fbpx

Prosjačenje kao zanat

prosjak

U jednom vicu, prosjakinja s bebom u naručju na semaforu prosi i čim se uključi crveno svjetlo, prilazi vozaču: „Hoćeš da daš jednu marku za Suzanu?“, pita ga, pokazujući očima na svoju bebu Suzanu. „Evo marka!“, kaže vozač, pružajući joj kovanicu. „Evo Suzana!“, kaže prosjakinja, uzimajući marku i stavljajući mu u ruke bebu.

U stvarnosti je teško naći zemlju u kojoj nema prosjaka. Neki su, neimaštinom i svakakvom bijedom pritisnuti, prisiljeni na prosjačenje, a nekima je to samo zanimanje od koga lijepo žive. Čak i u najbogatijim zemljama neki se odlučuju na ovaj vid „privređivanja“.

Kažu da je nedavno razjareni bik u Španjolskoj napadao redom ljude pa je tako naletio i na djevojčicu u invalidskim kolicima. Djevojčica je skočila i dala se u bijeg bez ikakvih znakova invalidnosti. Kako neki tvrde, ona je bila u kolicima jer se bavila prosjačenjem, a prema drugima dogodilo se čudo – od straha je prohodala ili su se u ovaj događaj umiješale neke „više sile“. Za pretpostaviti je da će svaka od pretpostavki imati svoje pristalice i da će, čak i ako se nedvojbeno utvrdi istina, neki koji su mislili suprotno zadržati svoje prvobitno mišljenje.

No, bez obzira na ovaj događaj i na to hoće li se o njemu otkriti prava istina ili ne,dovoljno je dokaza koji nam govore da je mnogo zloupotreba prosjačenja, da je mnogo ljudi kojima je to zanimanje. Mnogo je i dokaza da se tu čine velika zlodjela, od otimanja djece koja se potom tjeraju na prosjačenje, namjernog sakaćenja, do nešto blažih maltretiranja. Zbog toga mnogi ljudi, koji bi inače željeli pomoći prosjacima, to ne čine. Ne žele pomagati prevarantima niti onima koji su prisiljeni za njih raditi. Nekima je ovo, opet, izgovor za prikrivanje njihove škrtosti ili nesuosjećanja s ugroženima. Bilo kako bilo, zbog lažnih prosjaka ispaštaju oni koji su stvarno ugroženi. Nekada ih još napadaju da su simulanti, prevaranti, pa ih čak i fizički zlostavljaju.

Jedan moj prijatelj se čvrsto drži odluke da nikada ne prođe pored prosjaka, a da mu nešto ne da, bez obzira činu mu se da je „pravi“ ili „simulant“. Kaže: „Čim se on odlučio prositi, ima tu nešto.“ Drugi prijatelj opet nikada ne daje prosjacima ništa, ma kako bili „pravi“. Smatra da to nije način na koji se treba snalaziti u životu, ma u kako teškoj situaciji se neko nalazio. Oba prijatelja su vrlo fini ljudi, oba spremni pomoći i nepoznatim ljudima, a čak mi se čini da je ovaj koji ne daje prosjacima i velikodušniji. Bio sam svjedokom kad je čovjeku, koji je tvrdio da je ostao bez goriva, a zaboravio je ponijeti novčanik, bez pogovora dao novac za gorivo i još malo više, „za svaki slučaj“, ne pitajući ga ni ko je niti tražeći da mu to vrati. Ali prosjacima ne da…

Ko je od njih u pravu, teško je reći. Ili možda nije ni jedan? Eto, ja sam negdje između njih dvojice, a nisam uvjeren ni u ispravnost moga stava. Jednostavno, ovo je jedno od onih pitanja na koje svako mora sam naći odgovor. A i ako ga nađe, pitanje je koliko će biti siguran da je to potpuno ispravan odgovor. Pri donošenju odlike možda je ipak dobro imati na umu onu mudrost po kojoj je bolje nekoga krivog osloboditi, nego pravoga osuditi?

