Čujem da je danas Preobraženje, dan kada se vrijeme mijenja, kada se ljeto polako pretvara u jesen. Nekada se to stvarno podesi tako da se osjeti promjena vremena, a nekada i ne.
I kod ljudi postoji njihovo „preobraženje“. Dođe trenutak kad od djeteta postaje odrastao čovjek. Odjednom ga počinju zanimati druge stvari, a ono što mu je bilo važno, postaje mu beznačajno, smiješno i postaje mu nejasno kako mu je samo tako nešto nekada moglo biti zanimljivo. Igre i teme koje su mu bile život, odjednom su postale sporedne jer je otkrio nove sfere zanimanja i svoje nove afinitete. Sve je u znaku snage i ljepote, u znaku nadmetanja. To mu dolazi kao neki prelaz u prirodi iz proljeća u ljeto.
Ali nakon toga dolazi do nove promjene i „preobraženja“. Čovjek otkriva i snagu kreativne moći, znanja i mudrosti, snagu iskustva. Sve više koristi te nove elemente, a manje snagu u ljepotu. Uživa u novim vrijednostima, u stvaranju. Proizvodi više nego što njemu samom treba, i za sebe i za druge. On je motor koji neumorno radi i vuče naprijed. I tako vukući i ne primijeti kako se primiče novo „preobraženje“, jesen njegovog života, kada se već većina stvari iskusila, mnogo toga dosadilo i postalo rutina, a snaga i ljepota već dobrano izblijedili. Zbrajaju se rezultati dotadašnjeg rada, prebrojavaju uspjesi i greške, razmišlja kako bi se mogle ispraviti greške, kad bi se sve moglo vratiti vrijeme. Živi se malo od rada, malo od onoga što se ranije (za)radilo i tako vrijeme prolazi.
Neumitno, stiže i posljednje godišnje doba, zima, koja nagovještava kraj. Odlazak na počinak. Doći će i novo proljeće, ali ne i doslovno novi život koji je bio ugašen. Kako se s drveća opalo lišće ne vraća u proljeće, tako se ni umjesto umrlih ljudi ne vraćaju oni, ali dolaze drugi, kao i listovi na drvetu. Život teče dalje, doživljava svoja preobraženja u predviđenom ritmu, dopadalo se nama to ili ne. S nama nije ni počeo niti se završava s nama. Mi smo samo jedan od listova koji je nastao, bio lijep i zdrav, a onda nestao i umjesto njega je došao drugi.
Istina je da, kao i kod listova, postoje ljudi koji ranije ili kasnije otpadnu, u nevrijeme, a neki se duže održe. Istina je i da su neki listovi sve vrijeme života na udaru vjetrova, neke fizičke prepreke ili na meti bube koja se hrani listom, baš kao i ljudi. Protiv toga se teško boriti, ali u prostoru u kome možemo utjecati na to kakav će nam život biti, treba urediti sve da život živimo onako kako nama odgovara. Ne trošiti vrijeme uzalud.
Možda je Životu svejedno kroz kakav organski oblik će se ostvariti. U vremenu, kroz vrijeme. Izvan vremena o njemu u nama, o njemu-životu izvan nas nema tragova. Život je poput ribe u oceanu vremena. Tek izvan vremena možemo sagledati vrijeme, a to je dostupno tek (i možda) rijetkima. Svijest i život se čine povezani. Nekakva razina svijesti postoji i u jednostaničnom organizmu. Ma se u čovjeku očito najbolje ispoljava. Tek tu, u čovjeku, vidimo cijeli spektar razina svijesti. A to znači da možemo napredovati. Dizati tu svijest u sebi, o sebi. I to je dobra vijest. Loša je da sve što je stvoreno u dimenziji vremena u toj dimenziji i nestaje. Materija se reciklira. Ono što nas interesira jest osobnost. Opstaje li ona? Još nismo vidjeli slučaj da je opstala. Opstaje li išta? Postoji li u nama išta što preživljava? Logika kaže da može opstati samo ono što nije od… Čitaj više »
Da,da,Broblo Jutrlo
Ivo Kobasu i Beliki Boljubaz!
Problemi i prioriteti i kako s njima na kraj izaci?
Danima ne mogu da spavam vise od sat, dva!
Zato nocima spavam odlicno!
ŽIVOT
Život traje samo sada ne Jučer
ne Danas
ne Sutra
Sada koristi
i ono od Jučer
i ono od Danas
i ono od Sutra
Život traje samo sada
DINAMIKA
Uvijek !
Kad nađem svoje mjesto pod Suncem naiđu oblaci i spusti se noć
Kako je to postalo pravilo zadovoljan sam u samom TRAŽENJU
Naslov bi isto mogao biti i “Od kolijevke pa do groba”. Svijest o tom putu koji svi prevaljujemo može biti poticaj da iskoristimo baš svaki trenutak. Ali može biti i panika u pokušaju da kraj što je moguće više odgodimo. I tako nam lako prođe cijeli život, u odgađanju odlaska, a da usput nismo živjeli. Svi imamo neku svoju teoriju života i nalazimo razlog postojanja. Nekad su to naslijeđene a nekad vlastite teorije. I sve su dobre ako funkcioniraju u našem slučaju.
Moja, da li stvarno moja, teorija je zahvalnost za priliku da živim. Zahvalnost za svaki trenutak, nevažno ugodan ili ne, koji mi je dat. Zahvalnost što sam baš ja od milijarde drugih mogućnosti dobio priliku na ovom svijetu.
Divno.
Lepo ste ilustrovali zivot.