Lopatice vjetroagregata, naime, spadaju među najproblematičniji otpad suvremene energetike. Izrađene su od kompozita stakloplastike i termoaktivnih smola poput epoksida ili poliestera, koje se nakon stvrdnjavanja više ne mogu rastaliti. Zato ih nije moguće pretopiti kao metalna okna ili betonske temelje. Francuska je 2020. propisala da se najmanje 35 posto mase rotora demontiranih turbina mora ponovno upotrijebiti ili reciklirati, a za novija postrojenja prag se penje na 55 posto. Zakopavanje lopatica zabranjeno je, pa se one najčešće melju i spaljuju.
Od otpada do javne opreme
Tvrtka iz Isèrea uhvatila se za ono što lopatice još mogu: nosivost, otpornost na udarce, UV zračenje i vremenske nepogode. Lopatice preuzima podno stupova, reže na licu mjesta i prevozi u radionice u Saint-Marcellinu. Cijena piknik-stola od tih materijala kreće se oko tisuću eura, otprilike koliko stoji i betonski stol. Osim stolova za stolni tenis, tvrtka radi i nadstrešnice za bicikle te vanjske žardinjere, a do kraja godine planira šest novih biciklističkih skloništa u Novoj Akvitaniji.
Posla će, nažalost, biti sve više. Prvi francuski vjetroparkovi navršavaju više od 25 godina rada i polako idu u mirovinu. Europska federacija za vjetroenergiju WindEurope procjenjuje da će se u Europi u pet godina demontirati oko 14.000 lopatica, što znači između 40.000 i 60.000 tona otpada.
Mostovi od lopatica
Néolien nije usamljen slučaj. U francuskom Audeu tvrtka Énergie Maintenance od lopatica pravi vinogradarske kolce, a irski BladeBridge izrađuje piknik-stolove i skloništa za bicikle. Ista je tvrtka, iz istraživačke mreže Re-Wind, u siječnju 2022. postavila pješački most dug 5,5 metara preko rijeke Dungourney kod Midletona u Irskoj, oslonjen na dvije lopatice dugačke 13,4 metra izrađene 1994. za turbine Nordex.
Francuski primjer pokazuje da se problem otpada može riješiti pametnije od spaljivanja. No nameće se pitanje koje se u raspravama o zelenoj tranziciji rijetko postavlja: ako su lopatice tako postojane da izdrže desetljeća na vjetru, zašto se ta ista svojstva ne iskoriste već pri projektiranju, nego se tek naknadno spašavaju improviziranim rješenjima? Recikliranje na kraju lanca uvijek je skuplje od pametnog početka.

0 komentara
Još nema komentara. Budite prvi.