0 0 vote
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
18 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
Bracki Kamen
Gost
Bracki Kamen
3 godine prije

Pozdrav Ivo..
Ima jedna stara narodna Mudrost..
Kada se pojavi ispruzen prazan dlan ispred tebe…
Postoje dvije vrste ljudi…
Prva skupina su oni koji ce uvijek Nesto darovat u taj prazan dlan…
Druga skupina ce ga ignorirati… Ili ce probat cak uzet Nesto iz Praznog Dana… Jbg… Taki su…
Pokojni Otac je znao rec…
Sinko budi uvijek onaj koji ce prazan dlan napuniti…
Jer nitko ne stoji pred tobom bez Potrebe…
Nije tvoje Sinko da razmisljas o tome Vara li On ili Ona ili ne…to nek sudi Onaj Gore…
Vec Sinko imas priliku nahraniti svoju Dusu…
Pozdrav Ivo.. Budi mi dobro…

Piretis
Gost
Piretis
3 godine prije
Reply to  Bracki Kamen

@Brački Kamen- Lijepo si to rekao. Moj je otac hodajući kroz grad ( a tada se hodalo a ne vozilo) svakom prosjaku dao. Nije to bilo ne znam što, sitne kovanice, ali je dao. To je ljutilo moju majku koja je tvrdila da će većina taj novac potrošiti na alkohol. Njegov odgovor je bio: Moje je da dam a što će on to je njegovo.
Puno puta prođem kraj prosjaka i ne dam i poslije me grize savjest, pa se sjetim “moje je da dam”.

otpisani
Gost
otpisani
3 godine prije
Reply to  Bracki Kamen

Pretpostavljam da tvoj otac nije bio sa Brača (iako ti nick ima veze sa Bračom) 🙂

Alerik
Gost
Alerik
3 godine prije

O prosjacenju kao zanatu Ivan Raos je napisao Prosjake i sinove po kojoj je kasnije snimljena filmska serija. Roman je puno bolji (ako ste gledali seriju pa potom uzmete roman,zakljucit cete i sami). Zanat kao zanat,ima svoja pravila i svoje tajne,ima uspjesnih zanatlija i onih drugih. Prosjacenje je kao i svaki drugi zanat-usluzna djelatnost.Prosjaci nam za vrlo malu naknadu daju priliku da pokazemo svoju ljudskost,da platimo za svoju srecu sto i sami ne moramo prosjaciti.Odnosom prema prosjacima mi govorimo o sebi.Oni koji su nepovjerljivi prema drugima uvijek nadju razlog da prosjake nazovu prevarantima sto u pravilu i jesu,a nitko ne voli biti prevaren.Medjutim,nas nitko ne moze prevariti i nitko nam ne moze uzeti ono sto je nase.Ako se to i dogodi,za neko vrijeme nam se oteto vrati na sasvim drugi nacin.Svemir je zlo (i dobro)pamtilo.Davati mogu samo oni koji imaju sto dati.Drugi su sirotinja jer nemaju sto dati.Ma koliko ovozemaljskih blaga imali (u stvarita blaga imaju njih).Mozemo i sami vidjeti da oni koji daju nikad ne ostanu bez stvari za davanje…

Pastir
Gost
Pastir
3 godine prije
Reply to  Alerik

Lijepo receno… Jedino sta mene smeta a nije pomenuto je agresivno prosjacenje. Primjer ciscenje sajbe na autu. Kazes da ne cisti i spremis mu nesto a on te jos napada jer misli da ga tjeras. Grrr…. Ili kad im iz prodavnice ponudis da uzme nesto i tada isto dobis napad. Ne uvjek…

palermo
Gost
palermo
3 godine prije

Kada sam došao studirati u Zagreb u manje od mjesec dana već se moglo skužiti tko prosi jer je potrebit, a tko jer mu je to business. Na ove druge bi nabasao barem jednom tjedno, na ulici, u tramvaju (valjda ZET ima
A sada kada je sloboda kretanja po EU puno lakša ekipu plemenske starješine šalju i u provalničke te džeparoške misije. U Austriji prije par godina u jednom gradu veličine Šibenika od Rumunja nisi mogao živjeti. Doslovno su bili na svakom uglu i žicali.
Da im bedasti ljudi prestanu davati novac i oni bi se prestali baviti prosjačenjem. Simple as that! Samo ih se ignorira.
A za nekoga za koga procjeniš da prosi iz ljute potrebe ponudiš mu/njoj da ćeš im kupiti hranu.

