Skriveni divovski planet našao se prilijepljen za mrtvog bijelog patuljka i nudi prizor iz ‘Budućnosti Sunčevog sustava’

Bijeli patuljak je izgorjela jezgra zvijezde slična suncu koja je na kraju ostala bez goriva, zatim se pretvorila u crvenog diva, samo da bi izgubila oko polovice svoje mase u sljedećoj fazi“ svog života“, prije nego što se smanjila na mrtvi ostatak svoje nekadašnje slave.

Prve indirektne dokaze o tome kako ogromni planet na orbiti ima mrtvu bijelu patuljastu zvijezdu pronašao je tim astronoma s Odjela za fiziku Sveučilišta Warwick i Milenijskog nukleusa za formiranje planeta (NPF) na Sveučilištu u Valparaisou.

Prema rezultatima njihove studije, objavljene u časopisu Nature, dokazi su u obliku kometnog repa plina formiranog atmosferom isparavanja planete, za koju se misli da je preko četiri puta veća od Zemlje.

Planet sličan Neptunu orbitira oko zvijezde jednom svakih deset dana, ostavljajući u njoj bujicu plina koja se sastoji od vodika, kisika i sumpora.

Do sada nikada nije bilo dokaza da je planet preživio prijelaz zvijezde u bijelog patuljka.

Zavirite u „budućnost našeg Sunčevog sustava“

Zvijezda WDJ0914 + 1914 identificirana je u istraživanju s deset tisuća bijelih patuljaka koje je promatralo Sloan Digital Sky Survey.

Znanstvenici su pomoću vrlo velikog teleskopa Europskog opservatorija, na jugu u Čileu, zumirali zvijezdu i otkrili oblike njezinog vodika, kisika i sumpora koji su tipični pokazatelji plinova.

Vodeći autor dr. Boris Gaensicke sa Sveučilišta u Warwicku izjavio je za SciTechDaily: “Takav sustav nikada ranije nisam vidio, i odmah mi je bilo jasno da je to jedinstvena zvijezda.”

Analizirajući podatke, tim znanstvenika izmjerio je sastav diska, zaključujući da odgovara onome što znanstvenici predviđaju da su dublji slojevi ledenih divova poput Urana i Neptuna, u našem Sunčevom sustavu.

Član istraživačkog tima, dr. Matthias Schreiber sa Sveučilišta u Valparaísou, pokazao je kroz skup izračuna da vrući bijeli patuljak, od 28.000 stupnjeva Celzijusa, polako utječe na isparavanje tog skrivenog ledenog diva, bombardirajući ga fotonima visoke energije i izvlačeći njegovu izgubljenu masu u plinski disk oko zvijezde.

Prema dr. Schreiberu, WDJ0914 + 1914 nudi pogled u vrlo daleku “budućnost našeg vlastitog Sunčevog sustava.”
Dr. Gaensicke je tvrdio da je ovo otkriće značilo veliki napredak, razrađujući:

„U protekla dva desetljeća imali smo sve više dokaza da planetarni sustavi opstaju u fazi bijelog patuljaka. Vidjeli smo mnogo asteroida, kometa i drugih malih planetarnih objekata koji udaraju u bijele patuljke. Imati dokaze za stvarni planet važan je korak. ”

Ovo otkriće potencijalno je revolucionarno jer sugerira da bi moglo postojati mnogo više planeta oko takvih zvijezda koje čekaju da budu otkrivene, što bi se moglo detektirati primjenom tranzitne metode nakon što Veliki teleskopski pregledni sistem u Čileu počne s radom do 2020. godine.

Bijeli patuljak opažen u istraživanju, u svom vrhuncu prije bio je zvijezda slična suncu, ali na kraju joj je ponestalo goriva.

Prvo se pretvorio u crvenog giganta, nekoliko stotina puta većeg od Sunca, nakon čega je postupno izgubio oko polovice svoje mase, a ostatak se drastično smanjio. Završavajući na veličini Zemlje, bijeli patuljak je u osnovi izgorjela jezgra bivše zvijezde.

Jednom kada našem suncu ponestane goriva, za oko 4,5 milijardi godina, ono će proliti svoje vanjske slojeve, uništavajući Merkur, Veneru i vjerojatno Zemlju, izloživši na kraju svoju izgorjelu jezgru – bijelog patuljka.

U popratnom radu koji su vodili dr. Schreiber i dr. Gaensicke i objavljenom u Astrophysical Journal Letters, znanstvenici nude prikaz načina na koji će takav događaj ispuštati dovoljno visoko energetskih protona uzrokujući isparavanje Jupitera, Saturna, Urana i Neptuna.

Baš kao i na WDJ0914 + 1914, tako će neki atmosferski plin završiti na bijelom patuljku, zaostalom od sunca, i bit će uočljiv za buduće generacije vanzemaljskih astronoma, pod pretpostavkom da ih bude okolo da to urade.