tada „pogriješili“ i stvorili to „neželjeno“ dijete, možda nikada ne bi ni imali potomstvo i nikada ne bi znali kakav je to osjećaj. Zbog te „greške“ imaju mirnu starost, imaju dostojanstvo.

Ljudi uvijek imaju svoje želje. Oni uvijek, svako na svoj način, žele dobro. Ili su barem uvjereni da to žele. Ali nekada, nakon određenog vremena, shvate da su nešto željeli pogrešno. Željeli su ono što sada ne žele, ili nisu željeli ono što sada žele.

Eto, nije uvijek dobro da nam se sve želje ostvare.

0 0
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
7 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
*Ime
Gost
*Ime
3 mjeseci prije

Hvala ti Ivo, pjesniče!
Uvijek me vratiš na ljudsku stranu…

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
3 mjeseci prije

Odlično !
Tjera na razmišljanje !

I rijetki su čovijeci koji to mogu da vide !
POZDRAV !

Slonica
Gost
Slonica
3 mjeseci prije

Kao djeca gledali smo zvjezdu padalicu,stavljali trepavicu između prstiju,bacali novčić u fontanu za ostvarenje želja.
Neželjene opisuje animirani film Zasto su došli vlakom.

Davor drugi
Gost
Davor drugi
3 mjeseci prije

Teške su bile godine 90-te moj Ivo. Kuda sa trećim? Sve jedno drugom do uva, svaki dan pod upitnikom. Jedan dan jedna odluka, drugi dan druga. Ali “smješno” kao božje davanje, da nijedan dan supruga i ja nismo “potrefili” istu odluku. Supruga “za”, a ja “protiv” ili obrnuto, sve opcije na stolu, uvjerenja, ekonomske, vjerske… U tom nadmudrivanju prođe i vrijeme, prekasno i ide prinova. Poslije dvije cure rodi se sin… danas bez njega, ne mogu zamisliti. Kao i sa tvojim paradajzom, kako Bog odluči i napravi, bude i najbolje.

Ime
Gost
Ime
3 mjeseci prije

26I reče Bog: »Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji!«

27Na svoju sliku stvori Bog čovjeka,

na sliku Božju on ga stvori,

muško i žensko stvori ih.

28I blagoslovi ih Bog i reče im: »Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!« 29I doda Bog: »Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu! 30A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života – neka je za hranu sve zeleno bilje!« I bi tako. 31I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude večer, pa jutro – dan šesti.

alex
Gost
alex
3 mjeseci prije

Ja ne želim ništa, a stalno mi se događaju sr*nja.😂🤣😂🤣

Plačko
Gost
Plačko
3 mjeseci prije

Da, čovjek kada negdje nešto posije,trebao bi i brinuti. Svi smo mi ljudi, i svi mi imamo uspona i padova. Ali jedno trebamo znati: ,,nikada ne zaboravi gdje si šta postojao”!?

POVEZANE VIJESTI

Izbornik
7
0
()
x