miami
Gost
miami
3 godine prije

ima prosijaka za koje vidite da li su pravi ili ne…kada vidim djecu i radno sposobne ljude da prosijace ja ne dajem…hranite buduce kriminalce koji vam mogu doci glave jednog dana…

Alerik
Gost
Alerik
3 godine prije
Reply to  miami

Prosjaci su posteni.Ne uzimaju na silu (to cine razbojnici).Lako je biti jak prema slabijima od sebe. S druge strane nam se uzima silom zakona,bez pitanja i to iznose koje oni odrede.Hranimo svu silu parazita ipritom sutimo.Mnogi cak i obozavaju svoje parazite jer nitko kao parazit ne zna za nase slabosti. Udarat ce u nacionalo,govoriti o ugrozenosti samo kako bismo i dalje sutjeli i predavali im silom zakona nasu zaradu. To je istinski kriminal.Svi drugi oblici kriminala nisu mu ni do koljena. Zivjela Hrvatska! (po zelji staviti naziv koje druge pravne osobe-drzave).

Hari1
Gost
Hari1
3 godine prije

Postoji jedna kategorija ljudi koji prose iz uvjerenja, kao primjerice hinduistički duhovni asketi. Smisao je potpuna predanost Bogu, koji se brine za svog sljedbenika i osigurava mu egzistenciju, taman onoliko koliko je sljedbeniku potrebno za primarne aktivnosti kojima se bavi, poput meditacije, proučavanja svetih spisa i sl. Društveno gledajući, takve osobe, osobito ako su istinski duhovno napredovale, šire pozitivnu energiju oko sebe, te time pomažu društvu u nošenju s materijalnim životom. U današnje doba opće korupcije, malo je takvih ljudi, a velik je broj lažnjaka koji samo imitiraju iz neznanja ili iskorištavajući postojeće običaje, dok je s druge strane malo ljudi sklonih milosrđu ili darežljivosti, iako svaka relevantna religija uči istome. Jer ako nemaš milosrđa prema drugima, zašto očekivati milosrđe za sebe, osobito u teškim životnim situacijama.

otpisani
Gost
otpisani
3 godine prije
Reply to  Hari1

Hari 1
“…ljudi koji prose iz uvjerenja, kao primjerice hinduistički duhovni asketi. Smisao je potpuna predanost Bogu…”
“…Društveno gledajući, takve osobe, osobito ako su istinski duhovno napredovale, šire pozitivnu energiju oko sebe…”

Bogu se predaje a ja da ga hranim ??? …Pozitivna energija(??) , ma takav bi me samo razljutio! Mi se svi (normalni) nekome ili nečemu predajemo u radu, pa u zamjenu dobijemo novac za preživljavanje i ostale potrebe.
… pa onaj kome se predaju neka ih i hrani !

Religije uče milosrđu i darežljivosti (!?)… Naravno kada su ti propagatori religija i sami “džabalebari” i ovise o pušačima te njihove propagande.

Hari1
Gost
Hari1
3 godine prije
Reply to  otpisani

otpisani,
tako je, pravi asket se Bogu predaje, koji mu onda pošalje nekoga da ga nahrani. Onda taj netko još karmički profitira jer je učinio dobro djelo, te nastavlja svoj život sretniji i pozitivniji. No neće mu recimo poslati otpisanog, jer on svojim negativnim stavom ne bi bio pogodan za obavljanje uloge hranioca, niti primaoca pozitivne karme u toj situaciji.

Primjer milosrđa je što u svom životu dobivaš mnogo mogućnosti poboljšanja svoje situacije u duhovnom smislu. O tebi međutim ovisi hoćeš li ih iskoristiti ili propustiti.

otpisani
Gost
otpisani
3 godine prije
Reply to  Hari1

Hari1
Jadna je ona zemlja u kojoj siromasi ovise o ljudima ustrašenim za svoju karmu ili “karmičkim profiterima”.

Na žalost oni kojima najviše pomoć treba nisu na ulici sa ispruženim dlanom, niti šalju pisma i mailove sa upitima za novcem. Oni koji su na dnu zbog nesreće ili bolesti, tiho žive svoju agoniju a takve znam prepoznati i sa takvima bih podijelio i svoj zadnji zalogaj i hebe mi se za karmu.

Zbog koga, za koga i zašto uopće postoje ti tvoji asketi? Ako su asketi zbog svoje sebične potrebe da se približe Bogu, gdje se tu očituje njihova društvena korisnost i koliko Bog cijeni sebičnost ?

Po meni, Bog bi bio sretniji kada bi taj “asket” ostvario neki dobar poslovni pothvat, pa novac razdijelio u humanitarne svrhe.
Sa druge strane, onaj koji asketu nešto daje samo da bi karmički “profitirao”, pitam tebe, koliko može takav biti Bogu mio ?

Hari1
Gost
Hari1
3 godine prije
Reply to  otpisani

otpisani,
svjedok si korupcije i jadnog stanja čovječanstva koje ne brine o svojoj karmi.
Ovo sa zadnjim zalogajem ti je teški populizam.
Društvena korisnost asketa je spomenuta već u prvom postu.
Bog je duhovan pa mu je milo duhovno. Materijalno u službi duhovnog isto može proći.
Humanitarnost je slična milosrđu, osim ako se radi o paravanu za izvlačenje materijalne koristi (receptura globalne elite).
Onaj koji asketu daje obavlja svoju vjersku dužnost, pa je time očigledno Bogu mio.

otpisani
Gost
otpisani
3 godine prije
Reply to  Hari1

Ma hajde Hari ! 🙁

Crni žutokljunac
Gost
Crni žutokljunac
3 godine prije

Većini prosjaka je prosjačenje posao.Do nedavno većina kojima je stvarno bila potrebna pomoć nisu prosili.Ali u zadnje vrijeme i takvih sve više ima.Ako nemaš potporu i ako si mentalno osjetljiviji,ili teško bolestan,zaćas se nađeš u neimaštini.Prije je sramota bilo prositi.Danas je sve teže imati sram u ovom svijetu gdje je novac jedini pravi bog a oni koji ga imaju u većim količinama često nemaju moralnost ni skrupule.

otpisani
Gost
otpisani
3 godine prije

Ima već puno godina, na vrata bi nam znala doći ciganka sa djetetom u naručju i obavezno jedno trčkara pored nje…. rekao sam ženi svojoj, ma daj im nešto … Za koji dan, ista scena ali drugi “glumci”, uglavnom nisu htjeli namirnice već samo gotovinu…
Ubrzo sam shvatio da se ne radi o jednoj jadnoj majci sa djecom već je to bio obrazac kako izmamiti empatiju i samilost i bio je to timski rad.
Onda smo promijenili taktiku, kada bi se pojavili, predložili smo im da odrade neki posao u zamjenu za naknadu (pljevljenje vrta, slaganje drva, ili grabljanje lišća (zavisno od doba godine) … Naravno, nisu pristajali na takav “deal” i prestali smo im davati milostinju. Uskoro su njihova kucanja na naša vrata i prestala, tako da ih godinama više nema.

Perun
Gost
Perun
3 godine prije

Ja se oslanjam na vlastitu procjenu koja ne mora uvijek biti točna. Onoj većini kojima je prosjačenje zanat ne dam ništa i nije ih teško prepoznati. Ako je netko zaista potrebit radije ću takvom dati više od kovanice ili kupiti nešto za pojesti (takvi ne traže samo gotovinu) ili čak ponuditi koju cigaretu ako nemam ništa bolje. Ne plivam u lovi kao ni većina nas pa baš ako me netko i prevari onda je vrhunski prevarant. Bilo je i šaljivih slučajeva kad me je očigledni alkos pitao za kruh a ja ga odvedem u prvu birtiju i naručim nešto žestoko za obojicu. Popio je na eks a ja mu dam savjet: budi iskren, reci da ti treba za piće nego da me lažeš. Poanta je u tome da ću radije dati iskreno ako me pita za piće nego da mi laže kao za kruh. Kupio bi ja kruh da mu treba ali lik je baš htio piće što nije bilo teško pogoditi.

tuberkuloza
Gost
tuberkuloza
3 godine prije

Gorivo se zica sa kanticom na pumpi, puno lakse od love, dat ce “guc” za brata da dodje doma.. 😉

POVEZANE VIJESTI

Nije pronađen nijedan rezultat.

Izbornik